Credits.^^
x Design: Sk8designs
x Bascode: Heartbeatzxc
-->Rea
-->18
-->Rijeka
--> Fejs.
To je ona (:
-->. Molim vas ostavljajte samo jedan komentar.
-->. Nemojte mi pljuvat po blogu. Ako vam se ne svidja jednostavno izadjite.
-->. Prihvacam i primjedbe i pohvale. Ni za sto takvog se ne ljutim. :)
On je onaj čije riječi volim više od ičega.
Ne slušam više šta šapućeš dok snivaš,
plaši me koga pominješ.
Zamrzavam sliku na poznatom liku dok se šunjam u san,
da ne primete tamo da sam odsutan.
Od nekih stvari se nikada ne oporaviš.
Jednostavno ih preživiš...
Snovi najčešće vrede tek kad s tobom osede,
kad s tobom ostare.
Bila je lepa kao san umornog anđela.
Samo retki nađu retke.
Uvek sam ljude zamišljao boljim nego sto jesu,
i tako sam nekako i prošao...
Ja nisam rođen da čekam smak, ne. Moj život nije na prodaju.
A kad pleteš svoj oreol, za to ni nema boljeg mesta, nego mrak.
Dobro je to srce. Malo kasni, ali kucka tu i tamo.
A naročito kucka tu. U tvojoj sobi...
I neka mi to ne uzme nebo za zlo, al ti si jedino čemu se molim.
A onda shvatih na prepad da te volim
ko nekad...vreme samo raspiruje plam.
Ja? Znaš mene. Ja sam se rodio zaljubljen.
Tako i treba sanjati. U ograničenim količinama.
Snovi su frka živa. Što ih više imaš, više ti ih ostane neostvarenih.
Đorđe Balašević.
(Jesam li to uopće trebala pominjati?)
Vjerujem da ga je katkad i teško shvatiti.
Ja sam, ipak, odrasla na njegovim riječima.
Možda sam baš zato danas to što jesam. On je bio dio moga odgoja.
On je bio dio moga odrastanja. On je bio (i ostao) dio mene.
Dio moga života. Veliki dio. Da.
|
Al vjeruj u sebe i slijedi taj put koji vodi te do sna.
Nisam ga čula svega nekoliko sati,a već mi je nedostajao. Zadnjih nekoliko mjeseci,on je bio posebna karika u lancu mog života.
Svašta smo prošli skupa prije nego smo odlučili ući u vezu. Sjetila sam se prvog poljupca. Tu smo večer pokisli kao nikad do sad. I kad smo se napokon sklonili u omanju kućicu u gradu,izvukao me ponovno odande na kišu. Na licu
mu zamjetih blagi osmijeh. I ja sam se smijala gledajući u nebo.
" Hej,kiša pada...".
Tad me poljubio. Taj ću poljubac pamtiti zauvijek. Bilo je prelijepo. Ali tada nisam osjetila ništa posebno.
Kroz sve što smo prošli od tad,nekako smo se više povezali. Ili barem ja tako osjećam.
Postao je osoba do koje mi je stalo više nego ikad do ikoga. Na trenutak pomislih da bi ovako mogla zauvijek. Nasmijala sam se sama sebi. Ja bih možda i mogla. Ali nisam samo ja bitna u cijeloj toj priči.
Neke stvari koje sam poživjela s njim,urezale su mi se duboko u pamćenje. Ne samo velike stvari. Nego i sitnice.
Koliko sam puta ove zime znala ugrijati se u njegovoj jakni. Sigurna sam da mu je bilo hladno,ali gledao me i smijao se. A volim se smijati s njim. Volim to sto je uvijek u pravu. Volim kad me zagrli. Volim ga gricnuti. Volim njegov osmijeh. I njegove oci. I kada mirisem na njega. I to volim. Volim kad me čvrsto stisne i poljubi me onako slatko... sada svaki put osjetim to NEŠTO. Sjećam se...stajali smo u hodniku i smijali se. Tad me digao,a ja sam vrisnula.Ipak,volim kad me iznenađuje. Volim ga jer me trpi (što zaista nije lako,vjerujte). Jer probdije sa mnom noć dok plačem. Jer me smiruje kad shvatim da u mom životu baš ništa nije kako treba biti. Jer se smije sa mnom. Jer je uz mene kad nikoga nema. Jer mi je sve u životu. Ne samo dečko,već i najbolji prijatelj i brat (ne doslovno,dakako).
Volim ga jer me nitko ne može poljubiti slađe od njega. Jer je meni savršen i ne postoji nitko tko bi ga mogao zamijeniti. I poslije svih svađa i suza volim ga sve više. Jer je on jedina osoba koja me može nasmijati bez da progovori i jednu riječ. Jedina osoba s kojom mogu razgovarati i bez da govorim. Jedina osoba koja ne mora reći ni riječ,a ja ću znati što osjeća. I naposljetku,on je jedini kojeg mogu gledati i slušati 24h dnevno,a da mi ni na trenutak ne dosadi.
I znam da neki nisu zadovoljni našom vezom,ali nije me briga. To je moja stvar i neće ispaštati zbog tuđih mišljenja.
x Komentari [ 12 ] x
|
