andjel1

nedjelja, 30.03.2008.

maske koje guše

tko smo mi zapravo???
gledam malo po blogovima (pod pretpostavkom da ljudi na blogu pišu uglavnom o onome što ih najviše zanima) i "njušim" duše, strahove, promišljanja, borbe, laži, ograničenja.....
i ok...to je normalno...
ljudi se nose sa sobom kako najbolje znaju...
kako su naučili...
dakle u osnovi svega, je bila potreba za prihvaćanjem, ljubavi
netko ju je dobio plakanjem, netko osmjesima, netko agresijom, netko bolešću...
kao maleni...smo "njušili" na koji način naši roditelji funkcioniraju, i tome smo se prilagođavali da bi dobili ono što želimo...
a to je potreba za pažnjom, bliskošću

i tako...odrastamo sa obrascem ponašanja koji funkcionira...
u tom našem malom svijetu...
no vidici se šire i upoznajemo nove ljude, nove naravi, nove reakcije na
naše postupke...

a mi...ne bi li dobili tu pažnju, ne bi li naišli na odobravanje okoline, bez promišljanja o našoj stvarnoj vrijednosti...glumimo ono što mislimo da će polučiti najbolje rezultate
glumimo život....
tako imamo masku za posao, masku za partnera, masku za djete, masku za susjede, masku za prijatelje ...masku za ovo, masku za ono ..
samo ih izvlačimo iz rukava...
i radnja postaje automatska, ni ne primjećujemo dok to činimo

no zraka je sve manje..sve manje je perioda dok smo samo svoji i dišemo punim plućima, a sve više treninga pod zagušljivom maskom

i ostaje pitanje...postajemo i mi ta maska ...ili ipak nešto ima ispod te maske..??
da li to nešto ima svoj oblik...ili se od tolikog skirvanja pretvorilo u bezličnu masu??

mislimo da nekog varamo...da smo uspjeli prodati nekome priču ..
i što ako jesmo?
mislimo li da smo "mudriji", "spospobniji", " manipulativniji" ??
mislimo li da smo uspjeli druge navući na naš jeftin trik zavaravanja??
ok jesmo ....i ???
ljudi naivno vjeruju ...očekujući istinu ...
a dobiju laž i masku...

i ono što želim reći svim ovim...je da je potrebno shvatiti...da laganjem drugih...samo sebe stavljamo u manje vrijedan položaj, koliko god netko mislio da je uspio zavarati druge...
jer time dajemo do znanja toj drugoj osobi/osobama da ne možemo pred njima biti ono što jesmo, da takvi nismo dobri za njih,nego glumimo da bi dobili njihovo odobravanje, prihvaćanje
sami sebe lažemo da bi njih lagali, ne bi li dobili trunku prihvaćanja koje nam tako očajnički nedostaje...

onog trena kad ćemo shvatiti da možemo reći/živjeti istinu bez obzira bili prihvaćeni ili ne, kad ćemo naći "sredinu" u sebi i ne osjećati se ugroženima, bit ćemo slobodni

i vraćamo se na početak pitanja...tko smo to mi..gdje je ta sredina??

ja tu prepoznajem Boga i osnovnu zapovjed da Njega stavimo na prvo mjesto ...
jer ako se otklonim od obožavanja drugih, sebe, bilo kakvih devijacija istine, i prihvatim Njega kao osnovu,sredinu...tek tada ću puna srca i istinito moći uživati u tuđem društvu, ne opterećena time što misle drugi a opet mirne i čiste savjesti

ne treba se bojati osude drugih ljudi...jer jedino tako možemo zaista raditi na sebi, jedino tako možemo prepoznati negativnosti i pretvarati ih u pozitivnosti
naša osobnost, duša, duh nije ugrožena tuđim neprihvaćanjem...samo uči na taj način, ništa više ...
zahvalimo se za svaku kritiku upućenu nama, i razmislimo o tome...
tko zna....što sve možemo naći ;))

30.03.2008. u 15:57 • 17 Komentara • Print • # • ^

utorak, 25.03.2008.

strah je velika kukavica

e pa... eto, želim otkriti jednu tajnu ;))
u zadnje vrijeme sve vrvi od otkrivanja tajni, i bit ću u u trendu ;))

dakle pišem komentar danas dragoj i samozatajnoj, osmjeh1, koja se ne usudi pisati svoj blog,nego ga ima samo da bi komentirala tuđe (i to u dobroj namjeri)
ona mi reče da baš nema hrabrosti pisati

i sad ..tak ..pišem joj i pokušavaam si predočiti kako sam se osjećala dok sam ja upisivala svoje prve komentare igdje .. i pokušala opisati kako taj strah funkcionira...

strah je strah..ima isti obrazac ponašanja
da li je to strah od ljudi,strah od pisanja,strah od letenja,strah od pauka...
potpuno je identičan, samo je fokus drugi
(nećete vjerovati ali gledala sam emisiju u kojoj prikazuju ženu koja se doslovce boji krastavca ..običnog krastavca - povrće ... rofl )

strah paralizira i ne dozvoljava nam da djelujemo
ne dozvoljava??????

mi mislimo da ne dozvoljava!!!!!!!!!!

mi možemo djelovati..ali MISLIMO da ne možemo!!!!!!!!
i tu je kvaka sa strahom...toliko intenzivno šalje informacije da ne možemo ..da se naše slabašne misli o tome kako bi ipak mogli..ne usude probiti kroz tu havariju

a sve to i nije bitno..nego je bitno djelovanje...dakle strah nas pokušava spriječiti da djelujemo...
a mi mislimo da su nam potrebne kojekakve predradnje da bi djelovali

i tu nastaje kolaps...
ne usudimo se istupiti korak naprijed

što trebamo raditi...
suočiti se sa strahom...
e sad svi to govore..ali što u biti znači suočiti se sa strahom...
to je nekako preopćeniti pojam da bi netko znao što TOČNO treba raditi

dakle treba jednostavno djelovati

ne misliti što će i kako će biti..nego samo djelovati

činjenica jest, da tako nećemo postupiti ako trebamo napraviti prezentaciju pred 50 ljudi, nego da ćemo se lijepo pripremiti za to...
ili u nekom drugom slučaju...recimo skakanju u duboku vodu ;))
no ..pripremili smo se za ono što nam je bitno i uzeli u obzir sve realne činjenice...dakle napravili smo najbolje što znamo..i dalje ostaje djelovati..
no .....nas spriječava i dalje taj strah da nećemo biti dobri..
da i???
pa što ako nećemo biti dobri???
ali ćemo biti najbolji od onoga što smo mogli dati u tom trenutku..ne??
i ako dobijemo negativnu kritiku...razmišljat ćemo o tome..
nije se svijet srušio..
samo ljudi nisu ostali oduševljeni...jer eto...nisu ;))

mi nismo ništa gori niti bolji zbog reakcije ljudi...
mi smo to što jesmo...i korigirati se trebamo svakodnevno...ali naša osobnost se ne mjenja prihvaćanjem ili ne prihvaćanjem okoline

e... a pogotovo ako na ovakvim mjestima pišemo o onome što promišljamo...
tu stvarno nema mjesta strahu....jer ni na koji način nismo ugroženi, doli našeg ega koji može dobiti malo po prstima ;))
svidjelo se nekome ili ne, što ja razmišljam...to nije bitno...
bitno je da je moja namjera čista
možda ću nekoga potaknuti na razmišljanje u pozitivnom smijeru, a i potpuno prihvaćam činjenicu da je nekome ovo glupo, nepotrebno, ili šta već
i ok...
sve je u redu i sve je za pet
moj strah ne vlada ... vlada moje srce s vjerom u Boga

25.03.2008. u 13:47 • 22 Komentara • Print • # • ^

subota, 22.03.2008.

Sretan Uskrs ti želim

Po ovom smo upoznali Ljubav: On je za nas položio život svoj!

Dragi moji, ne vidim vam lice, oči, ali volim osjetiti Njegovu milost kroz vaše riječi, jer Njegova je volja da se radujete zajedno sa mnom.

Želim nam od sveg srca svima da uvijek i u svakome prije svega potražimo Boga
Uskrsnuo je i s nama je, a na nama je da otvorimo srce i prepoznamo Ga.

22.03.2008. u 02:34 • 19 Komentara • Print • # • ^

nedjelja, 16.03.2008.

nemoguće da je vjeran reče preljubnik
nemoguće da je pošten reče lopov
nemoguće da mu se radi reče ljenčina
nemoguće da je dobar reče oholica

Citat:
Tit 1,15

Sve je čisto čistima; okaljanima pak i nevjernima ništa čisto, nego su im okaljani i razum i savjest.

