nedjelja, 27.12.2009.
K Gabreku!
 Kad se na jednom mjestu zagrle ljubav i tradicija onda to zasigurno rezultira onim pravim. A onaj pravi i već osam desetljeća "isti" samoborski je restoran "Gabrek" koji nekako ide naprijed geslom kako su ponekad dobre promjene upravo ne-promjene, odnosno očuvanje autohtonog po devizi "domaće ponuđeno, po domaći spravleno".  Osnovan davne 1929. restoran "Gabrek" na gastronomskoj karti velika je destinacija. Iako mali grad Samobor, velik je po svojim asocijacijama. A asocijacije na Samobor ponajprije su kremšnite, fašnik i svakako upravo restoran kroz koji su guštali mnogi znani i neznani obožavatelji dobre papice. U Gabrek su tako s razlogom sjedale i filmske zvijezde poput filmskog Jamesa Bonda iliti Piercea Brosnana, preko Stevena Spielberga do Zse Zse Gabor. U domaćim pak krugovima "Gabrek" je oduvijek bila sigurna karta za provode, čašćenja, nedjeljne obiteljske ručkove i odlične, male ali tople svadbe.   Kako je tradicija do kraja ispoštovana tako se i u "Gabreku" može naći čak 12 receptura koje datiraju od osnutka, pa tamo možete doista pojesti palačinke kakve su se jele prije osamdesetak godina i zadovoljno zaključiti kako našim starima uopće nije bilo tako loše. Atmosfera je topla i obiteljska, bez lažne udvornosti i patetike, baš onakva kakva je potrebna da se čovjek osjeća super a uz to ispuni svoje gastronomske snove na najbolji mogući način. Upravo na primjeru "Gabreka" potvrđuje se ona stara da pravi i postojani restoran mora davati puno više od jela i pića. Dakle, to je neka izvrsna smjesa atmosfere, tradicije, ljubavi i doista prokušanih i potvrđenih delicija.  Kao što u prirodi imamo zaštićene vrste tako bismo mogli povezati i postojanje 12 zaštićenih jela kod "Gabreka". Nije bogohulno usporediti velebitsku degeniju s Gabrekovom poznatom juhom od gljiva. U to se, naravno, morate sami uvjeriti, jer svaki sastojak koji ulazi u meni pomno se bira kao što se pomno beru gljive na Žumberku. Kroz sva ponuđena jela progovara tradicija i kontinuirana veza s bazom odnosno selom. U dio te tradicije svakako ulaze i poznati fileki, pa čvarci, sir i vrhnje, dinstana jetrica te razne vrste kobasica koje ćemo danas rijetko više gdje drugdje naći.    Restoran "Gabrek" izvrstan je primjer kako posao koji se voli teče polako i kako se u konačnici zida poput kuće solidno, ciglu po ciglu. Nije nevažno napomenuti kako danas od tog posla živi šest obitelji i kako su svi zadovoljni poput gostiju. U današnje doba kad se restorani pompozno otvaraju i još brže zatvaraju, kad se kuharska ili konobarska postava mijenja iz tjedan u tjedan, ovaj kontinuitet daje primjer kako je i u ovim kriznim vremenima, a kriza je bilo i prije, marljivo, postojano, pametno i s puno žara i ljubavi moguće održati posao bez pada kvalitete i financijski stabilno.  Zasigurno bi i stari Gabrek, osnivač bio zadovoljan, jer u njegov restoran sada dolaze zadovoljni unuci njegovih ondašnjih sugodišnjaka s istim razlogom i zadovoljstvom s kakvim su dolazili njihovi djedovi i bake.  Lijep primjer kako nešto može funkcionirati. Lijep primjer za učenje i uživanje. Gabreku Fotografije- Ana Šesto |
