Credits.^^
x Design: Sk8designs
x Bascode: Heartbeatzxc
-->Rea
-->18
-->Rijeka
--> Fejs.
To je ona (:
-->. Molim vas ostavljajte samo jedan komentar.
-->. Nemojte mi pljuvat po blogu. Ako vam se ne svidja jednostavno izadjite.
-->. Prihvacam i primjedbe i pohvale. Ni za sto takvog se ne ljutim. :)
On je onaj čije riječi volim više od ičega.
Ne slušam više šta šapućeš dok snivaš,
plaši me koga pominješ.
Zamrzavam sliku na poznatom liku dok se šunjam u san,
da ne primete tamo da sam odsutan.
Od nekih stvari se nikada ne oporaviš.
Jednostavno ih preživiš...
Snovi najčešće vrede tek kad s tobom osede,
kad s tobom ostare.
Bila je lepa kao san umornog anđela.
Samo retki nađu retke.
Uvek sam ljude zamišljao boljim nego sto jesu,
i tako sam nekako i prošao...
Ja nisam rođen da čekam smak, ne. Moj život nije na prodaju.
A kad pleteš svoj oreol, za to ni nema boljeg mesta, nego mrak.
Dobro je to srce. Malo kasni, ali kucka tu i tamo.
A naročito kucka tu. U tvojoj sobi...
I neka mi to ne uzme nebo za zlo, al ti si jedino čemu se molim.
A onda shvatih na prepad da te volim
ko nekad...vreme samo raspiruje plam.
Ja? Znaš mene. Ja sam se rodio zaljubljen.
Tako i treba sanjati. U ograničenim količinama.
Snovi su frka živa. Što ih više imaš, više ti ih ostane neostvarenih.
Đorđe Balašević.
(Jesam li to uopće trebala pominjati?)
Vjerujem da ga je katkad i teško shvatiti.
Ja sam, ipak, odrasla na njegovim riječima.
Možda sam baš zato danas to što jesam. On je bio dio moga odgoja.
On je bio dio moga odrastanja. On je bio (i ostao) dio mene.
Dio moga života. Veliki dio. Da.
|
Bez duše si nitko,bez duše si ništa
Nalazili smo se nešto dalje od centra grada,među zgradama u hladu. Ipak,imala sam osjećaj da hodamo po Suncu.
Bilo je užasno vruće.
Zavrtili smo neku čudnu priču o vjerovanjima.
Inače ne volim pričati o tome,jer kad ispričam u što vjerujem smatraju me ludom.
No danas smo pričali. I on mi nije rekao da sam luda.
Nisam sigurna je li to zato što mi je frend ili zato što imamo slično mišljenje.
Vjeruješ u Boga? Vjerujem.
A u Crkvu? Ne vjerujem.
Čekaj,vjeruješ u Boga,a u Crkvu ne? Tako je.
Pa u što onda vjeruješ?
Eee,tu počinje prava priča. To pitanje mi je dovoljno za brbljanje od kakvih 15-ak minuta. Što je puno kad netko priča.
Ja,dakle,vjerujem u Boga,je li. Vjerujem da nas je nešto stvorilo.
Majka priroda nije sama od sebe nastala ovako savršena. Nešto ju je moralo stvoriti. Pre velika je to slučajnost,budimo realni.
Ja kažem - Bog postoji.
Idemo li kad umremo u Raj? Ne idemo. Bar ja ne vjerujem da idemo.
Sve je ovo samo priprema za nešto što nas čeka.
Vjerujem,dakle,da kad umremo odlazimo na jedan drugi svijet. Bolji od ovog.
Ali odlazimo i kao bolji ljudi,jer ovdje naučimo sve ovo zlo. I ondje ga ne želimo ponavljati. Ondje ga ne možemo ponavljati.
Svi oni koji sada ne nauče zlo...svi oni koji ne nauče kontrolirati svoju zloću (a svi ju imamo u sebi),ne idu s nama dalje.
želim reći...svi smo mi vanzemaljci. I svi na kraju završavamo u nekom drugom svijetu...ondje gdje pripadamo.
Optimistično je to,zar ne? jer ja zasigurno ne pripadam ovdje. Svjesna sam toga oduvijek.
Jedan posebni dječak kaže:
"Oduvijek sam vjerovao da sam mali izvanzemaljac,da je moj pravi svijet negdje daleko,da su moji pravi prijatelji i prava obitelj negdje daleko i da ću se vratiti tamo kad sve ovo završi. Ovdje sam samo da vidim koliko je tu loše, da se naučim suočavati sa stvarima koje su teške za suočiti..to mi vjerovanje pruža nadu,ljubav, to sam ja..Reice, ti si moj mali lijepi izvanzemaljac."
Dakle,i on je vjerovao u istu stvar. To je lijepo znati. Iako je on sada nestao.
Moj mali posebni prijatelj više i ne zna tko sam ja. Pa valjda to mora tako.
Probali smo. Nije išlo. Sada sam opet sama. Već neko vrijeme.
Ali osjećam se dobro. Sasvim...dobro.
x Komentari [ 9 ] x
|