Kada shvatiš da vidiš nešto što se nisi nadao ili čuješ nešto a nije namijenjeno tebi tada pokušavaš dokučiti zašto imaš pojačano šesto čulo jer te slike ni ti razgovori nisu ti potrebni ni malo. Trudiš se riješiti svojih duhova, a pojave ti se tuđi i tada pokušavaš dokučiti kako nekome tebi bliskom reći što se događa jer ti je dato da pomogneš drugom jer tako jedino možeš funkcionirati a to nisi htio nego ti je iz nekog razloga dato.
Šesto čulo treba znati tumačiti i treba razvijati do određene razine i znati zaustaviti razvoj jer postoji dobar razlog koji je morbidan ali je takav kakav je, koliko šesto čulo pomaže drugima sigurno se čitali ako vas to zanima i ono je dobro jer možeš spoznati dosta toga što je drugima skriveno, ali to vidjeti i nije baš zabavno ni divno ali pokušavaš barem malo pomoći osobi na koju te šesto čulo uputi jer ima razloga.

Ja nikada neću biti cool jer ne znam biti cool, ja ću biti ovakva kakva sam i uživati pisati srcem i dušom iako me malo osoba razumije.


Jedna osoba ne pitala jučer nešto pa ću pokušati odgovoriti na to pitanje ali hoće li biti odgovor kakav treba biti ne znam.
Moji tekstovi koje pišem zanimljivi su malom djelu čitalačke publike jer pišem svoju istinu a autobiografija je nezanimljiva za čitati većini s druge strane ako si iskren i pišeš srcem ni to nije interesantno većini. Ne smeta mi to jer volim pisanu riječ, obožavam se izražavati pisanom riječi jer to je jedna vrsta samo kontrole i time što pišeš, a kasnije pročitaš lakše shvatiš da si samo osoba koja može sama sebe razumjeti te ne očekuješ da će te razumjeti netko drugi jer svi mi imamo svoje probleme s kojima se nosimo svaki na svoj način. ja ih iznosim tipkajući na praznoj stranici internetskog dnevnika.
Ima dosta blogera koji pišu zanimljive tekstove i zato se nalaze na cool listi a ja sam zadovoljna i s ovom listom na kojoj se nalazim jer nikada neću biti bolji pisac od mnogih ovdje ali pisat ću jer tako volim komunicirati i tako pomažem sama sebi da se upoznam da sama sebi pokažem tko sam ja uistinu.

Sada na jednom blogu vidim sliku moga sina i mene koja je naravno postavljena tamo bez upita dali je smije postaviti. Ja nikome nisam dala niti dajem pravo da moje fotografije i fotografije mog sina koristi s toga lijepo molim ovim putem ga se ta fotografija makne sa bloga dotičnog blogera jer ni ja ni moj sin nismo dali privolu da on koristi našu fotografiju kad i gdje poželi.

Gledam u slova na tastaturi starog laptopa i razmišljam o jednom segmentu života kada sam znala što znači biti voljena osoba jer moji i majka i brat pazili su me kao kapljicu vode na dlanu, nije mi nedostajalo ljubavi ni poštovanja, nije mi nedostajao ni smijeh, tada nisam poznavala ni samoću, ni tugu, ni nesnosnu bol i prazninu.
Voljela bih da uistinu postoje vještice i da sam ja, da ja jedna od njih, ali znam da magija bilo da je bijela ili crna ne postoji ili se možda varam. Da voljela bih biti vještica ali ona koja se može boriti protiv zlih sila ako takve sile postoje.
Znam da će te sada reći "gle opet kuka a nikome nije lako".
Bolesna ja, bolesni moji sinovi imam sve što mi je potrebno a uistinu nemam ništa jer zdravlje je najbitnije od svega, da znam i drugi su bolesni i ne jadikuju nad tim jer imaju nekoga pored sebe tko ih tješi i tko zajedno s njima trpi njihovu bol.
Da sam barem vještica onda bih si napravila lončić sreće i ne bi osjećala nesnosnu bol, ni tugu, ni prazninu.

