Razgovori

Dobro je da postoji blog. Sedneš i lepo napišeš šta ti je na srcu i duši. Svaki komentar je dobro došao...neki može i da pomogne da se problem reši.
Svako od nas ima svoje probleme za koje smatra da su najgori i najstrašniji. Tako se svakom čini u prvom trenutku a kasnije shvati da ima i gorih stvari u životu.
Uvek sam se trudila da živim "normalno", opušteno i da izbegavam nevolje kad god je to bilo moguće. Nisam imala lak život, kao ni većina ljudi. Svi su me smatrali da sam jaka, da imam jak karakter i ličnost. Danas kad posmatram samu sebe shvatam da tako izgledam a da sam ustvari osetljiva . Nikad nisam pričala o svojim problemima, ni sad to ne radim. Nije da nemam poverenje u ljude oko sebe, nego ne želim da ih smaram. Imam jednu drugaricu koja mi je bliska i pričamo o svemu ali nekad prećutim i njoj da kažem kako se osećam.
Upoznala sam dotičnog pre skoro godinu dana. Kako je veza sazrevala tako sam ja sve više sticala poverenje i "otvarala" mu srce i dušu. Veza je sad u "krizi"...razmišljam da sve to prekinem jer mi je dosadilo da se svaki dan svadjamo i to oko gluposti. Sa njim sam imala odnos da pričamo o svemu i svačemu. Večeras smo se videli...sve je bilo ok, onda je počela rasprava i nakon toga primirje. Zbog sadašnjih obaveza osećam da sam pod pritiskom. Kao i svaki put dosada popričala sam sa njim i rekla mu kako se osećam, šta me muči i šta želim. Trudim se i ja njega da saslušam svaki put. Večeras sam prvi put osetila kajanje što sam pričala sa njim. Nakon razgovora, nakon tog što smo rekli šta nas muči, umesto da se zbližimo, mi smo se još više udaljili i što je najgore u svemu i posvadjali se. Bilo mi je žao što sam mu bilo šta govorila. I večeras se loše osećam nakon vidjanja sa njim. Isplakala sam se...plakala sam dokle god sam suza imala. Pogledala sam ga u jednom momentu, a on se smejao. Prosto nisam mogla da verujem da može da me gleda kako plačem i da se smeje.
Neki bi me pitali zašto na prekinem vezu. I ja se pitam to već petnaest dana unazad. Da li ga zaista toliko volim ili mislim da neću moći bez njega? Uvek sam govorila da je bolje biti sam i srećan nego se mučiti pored nekog. A zašto ja sad radim suprotno tome? Zašto sam sad ja ta koja se ne drži toga? Polako mi ponestaje snage da se borim sa celom situacijom. Nestaje nada da će biti bolje i da ćemo vratiti odnos na nivo na kom je bio.

15.05.2007. u 23:40 | 1 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  svibanj, 2007 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Siječanj 2009 (2)
Kolovoz 2008 (14)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (5)
Veljača 2008 (16)
Siječanj 2008 (18)
Prosinac 2007 (6)
Studeni 2007 (9)
Listopad 2007 (13)
Rujan 2007 (14)
Kolovoz 2007 (4)
Srpanj 2007 (17)
Lipanj 2007 (19)
Svibanj 2007 (13)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

gde je ljubav?

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr