Credits.^^
x Design: Sk8designs
x Bascode: Heartbeatzxc
-->Rea
-->18
-->Rijeka
--> Fejs.
To je ona (:
-->. Molim vas ostavljajte samo jedan komentar.
-->. Nemojte mi pljuvat po blogu. Ako vam se ne svidja jednostavno izadjite.
-->. Prihvacam i primjedbe i pohvale. Ni za sto takvog se ne ljutim. :)
On je onaj čije riječi volim više od ičega.
Ne slušam više šta šapućeš dok snivaš,
plaši me koga pominješ.
Zamrzavam sliku na poznatom liku dok se šunjam u san,
da ne primete tamo da sam odsutan.
Od nekih stvari se nikada ne oporaviš.
Jednostavno ih preživiš...
Snovi najčešće vrede tek kad s tobom osede,
kad s tobom ostare.
Bila je lepa kao san umornog anđela.
Samo retki nađu retke.
Uvek sam ljude zamišljao boljim nego sto jesu,
i tako sam nekako i prošao...
Ja nisam rođen da čekam smak, ne. Moj život nije na prodaju.
A kad pleteš svoj oreol, za to ni nema boljeg mesta, nego mrak.
Dobro je to srce. Malo kasni, ali kucka tu i tamo.
A naročito kucka tu. U tvojoj sobi...
I neka mi to ne uzme nebo za zlo, al ti si jedino čemu se molim.
A onda shvatih na prepad da te volim
ko nekad...vreme samo raspiruje plam.
Ja? Znaš mene. Ja sam se rodio zaljubljen.
Tako i treba sanjati. U ograničenim količinama.
Snovi su frka živa. Što ih više imaš, više ti ih ostane neostvarenih.
Đorđe Balašević.
(Jesam li to uopće trebala pominjati?)
Vjerujem da ga je katkad i teško shvatiti.
Ja sam, ipak, odrasla na njegovim riječima.
Možda sam baš zato danas to što jesam. On je bio dio moga odgoja.
On je bio dio moga odrastanja. On je bio (i ostao) dio mene.
Dio moga života. Veliki dio. Da.
|
Lako je kad te netko ni ne zavoli. Tad samo tamna strana srca zaboli.
Katkad ga zelim cuti kako svira...i kako pjevusi.
Onako kako je meni nekada pjevusio.
"Volim te kad pricas u svom ovom ludilu..."
Cesto sam znala da to ne pjeva bez razloga. Pronalazio me u glazbi. Osjecala sam to.
"Poljubi me pa se privij tik uz mene i zapjevaj ako znas bilo sto.."
Uvijek je znao sto treba reci. Uvijek je znao pronaci trenutak.
"Sad se osjecam cudno,kao pripitomljena zvijer,sto ti jede s dlanova..."
Pronalazio je mene ili situaciju u svakom stihu.
Ali sada svega vise nema.
Nedostaje mi? Katkad.
Sjetim se? Sve rjedje.
Cesce kad slusam Azru jer znam koliko gotivi Stulica.
Ne samo on. Vec i ja.
A zna i sam koliko volim kad ljudi osjecaju dobru glazbu.
Kad biraju prave stihove.
A on ih je znao pronaci. I znao je mene pronaci ondje.
Znao je pronaci nas.
I iako nas vise nema [niti ce nas ikad vise biti],on ce uvijek ostati onaj posebni...najposebniji djecak u mom malom zivotu.
I iako sad imam jednog drugog djecaka...i iako ga volim vise nego ikoga...ipak se rado sjetim svih starih dana.
Sto ne znaci da moj djecak sada nije bitniji od svega.
Iako se ljuti na mene. Iako se ja ljutim na njega i njegove reakcije.
Ipak ga volim. Jer je drugaciji. I cak i ako me ne razumije...iako ne razumije moje snove i moja mastanja,on je moj djecak i ja ga volim takvoga.
Zato sto znam da se na njega uvijek mogu osloniti.
Zato sto ima najljepsi osmijeh i najljepse oci.
Zato sto je moj. Kakav god bio,on je moj.
I moram reklamirati svoj novi blog. Fantasy story za sve one koji su zeljni citati price o vilenjacima i zmajevima. Hidden world
x Komentari [ 31 ] x
|