Obećala sam ti pismo i evo pišem ga nadajući se da češ mi ti uzvratiti pismom kada ga pročitaš. Toliko toga bih ti voljela reći ali sada ti mogu samo napisati jer još uvijek nemaš vremena da se susretnemo, da sjednemo negdje i popijemo kavu jer nemaš vremena zauzet si poslom i obavezama, ali zato si sa mnom u snovima i tada te osjećam, tada smo sretni oboje onako kao nekada kada smo provodili dane i noći zajedno jedno pored drugog.
Svjesna sam da prošlost ne mogu vratiti, ali snove i razgovore s tobom u mojim snovima nitko mi ne može uzeti niti ih itko može zaustaviti. Moja duša je tvoja i uvijek će to biti, znam da znaš jer znam da me osjećaš noć za noć dan za dan jer ja osjećam tebe i tvoju blizinu, ti trebaš mene ja trebam trebe i jednom da jednom ponovno ćemo biti zajedno tada nas nitko i ništa neće razdvojiti,

tvoja ja

Svakakvih budala ima jedni pale i uništavaju prirodu a drugi pucaju u ljude. ovima koji pale raslinje i šume te ugrožavaju ljudske živote kada bi ih se pronašlo poklonila bih bez suđenja pet godina zatvora s tim da bi morali pošumljavati sve što su uništili paležom, uništene maslinike i pretrpljeni strah stanovnika čije su živote i imovinu zamalo uništili trebali bi platiti barem 100 tisuća kuna a to znači da bi cijelog svog života radili za druge, pa bi se svi piromani naučili da ih takva kazna očekuje.

Znam da većina muške populacije nije sklona Mamiću ali ovo što mu se desilo ni malo nije ljudski jer ipak je čovjek koji ima pravo na život. Sudi m se zakonom ali mu se ne mora i ne smije suditi metkom nitko to nije zaslužio pa ni Mamić koji je mnogima trn u oku.

Budalama treba stati na kraj jer samo budala može paliti, uništavati imovinu i tuđe živote.

Danas sam Ljutko sama na sebe jer još uvijek ne mogu dokučiti zašto mi fotografije koje sam uslikala mobitelom u folderu za slike budu ispravne a kada ih stavim na blog su naopako, a ne onako kako su uslikane i spremljene u folder. Sve mi se čini da trebam novi mobitel ali još mi nije rođendan a vrijeme je da nabavim drugi mobitel jer ovaj je gotov sigurno, dobro da još i zvoni.

Pišem ti ove redove pisma iako znam da odgovor neću dobiti jer ti ne voliš pisati iako bih mogao da mi napišeš pismo od nekoliko redaka u kojem bi napisao sve što tajiš u svom srcu.
Ne znam ni sama koliko puta si već pročitao da te želim, da te trebam, da te volim, da si sve moje i da sam ja kriva što nismo zajedno. Da kriva sam jer sam te pustila da odeš jer nisi tada znao koliko te uistinu volim.
Godinama si pored mene u mojem srcu, duši i mojim mislima i ja godinama uistinu pripadam tebi, sanjam te, dozivam te, želim te i volim te a ne znam dali ti osjećaš sve to jedini moj.
tvoja ja

Znam da znaš da mi godinama nedostaješ, da mi nedostaje tvoj glas, tvoj pogled, tvoj dodir. Znam da znaš da mi nedostaje razgovor s tobom, nedostaješ mi ti moja sreća. Znam da znaš da te osjećam u svojoj blizini, u jutro, u podne i uvečer.
Znam da znaš koliko očekujem da te sretnem, da razgovaramo, da u tvom pogledu ugledam tvoju ljubav koju skrivaš o svih u svojoj blizini. Znam da mi se želiš javiti ali ne voliš pisati ali molim te pokušaj jer trebam te, trebam tvoju riječ jer znaš da želimo biti jedno pored drugog ali to još uvijek nije moguće zbog nje.

Datum i vrijeme prvog posta:20.08.2012. (18:19)

lijepo je biti dio ove blogerske zajednice

Znaš li koliko boli voljeti iskreno? Znaš li da snovi jednom postanu java? Znaš li priznati da nisi prestao misliti na osobu koja je bila i koja je tvoja?
Odgovori mi ako znaš?

Kada iznenada dobiješ nešto što obožavaš tada ti je dan ispunjen ljepotom iako su mi dani lilalo na halo s takvim poklonom uživaš

ps s obzirom da mi slike ispadaju naopako (još uvijek ne mogu dokučiti razlog) staviti ću sliku s interneta

Dugo godina sanjam i osjećam njega pored sebe, svaki njegov pokret, svaki njegov dodir a znam da je to samo san, da je to samo osjećaj koji me zaustavlja da ne idem dalje, tjera me da čekam dan kada ćemo se on i ja uistinu sresti.
Nadoknaditi izgubljeno nećemo moći ali pogledi i riječi nadoknaditi će sve što smo izgubili zbog moje greške.
Trebala sam se boriti, a ne popustiti jer on i mene voli znam to.
Dugo godina ga sanjam i osjećam svaki njegov dodir, on je pored mene i voli me iako nije fizički blizu.

