još malo...

30.11.2017.

Uskoro počinje prva adventska nedjelja a ja, ja nemam želju ove godine ni slagati ništa jer ću sve te dane jednostavno prespavati i možda si samo kupim dovoljno kave mlijeka i duhana, rizlu i slim filtera jer to je sve što mi je potrebno da provedem ove dane sama, potpuno sama jer tako "mi piše negdje". Ne, neće mi biti teško te dane sreće za većinu promatrati jer gledat ću kako se kupuju pokloni za čizmicu, pokloni koji će se staviti ispod bora, promatrat ću sreću i bit ću sretna zbog sreće tih osoba koje ću susresti jer oni će me vidjeti, nasmiješiti mi se i otići ne znajući da ja uistinu trebam malo njihove pomoći kako bih svojim sinovima poslala pakete tamo gdje se nalaze.

koliko?

29.11.2017.

Baš me živo nešto zanima jer sam glupa i ne mogu nešto shvatiti a sada ćete čitati što me zanima. Interesira me samo jedno koliko blogova netko mora otvoriti da bi bio interesantan čitalačkoj blogerskoj publici i samim blogerima koje prati bloger sam po sebi. Zar nije dovoljan jedan blog na kojem možeš iznijeti svoje misli (jer su tvoje) i podijeliti čitalačkoj publici. Naravno moram naglasiti da je imanje više blogova volja samo osobe koji blog otvara i on odlučuje što će na kojem blogu objaviti ali po mom glupom mišljenju mislim da je i jedan blog dovoljan da izrazimo sebe (sebi a i drugima).
Pitam se samo kako blogeri koji imaju tri ili više blogova stignu toliko pisati i postavljati postove na svim blogovima i naravno ja glupa pitam se kakvog li sadržaja mora biti tekst na blogu da bi većini čitalačke publike bio zanimljiv.
Ja recimo čitam dosta blogera koji jezgrovito pišu svoj blog, koji su tečni za čitanje, čitam naravno i blogere koji stavljaju fine recepte (bilo svoje ili kopirane s drugih portala), pojedine pjesnike jer stvarno pišu divne stihove, pratim i blogere s divnim fotografijama. Naravno neke ne komentiram jer zbog njihovog teksta ostajem bez riječi a da im pišem riječi (super, divota, bravo za tekst) bilo bi blesavo.
Sada sam pišući ovo došla do zaključka da si zanimljiv bloger ako imaš dva ili tri bloga a ne ako imaš jedan sa svim svojim kvalitetama koje imaš iako nikada nisi izdao ni jednu svoju zbirku (pjesama, priča ili nečeg trećeg).

ljubav


Treba je znati davati, primati i prihvatiti.
Davati svima koji je zasluže, primati od onih koji te je daju srcem, prihvatiti od onih koji su iskreni.
Tada ona ima posebnu draž i jačinu jer nitko baš nitko ne zna koliko ona uistinu vrijedi, koliko ima snage, koliko mogućnosti jer za nju ne postoji škola, nje imaš ili je nemaš.

danas sam aut

28.11.2017.

Danas sam totalno aut ništa nemam volje, voljela bih da današnji dan mogu prespavati ali ni spavati ne mogu jer nemam volje. Naime, bliže se dani ročišta i napeta sam a ne bih trebala biti jer imam sve dokaze sebi u prilog ali kada se sjetim da moram vidjeti odvjetnika svoje maćehe (oprostite na izrazu) bljuje mi se jer znam da će se rasprava ponovno odgoditi jer u tri godine spora više je bilo odgoda no ročišta a ja samo pišem dopise na koje se ne reagira iako uz dopise postoje i kopije dokaza koje potkrepljuju sve ono što u dopisu piše.

vrijeme se ne može vratiti

27.11.2017.

Nitko, ama baš nitko vrijeme vratiti ne može jer kada bih se to moglo vratila bih se u dane kada sam bila dijete, kada sam se igrala, kada sam putovala, kada sam od svojih najmilijih učila kako se odrasta, ali nitko mi nikada od njih nije govorio da su bol, patnja i tuga sastavni dio odrastanja i života kojeg živiš. Ne, nitko mi to rekao nije niti sam to primijetila, vjerujem da su to vješto skrivali od mene kako bih zajedno s njima naučila biti sretna.
Što je sreća? Tko je sretan, postoji li netko danas tko sreću poznaje?
Znam reći ćete mi da svi mi svoju sreću tražimo sami, ali ako ti netko tvoju sreću uzme... gdje sreću tražiti.
Nitko, baš nitko vrijeme vratiti ne može ali može podnositi patnju, tugu, bol, može se radovati malim stvarima koje su nekome totalno nebitne, može se smijati srcem i dušom jer jedino tako može ići dalje kroz svoj životnu stazu u nadi da će izgubljenu sreću ponovno vidjeti ispred sebe.

najlipše more

26.11.2017.

Sjećate li se?

