Evo dragi blogeri da se malo oglasim. Za ovu pauzu,priznajem, najviše je kriva ljenost. Ne mogu se pohvalit da tijelo baš treniram, ali mozak, e to se mora trenirat. Baš danas na poslu ,u nekim razgovorima, dođošmo do interesantnih saznanja da je kod nas puno toga moguće, naravno , samo ako znaš kako ćeš i gdje ćeš, a i šoldi nešto moraš imat. Pa tako dođosmo do informacija da konobarica može biti zubni asistent, pa frizer šef kuhinje,i td, ima toga još. Na moje pomalo glupavo pitanje,kako je to moguće, jedna kolegica značajno pokaza pokret prstima, znate ono kad šuška. E lijepo može. Odeš u inozemstvo, pa bireš, hoš srednju školu, oš zanat. Znaju se i cjene. Pa se vratiš lijepo sa diplomom i gotova stvar.E zašto sam ja lupala četiri godine škole? Čini se za samo par tisuća kuna. A obzirom na nadolazeću recesiju, zaključili smo da je najbolje rješenje dobro drpit i preći susjedima, pa oni ne izručuju. Jedna kolegica mudro zaključi: kad mogu doktori, pa mogu i ja. Pa samo se vraćam u bivšu domovinu! E zar nije dobar prijedlog?
|