16.03.2008. u 16:25 • 15 Komentara • Print • # • ^

subota, 08.03.2008.

fitness za radost

dakle...svi znamo da se mišićna masa razvija pravilnom prehranom i vježbanjem...
neki znaju da se moždane stanice razvijaju u onom smjeru u kojem mi trošimo svoj interese...

dakle ako nam je preokupacija učenje stranih jezika,
naš mozak će se razvijati u tom dijelu, a na uštrb recimo motoričke spretnosti....otprilike ....

eh sad ...idemo korak dalje...
u još suptilnije dijelove našeg bića...

dakle ako razvijamo svoju duhovnost...normalno je da ćemo vremenom i polučiti rezultate veće od onih osoba kojima je najveća briga ivaniševićev preljub....

još dalje ..

idemo pogledati kako se razvija dio naše duhovnosti...
dakle to bi bilo kao da promišljamo o tome kako se razvijaju poprečni i kosi mišići na vašem trbuhu i kako će te dobiti "pločice" na istome

taj dio duhovnosti o kojem sad pišem je radost....

uglavnom svi znate za tip ljudi koji je vječito
namrgođen i nešto prigovara
i za onaj dio iz kojih jednostavno pršti radost...

ne moram pitati s kim bi radije provodili vrijeme ... rofl

e...dakle..ono što uzgajamo to nam i jest...
ta naša neka djetinja radost s kojom smo rođeni...po odrastanju biva sve više i više zatrpana smećem kojekavih prigovora i negativnosti...
"usaljena" od loših informacija...

sve teže hodamo pod teretom takvih osjećaja i razmišljanja...
ali i dalje prvo idemo pročitati crnu kroniku, i dalje se naslađujemo s onima koji su nadrapali, i dalje svesrdno ljepimo etikete ljudima koji nisu u našem pojmu morala "prošli" ...i dalje, i dalje, i dalje....

i sve to pod krinkom toga da mi znamo što je dobro a što ne..
a oni...oni tamo neki..koji se ne uklapaju
...su nam na ovaj ili onaj način loši...
i kao takvi...slobodno mogu biti metom naših strijelica...
otrovnih....

e sad...zašto je to bitno...
ne toliko što će jednog peru zaboljeti glava što vi mislite o njegovom moralu....nego zato što SVOJU dušu prljamo takvim mislima
ali ne ni zato što ja sad želim reći da naša duša treba biti čista...(mislim treba ali nije čistunstvo cilj) nego želim reći da treba biti slobodna od sala negativnih razmišljanja, optužbi, zavisti, pakosti i znate i sami dalje ...;))

dakle...shvatili ste što želim reći....

da...BRAVO!!!!

svi imamo teretanu u svojoj glavi....i bilo bi uputno svima nama vježbati radost...
ne očekivati odjednom neke super rezultate..
jer je to iracionalno...
ne se forsirati u nekoj instant sreći sa kojekavim tehnikama....brzopotezne radosti..tipa učini ovo i ono...i bit ćeš hay...
ne piti steroide da bi se bilo sretan (dakle kojekave drogice,alkohol i slično...jer ne pomaže..samo pogoršava) ..

nego ljepo paziti na prehranu (dakle što ćemo slušati, gledati....) ...i vježbati...lijepo vježbati radost...

pa ako ne ide odmah...i ako je srce stegnuto,suze u očima a bol u duši...

polako....
nije lako odmah dizati veliki teret..odmah se radovati ko lud...

možemo bar primjetiti nečiju ljubaznost...
u dućanu na primjer i zahvaliti se...
pa onda ženi, mužu, djetetu..susjedi....
reći ono dobro što smo osjetili i prešutjeti ono loše...
malo po malo..i tako svaki dan...
odredi za početak....bar jednu dobru izjavu i smješak..
pa dvije ...
pa tri ...
i tak....sve dok ne postaneš body bilder radosti ...

jer.... ni podariti nam se ne može stvarna radost..ako nismo svoje srce pripremili na nju....
prepuklo bi od divnih osjećaja...a svakodnevno naviknuto na muku,očaj i zavist...
zar ne???

tako...ljepo polako pripremajmo svoja srdašca na darove koji slijede, ako ćemo biti dosljedni i uporni

svima skupa ostavljam blagoslov punog srca i zahvale što mi je ovo podareno i što sam shvatila...da trebam još više i još upornije vježbati svoje srce da se raduje

hvala Bogu na tome što me ne ostavlja i kad bih samu sebe ostavila i što vjeruje u mene i kad ja sumnjam u Njega
volim Te beskrajno Bože moj

08.03.2008. u 23:46 • 19 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 03.03.2008.

život

03.03.2008. u 01:35 • 19 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>