25.11.2017.

Vrane (mašite rukama)

23.11.2017.

U Novom Zagrebu najezda vrana koje napadaju i prolaznike jer se osjećaju ugrožene. Naravno moramo hodati i mahati rukama po zraku jer tada vrane neće napasti. Bilo bi vrana u Novom Zagrebu puno manje kada bi čistoća praznila kante za smeće jer Vrane navodno tamo nalaze dovoljno hrane. Dok netko te kante ne počne prazniti do tada mi koji živimo na području Novog Zagreba moramo mlatarati rukama po zraku kako nas vrane napadale ne bi.

Sretna sam zbog njezine sreće

22.11.2017.

Sretna sam što se moja prijateljica snašla tamo gdje je otišla jer kada se čujemo po njezinom glasu osjećam da je sretna i zadovoljna i to mi je drago zbog nje i njezine kćeri jer zaslužila je to puno s obzirom na to kako je živjela sa svojim bivšim suprugom koji je više bio tuđi no njen, koji je provodio više vremena u tuđem krevetu, ali on je takav pa ga ništa nije moglo zaustaviti da nju obasipa svojim lažnim pričama. Želi doći k meni za blagdane ali neće moći jer tada ima najviše posla ali čut ćemo se mailom kao i do sada a možda kada dođe toplije ja otputujem do njih na nekoliko dana.
Kćerkica njena uživa s novim prijateljima i sa sretnom majkom a to je ono što su obje zaslužile nakon nekoliko godina tuge zbog nevjere njezinog bivšeg muža koji je tek sada uvidio svoju grešku ali povratka nema niti će ga biti jer sada nije potreban ni ženi s kojom je varao zakonitu suprugu.

Sada mi ovo paše

21.11.2017.

JOŠ UVIJEK ČEKAM

20.11.2017.

Mislim, razmišljam, a misli mi stvaraju sad jednu sad drugu sliku od kojih naravno želim stvoriti jednu sliku, ali ništa se os slika povezati ne može, jednostavno su sve slike razbacane a nemam volje ponovno prevrtati slike u svojim mislima. Razmišljam o danas, o sutra, o prekosutra jer ne želim razmišljati o danima, mjesecima i godinama što su prošle. Sada kada tipkam slova po tipkovnici na bijeloj podlozi uviđam da mi ta bjelina odgovara ali slike i misli su tu pored mene i tišine koja vlada u mom stanu jer ne ja danas ne mogu slušati glasove koji inače dopiru s radija koji upalim po dizanju iz tople postelje ja samo mogu slušati tišinu oko sebe i pokušati se osjećati bolje no večer prije ali...
Misli i razmišljanje me tjeraju da riješim dio nečega što se još uvijek riješiti ne može.
Zastala sam malo s pisanjem i uzimam u ruku dvije plave kuverte kako bih pročitala sadržaj koji se nalazi, te sada samu sebe tjeram da otvorim fascikl u kojem se nalaze svi dokumenti i dopisi vezani za sadržaj tih dviju plavih kuverti. Znam da ću tijekom današnjeg dana (nemam volje izaći) uzeti nekoliko papira i olovku te ponovno pisati očitovanje na sadržaj koji se nalazi u tim kuvertama jer moram pripremiti samu sebe za pobijanje neistinitih činjenica koje je odvjetnik moje maćehe iznio u dopisima upućenim na dva suda. Da,dobro ste pročitali dva suda jer moja maćeha se ne može pomiriti s činjenicom da je moj otac godinama iako me nije imao u blizini razmišljao o meni i meni ostavio sve pa čak i dugotrajnu sudsku borbu s osobom koja ima osamdeset godina, vlastitu kuću, naravno nema djece ali ima pohlepu kojoj sve mi se čini nema kraja.
Ta trakavica traje od 2014 i tko zna koliko će trajati jer pravosuđe je takvo kakvo je iako je predmet jednostavan i svi dokumenti su u spisu te ih samo treba pročitati i donijeti odluku o konačnosti jednostavnog postupka.

Na najljepši dan biti ću sama

19.11.2017.

Počele su reklame za najljepši blagdan u godini i uvijek sam kada sam bila dijete voljela taj blagdan jer stan je mirisao po finim kolačima koje je baka pripremala u velikim količinama jer moja biološka obitelj bila je u velikom broju a svi su voljeli slatko. Razni kiflići, rolade, kuglice, kremasti kolači, puslice, breskvice a najviše kolača u kojem su bili orasi. Sve to počela je pripremati petnaestak dana prije divnog blagdana jer voljela je provoditi dane u kuhinji i uvijek je pazila da ima dovoljno namjernica jer svi su morali biti zadovoljni s odličnim slasticama na blagdanskom stolu. Stan je bio pun ukrasa šarenih lampica u svakom kutku, grančica bora okićenih svilenim bombonima i orasima i naravno vijenac s četiri svijeće i svi smo morali biti prisutni kada ih je palila.
Uvijek je spremila jednu limenu kutiju punu tih slastica i vrećicu crvenih jabuka za čestitare koji su došli da joj čestitaju najljepši blagdan u godini s obzirom na to da bila osoba koja je voljela ljude ali nigdje nije izlazila.
Slušajući reklame naviru mi sjećanja jer znam da ja ništa neću pripremati, da ću prespavati najljepši dan u godini jer više mi taj blagdan ne znači ništa već dugi niz godina s obzirom na to da mi tih dana naviru i tužna sjećanja uz moju samoću.

Nisam

18.11.2017.

Ne, ja nisam nikakav psihoterapeut ja sam samo svakodnevno okružena osobama raznih karaktera zbog onoga što radim da bih mogla normalno živjeti iz mjeseca u mjesec s obzirom na to da mi je i stariji sin bolestan (ima sklonosti suicidu) liječi se i u bolnici je, mlađi je godinama u bolnici jer je nepokretan i potrebna mu je medicinska njega 24 sata. Godinama susrećem osobe raznih karakternih osobina, materijalnog statusa, starosne dobi i veselim se kada nekoga sretnem i nakon nekog vremena a ta osoba me pita da li je se sjećam - da naravno da se sjećam jer pamtim lica i iako se osobe godinama mijenjaju uvijek nešto isto ostaje (oči) a da ne zaboravim većini njih sam dala nadimak pa tako postoji "ero s onoga svijeta" jer me je pitao gdje i kako bi mogao nabaviti LP a ja sam spomenula Croatia Records. "grof" jer ima držanje kao da je iz nekog drugog doba, "slikar" jer ima bradu kao što su imali slikari nekoliko stoljeća prije; "filozof" jer je pametan i još bezbroj takvih nadimaka.
Godinama sam razvila osjećaj kome se smijem nasmiješiti kome ne, koga smijem pozdraviti koga ne, a uistinu sam magistrirala životnu školu koju je teško pohađati a ne samo proći.

moje mišljenje

17.11.2017.

Od uvijek mi je iskrenost bila na prvom mjestu jer tako me je učila baka kada sam bila mala "istina sva vrata otvara i imaš čistu savjest" da to je istina potpuno je u pravu bila moja baka samo mi je zaboravila reći da ću se mnogima svojom iskrenošću zamjeriti jer rijeko tko voli i podnosi iskrene osobe.
Ako otvoriš sebe u potpunosti prema drugima u svom okruženju i ako im kažeš gledajući u oči sve što uistinu misliš tada te dio njih počne izbjegavati jer ne ti nisi javno ni njima a ni onima koji su u njegovoj blizini izreći istinu jer otvorio si "Pandorinu kutiju" te je zbog tvoje izrečene istine nastao kaos i sada se i oni koje si smatrao iskrenima nalaze u začaranom krugu jer nisu bili u potpunosti iskreni ni prema sebi, a ni prema tebi.
Masu puta sam zbog iskrenosti bila izložena napadima pojedinaca ali ne nisam se i neću se promijeniti uvijek ću stajati na strani iskrenosti ma koliko pojedincima iskrenost bila smetnja i povod za napad jer kada si iskren znaš se i obraniti s obzirom na to da iskrenost nanosi pojedincima neopisivu bol i baš zbog te boli izbjegavaju iskrenost u širokom luku nastojeći ubjediti drugu stranu da s njihovog gledišta istina ima drugačiju sliku od one koju im iskren čovjek pokazuje zajedno sa dokazima koji pojedinci nikako ne žele prihvatiti samo zato što su se našli u "začaranom krugu" samo zato što su zatvoreni prema sebi a i prema drugima koje susreću u svom okruženju.

Znam da će mi sada većina reći da griješim u pogledu iskrenosti ali samo iskrena osoba ma koliko ju god zbog iskrenosti ne podnosili može mirne savjesti svakog ogledati u oči i ne skretati pogled u bilo koju stranu samo zato što ne skriva ništa niti od sebe niti od okoline koja je okružuje.

Iskrenost = budala


Moja draga blog sestra tražila je istinu i sada jedan dio blogera iznosi svoje mišljenje ali nitko konkretno ne postavlja pitanje niti zna odgovor na pitanje koje je ona postavila jer većina koliko primjećujem čitajući boji se istine, boji se napisati što uistinu misle. Vjerojatno se boje zamjeriti većini a ni ne razmišljaju da su i oni dio većine koja jednom mora saznati istinu.
Svi smo mi tu radi komunikacije u kojoj ne bi po mom mišljenju trebalo biti zajedljivosti ta komunikacija bi trebala biti iskrena ako ne prema sebi samima onda barem prema osobi čiji tekst pročitamo ali jedan dio nas koji pokušavamo biti iskreni ispadamo po drugima budale (jer tko je normalan u vortali mora biti iskren i kulturan).
Ribafish se bio jedno vrijeme trudio da poboljša nešto kako bi svi bili zadovoljniju s najboljim blog servisom po mišljenju onih koji prate blogove ali nije uspio, jedan bloger Siniša organizirao je i skupio dio blogera te je napravljena prva blogerska knjiga ali bilo je i tu poteškoća.
Svjesna sam da veći dio blogera želi ostati anoniman i to je ok ali zar svi mi nismo samo osobe koji pišemo i tako se družimo jer i elektronska komunikacija je odraz nas samih.
Žalosno je što egoizam svugdje pa i u virtualnom svijetu ima bolji prolaz od iskrenosti.
Iskrena osoba ispada budala i to je užasno, to smeta jer takovo ponašanje i odnos nikuda ne vodi osim u debatu koja nema kraja.