Teško je zaboraviti dio prošlosti jer si u tom djelu bio sretna osoba ali u jednom trenu napravio si grešku koju plaćaš i danas jer nisi prestao voljeti i nadati se da će ti se vratiti dio tvoje sretne prošlosti jer tvoje srce i duša nikada od tamo nisu niti će otići.
Ta prošlost je u tvojim mislima, u tvojim snovima i biti će uz tebe uvijek, šutiti će, nikada ti priznati neće da si i ti danas u njegovim mislima i da ni on nije niti će zaboraviti prošlost. Neće priznati da te voli, da te želi, ne zato što neće on to NE SMIJE

Potaknuta postom blogerice Lavice i o ponašanju Zetovaca koje na sreću susrećem svakodnevno kao i mnoge i moram odmah naglasiti da su vozači najmanje krivi za kaos koji se događa u njihovoj firmi oni samo rade po nalogu nadređenih. Poteškoća ima jer oni koji su zaduženi da sve organiziraju kako spada nemaju volje ni znanje ništa organizirati.
Imamo divne klimatizirane tramvaje koji kod svakih vratiju imaju prostora ali prostor od vrata do vrata je uzak, stolice su totalno neudobne i onda se svi putnici nabiju na prva vrata tako da ne možeš ni ući ni izaći kada trebaš, a onaj tko vozi mora paziti na sve putnike i ponekada zatvaraju vrata a da svi nisu ni ušli jer oni imaju vrijeme polaska i dolaska na posljednju/prvu stanicu.
Zet za osobe s invaliditetom je isto zamršen ali kada ugovoriš razgovor s pročelnikom za Zet tada se stvari odjednom naglo okrenu jer oni mjerodavni dobe po prstima i svaki nezadovoljni putnik bi tako trebao postupiti i tada bi ono što uništava organiziranost Zet-a bilo ažurnije i kvalitetnije.

Treba se obratiti pismeno ili usmeno pročelniku tada stvari krenu na bolje.

Napiši nešto iskreno iz duše, napiši dio istine svoje, nemoj tajiti istinu svoju jer dosta je prošlo vremena, dosta si šutio, dosta si skrivao, dosta si lagao sam sebe. Tajna tvoja je otkrivena i tvoje priznanje istine uistinu će pomoći samo tebi i jedino tebi.
Napiši nešto iskreno iz duše, jedino tako ćeš biti sretan, jedino to je ispravno.

Tuga, sreća, bol, poštovanje i drugo dio su života svakog od nas i moramo ići životnom stazom sami dobar dio puta jer dođe vrijeme kada ostanemo sami, kada moramo u potpunosti upoznati sebe i ojačati jer ako nismo jaki, tuga nas vodi dalje, sreća stane negdje dalje od nas, bol nas slijedi u stopu, a poštovanje čeka da ojačamo jer ono je povezano sa srećom.
Možda nisam u pravu, ali čini mi se da je tako.

Sjediš i razmišljaš što ćeš raditi jer u posljednje vrijeme sve ti je teret i ništa ti se ne da osim preslagivati misli koje želiš odbaciti jer ti te misli nisu potrebne, potreban ti je odmor što dalje od svakodnevice ali taj odmor si sada zbog određenih okolnosti ne možeš priuštiti. Strpi se još nekoliko mjeseci i tada će sve, baš sve biti drugačije i imat će smisla, tada će i umor nestati,tada nećeš morati preslagivati misli jer konačno ćeš moći biti ti,onakva kava jesi uistinu.

Oznake: Split

Kada izgubiš nekoga tada tek kada je više pored tebe nema shvatiš koliko ti je ta osoba uistinu značila, ali povratka nema jer ta osoba jednostavno zbog tvojih pogrešaka ne želi biti s tobom u tvojoj blizini,da si je poštovanjem uzvatio njenu ljubav i poštovanje prema tebi nitko vam ne bi mogao zamjeriti jer treba znati voljeti i poštivati.
Zamolila me da ti ovo napišem jer zna da pratiš blogove pa tako i moj.
Badava se trudiš jer ona te ne želi pored sebe, želi da budeš sretan sa osobom s kojom si je varao jer jedno drugo zaslužujete s obzirom da njoj nije nikada smetalo što sjediš na dvije stolice. Ona je sada sretnija i svoju sreću ne želi izgubiti, a tebi i osobi s kojom te nekada dijelila želi isto.

