andjel1

četvrtak, 25.05.2006.

svetost

ja se ne smatram dostojnom svetosti, a mislim da ima puno boljih ljudi od mene, a i nekako mislim da je pojam -svet- više zbog ljudi nego zbog Boga...
mislim da bi tu taština mogla igrati veliku ulogu....jer sigurna sam da ni jedan svetac nije sebe doživljavao kao takvoga, dakle...kako je tako je...

ja mislim da Bog ima sa svima nama planove, i da su neki zaista sveci prošli a da ih nitko nije zapazio...
kad bih se usporedila sa nekom ženicom koja je ostala sama bez igdje ičega, sa petero djece i pri tom nije ni jauknula niti kukala...sigurno bih rekla za nju da je definitivno svetija od mene što god da ja poduzela i kakve vježbe napravila i kako uzdigla dušu Bogu

ili neku dušu koja je svjesno poginula(a da nije inače suicidalna) da bi spasila drugu dušu..ili takvi primjeri...
to su po meni sveci pred Bogom...
a ja..ja ću bit zadovoljna samo da sam ugodna Bogu i da ga ne vrijeđam više svojim postupcima...
On zna kud će me i kako staviti...pa ako je to i svetost...neka bude volja Njegova

znam da misliš sad opet da te nisam razumjela što mi želiš reći o pojmu svetosti...
jesam...
shvaćam ja to sve...ali mi se to čini nepotrebnim tako okarakterizirati...
dolazi mi pojam svetosti kao neka nagrada ili plaća u višoj hijerarhijskoj ljestvici
a ja vjerujem da je plaća samo Radosna duša koja svojim sjajem potiče na Radost u Bogu i druge..i tako se radost i Ljubav šire...i tako se Bog proslavlja i širi...

25.05.2006. u 15:55 • 9 Komentara • Print • # • ^

petak, 19.05.2006.

kako sam spoznala Boga

Toliko toga bih imala za napisati...gdje su prvi kontakti u kojima sam
prepoznala Božije djelovanje bili sa mojih 13godina...
iskustvo je preintimne prirode pa ću ga izostaviti.

nakon toga sam u srednjoj školi imala nastavnicu koja mi je predavala
francuski i engleski...
nisam joj bila omiljena jer nisam poticala iz krugova koji su njoj bili
važni...
jednom prilikom sam se na satu francuskog zakačila sa njenom
ljubimicom...kćerkom nekog "face"..(išla sam u kulturu i umjetnost i
takvih je tamo bilo dosta)...
jako sam povrijedila taštinu dotične profesorice..iako sa profesoricom
nisam imala većih problema...
no ona je odlučila otići sa sata i ja samjoj se ispričala...tad mi je
rekla da ću ju zapamtiti i ostala na satu...
dala mi je na kraju godine 2 iz francuskog...iz kojeg nisam više ni
zaslužila...a mogla mi je komotno dati i jedan...
no rušila me iz engleskog koji sam imala dobre ocjene...
znala sam da će me rušiti godinu...
na prvom ispitu sam normalno pala...
tata mi nije znao za to....jer mislim da bi me ubio da padnem razred...
drugi ispit dolazi..i došla sam prva u školu...sjela sam u učionicu i
plakala i molila se Bogu da učini nešto da prođem razred...iz sveg srca...
počeli su dolaziti ostali...
došlo je i 9 sati kad je trebala profesorica doći.
nije je bilo....
nada se počela pojavljivati...
9 i 15....nema je...
9 i 20 ....nema je...
9 i 30...otvaraju se vrata i ulazi neka profesorica i kaže nam da
profesorica ne može doći na ispit jer je u putu strgala nogu....
znala sam da je to to...(tad mi je nije ni bilo žao što je strgala nogu)...
trebali smo doći sljedeći dan...i normalno...znala sam za dobru
četvorku...prošla sam i dobila TRI...

nadalje se događalo još mnoštvo milosti....
no...sve sam to počela ne primjećivati...
mladost,znatiželja,stav da sam napametnijana svijetu i da nitko mi ne može
ništa...me odveo u jedan dio života koji nije imao puno veze s Bogom.
sad vidim da me je On čuvao u bezbroj situacija...gdje da danas vidim sina
uistima bih umrla od straha...