Iskrene osobe svoju iskrenost moraju skrivati jer rijetko tko podnosi istinu, a postoje osobe koje se boje i svoje iskrenosti i bježe od nje kao što bježe od iskrenih osoba u blizini. JER ISTINA BOLI

3u1

16.11.2017.

Osjećam se TOP, COOL i FRESH jer ja sam sve to od jednom sama za sebe, a najbolje se osjećam FRESH jer usprkos godinama koje imam uvijek sam svježa i djetinjasta i takva ću biti stalno. TOP sam sama sebi jer sam sama sebi jako simpatična ovakvog izgleda kao buhtla, COOL jer ne bježim od istine, FRESH jer sam stara a uistinu dijete i dijete ću ostati jer je lijepo biti dijete uvijek.
Uistinu uživam biti TOP, COOL, FRESH u isto vrijeme, a takvih kao ja ovdje ima dosta.

Napravimo listu želja


Ovim tekstom nije mi se namjera nikome zamjeriti, niti ikoga povrijediti ali pokušat ću nešto da vas zamolim kao što je jednom pokušao Ribafish organizirajući druženje na Bundeku, naravno nije ništa uspio promijeniti ali smo se (nas 15-ak) lijepo uz roštilj družili do ponoći. Napravite u mojim komentarima svoju listu želja i sigurna sam da će te tada primijetiti da se većina blogera podudara.
Ovo postavljeno pitanje na naslovnoj strani potaklo je većinu da se otvore i komuniciraju pa tako će (bar se nadam potaknuti i moj post)
POKUŠAJMO KOMUNICIRATI BEZ PREPIRKI

za moju blgersku sestru koja voli Japan

15.11.2017.

Znam da si odlučila prestati pisati na blogu jer ne voliš nepravdu i žao mi je zbog tvoje odluke ali to je tvoje pravo. Svojim tekstom željela si saznati neke stvari vezane uz kriterije bloga ali odgovor kakav si željela nisi dobila. Imala si i imaš svoju čitalačku publiku te je šteta što ćeš nas uskratiti za tvoju lijepo pisanu riječ.
Iskrenost je nešto najdivnije što postoji i zbog svoje iskrenosti sam dosta puta na vlastitoj koži osjetila sve udarce koje iskren čovjek dobije ali ne nisam i neću odustati od ničega što volim i što mi daje poticaj da idem onim putem koji sam odabrala ma koliko god bilo kome moja iskrenost smetala.
Na blogu kao i u stvarnom životu imaš različite tipove osoba i okušavaš sebe prilagoditi tome jer u toj skupini ljudi ima osoba koje su tebi kao pojedincu posebne te s njima komuniciraš i družiš se s njima iako su oni s pojedincima koji tebi nisu po volji. Na blogu pišući tekst prvenstveno se družiš sam sa sobom jer iznosiš svoje misli onako kako ti dolaze u određenom trenu dok gledaš slova na tipkovnici. Pišući tako razmišljaš prvenstveno o osobama koje će nakon što pročitaju tvoj objavljeni tekst iznijeti svoje mišljenje i komentirati ga bilo pozitivno ili negativno.
Zasmetali su te kriteriji liste blogera ali neka te to ne odvlači od osoba kojima si posebna, kojima si draga i kojima si iako te nisu susreli postala član obitelji. Svugdje ima nepravde ali se treba prilagoditi i odabrati ljude za koje osjetiš da su slični tebi, tada i samo tada nepravda izgubi.

tvoja blogerska sestra Andrea

Što je Blog?

14.11.2017.

