Ana Šesto- photography

Pozivam vas na otvorenje prodajne izložbe fotografija i nakita "Leptiri za Leptire" Ariane Meleš-Miljević i Andreje Ščuric u četvrtak 3. prosinca 2009. u 19 sati u galeriji Cro Art Photo Club-a, Gajeva 25 u Zagrebu.
Sav prihod od prodaje izložaka namjenjen je udruzi Debra za nabavku osnovnog pribora za njegu rana djece leptira - djece oboljelih od bulozne epidermolize. Ukoliko ne stignete na samo otvorenje, izložbu možete pogledati i do 16. 12. 2009 u galeriji Cro Art Photo Club-a.


Udruga Debra osnovana je s ciljem međusobnog povezivanja i organiziranja pomoći i podrške oboljelima od rijetkih bolesti i njihovim obiteljima.
Debra se bavi zaštitom i promicanjem prava jedne od najranjivijih društvenih skupina i ne promiče osobne interese vlastitih članova.



Djeci leptirima možete pomoći i pozivom na telefon 0609001* ili uplatom na račun udruge

www.debra-croatia.com
Amorfia-Nakit
www.croartphotoclub.hr




* cijena poziva 6,10 kn

Povodom 16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama u Rijeci, 25. studenog u 19 sati u Galeriji Kružna otvara fotografska izložba pod zajedničkim nazivom Grad vidljivih žena.
Što znači grad u kojem su žene vidljive? Za autorice ovog projekta Saru Meszaros i Blanku Hatibović bio je cilj poigrati se s vidljivoću i nevidljivoću žena koje su prisutne u svojim svakodnevnim životima, hrabrostima, tugama, maštama, stvaranjima. Ovo je izložba posvećena njima.
Izložba je zamišljena na način da kroz fotografije struji ideja grada, i to ženskog grada, grada u kojem su žene vidljive, prisutne, ostvarene, snažne. Da postoje. One ne moraju biti poznate, slavne, uspješne da bi bile vidljive. Ne moramo ih čak niti vidjeti - ponekad je dovoljno da neki mali trag ukaže na njihovo postojanje i to je dovoljno.


Geometr i Ja

Na natječaj za izložbu prostiglo je mnogo fotografija kako iz Hrvatske tako i iz susjednih zemalja, no samo 20 autorica imati će priliku izložiti svoje fotografije, a to su Martina Šalov, Hana Dutina, Ivana Hanaček, Jadranka Lacković, Jelena Rubil, Lorena Pataj, Maja Vrban, Marina Kelava, Maris Stanović, Miljenka Matić Ertufan, Petra Belc, Mojca Peternelj, Vanja Sviličić, Marijana Tkalec, Maja Strahija, Leda Listeš, Sandra Ivanov, Ana Šesto, Marta Maričić i Andrea Laurić.

Ova izložba odašilje poruku da ženska umjetnost živi i da umjetnice imaju želju izraziti svoje stavove te svakako nam imaju što za reći. Fotografijama su izrekle i svoju viziju žene. Žene kao žestoke govornice, studentice na prosvjedu, majke, udomiteljice i prijateljice, ratnice, glumice...
Izložba se može pogledati do 10. prosinca, a 12 najboljih fotografija s izložbe prema ocjenama publike biti će uvršteno u kalendar udruge ŽAR -Ženska akcija Rijeka

Pješakinja na C4

Žar- Ženska Akcija Rijeka
Galerija Kružna
www.rijeka.hr

U Galeriji Klovićevi dvori do 13. prosinca traje izložba „ Veliki portreti“ Felixa Nadara, slavnog francuskog umjetnika, čije se ime pamti kao stvaratelja prve zračne fotografije 1858. godine načinjene nad Parizom.



Gaspard-Félix Tournachon ( 1820.-1910) poznatiji kao Nadar bio je i karikaturist, novinar, književnik i izrađivač balona. 1863. napravio je ogromni balon na zopli zrak nazvan Le Géant ("Div"), i tako inspirirao Julesa Verna za njegovo djelo Pet tjedana u balonu.




U suradnji s Francuskim institutom iz Zagreba i pariškim muzejom Jeu de paume iz Pariza u Klovićevim dvorima imamo priliku vidjeti 60 Nadarevih portreta ljudi koje je najbolje poznavao, fotografija svojih suvremenika. Uz nekoliko iznimki, fotografirao ih je izolirano, gotovo bez dekora. Pun poštovanja, diskretan, nije gnjavio modele niti se služio retušem.






Na svakom je licu znao istaknuti najvažniji aspekt karaktera: Baudelaire preciznih crta lica, prodornog pogleda; Delacroix moćnog lica, prepunog snova; Victor Hugo, teške, zamišljene i senzualne glave; Lamartine, kojeg Nadar nije volio, i kojeg pokazuje kao veliku mršavu pticu, tužnog i ispijenog izgleda...



Nadar je bio vrckav, drzak, socijalističkih ideala. Suprostavljao se uvriježenim mišljenjima, išao je do kraja svojih zamisli vođen svojim poimanjem ukusa. Kretao se u mondenim krugovima, što ga nije sprječavalo da leti u balonu kako bi radio slike iz zraka, da eksperimentira s umjetnim osvjetljenjem, da silazi u kanalizaciju i katakombe kako bi ih fotografirao.



Daumier ga je nacrtao u balonu kako uzdiže fotografiju na razinu umjetnosti, a Jules Verne ga je zabilježio kao junaka svojeg romana „Od Zemlje do Mjeseca“.