na svu sreću nisam upala u drogu i prostituciju...do tud sam još pazila
što radim...
tulumi,fešte,putvanja,dečko,alkohol,muljanja na praksi sa
novcem,laži,lažna svjedočenja zbog osbne koristi...i još mnogo,mnogo
toga....

nisam voljela odlaziti na mise...to mi je bilo jako dosadno...ali kad bi
mi bilo teško...otišla bih u crkvu...sjedila sama i plakala ili tražila
Boga pomoć...

nekad mi se činilo da mi pomaže nekad ne...samo sam duhovno tonula sve
više...

pa sam počela tražiti pomoć u raznoraznoj duhovnoj literaturi...sve sam
gutala što je imalo veze sa psihom i dušom...

tad u to vrijem je bilo vrlo teško naći literaturu tog tipa jer s ena sve
takvo gledalo sa omalovažavanjem i nikako nije to bila popularna
literatura...

kupovala sam doslovce sve što je ličilo na ikakvu duhovnost...
tražila sam pomoć...
ali nije je bilo....
muka i nemir svakodnevni...
uvijek sam se osjećala kao lupina broda u moru...bez ljudi bez
ičega...samo kostur...
nemir me je non-stop tjerao da idem nekud,dalje,da
ispitujem,tražim,provociram,insceniram ono što bi me eventualno moglo
zadovoljiti na koji dan....
izvana radosna i vesela..iznutra očajna i samouništavajuća...

provedene noći i noći u disko klubovima su na koji dan ubile nemir u
meni...no za dan ili dva..opet isto...
počela sam pucati po svim šavovima....

tad mi se dogodilo nešto što me je jako uplašilo...probudila sam se ujutro
izgrebanog vrata...kao da me neka životinja vrlo oštrih kanđi izgrebala.
došla sam na posao i normalno svima je to upalo u oko...no uglavnom su
zbijali šale oko toga...a meni je strah bio sve veći...
ušao je jedan čovjek kojeg nismanikad prije vidjela i kaoi svi me pitao
što mi je to....
nisam mu htjela reći...jer mi i onako nebi vjerovao....
bio je uporan...
ispričala sam mu...
rekao je da sjednemo popiti kavu...
sjeli smo i ptao me da li sam nekome učinila neko zlo...
rekla sam da svjesno nisam...
pa me pitao da li sam radila neke magijske rituale...
rekal sam da nisam ali da imam u stanu neke knjige koje imaju i takvog
sadržaja...
rekao je da mi je to upozorenje i da se morma riješiti tih knjiga...
rekla sam da to nije nikakav problem i da ću ih dati nekome...
rekao je da to ne smijem učiniti...
onda sam rekla..ok...zapalt ću ih...
rekao je da ni to ne smijem...
pitala sam što da onda učinim...
rekao je da ih moram baciti u vodu...
ok...složila sam se i upozorio me da pazim...(rekao je da je inače
musliman ali da dolazi na kaptol kod svećenika...to ni danas ne kužim??)
tad sam radila u koprivnici i tamo nije bilo rijeke u gradu
dogovorila sam se s dečkom da me pričeka kod jedne ustanove s autom i da
ću ja donijeti knjige...
uzela sma knjige i izašla van...puhao je odvratan vjetar i sve su se čule
ograde kako škripe..kao neki lanci...sve je bilo odvratno...ko u filmovima
strave....
došla sam do mjesta gdje smo se dogovorili njega nije bilo(tad nismao
imali mobitele)...razljutila sma se..ali šta sad...odnijela sma knjige u
kontejner kod svoje firme i vratila se natrag...
on je bio tamo i odmah sam mu počela prigovarati gdje je bio baš sad kad
mi je trebao(inače nikad,ali baš nikad nije kasnio)...on me gledao čudno i
veli mi ...ali ja sam tu već 15 minuta...
nemam razloga ne vjerovati mu....a imam razloga misliti da mi se
jednostavno nije dozvolilo da ga vidim....

u to vrijem sam se družila i s nekim ljudima koji su u najmalnju ruku bili
čudni...i svašta isprobavali...od jiđinga..(koji sam i ja prakticirala u
velikoj mjeri)...do nekih rituala( s kojima ja nisma imala veze)....
prekinula sma sve odnose s njima i upisala se u višu školu uz rad tako da
imam opravdanje što ne mogu se družiti sa svima njima...jer je bilo skoro
nemoguće ih izbjeći...

vratila sam se kući u zagreb...i zaljubila se,udala..dobila dijete...koje
je imalo opsnu žuticu..povisio mu se previše broj bilirubina, otišao u
inkubator.... i tu noć na badnjak sam se molila majci Božijoj da mi spasi
dijete i da ću postiti na kruhu i vodi svaki petak 5 godina....sutra dan
je broj bilirubina pao...i uskoro smo išli kući...

nakon toga sam se vrlo brzo rastala...
to je bio doslovce pakao na zemlji...
nisam imala novca,dijete često bolesno, a drugi oko mene jednostavno nisu
vidjeli u kojim sam problemima..i još mi ako su ikako mogli prisjeli na
muke...od majke do ostalih poznatih...
nikoga nije bilo briga što se mučim bez novca sa bolešljivim
djetetom...(iako sam u fazama dok sam bila u odličnim primanjima pomagala
cijeloj svojoj užoj obitelji a i nekim prijateljima)

moje psihičko stanje je bilo na rubu ludila...samo me je držalo to što sam
znala da moram opstati i biti kako treba majka svom djetetu...
nikog na svijetu nije bilo...nikog...
ja i moje dijete...
i Bog....

i tad mi je dijete obolilo jako...u jednom danu su mu se oduzele noge i
pojavila se neka velika izraslina an kičmi....
svaki dan sam bila u njegovoj bolnici( i ovom prilikom molim boga za one
divne ljude u bolnici koji su mi dali d abudem uz njega...On zna
koje...neka blagoslovi svaki njihov pokret) od 10 do 21-22 navečer dok ne
bi zaspao...

molila se i mučila zašto mi se sve to događa....
tad sam shvatila da sma bila vrlo nepravedan prema nekim
ljudima,ljubomorna na brata,egositična i bez imalo prave ljubavi prema
ljudiam oko sebe...
shvatila sam da ću izgubit sve..baš sve ako nastavim svojim putem....
nisam više imala kud...
iskreno samse molila danima....
dijete mi je bilo 2 i pol mjeseca vezano na ljekovima u infuziji u
kinderbetu..da ga nisu više imali gdje bosti..nego u vratne žile su morali
bosti inekcije...
skoro je umro zbog zraka u igli...
i tako..ne mogu baš puno o tome jer mi je preteško pisati....

molia sam se Majci Božijoj da ga spasi...
molia sam se da od opcije tumora na kičmi i upale kičme ima upalu kičme
iako je i to grozno....
ispalo je tako....doktorica je rekla da se dijete nevjerovatno brzo
oporavlja....
ozdravio je potpuno nakon 2 i pol mjeseca...
spremali smo se iz bolnice kući i kad smo sjeli u auto..pitala sam ga kud
želi da idemo....imao je tad tri godine...
mislila sam da želi u lunapark,kazalište,slastičarnu,igraonicu....negdje
tako gdje smo zanli ići...
a on meni kaže.....mama idemo u clkvu...
djete od tri godine po izlasku iz bolnice želi ići u crkvu????!!!!!

hvala Majci miloj na svim izmoljenim milostima....

tu negdje u tom vremenu je nastupio mir moje duše...i onih nemira više
nema....
nakon toga u nekom vremenu sam predala svoj život Isusu....
dogodilo se još mnogo,mnogo situacija u kojima sam vidjela Božije
djelovanje i zaista bih moga pisati još satima....
no eto ovo će biti dovoljno...

evo i ovim putem želim mom dragom Bogu ocu reći veliko hvala i mojoj Majci
djevici Mariji zahvaliti za sve izmoljene milosti...
i zamoliti ih da se ne ljute na moje pogreške i da mi ukažu na
njih...svim silama svojim uz njihovu pomoć ću se truditi biti im dobra.

19.05.2006. u 12:53 • 5 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 18.05.2006.

volim Te Isuse

hvala ti Bože za sve divne ljude, hvala Ti što opet vidim svjetlo,što je opet radost tu,hvala Ti za sve darove,milosti i nevolje kojima me učiš....hval Ti mili moj Bože za sve...i ne znam ni koliko ni kako da izrazim hvalu...Ti znaš...Ti znaš ...volim Te Isuse

18.05.2006. u 00:39 • 6 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 15.05.2006.

ulizivanje ili istina s Bogom

uvijek oni koji govore da je car gol su frontmeni koji su spremni dobiti navalu udaraca sljedbenika cara....
no eto...vjerovatno je Bog dao takvima snagu za podnositi takve udarce....a i oni sami znaju da će ih primiti ...pa su spremni...

