Credits.^^
x Design: Sk8designs
x Bascode: Heartbeatzxc
-->Rea
-->18
-->Rijeka
--> Fejs.
To je ona (:
-->. Molim vas ostavljajte samo jedan komentar.
-->. Nemojte mi pljuvat po blogu. Ako vam se ne svidja jednostavno izadjite.
-->. Prihvacam i primjedbe i pohvale. Ni za sto takvog se ne ljutim. :)
On je onaj čije riječi volim više od ičega.
Ne slušam više šta šapućeš dok snivaš,
plaši me koga pominješ.
Zamrzavam sliku na poznatom liku dok se šunjam u san,
da ne primete tamo da sam odsutan.
Od nekih stvari se nikada ne oporaviš.
Jednostavno ih preživiš...
Snovi najčešće vrede tek kad s tobom osede,
kad s tobom ostare.
Bila je lepa kao san umornog anđela.
Samo retki nađu retke.
Uvek sam ljude zamišljao boljim nego sto jesu,
i tako sam nekako i prošao...
Ja nisam rođen da čekam smak, ne. Moj život nije na prodaju.
A kad pleteš svoj oreol, za to ni nema boljeg mesta, nego mrak.
Dobro je to srce. Malo kasni, ali kucka tu i tamo.
A naročito kucka tu. U tvojoj sobi...
I neka mi to ne uzme nebo za zlo, al ti si jedino čemu se molim.
A onda shvatih na prepad da te volim
ko nekad...vreme samo raspiruje plam.
Ja? Znaš mene. Ja sam se rodio zaljubljen.
Tako i treba sanjati. U ograničenim količinama.
Snovi su frka živa. Što ih više imaš, više ti ih ostane neostvarenih.
Đorđe Balašević.
(Jesam li to uopće trebala pominjati?)
Vjerujem da ga je katkad i teško shvatiti.
Ja sam, ipak, odrasla na njegovim riječima.
Možda sam baš zato danas to što jesam. On je bio dio moga odgoja.
On je bio dio moga odrastanja. On je bio (i ostao) dio mene.
Dio moga života. Veliki dio. Da.
|
Moj stari kofer opet miriše na sive ceste, a tvoja soba na mandarine i pržen kesten
Nisam ni sjela na stolicu kako treba i vidim da se dotična gospodična koja i nije na listi mojih prijatelja učlanila u grupu/stranicu pod nazivom 'Barenje emotivnih pičoka balaševićevim stihovima'.
Prvo i osnovno, draga, ti si kurva. To je bitna činjenica.
Drugo, ovakve grupe/stranice su baš za takve praznoglave flundre, poput tebe, jel.
Treće, ali ne i najmanje važno je činjenica da su kreteni koji rade takve grupe/stranice odrasli i žive na pjesmama poput 'Skini mi se gola, možeš gola, možeš i do pola'.
Nadasve edukativan i zanimljiv tekst, zar ne?
Trebala bih se ne zamarati takvim stvarima, ali ubija me to.
To što zemljaci koji hodaju gradom u metalik narančastim PATIKAMA imaju nešto prigovoriti Balaševiću ili ostalim normalnim izvođačima.
E pa najebem vam se majke svima, tako da znate.
[Ispričavam se odmah, ako sam gore iznesenim mislima ikoga uvrijedila. Ispričavam se, također na psovkama. Inače ne psujem (osim kad se iznerviram), a to je bio upravo taj trenutak, kad sam bila i više nego iznervirana svijetom u kojem živim i odrastam, i svijetom u kojem će, dao Bog, jednom odrastati moja djeca. Strašno, zar ne?]
Sad ću preći na ono što sam, zapravo i mislila napisati.
-Jednu kavu za van, molim.
Izađem svako jutro, tako.
Svi su još u tankim jaknicama i tenisicama, a ja...
Ja već nosim svoj kaputić i čizmice.
Prerano, kažeš? Pa možda si u pravu.
Ali volim to, znaš.
I penjem se navečer, vraćam se kući.
Pa što sam se više penjala zrak je postajao sve teži i vlažniji.
Kaputić mi je lepršao na vjetru iako nije jako puhalo.
No vjetar se bezobrazno uvukao pod moj kaputić i natjerao moj jadni trbušić da se naježi.
A jesen je bila.
Čizmice su mi gazile po crvenom lišću rasutom po staroj cesti.
I mjesečina je osvjetljivala dio tog jadnog puteljka u mraku.
Osjećala sam se neobično dobro. Jesen.
Toliko sam voljela shvaćati sve češće da je i ona napokon prisutna.
Da je tu. Jesen.
x Komentari [ 11 ] x
|
