Credits.^^
x Design: Sk8designs
x Bascode: Heartbeatzxc
Image and video hosting by TinyPic

-->Rea
-->18
-->Rijeka
--> Fejs.




To je ona (:


-->. Molim vas ostavljajte samo jedan komentar.
-->. Nemojte mi pljuvat po blogu. Ako vam se ne svidja jednostavno izadjite.
-->. Prihvacam i primjedbe i pohvale. Ni za sto takvog se ne ljutim. :)






On je onaj čije riječi volim više od ičega.

Ne slušam više šta šapućeš dok snivaš,
plaši me koga pominješ.


Zamrzavam sliku na poznatom liku dok se šunjam u san,
da ne primete tamo da sam odsutan.


Od nekih stvari se nikada ne oporaviš.
Jednostavno ih preživiš...


Image and video hosting by TinyPic


Snovi najčešće vrede tek kad s tobom osede,
kad s tobom ostare.


Bila je lepa kao san umornog anđela.


Samo retki nađu retke.


Image and video hosting by TinyPic


Uvek sam ljude zamišljao boljim nego sto jesu,
i tako sam nekako i prošao...


Ja nisam rođen da čekam smak, ne. Moj život nije na prodaju.
A kad pleteš svoj oreol, za to ni nema boljeg mesta, nego mrak.


Dobro je to srce. Malo kasni, ali kucka tu i tamo.
A naročito kucka tu. U tvojoj sobi...


Image and video hosting by TinyPic


I neka mi to ne uzme nebo za zlo, al ti si jedino čemu se molim.


A onda shvatih na prepad da te volim
ko nekad...vreme samo raspiruje plam.


Ja? Znaš mene. Ja sam se rodio zaljubljen.


Tako i treba sanjati. U ograničenim količinama.
Snovi su frka živa. Što ih više imaš, više ti ih ostane neostvarenih.


Đorđe Balašević.

(Jesam li to uopće trebala pominjati?)
Vjerujem da ga je katkad i teško shvatiti.
Ja sam, ipak, odrasla na njegovim riječima.
Možda sam baš zato danas to što jesam. On je bio dio moga odgoja.
On je bio dio moga odrastanja. On je bio (i ostao) dio mene.
Dio moga života. Veliki dio. Da.



Nekad su ovdje stajale slike onih koji su mi bili sve na svijetu.
No što se više družim s ljudima...sve lakše shvaćam da jedino što volim na svijetu su riječi.
I one te,ako su nepažljivo izabrane,mogu povrijediti.
Zato ih uvijek valja birati. I služiti se njima na najljepši mogući način.

"Uvek sam uz likove smisljao karaktere, boju glasa, male navike i omiljene pisce,
i nikad se to nije poklopilo sa njihovim pravim osobinama.
Uvek sam ljude zamisljao boljim nego sto jesu, i tako sam nekako i prosao..."


Ali nije uvijek riječ ono što me može dobiti.
Često je to glazba. I često glazba govori više od riječi.
Zato se sve brže zaljubljujem u klavir. U gitaru.
A ljudi? Eh,ljudi. Njih ostavljam na miru. Katkad je ta stvorenja bolje i ne gledati i ne dirati.




A moj Monkey Moo je jedina stvar koja me tako lako razveseli kad je to potrebno.




Tako uglavnom počinje jutro.
-Jednu kavu za van, molim.



Jesen. To je moje godišnje doma,zamisli.







Da.



Đole. Jedina osoba koja me zaista drži svojom.
Koja me inspirira.



Sve na svome mjestu

Bila su prošla tri sata ujutro i vani je bio mrkli mrak. Stajala sam uz prozor i gledala van.
Nigdje nikoga. S devetog sam kata imala krasan pogled na sve. Cesta je bila prazna, na moru su svijetlila jedino svjetla s brodica.
Prišao mi je iza leđa i obgrlio me rukama oko struka. Cmoknuo me u obraz.
'Hej. Što ti je?'
'Ništa. Divim se.' Osmjehnula sam se, a on me stisnuo čvrsto.
Poljubio mi je vrat i ljuljuškao me još malo zureći sa mnom kroz prozor. Okrenula sam se i poljubila ga.
Nismo mi trajali dugo, ali ja sam bila presretna s njime.
Gledao me neko vrijeme, a onda me pustio da se još malo divim sama.
Voljela sam što je znao što treba učiniti u kojem trenutku, a osobito sam voljela to što je znao što učiniti kako
bi me razveselio. S njim sam doživjela neke stvari koje s drugima nisam i s njim sam se osjećala kako se s drugima nisam.
Zureći kroz taj prozor u tri sata ujutro, dok su on i prijatelj iza mene, u kuhinji, pijuckali rakiju i pričali, razmišljala sam kako sam zapravo sretna što sam ga upoznala.
Već dugo nisam bila zaljubljena i on je sve to promijenio. Trebala sam ga, dugo sam ga čekala.
Isplatilo se na kraju, shvatila sam. Svo se čekanje isplatilo.
Okrenula sam se da ih vidim, obojicu. Filozofirali su, kao uvijek, nisu obratili pažnju na mene.
Nasmijala sam se. Tako su bili zaneseni razgovorom.
Zahvalna sam na ovome što imam. Nisam sigurna jesam li to zaslužila.
Kako bilo, samo želim da ovako i ostane. Sreća nije precijenjena, pričaju gluposti.
Čovjek sreću ne može precijeniti. Bilo bi dobro kada bi više ljudi shvatilo što sve možemo kad smo sretni.
Svijet bi bio ljepše mjesto kada bi svi u svemu pronalazili trunku sreće, zar ne?
Ja sam pronašla njega.

Oznake: sreća




x Komentari [ 24 ] x




<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se