Credits.^^
x Design: Sk8designs
x Bascode: Heartbeatzxc
-->Rea
-->18
-->Rijeka
--> Fejs.
To je ona (:
-->. Molim vas ostavljajte samo jedan komentar.
-->. Nemojte mi pljuvat po blogu. Ako vam se ne svidja jednostavno izadjite.
-->. Prihvacam i primjedbe i pohvale. Ni za sto takvog se ne ljutim. :)
On je onaj čije riječi volim više od ičega.
Ne slušam više šta šapućeš dok snivaš,
plaši me koga pominješ.
Zamrzavam sliku na poznatom liku dok se šunjam u san,
da ne primete tamo da sam odsutan.
Od nekih stvari se nikada ne oporaviš.
Jednostavno ih preživiš...
Snovi najčešće vrede tek kad s tobom osede,
kad s tobom ostare.
Bila je lepa kao san umornog anđela.
Samo retki nađu retke.
Uvek sam ljude zamišljao boljim nego sto jesu,
i tako sam nekako i prošao...
Ja nisam rođen da čekam smak, ne. Moj život nije na prodaju.
A kad pleteš svoj oreol, za to ni nema boljeg mesta, nego mrak.
Dobro je to srce. Malo kasni, ali kucka tu i tamo.
A naročito kucka tu. U tvojoj sobi...
I neka mi to ne uzme nebo za zlo, al ti si jedino čemu se molim.
A onda shvatih na prepad da te volim
ko nekad...vreme samo raspiruje plam.
Ja? Znaš mene. Ja sam se rodio zaljubljen.
Tako i treba sanjati. U ograničenim količinama.
Snovi su frka živa. Što ih više imaš, više ti ih ostane neostvarenih.
Đorđe Balašević.
(Jesam li to uopće trebala pominjati?)
Vjerujem da ga je katkad i teško shvatiti.
Ja sam, ipak, odrasla na njegovim riječima.
Možda sam baš zato danas to što jesam. On je bio dio moga odgoja.
On je bio dio moga odrastanja. On je bio (i ostao) dio mene.
Dio moga života. Veliki dio. Da.
|
Sve na svome mjestu
Bila su prošla tri sata ujutro i vani je bio mrkli mrak. Stajala sam uz prozor i gledala van.
Nigdje nikoga. S devetog sam kata imala krasan pogled na sve. Cesta je bila prazna, na moru su svijetlila jedino svjetla s brodica.
Prišao mi je iza leđa i obgrlio me rukama oko struka. Cmoknuo me u obraz.
'Hej. Što ti je?'
'Ništa. Divim se.' Osmjehnula sam se, a on me stisnuo čvrsto.
Poljubio mi je vrat i ljuljuškao me još malo zureći sa mnom kroz prozor. Okrenula sam se i poljubila ga.
Nismo mi trajali dugo, ali ja sam bila presretna s njime.
Gledao me neko vrijeme, a onda me pustio da se još malo divim sama.
Voljela sam što je znao što treba učiniti u kojem trenutku, a osobito sam voljela to što je znao što učiniti kako
bi me razveselio. S njim sam doživjela neke stvari koje s drugima nisam i s njim sam se osjećala kako se s drugima nisam.
Zureći kroz taj prozor u tri sata ujutro, dok su on i prijatelj iza mene, u kuhinji, pijuckali rakiju i pričali, razmišljala sam kako sam zapravo sretna što sam ga upoznala.
Već dugo nisam bila zaljubljena i on je sve to promijenio. Trebala sam ga, dugo sam ga čekala.
Isplatilo se na kraju, shvatila sam. Svo se čekanje isplatilo.
Okrenula sam se da ih vidim, obojicu. Filozofirali su, kao uvijek, nisu obratili pažnju na mene.
Nasmijala sam se. Tako su bili zaneseni razgovorom.
Zahvalna sam na ovome što imam. Nisam sigurna jesam li to zaslužila.
Kako bilo, samo želim da ovako i ostane. Sreća nije precijenjena, pričaju gluposti.
Čovjek sreću ne može precijeniti. Bilo bi dobro kada bi više ljudi shvatilo što sve možemo kad smo sretni.
Svijet bi bio ljepše mjesto kada bi svi u svemu pronalazili trunku sreće, zar ne?
Ja sam pronašla njega.Oznake: sreća
x Komentari [ 24 ] x
|