definitvno je to da ljudi koji se osjećaju katolicima i vjernicima..(sad mislim na one koji se na svom Putu samo tako osjećaju, a još nisu postigli puninu snage i vjere ili su jednostavno u osjetljivoj fazi kad im je čvrstoća spopznaja na niskom nivou)..su vrlo osjetljivi i jako teško primaju bilo kakvo drugačije razmišljanje osim onog koje se u potpunosti slaže s njihovim....

no ja bih rekla da je to jedan dio puta u kojem će morati proći par faza, a jedna od mnogih, je da će se morati suočiti s tim da se drugi ljudi ne slažu s njom, tj. da će često u svom razmišljanju ostati potpuno osamljeni i neshvaćeni....da bi kao takvi se zapitali što se to događa s njima kad sve čine koliko je moguće u redu a dobivaju svejedno šamare od okoline....
kad se sve čaše prepune..tad se obično shvati da je fokus razmišljanja i života Bog a ne priznanje od ljudi, što u konačnici dovodi do spoznaje da je naš ego izgubio jednu bitku, a pobjednik je naša duša koja postaje šira i prozračnija za druge stavove i ljude...
da ne duljim s ostalim fazama koje su po meni individualne....no eto...mislim da je to potrebno duši u rastu...isto kako mislim da je takva duša potrebna drugima...
jer kad bi svi bili fleksibilni i susretljivi...
na koji način bi se mogla iskušati naša postojanost u razumijevanju drugih,njihovoj različitosti,oprostu, i u konačnici kako bi mogli prepoznati veličinu Božiju i u tim i takvim ljudima?

svojih 4-5 godina sam vrlo intezivno pokušavala "pripitomiti" jednu osobu koja je imala veliki problem s prihvaćanjem....i to je pokazivala svojom arogancijom prema drugima..a u biti vrlo patila zbog neprihvaćenosti
u krugu je iz kojeg ne zna naći izlaz...

arogantna je jer se ne osjeća voljenom i poštivanom, a ne osjeća se voljenom i poštivanom jer je arogantna....

i kako sad???

pokušavala sam joj objasniti da mora prekinuti taj lanac i da joj se neće ništa dogoditi(osim možda malo povrijeđenosti njenog ega i taštine...)ako se otvori i prihvati ljude kakvi jesu, a također i njima da do znanja da nije savršena...
to je velik korak...znam....i pretežak...kočnice su opake..
sve vraća u djetinjstvo kad je bila jako povrijeđena i odbačena...(njeni problemi su došli do tud da je završila na psihijatriji sa dijagnozom šizofrenije i podvojene ličnosti...iako da je itko od vas vidi nebi to nikad rekao, nego bi se vjerovatno osjećao inferiornijim/om u njenom društvu)

na moju žalost nisam uspjela (makar što veli supermenka..možda je sjeme ipak proklijalo i možda će nekad uroditi plodom)...jer je u sticaju okolnosti svoju lošu narav pokazala vrlo očito prema meni u situaciji koja se ticala moje egzistencije...
možda nisam tada bila Bogu draga dok sam to prekinula i možda je Bog očekivao od mene da Mu više vjerujem i da se i dalje trudim oko nje....no eto...i psihički i fizički sam se maximalno iscrpla s njom...tako da više nisam imala snage ni za sebe..

poečela sam govoriti o njoj jer je specifično vješto vladala konverzacijom i vrlo istančano prilagođavala svoje ponašanje da dođe do cilja....
cilj je bio da bude sve po njenom....
morala je vladati uvijek...
pa čak i kad bi to podrazumijevalo i pokornost u datom trenutku...no čim bi osjetila opuštanje s druge strane....istog trena je nastavila plesti svoju mrežu prohtjeva i želja....
netko bi rekao da je to duhovni vampir....
crna rupa koja guta sve...

uputi li joj se negativna kritika(iako je uvijek govorila da joj ja mogu reći sve šta hoću i da se nikad ne ljuti na mene)...naći će vrlo uspješno načina da se osjećaš krivim i posramljenim što si joj išta rekao....jer ona jadna to nije zaslužila...
kad joj je odgovaralo bila je "žrtva" da iskamči samilost...da bi se na imalo mekši pogled pretvarala u pijavicu koja ne ostavlja svom hraništu ni za preživljavanje ....