Jučer je na blogu bilo parlamentarno kao u Saboru vodila se polemika oko značenja bloga i dali smo došli do zaključka što to uistinu znači sigurno nismo jer svako od nas iznio je svoje viđenje istog pa je nastala i dobra komunikacija blogera što je meni uistinu bit bloganja. Blog je mjesto gdje možeš izraziti sebe, gdje možeš upoznati druge preko njihovih pisanih riječi, gdje možeš komunicirati s osobama koje nisu u tvojoj blizini ali su sa svojim blogovima u tvojoj blizini.
Svi se mi izražavamo na svoj način onako kako najbolje umijemo jer većina nas nismo ni profesionalni novinari ni pisci ali smo pismeni i znamo pisati. U stvarnom životu biramo s kime ćemo komunicirati i popiti kavu, pa tako i na blogu u virtualnom svijetu biramo što ćemo čitati i koje ćemo osobe pratiti te komentirati i uspostaviti komunikaciju.
Mislim da je blog mjesto gdje upoznajemo sebe, gdje se prvenstveno otvaramo prema sebi i prema drugima. Svi mi nešto volimo nešto ne volimo, neko piše pametno netko glupo (kao naprimjer ja) ali pišem jer volim se putem pisanja izraziti iznijeti sama sebi nešto da si olakšam upoznati sebe. Naravno nadam se da će moj tekst netko pročitati i da ću putem komentara ako ga bude razgovarati s osobom koja je ostavila komentar onakav kakav ona smatra da moj tekst to zaslužuje.
Svi se mi ne moramo podnositi jer ne podnosimo baš ni u stvarnom životu ali diskriminirati bilo koga ili mu uporno nametati svoje mišljenje nije u redu, teks koji ste pročitali ako ne želite ne morate komentirati jer za iznijeti svoj bijes prema nekoj osobi možete jednostavnije preko papira i tada kada ćete nakon nekog vremena pročitati tako napisan tekst shvatiti svoju grešku a ne grešku osobe na koju ste u jednom trenu bili bijesni.

Blog je mjesto gdje upoznaješ sam sebe, mjesto zdrave komunikacije jer svi mi imamo razloge zašto svoje mišljenje dijelimo s drugima ne očekujući da će se isto svidjeti većini čitalačke publike.


voli vas Andrea.

Hvala blogu i blogerima

13.11.2017.

U potrazi za dobrim tekstovima i komunikacijom (ja ne volim biti sama) prije nekoliko godina pronašla sam blog hr u samom početku sam čitala tekstove i nisam ih komentirala jer nisam bila tehnički pismena. Punih mjesec dana sam razmišljala kako bi bilo lijepo da se ulogiram i postanem dio te zanimljive zajednice pišući javno svoje misli.
Sjela sam i odlučila pisati svoje misli koje mi naviru kada na tipkovnici vidim slova, te sam a i sada isto tako iznosila riječ o riječ iz sebe nadajući se da ću na taj način upoznati osobe ije sam tekstove čitala bez komunikacije... i dogodilo se jedan moj tekst privukao je pozornost te sam postavljena na cool listu s koje sam brzo skinuta jer to jednoj osobi nije odgovaralo, nisam se ni nadala da će moja istina nekoga toliko zasmetati.
Zavoljela sam neke blogere jako i s njima komunicirala svakodnevno preko njihovih komentara, neke sam i osobno upoznala i točno su onakvi kakvim sam ih zamišljala čitajući njihove tekstove. Stvarno su posebni. Neke imam želju upoznati i nadam se da hoću naravno kada oni budu imali vremena.

Osoba sam koja volim komunicirati, koja se voli družiti, a to sve mi omogućava blog jer pored bloga kod kuće nisam sama. Znam da će sada jedan dio reći da virtualna komunikacija je samo virtualna i da postoje i drugi načini ali meni pisanje pomaže da upoznam sebe i da sam sretna kada mogu i nepoznatoj osobi zahvaliti na lijepoj utješnoj riječi.

voli vas Andrea

volim blog hr i blogere iako neki mene ne vole

12.11.2017.

Da, Zagrebački Dekameron ima pravo da sam nekada bila cool bloger ali sam zbog svoje istine maknuta ste liste, a on je solidarno tražio da se i njegov blog makne s te liste na fresh listu, ali i nakon toga sam ostala na blogu jer volim pisati i volim pisanu riječ, nije mi bitno biti cool jer sam cool sama za sebe a imam i drage blogere koji su mi posebno dragi i koji rado sa mnom komuniciraju.

Vinski biskup - Martinje v Zagrebu

11.11.2017.

Obavijest onima koji neznaju kako

10.11.2017.

Pokušajte pročitati jučerašnji post blogera DOMENICO i tako čete ponovno moći ući na blog preko vama dragog preglednika, sinoć sam se igrala informatičara nekoliko minuta i uspjela srediti ulazak putem omiljene Crome, mislila sam da je komplicirano a uistinu je jednostavno i brzo,
Otvorite svoje postavke, pronađite Brisanje podataka o pregledavanje to otvorite i čitajući ćete shvatiti da što trebate raditi te kada to napravite samo pokušajte očistiti samo tjedan dana jer ako obrišete sve kao ja ponovno ćete jedan dio morati instalirati.
Ako vam i dalje nije jasno kako da preko svog omiljenog preglednika uđete na blog pitajte BLOGERA DOMENICO on će vam sigurno bolje objasniti od mene ili možete pitati Morskog koji će vam sigurna sam bolje objasniti no ja koja sam laik po tom pitanju ali sljedila sam upute i uspjela.