Neki su Nadarov veliki uspjeh objašnjavali njegovim tehničkim sposobnostima, ali baš na samom počeku, u trenutku kad Nadar još nije imao ni usavršene studije ni brojne suradnike , napravio je svoja najsjajnija djela.



Galerija Klovićevi dvori
Francuski institut
Jea De Paume

Gloria In

Do prije nekoliko godina nismo ni znali što je stilist, a danas većina naših javnih i polujavnih osoba potražuje upravo njihove savjete. O popularnosti tog zanimanja svjedoči i to što unazad dvije godine u Školi za tekstil i dizajn postoji i program školovanja za modnog stilista.Danas je moderno imati svog stilista i zadnjih nekoliko godina oni su postali neizostavni dio javne scene.
Kakav je posao stilista i što stilist zapravo radi, pitali smo Nikolinu Šubašić (25) modnu stilisticu časopisa Gloria In i Gloria Specijal.

Nikolina, kako izgleda jedan dan stilista koji radi za modni časopis?

Radni dan počinje kolegijem na kojem se dogovaraju teme koje će se obrađivati u narednom broju. Primjerice zadnja tema koju sam obrađivala bila je „ chanelomanija“. Idem od dućana do dućana i tražim stvari koje podsjećaju na Chanel. S prodavačima imamo dogovor o posudbi tako da traženje odjeće i obuće nije problem. Posuđenu robu fotografiramo u studiju, i nakon toga ju vraćam u dućane.


Tko sve može raditi ovaj posao?

Svi koji imaju velikog smisla za modu i koje moda zanima. Bitno je da je osoba kreativna, uporna i da ima ideje. Također, treba poznavati povijest mode i biti upućena u današnje trendove i kreatore.



Koje su pozitivne a koje negativne strane tvog posla?

Kao stilist znam gdje je najbolja ponuda, cijene i izbor. Posao je kreativan, fleksibilan i interesantan. Nikada nije dosadno jer je svaki dan različit. Puno se krećem, ne sjedim u uredu od 9 do 5, a pauzu za kavicu mogu uzeti kad meni odgovara .
Negativne strane posla su te što radim neovisno o vremenu, bio snijeg ili kiša, nosim vrećice jer broj u konačnici mora izići.
Treba strpljenja, jer katkad nema u ponudi onoga što se trazi pa se tema ponekad i mora mijenjati. Odgovornost je velika jer je velika vrijednost robe. Ako nešto izgubim sama to moram nadoknaditi.



Dajete li i osobne stilske savjete?

Naravno, svojim prijateljima stalno. Uvijek me ispituju gdje i što ima dobrog i pitaju za savjete.
A isto tako i drugi ljudi mi se javljaju i pitaju za savjete. I za to se nađe vremena.



Kolika je konkurencija među vama stilistima?
Među osobnim stilistima je svakako veća, no kako ja radim za časopis ja to niti ne osjetim. Treba paziti da se ne kopira, biti svoj. Trendovi su isti ali tu treba ostati svoj, jedinstven. Ne uzeti prvu stvar u ruke koju će svi vidjeti, nego tražiti, kopati.


Postoji li rivalstvo među stilistima?
Da, postoji jer međusobno uvijek pobijaju jedni druge. Misle da je najbolje ono što oni odaberu, a neki i ne znaju podnijeti kritike, postavljaju se iznad svojih kolega. Kritike su uvijek dobrodošle, jer te one mogu učiniti samo boljim.



Zašto samo čujemo za muške stiliste, gdje su u ovom poslu žene?

Mislim da je stvar u tim gay krugovima koji se jako drže zajedno, a kako je njih najviše u modnoj industriji možda je i u tome razlog. Kad gledamo revije često se i sama začudim koje djevojke su odabrane da nose revije. Nekako uvijek manekenke povezujemo s ljepotom dok su današnje nekako bezlične i prije svega premršave pa se tu opet vraćamo na taj gay krug koji ih u stvari i bira. Pa su tako te manekenke bez oblina, rijetko koja je lijepa kao kad su pistom šetale Cindy i Naomi .
Vani nije tako, a jedna od najpoznatijih žena u svijetu mode je Anna Wintour i ima ih još, mi smo ipak mala zemlja pa je možda i to razlog ili se jednostavno ne volimo eksponirati. U svakom slučaju nadam se da će se to promijeniti.


Postoji li nešto što bi mijenjali u svom poslu?

Ne bih ništa mijenjala, osim da imam jednog nosača vrećica, jer ipak je to najteži dio posla.




I za kraj, imaš li kakvih zanimljivosti vezanih uz posao?
Kako imam stalno pune ruke vrećica, ponekad osjetim zavidne poglede, a nitko niti ne pomišlja da bi mi to mogao biti samo posao. Bilo je tu dovikivanja tipa „ Ah recesija“ ili slučaj u tramvaju s jednom gospođom. Bilo je oko 10 sati ujutro i ja sam već pokupila dosta svari za naredni broj. Gospođa me napala „da kad sam već stigla nakupovati toliko stvari tako rano ujutro“ te me pitala zašto se uopće vozim tramvajem. Trebalo je neko vrijeme da gospođi objasnim da mi je to samo posao.

Gloria
EPH
Anna Wintour

Želite li i vi da vam Nikolina stilski pomogne obratite joj se putem e- maila :nina.subasic@gmail.com ili na
0958400431.