Kada sjediš u kafiću sam kako bi u miru popila svoj omiljeni napitak ne nadaš se da će samo jedan stol dalje od tebe sjediti osoba koju ne želiš ni čuti ni vidjeti i njegov glas te iritira jer znaš koliko si laži čuo od te osobe koja sjedi tebi iza leđa. Čuješ kako sugovorniku priča svoju dogodovštinu i po boji glasa znaš da je dio priče laž, želiš se okrenuti i dati mu do znanja da ga čuješ ali ipak ostaješ mirno piti svoju kavu i nadati se da će otići sa sugovornikom prije no što ti odeš iz kafića u koji inače zalaziš znajući da nikoga poznatog nećeš susresti.