Razmišljajte o nama a ne spašavajte Todorića


Evo sada pijući prvu jutarnju kavu i slušam raspravu osoba koje smo mi birali da nas zastupaju četiri godine mandata i razmišljam kako djeca u vrtićima bolje i ugodnije komuniciraju. Nitko od tih koji primaju velike plaće ne razmišlja koliko je osoba ostalo bez svojih radnih mjesta zbog stečaja jer nitko od njih nije donio nikakav lex osim što je ova vlada navrat nanos donijela lex Todorić i naj blogeru koji uistinu nije bloger nego ima svoj web (da je blog čitalačka publika istog mogla bi komentirati tekst) omogućila da se svi isele i lagodno žive u elitnom djelu Londona. Nitko od ovih osoba ne razmišlja koliko dnevno osoba zajedno sa članovima svoje obitelji odlazi jer im je u nekoj drugoj zemlji osiguran posao i normalni život (život dostojan čovjeka), ne razmišljaju i ne vide koliko umirovljenika svakodnevno traži pet ambalažu da ni imali za pola kruha jer mirovina im dostiže samo visinu režijskih troškova.
Todorić uživa jer to mu je ova vlada omogućila s podrškom oporbe jer i oporba je šutjela i sada mi plaćamo sve njihove gluposti, a i Todorićeva dugovanja jer većina nas kupuje u K i ti novci odlaze u podmirenje duga a Todorić će lagodno s narukvicom živjeti u elitnoj četvrti Londona. Sve ćemo mi to vratiti, a umirovljenici će i dalje imati male mirovine jer Mirovinski sustav podmiruje Todorićevo dugovanje s novcima kojima bi trebalo barem pet posto povisiti mizerne mirovine.
DOSTA JE LEX-a POČNITE RAZMIŠLJATI O ONIMA KOJI ODLAZE JER OVDJE NEMAJU POSLA.

Dajmo im podršku

09.11.2017.

Moramo biti strpljivi i držati palčeve da ekipa uspije popraviti platformu kako bi blog bio opet u funkciji onakvoj kako je bio jer mnogi blogeri vjerojatno imaju ugrađen samo jedan preglednik pa s toga ne mogu pisati svoje divne tekstove preko kojih komuniciraju s njima dragom ekipom blogera. Što se to desilo s platformom samo znaju oni koji se trude popraviti kvar kako bi mi mogli uživati u pisanju, druženju, te čitanju divnih tekstova.
Spretnoj ekipi svi mi moramo slati pozitivne vibracije i tako će lakše ukloniti kvar koji se desio iznenada.

predstavnik stanara

08.11.2017.

Stanari zgrade biraju predstavnike stanara jer netko se mora brinuti o svemu što se u zgradi dogodi. Postoje i firme koje se time bave ali one opet traže da jedan stanar njima javlja sve što je potrebno.
U jednom ulazu kada ga pogledate već šest punih godina nitko o ničem ne vodi brigu i ulaz izgleda kao da je prošao tornado kaslići za poštu polomljeni, portafon ne radi nikome osim jednoj osobi, vreće sa smećem ostavljaju pred tuđim vratima umjesto u kontejner koji se nalazi iza zgrade, promjena jedne žarulje na stubištu naplaćuje se kao da je žarulja od suhog zlata (50 kuna). Po zakonu svi stanari ulaza imaju pravo na sastanku iznijeti svoje primjedbe, ali ovaj predstavnik stanara to ne dozvoljava i ništa ne radi osim što prijavljuje stanare kako joj drago, misleći da stanari tog ulaza ne mogu prijaviti nju.
Žalosno je gledati sve uništeno u tom ulazu i stanari nikada neće saznati koliko novaca ima na računu pričuve koju uredno plaćaju jer predstavnik stanara na postavljena pitanja ni jednom stanaru ne daje odgovor a isto kao i ona ponaša se firma s kojom je sklopila ugovor s malim brojem stanara.
Kada se pokvari lift stanari traže da pozove ovlaštenog servisera, ali predstavnik stanara ne reagira pa sami zovu servisera koji dođe te mu potpišu i nalog za naplatu opravka jer predstavnik stanara ni na njegovu zvonjavu ne reagira, najbitnije joj je samo da mjesečno prima naknadu za nerad.

Problem sa Cromom

07.11.2017.

Cijeli dan preko Crome pokušavam otvoriti blogove da ih pročitam ali nikako da dokučim zašto to ne mogu učiniti. Sve sam pokušala i kada se otvori tada mi pokazuje da ima internetska greška ali ne kod mene (bar se nadam). Interesira me dali netko od blogera ima isti problem s otvaranjem početne blog stranici i blogova ili je Croma postala problematičan preglednik.
Napišite mi dali i vi imate sličan problem i kako ste ga riješili?

pismo bratu

06.11.2017.