što je tu na stvari ne znam...samo znam da sam jako puno naučila kroz nju...i shvatila da nije moje da ja do u beskonačnost nekoga pokuašvam "spasiti"...moje je da velim ono što mislim...iskreno i sa pažnjom da ne uvrijedim....
a dalje je na toj osobi dali će prihvatiti ili ne...
granice moraju postojati....
moramo sami sebe znati i poštivati ali isto tako znati i biti flexibilni....ali prije svega smo odgovorni za svoj život..tj da se sami trudimo biti bolji..a drugi kakvi su takvi su...nisamo dogovorni za njihove odluke...osim što smo odgovorni uputiti na spoznaju koju imamo

no definitvno sam više naučila i napredovala od onih koji su me kritizirali nego od onih koji su mi laskali(uglavnom je od njih sljedio neki podmukli dio)a najviše mi je pomagalo kad mi je neko toplo i sa razumijevanjem mog sadašnjeg stanja uputio dobronamjernu kritiku...ali ne obezvrijeđujući me i takvu kakva jesam...dakle prihvaćanje osobe kakva jest, ali sa upozorenjem da bi se trebala u tome i tome promijeniti
eto tako ja nekako mislim

15.05.2006. u 20:30 • 6 Komentara • Print • # • ^

Bog za luzere, ili????

hmmm....da...sad ispada da su oni koji su zavapili Bogu u muci manje vrijedni od onih koji su pozvani Božijom milosti...

reče Isus blaženi koji ne vidješe a povjerovali su, piše:sve vlasi su vam pobrojane,piše;ime ti je u Mojim dlanovima upisano...
dakle nekome ovako, nekome onako...netko iz muke,netko iz milosti...
uglavnom bit je..... da priliku ima svako

radiš po svom i misliš da je dobro....
e onda dođu problemi jer ne znaš za posljedice svojih djela...
pa vidiš da je sve u banani...
riješit ne možeš svojim snagama...i zavapiš Bogu...
vrlo dobar način za lomljenje EGA

jer kako da ja zaključim da mi ništa ne treba osim Boga, i da ništa ne vrijedi osim Njega...ako mi se ne dogodi da mi se sve smuči.....
i da vidim da je sve kombinacija pit bulla i shiatcu-a....
dakle bullshit

mogla sam biti ljepo ok cura onak kako je On htio...
ali tad ja nisam htjela slušat...
to je bilo za luzere...tako sam mislila..ako sam uopće išta mislila...
trebalo je probati život,okusiti sve čari...iza svakog ugla je dozivala nova nada...da će tamo iza ugla biti ono što će me učiniti sretnom....pa tak...do boli...
dok ne vidiš da to ništa ne funkcionira i ne spustiš svoje egotripove,nogice..pa klekneš..pa se slomiš...razlomiš na milion komadića i pukne sve u tebi...razliješ dušu pred Bogom i zamoliš Ga da te spasi od tebe same i onoga što nudi ovaj svijet...

15.05.2006. u 20:26 • 0 Komentara • Print • # • ^

nedjelja, 14.05.2006.

Spoznaja Boga

kroz žudnje i probleme sam spoznala Boga, iako je to jedan "gemišt" svega...malo odgaoja,malo Biblije malo crkve...
no to bi bili možda samo neki "pomagači"...
inače sam tvrdoglava i nije mi sam nauk crkve ili biblije baš bio neki znak da je to to...
jako puno sam raspravljala o tome
i htjela sam da mi netko živ,.. živom iskustvenom riječi razjasni moje dileme...

mislim to sad znam..ali onda to nisam tako vidjela..nego sam samo stalno pitala i nikako nisam bila zadovoljna dok nisam dobila kvalitetne odgovore...
nekad i provocirala situaciju u traženju odgovora....

no to bi bili razumski dijelovi vjere....

ona prava iskonska doživljena je došla do Boga i to je to....
poklonjena mi je....
a jedino što sam ju tražila..na način an koji sam znala i umjela...počesto na neki vrlo kriv način...
ali eto Bog je htio da me pouči ali i sačuva od velikih grešaka...

