www.andjel.com https://blog.dnevnik.hr/andjel1

ponedjeljak, 16.07.2007.

hvala

nemam vremena otići na tuđe blogove, i nekako mi je neugodno pisati svoj blog, a da se ne javim ljudima koji su mi ostavili komentar...
osim toga ...u ovoj strci s poslom...moj duhovni život je na granici postojanja...samo posao,posao

skoro da i nemam neka promišljanja koja bih mogla ostaviti ovdje, a da bih pomislila da će ikome išta značiti

i eto nakon dugog vremena pogledam blog, i vidim podosta komentara u mom odsustvu...
raseljkin me se posebno dojmio...
gdje je rekla da i nije skoro vidjela da netko piše nešto negativno o meni...i da nije dobro idealizirati me..(ili nešto u tom stilu)

i moram priznati... raseljka.... da mi je jako drago što si to napisala
nije da sam sad neki mazohista koji želi da netko pljuje po meni...
i nije da sam sretna na negativne komentare
nego je difinitivno stvar da volim čuti iskren komentar...
i u realnom životu i ovdje online

kad vidim da ljudi s poštovanjem tuđe osobnosti kažu ono što misle...
i ne trude se ostaviti dojam..nego reći istinu...
to mi je definitivno plafon u ponašanju i komunikaciji..

čemu uopće išta govoriti ako to nije iz srca??

a osim toga...u mojoj situaciji mi puno znači da su ljudi otvoreni i da mi ne podilaze..
jer ja u suprotonom samo gubim....

potrebno mi je znati da ću čuti istinu..
pa makar bila i neugodna tad..

potrebno mi je vidjeti da ljudi oko mene rastu...
da sami od sebe nose svjetlo drugima

jer...nikad mi nije teško sve poduzeti da nekome pomognem da se digne...
no nije mi drago kad vidim kad netko želi da ga se nosi iako može hodati sam..

voljela bih da sve duše oko mene pomažu drugima koji su pali...

i iako je zaista ljepo nailaziti oko sebe na situacije u kojima vidim prihvaćanje i radost ...
druga strana toga je da nikako ne bih voljela da to prelazi u neku vrst obožavanja...
mislim da postoji samo Bog kojeg možemo obožavati..
i koji je vrijedan toga

svaka druga vrst obožavanja ljudi je po meni štetna


stoga sva hvala neka uvijek ide samo Bogu,jer sve što vrijedi od ikoga od nas..je Njegovo

i mi nemamo nikakve zasluge za išta koliko god se trudili.
sve što smo postigli nam je On darovao

milion puta sam se probala truditi bez Njega i to je završavalo uvijek fijaskom...kad tad

a ako itko misli da išta moje vrijedi...nek zna da Bogu treba reći hvala što je želio i dao da bude tako

16.07.2007. u 04:15 • 5 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>