Sama sam i polako gubim snagu za sebe, smeta mi, sve mi smeta, miris hrane, miris cvijeta, glazba koja na malom radiju svira, ulazna vrata u koja stalno gledam jer mislim da ćeš se pojaviti, da ćeš me zagrliti i reći mi da sam do sada samo sanjala, da si ovdje pored mene. Zašto si otišao tog jutra brz pozdrava, bez blagog osmjeha, kuda si se žurio?
Znam radovao si se što ti je konačno nakon razvoda dozvolila da tvoja Sara provede s nama vikend i na sudu i u svim relevantnim ustanovama znali su da sam ti polusestra, da su uvjeti stanovanja adekvatni za boravak djeteta vikendom kod oca koji je svojoj princezi ostavio mali dvosobni stančić kako bi kada odraste znala za oca. Jedino ona, ona se nije mogla pomiriti s činjenicom da si odlučio sudom ići do kraja i boriti se za skrbništvo jer ona se brinula samo za sebe, a Saru ostavila kod svoje majke jer ona je trebala slobodu.

Sada se sama borim sa svima jer sam ti obećala nad tijelom da ću nastaviti tamo gdje si ti stao zbog tebe brate moj.

Oznake: Pisma pisana davno pod pseudonomom

Prijateljica


Moja prijateljica koja je sa svojim suprugom (osobom sklonom varanju) svoju sreću ne skriva jer tek sada kada se i službeno rastala diše punim plućima i moram priznati da mi je drago što je konačno vidim nasmijanu, a ne uplakanu. Pokazala mi je pravomoćno rješenje i sada je i službeno postala samohrana majka koja ne mora patiti. Svjesna je da mu mora dozvoliti viđanja s djetetom ali on je (tako barem piše) odustao i od te mogućnosti što s njegove strane po mom mišljenju nije normalno, ali tako se koliko sam iščitala riješio svih obaveza vezanih uz kćer.
Odlučila je moja prijateljica otići i započeti život izvan granica i ja je tu podržavam jer vrijedna je i radišna te će tamo negdje omogućiti sebi i djetetu ugodniji život. Obećala mi je da će kada se smjesti pozvati i mene da budem s njima jedno vrijeme ali o tom prijedlogu ću još dobro razmisliti jer takvi kao ja zarobljeni su ostati gdje jesu.
- Sam je na sudu izjavio da odustaje od kontakta s djetetom i naveo razloge koji su i sutkinji bili čudni, ali koliko mi je objašnjeno to je njegovo pravo, a to je sigurno zbog one koja mu je pružala ono što ja nisam mogla. Njemu i toj ženi zbog koje sam patila želim svu sreću, a ja ću svoju sreću pronaći tamo gdje uskoro idem jer ovdje se ne da živjeti.

Divno ju je gledati bez suza u očima, nasmijanu, bez podočnjaka, te vidjeti da i dijete ne pati jer njezin tata je otišao drugoj teti koja ga nikada neće voljeti kao mama.
- Teta ja znam da me voli, da sam njegova princeza, ja volim njega, ali više volim vidjeti sretnu mamu koja više neće plakati jer je tata na nekoliko dana otišao drugoj teti. Nadam se da ćeš i ti uskoro doći tamo gdje idemo mama i ja pa ćeš biti s nama i ti ćeš biti sretna a ne sama.

ovako ću provesti dan

05.11.2017.

Uz šalicu jutarnje kave i dim cigarete razmišljam što danas da radim jer sama sam (nisam i Max je još uvijek tu) jer ne kuha mi se za mene samu tako da ću čalabrknuti nešto na brzinu kada osjetim glad, slušati tišinu jer mi danas tišina odgovara. Možda ću prelistati sve dopise koje sam pisala za ostavinu i pripremiti se za dva bezvezna ročišta iako imam još skoro cijeli mjesec do ponovnog početka glupe trakavice koju je započela moja maćeha (maćeha u pravom smislu) jer želim sve napisati i izložiti na ročištu pismeno kako ne bih neprestano uzaludno sutkinji i sucu po nekoliko puta odgovarala na postavljeno pitanje koje oni znaju postavljati po nekoliko puta ali u drugoj formulaciji.
Previt ću si ranu na nozi a zatim nazvati Kikija jer je sretniji kada me čuje.
Evo tako ću provesti ostatak dana u tišini zaokupljena procesom koji nema smisla ali ipak još traje i može trajati nekoliko godina s obzirom na to da 80 godišnjakinja koja nema nigdje nikoga osim kuće u Brezovici neće odustati od svog traženja svega što je moj otac stekao s mojom majkom a ona došla pa misli da na sve ima prava.

jednom ću...

04.11.2017.