Došao još jedan dosadni dan, dan kada ništa ne radim osim što na netu tražim interesantne nastavke serija koje inače naše televizije dvije do tri sezone repriziraju godinama a serije imaju hrpu sezona koje mi nikada nećemo gledati na malim ekranima osim sezona koje su davno kupljene pa se ponavljaju u nedogled. Kada razmislim obožavam sve gledati preko neta jer tako mogu obnavljati engleski jezik koji volim isto i talijanski ali ga ne govorim (no parlare) a tako je melodičan.
Htjela sam nešto drugo pisati ali prsti vode po slovima tipkovnice, ali dosadno mi pa će mi ovi redovi napisani ovako i onako razveseliti dosadni dan, a i nadam se da vama dosadno nije.

Postoji li itko kome su se snovi ispunili u cijelosti ili bar jedan san baš onako kako ga je sanjao/la bolje reći zapamtio/la sam kada se probudio/la.
Dok smo bili mali uspavljivali su nas uz priče o Pepeljuzi, Djevojčici sa šibicama, Snjeguljici, Guliveru, a kasnije kada smo naučili čitati te iste priče čitali sami snovi su nam bili divni puni šarenila i nismo ni shvatili da život nije bajka,

Pokušavam danas dokučiti koliko su moji preci krivih poteza napravili jer pojedini ljudi govore da se njihovi krivi potezi vračaju na sljedećim generacijama i čini mi se da je to sve zahvatilo mene i moje sinove a svatko od nas je određen da nosi terete i naravno da ih iznosi do kraja. Čak sam čula da je sve negdje napisano i da je tako kako piše a mi smo samo ti koji smo tu da izvršimo napisano.
Idemo stazom koju smo odabrali i ta staza nema putokaze. Putokaze si stvaramo sami i naravno uvijek negdje skrenemo krivo, skrenemo nekim novim putem ali i vraćamo se nazad jer put kojim smo prvo krenuli je nas put jer ipak smo dio puta obložili srećom.

Mijenjati se neću i ne želim jer ja sam ja i ostat ću ja. Pisat ću i komunicirati onako kako volim, na vrijeđanja neću vrijeđati nego ću iznijeti svoje mišljenje i od tog mišljenja neću odstupiti ma koliko to netko želio.
Svi mi imamo nešto, neki to stavljaju pod tepih i samo se gomila (to je njihovo pravo) a neki podjele s drugima jer znaju da će možda nekome to pomoći da drugačije krene kroz stramputicu života jer život je lijep ali okrutan (tako je uvijek govorio moj bivši stanodavac pokoj njegovoj duši).
Nije sve u životu šareno niti će ikada biti, nisu svi sposobni biti ni magistri ni liječnici, niti se mogu bogato udati ili bilo što drugo, jednostavno je životni put takav kakav je i izgradiš se tijekom života onako kako se izgradiš, neki se mijenjaju jer moraju, a neki ostaju isti kakvi su bili iako ih pokušavaju mijenjati.

Ja sam ja i neću se mijenjati, ako mi se kuka kukat ću, ako mi se pjeva pjevat ću, ali nikada neću dozvoliti da me se napada zato što to nekome podiže ego.

Interesantno je kako pojedine osobe vrijeđaju, gunđaju, pametuju, savjetuju a ostanu uvrijeđene i povrijeđene kada se njima ukaže na njihove pogreške. Oni ne griješe u ničemu ali ne prihvačaju kada im se pokaže da su napravili krivo jer nisu razmislili koliko će nekome to krivo zasmetati jer dosta im je svega pa i tuđeg pametovanja.

Ane molim te prestani stavljati moj nik, moju djecu i moj način života u komentare drugih blogera jer njihov tekst nije pisan o meni i zbog mene i moje djece. Stvarno je dosta da mene stavljaš u komentare blogera. Znam da ne podnosiš moju istinu ali ona je takva kakva je i moja je, a ova stranica je moja kao što je tvoja stranica tvoja. Sve što želiš napiši meni u moje komentare i uljudno te molim da na drugim blogovima mene ne spominješ jer blogeri ne pišu post o meni i mom životu.

Divno je vidjeti da si se vratio nakon dužeg vremena i nadam se da ćemo se družiti kao nekada jer ti, da baš ti jedino razumiješ sve moje mušice, jedino ti me razveseliš i molim te nemoj ponovno otići jer ne znam dali bih podnijela da ne vidim tvoje divne slike i pročitam nekoliko tvojih lijepo ispisanih redaka. Javi se ako stigneš i ako imaš volje za razgovor ja sam tu.
Tvoja Dea

Sjedim i gledam prazan list papira u glavi mi se roje nesuvisle rečenice jednog teksta ali kako ga napisati da ne ispadne da kukam jer kukati bih trebala ali nemam snage kao što ponovno nemam ni glas pa i u dućan moram dati papir s onim što želim reći jer naučeni su da ih nasmijem čim stignem na blagajnu platiti artikle koje sam stavila u vrećicu iza kolica jer ne mogu koristiti njihovu košaru za namijernice jedino ako tu košaru stavim u zube. Da, izgubila sam glas i sada samo šutjeti mogu.

