Ana Thin Sisley

kratak post, nemam volje.
na 52kg sam. profurala sam s onim deckom. zaljubljena sam previse i stvarno mi je stalo. mogu reci da je on nesto sto me gura dalje.
iako...

"Premrsava si. Daj pogledaj te nožice. Nemam te gdje uhvatit! Daj koju kilu, molim te. Nosi usko, imas jebene noge. i guzuuuu! Lijepa si, stvarno. U cemu je problem? Sam malo pojacaj te nogice, pretanke su ti."

kurac moj cu ti nosit uske hlace. al kaj je najbolje, cak sam i pocela, sam da on bude sretan. a stavio me pred zid sa svojom izjavom "ostavit cu te ako smrsavis ijednu kilu jos", iako znam kakav je, prca me i nece me ostavit, ali ce mu jako smetat ako zaista smrsavim i to primjeti. jako ce mu smetat. jako jako jako. srat ce mi. ubit ce me. a ja zivim za kilu manje. tesko je. ne zelim da se lose osjeca ili da mu prestanem bit dobra. a nemrem si dopustit kilu vise. ne zelim. sa 52 se osjecam glomazno. rekla sam mu, daj mi jos 2 kile, da sam na 50, necu ispod toga... lazem mu, al nece skuzit valjda. zelim imat sto manje. zelim biti zrak. poludio je kad sam rekla da zelim 2kg manje jos. "Nema sanse! Nista manje od ovoga! Nema boga!"

nemre on shvatit bulimiju, nemre shvatit mojih 6 godina patnje i mucenja, brojanja kalorija na svaki zalogaj, gledanje hrane kao sredstvo za prezivjeti, mrznju zbog 150kalorija vise od planiranog, poremecaj menstruacije, ispadanje kose, manijakalno rezanje ili udaranje sakama u tijelo, izgladnjivanje danima, pa prezderavanje, povracanje, vristanje plakanje mrznju pižđenje trcanje u 12 navecer da to sagorim plus jedno 15 laksativa odjednom a na kraju rezanje jer sam jos uvijek toliko bjesna da bih si potrgala kozu sa sebe.
i tako 6 godina. zbog cega?


zelim zivjeti. imam 18. zar to ne zasluzujem?

what should i do?





p.s. sorite kaj sam tak gola.

sjedim za laptopom i cekam glupana da dode online. je li moguce da lagano padam na jednog mladeg decka? haaalooo? kaj se dogada sa mnom? cekam ga za laptopom da mozemo pricat. hahaha. smjesna sam. ne bih tak cekala inace ni da je johnny depp prek puta ekrana. ne zelim se zaljubit. a mali balavac je tak dobar. bas mi se svida, a tako se bojim da me ne sjebe. pocela sam se mjenjat radi njega. napravila sam to 2 puta u zivotu, kad sam se zaljubila ko kreten, i bas su me jako sjebali ti decki. bas prejako. ovaj balavac je stvarno dobar iako su nam odnosi jos jako nategnuti jer ni jedan ni drugi ne zelimo nista priznat a na kilometre je ocito. isuse radije bih se ubila nego da sazna. a ne zelim mu nista pokazat, ne zelim mu pokazat svoje osjecaje jer ce me izigrat. sigurno. takvi su decki! glupani. jako glupi glupani. premutavi su da shvate neke stvari i...jebo im pas mater. zasto se moram SADA zaljubit, kad imam faking maturu i socijalnu i staru za vratom i ovaj jebeni ED vec 6 godina? ne treba mi jos jedno govno. ma ne da mi se, brate mili. daj nek sve odjebe od mene! u skokovima! zasto ne mogu bit jebeno sretna s onim sto imam? al ajde.. bar imam mogucnost potrpat sranja koja sam imala u zivotu u neki tamni dio sebe i nikad tamo ne gledat i glumit savrseno sretnu osobu. psihijatri me nisu mogli procitat. jesam li normalna?

nekad stvarno razmisljam o svojoj psihickoj bazi. zasto gutam probleme? zasto glumim ljudima da sam odlicno? ne da sam super, nego da sam odlicno? zasto ne mogu plakat? zasto sam tako ravna , zasto mi je tesko dati svoje povjerenje nekome, otvoriti se? izvana fakat sve tako jebeno izgleda. ah, Ana, ona si je tak prijateljski sa svima! ona je uvijek tak jebene volje, butra nije normalna, hahah, kraljica... je kraljica, kurac. kraljica ti se raspada kao da je od pjeska. a ti to ne vidis jer, hej, kome je to bitno? boli ih kurac. one za koje mislis da im je najvise stalo.


htjela bih se tako otvoriti nekome. isplakat se. popricat. psihologa mi je dosta, previse. a cura s kojom jedinom mogu pricati od svih u svojem jebenom zivotu je u kurcu radi decka. jer je decko otisao van bez nje, i nije joj to rekao. ta cura mi je best frend. svakidasnja tema je njen decko. i svaki put prihvatim to, tjesim ju, dajem joj savjete i po 542427 put joj pokusavam objasnit da nije to tak strasno jer mu nema pravo branit da decko izade sa frendovima van. nije big deal, i nije mi tesko svaki dan slusati isto, dapace. ali ona umire od problema s njim. a ne shvaca da zapravo njena best frendica koja ju slusa svaki dan i pomaze joj umire od pravih problema. od 3 sata dnevno kojih provedemo na telefonu, 2.45h je o njenom decku. vec 8 mjeseci. kad sam i probala pricat o sebi, kad me nesto mucilo, dobila sam max pola sata...za sve..trebam vise od toga, mila! volim te, ali me boli. jedina si koja me moze razumjet, ali gdje su ti osjecaji? kako da ti se otvorim, tj kako da se otvorim ikome, kada mi best frendica ne moze pomoc??
jesam li sebicna, ako se raspadam i trebam pricat s nekim bez da razmisljam sto da opet kazem o njenom decku, a da ne ponovim ono sto sam joj rekla 3984293 puta? jesam li sebicna?

gasim se. bas se jako gasim. cini se da je depresija pocela dolaziti po svoje.
cetvrta zima, cetvrta depresija. nece biti dobro.
oprostite na ovakvom postu, ali ne mogu vise glumit da sam sretna.

She gets home from school too early
And closes the door to her room
There's nothing inside her
She's weak and she's tired of feeling like this.

pocela sam jest gro opet opet opet. ne znam kako prestati. ne znam kolika mi je kilaza. unosim oko 1000kcal svaki dan. ubit cu se! moram pocet trenirat a tako mi se ne da pomaknut. stara me toliko ubije u pojam da ne znam kaj da radim. jos moram kod socijalne. sjedim u kaficu sa somersbyjem, cigaretom u ustima, slusam cockiness od rihanne, bolesna stvar. mrzim tu kuju inace. al ova je tak sexy pjesma. kupila sam si vansice bolesne, bas sam sretna. ali da, ne usudim se doci s njima doma jer ce prvo pitanje od stare bit otkud mi novci. pa, mama, malo dilam, znas, jebiga. speed nie losa roba, jel. kak da joj to kazem? nek odjebe kuja stara. jel normalno da dijete MRZI svoju mamu? i to nije onaj pubertetski poriv kada mrzis sve oko sebe i onda ih volis. ja stvarno nju MRZIM.