sad je tu...
nekad ogromna..beskonačna..nekad se sakrije...pa mi se smješka dok ju tražim...nekad ode jer se ne brinem o njoj ili ju povrijedim svojom tvrdoglavošću...nekad viddi da pretjeram....pa mi sve okrene naglavačke..i tako...
živa je...
ne znam da li je to dobro ili nije....ali samo znam da malo po malo napredujem...
iako mi se počesto čini da ne idem nikud ili da nazadujem...no odjednom se pojavim na nekoj stepenici na kojoj do sad nisam bila i vidim da sam prevalila korak naprijed....

radujem se onima ispred mene i znam da ih mogu zamoliti da mi daju ruku kad se ne mogu penjati...a žao mi je kad vidim one iza mene jer znam što ih sve čeka..a ne mogu ima pomoći da preskoče stepenice nego tek dodati ruku za sljedeću da pređ

14.05.2006. u 16:02 • 3 Komentara • Print • # • ^

U IME ISUSA KRISTA

U IME ISUSA KRISTA

želim nešto reći....
internet..
news grupe....
blogovi....
forumi....
ovi i oni...

ok...

svašta tu ima....

internet ima tu karakteristiku da zaista svatko može pisati svašta...

ako nećemo na ovakvim mjestima biti kako treba ..pa kakvi smo onda u stvarnom životu????
ako ovdje gdje nam nije ugrožena ni egzistencija, niti ego, niti ni jedan opstajući oblik karaktera....nemamo volje i želje s razumijevanjem pristupiti ....kako onda izgleda u realnom životu gdje su napasti velike i gdje je fajt živ i realan....

da li smo lašci ovdje ili u realnom životu????
da li smo ovdje "mangupi" a u realnom životu slabići, ili smo ovdje "produhovljeni" a u realnom životu gramzive duše koje nemaju pardona pred ikim....

ovo je jedna mala oaza na našim pustinjama, u kojoj možemo biti onakvi kakvi bi željeli biti da nema napasti, ili u kojoj možemo pokazati svu svoju moć vjerovanja koju posjedujemo, ili jednostavno možemo biti onakvi kakvi jesmo, iskreni i spremni da se promijenimo ako nam to toliko sudionika ukazuje da bi trebali...
netko ovo ..netko ono...svatko prema svojim mogućnostima i potebama...

no najmanje je što bi trebali...ovdje pokazivati svoju zlu narav...
zato postoje neki drugi načini iskazivanja svoje ljutnje....

normalno da mi se događa da sam nekad ljuta....vrlo ljuta...
tad se ustručavam pisati..jer bih mogla svojom ljutnjom povrijediti nekoga tko nema blage veze sa mojom ljutnjom....

ovdje ljudi ne dolaze zato da slušaju kako ih napadamo i kako ih prozivamo da su loši...ovdje ljudi dolaze zato da nešto shvate, da vide kako drugi ljudi koji su se okarakterizirali kao vjernici misle i žive...
ali ne lažno...
ne treba nam naša lažna predodžba sebe kao najpametnijih i svetih...
treba nam iskreno srce koje će bez previše uvijanja i želje da skupi što više bodova reći ono što osjeća....
prema bilo čemu....bila to Gospa,poruke, Isus, Bog,Duh Sveti,svećenik,guru,dijete,majka,nemoralna osoba ili naš krvni brat ili majka...

šta ja imam od toga da sad pred vama glumim savršenu osobu...???
kao prvo i onako će se moja neiskrenost osjetiti kroz neko vrijeme....
kao drugo...što činim...???

hranim svoj ego.....

a ne napredujem!!!!

kako napredujem???

tako što ću iskreno i od srca reći...ono što osjećam, što mislim...pa ću s vašom pomoći dobiti ispravniju sliku same sebe a i dobronamjernu kritiku koja će mi pomoći da se spustim na zemlju...
to je po meni prijateljstvo i ljubav....

i tako rastemo i jedni i drugi....

ne bitno da li netko moli 95 krunica a netko lječi bolesne, ili netko izmoli jedan jedini očenaš,ali je milosrdan prema svima ili št aja znam što već sve ne....
bitno je da se trudimo biti bolji u Bogu,...
nećemo i onako postići ovdje savršenstvo...ali ako postajemo bolji..izvršili smo zadatak...na Putu smo...

kako mi je dobro poznato što jezik može učiniti(i što razoriti) htjela bih se osvrnuti na par citata iz biblije....