"Tko rano rani, dvije sreće grabi" tako barem stari ljudi kažu a ja mislim da su to samo priče jer sreća meni nikako da stigne. Promatram maglu kroz prozor (živim pored pješačkog mosta na Savi) i čekam da se pojave prve zrake jesenjeg sunca pa da krenem do grada jer tamo sam jedino sretna s obzirom na to da susrećem drage ljude i promatram zamišljena lica prolaznika. Tako mi mirno prolaze sati i znam da nisam sama, znam da nisam jedina kojoj sreća još zadugo stići neće. Stavim tada osmijeh na lice i njime pokušavam pokazati tužnim prolaznicima da se s osmijehom može lakše podnijeti sve što ih tjera da budu zamišljeni. Većina mi se javi i razgovaraju sa mnom ali malo njih zna pravi razlog mog sjedenja jer ja ne pitam ja samo šutim jer govoriti mi se ne da nemam ni snage ni volje.
Voljela bih da imam novaca, da otputujem što dalje od ovakvog načina života, da tamo negdje u nepoznatom okrenem novu stranicu jer tamo je sigurna sam i moja sreća koja je zastala na pola puta kao što ja stojim ovdje jer nemam snage za ništa osim za novi početak daleko od svega što me sada okružuje.

Moja maćeha je uistinu maćeha

03.11.2017.

Noćima sjedim na krevetu i razmišljam kada će prestati agonija ostavinske rasprave iza mog oca jer jedino tako mogu okrenuti novu stranicu svog života i živjeti život dostojan čovjeka. Dosta mi je traženja pomoći od ljudi (koje već godinama smatram svojom obitelji) a da njihove pomoći nema ja ne bih mogla ni platiti režije a o kupnji hrane i potrebnih mjesečnih stvari da i ne pišem. Godinama pišem dopise sa svim dokazima ali još uvijek sve stoji a sada se za istu stvar vodi još jedan proces na nekom drugom sudu i ni onoj službenici u kancelu nije jasno što se to dešava i kada ju pitaš kome se treba obratiti za objašnjenje ona isto kao ni ti nema pojma.
Moja maćeha je maćeha u pravom smislu te riječi jer nikada me nije podnosila u svojoj blizini pa je tako i mog pokojnog oca okrenula protiv mene i ne nije me vidio godinama ali me je imao u srcu jer ostavio mi je da se borim s maćehom za sve što je on stekao s mojom pokojnom majkom koju bi da je bio u mogućnosti stavio u vitrinu da mu bude blizu kao uramljena slika koju nikada iako je živio s drugom ženom nije skinuo sa zida. Maćeha ima 80 godina i nikako ne želi prihvatiti ono što joj nudim čak mi je i jednom prilikom kod bilježnika rekla "žalosno je da si njegova kćer" a pritom je zaboravila da mi ne biramo roditelje". Sutkinja je traži dokaze koji bi išli u njezinu korist ali za sada ni jednog dokaza nema (u četiri godine sudskog procesa). Ja maćehi ne osporavam ništa a ona meni odugovlačenjem pokušava osporiti sve ali postoje dokumenti koji nju zatvaraju u njezinom postupku koji istina budi rečeno nema smisla.
Nadam se da će pravomoćno rješenje u cijelosti konačno postati izvršno jer sa svim tim okrećem novu stranicu u životu.

nema naslova

02.11.2017.



uvijek su pored mene u mom srcu i mislima uz njih nikada nisam sama i pomažu mi da se borim sa svim vjetrovima koji pušu u krivom smjeru jer moji anđeli me najbolje poznaju

uz knjigu zaboraviš na bol

01.11.2017.

Uživancija je biti doma s bolovima u nozi, ali čitati knjigu koja te odvrati od nesnosne boli jer stvaraš u glavi slike koje se slažu čitajući retke knjige koju voliš jer ta knjiga ti nikada nije dosadna iako znaš skoro cijelu knjigu napamet. Divni opisi plemstva i njihove malverzacije zaokupe misli, pa tek kada prestaneš čitati shvatiš da ti dio noge od bolova otpada i poželiš je iščupati jer dosta ti je zamatanja i gutanja tableta protiv nesnosnih bolova,
Sam si svoj doktor i nadaš se da će sutradan bol biti manja, ali varaš sam sebe jer rana sporo zarasta a ti razmišljaš uz nesnosnu bol kako si tu duboku ranu zaradio i nikako se ne možeš sjetiti jer ti se najvjerojatnije pojavila praznina kada si se negdje udarila i oštetila operativni zahvat na Ahilovoj peti. Sretna si što nema nigdje otekline ni crnila a bol boli da imaš osjećaj kako ćeš od boli pasti u nesvijest i gutaš tablete a one ti pomažu samo nekoliko sati.
Uživancija je čitati omiljenu knjigu jer uz nju zaboraviš da imaš duboku ranu koja ti nanosi nesnosnu bol. Pas ti leži pored noge koja boli i imaš osjećaj da te pokušava zaštiti svojom blizinom da sama sebe ne ozlijediš jer bol je nesnosna a bez liječničke pomoći boliti će luđački još dugo.