Sada sam zaključila da moram izabrati sedam brojeva i zapisati ih na papirić te dokoturati svoja kolica do poslovnice lutrije jer ako neću to napraviti ne mogu se nadati dobitku od barem pet brojeva u tom jedno stupcu. Odlučila sam ne popiti svoj omiljeni napitak kako bih mogla tri puta tjedno uplatiti iste brojeve jer možda mi se posreći iako znam da mene sreća obilazi.
Ako to ne napravim nestati će i nada da će izvučeni biti baš mojih prekriženih brojeva.

Pola dana pokušavam skužiti zašto mi se slike na blogu pokazuju naopako a u folderu su ispravne, prvo sam pomislila da mi je neka greška u editoru bloga ali vidjevši današnje blogove gdje su postavljene fotografije ja bedasta shvatila sam da mi nešto mije u redu s ovom starom kantom i odlučila sam da više neću postavljati slike da mi slike ne bi bile postavljene ovako (u folderu je ispravna)

Danas samo treba da se zahvalimo svima koji su nam omogućili da imamo Domovinu, zahvalimo se palim i živim braniteljima, te njihovim obiteljima.
Čestitke povodom DANA ZAHVALNOSTI

Šteta kaj Mekon ni špaciral vjuto pa bi z njim spila moj omiljeni jutarnji napitak

Interesantno je na naslovnici bloga vidjeti tekst blogera kako piše o komentarima na tekstove blogova ali jednu stvar je zaboravio napisati svatko od nas bira tekst koji će komentirati kada ga pročita, a postoje i tekstovi kojima bi svaki komentar bio suvišan jer sam bloger jr u svom tekstu stavio i komentare bilo svjesno ili nesvjesno. Komentari su nekima bitni jer ako imaju dovoljno komentara oni su cool bez obzira dali tekst koji su napisali ima kvalitetu ili nema njima je samo bitno da ispod pisanog teksta imaju više od dvadesetak komentara pa premda i više od polovice komentara na napisani tekst napisali sami,
Na ovom portalu ima dosta kvalitetnih blogera i svatko ima svoj stil pisanja, a nekima ni gramatički ispravan tekst nije bitan jer kada je tekst zanimljiv ne pratiš pravopisne pogreške nego pratiš sadržaj teksta kojeg je tebi zanimljiv bloger ispisao u svom editoru i postavio ga da ga mogu pročitati blogeri i osobe koje na tvom blog portalu nemaju otvoren blog.
Po mom mišljenju komentari na tvoj tekst daju ti smjernicu da ti sljedeći tekst bude kvalitetniji od prethodnog ali naravno to nije pravilo jer svi mi imamo svoj stil izražavanja i koliko god pojedini blogeri kritizirali tekst u komentaru ili kritizirali tvoj komentar na tuđem tekstu ti i dalje ostaješ ono što jesi uistinu ne mijenjajući se zato što tu promjenu od tebe traže drugi, podnosiš kritiku, podnosiš istinu i iskrenost, ali zbog svoje istine i iskrenosti ti za pojedine blogere ispadaš kreten koji se trudi objasniti da kritičar baš i nije uvijek u pravu.

Znam da ima blogera koji su odlučili svoj godišnji provesti na moru pa bi ih ovako lijepo zamolila da u jednu bocu od pola litre stave malo mora i da mi donesu kada budu imali vremena prošetati trgom jer ja zbog nekih privatnih obaveza ove godine ne stignem na more ni jedan dan.
U naprijed se zahvaljujem što će u svoj kofer staviti i bočicu napunjenu morem.

Nakon dugog vremena danas sam si priuštila najfiniju kuglicu sladoleda s okusom lješnjaka u uglednom restoranu na CVJETNOM TRGU i nije mi žao što košta 10 kuna jer je stvarno kugla velika i pravog je okusa. Pasalo mi je sjediti na terasi tog bar - restorana i dopustiti toplim zrakama sunca da me griju punim sjajem. Danas sam samo dozvolila suncu da radi što želi a ja radila ništa nisam i dobro mi je.
Sunce, kuglica sladoleda i ja na nekoliko minuta bili smo jedno jer potpuno sam zaboravila na trenutak da imam poteškoća, prepustila sam se lijepom užitku.