Citat:
Napokon, budite svi jednodušni, puni suosjećanja i bratske ljubavi, milosrdni, ponizni! Ne vraćajte zlo za zlo ni uvredu za uvredu! Naprotiv, blagoslivljajte jer ste na to i pozvani da baštinite blagoslov! tko želi ljubiti život i naužit se dana sretnih, nek suspregne jezik oda zla i usne od riječi prijevarnih;

...................................................................................
tu bi se trebali upitati....koliko puta dnevno jezikom "popljujemo" nekoga tko nije po našim mjerilima skrojen..iako ima sve karakteristike osobe koja nije draga Bogu...
no nismo to prepustili Bogu...nego se mi petljamo u osude...
dakle prvi zakon je prekršen.....ne vjerujemo Bogu da zna što radi

Citat:
Pa tko da vam naudi ako revnujete za dobro? Nego, morali i trpjeti zbog svoje pravednosti, blago vama!

....................................................................................................
često puta...pa skoro i uvijek...se to trpljenje isplati...pogotovo ako ne očekujemo ništa....
samo treba znati čekati

Citat:
Naprotiv, Gospodin - Krist neka vam bude svet, u srcima vašim, te budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama, ali blago i s poštovanjem, dobre savjesti da oni koji ozloglašuju vaš dobar život u Kristu, upravo onim budu postiđeni za što vas potvaraju. Ta uspješnije je trpjeti, ako je to Božja volja, čineći dobro, nego čineći zlo.

........................................................................................................
postiditi neprijatelja....svojom ljubaznošću....postići dva cilja za jedan...kako je to divno...
nije nam više neprijatelj,a i rast će u vjeri....

spremni na odgovor...ALI BLAGO I S POŠTOVANJEM
molim,zaista molim sve da ovo upamte...ne samo zbog foruma...jer sutra ga ne mora bit....nego zbog svih ljudi s kojima živimo....
zaslužili su to, iako nam se nekad čini suprotno...
Bog zna zašto nam ih je dao....i čeka da vidi kako ćemo reagirati na njih

Citat:
Smatra li se tko bogoljubnim, a ne obuzdava svoga jezika, nego zavarava srce svoje, isprazna je njegova bogoljubnost.

.............................................................................................
dakle varamo se ako si umišljamo da smo na pravom putu, a ne pazimo šta i kome i kako govorimo...u zabludi smo
opet velim...ne toliko zbog foruma nego zbog realnog života je bitno

Citat:
Ubacimo li uzde u usta konjima da ih sebi upokorimo, upravljamo i cijelim tijelom njihovim. Evo i lađa: tolike su i silni ih vjetrovi gone, a neznatno ih kormilo upravlja kamo kormilarova volja hoće. Tako i jezik: malen je ud, a velikim se može ponositi. Evo: kolicna vatra koliku šumu zapali! I jezik je vatra, svijet nepravda jezik je među našim udovima, kalja cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje kotač života. Doista, sav rod zvijeri i ptica, gmazova i morskih životinja dade se ukrotiti, i rod ih je ljudski ukrotio, a jezik - zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog - nitko od ljudi ne može ukrotiti. Njime blagoslivljamo Gospodina i Oca, njime i proklinjemo ljude na sliku Božju stvorene: iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. Ne smije se, braćo moja, tako događati! Zar vrelo na isti otvor šiklja slatko i gorko? Može li, braćo moja, smokva roditi maslinama ili trs smokvama? Ni slan izvor ne može dati slatke vode. Prava i lažna mudrost Je li tko mudar i razborit među vama? Neka dobrim življenjem pokaže svoja djela u mudroj blagosti. Ako u srcu imate gorku zavist i svadljivost, ne uznosite se i ne lažite protiv istine! Nije to mudrost koja odozgor silazi, nego zemaljska, ljudska, đavolska. Ta gdje je zavist i svadljivost, ondje je nered i svako zlo djelo. A mudrost odozgor ponajprije čista je, zatim mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, postojana, nehinjena. da se pak pravednosti u miru sije onima koji tvore mir.

..............................................................................................
prekrasne riječi....
mene su ponukale na promjenu mog jezika...i hvala Bogu za to

mislim da bi jako bilo dobro kad bi svi dnevno razmišljali o tome što je rečeno:

U POČETKU BIJAŠE RIJEČ....

od riječi sve nastaje...
pokušajte malo promisliti o tome....

U početku bijaše Riječ!!!!!!!!
_________________
Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. svaki će jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin!" - na slavu Boga Oca

14.05.2006. u 15:49 • 0 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>