Credits.^^
x Design: Sk8designs
x Bascode: Heartbeatzxc
Image and video hosting by TinyPic

-->Rea
-->18
-->Rijeka
--> Fejs.




To je ona (:


-->. Molim vas ostavljajte samo jedan komentar.
-->. Nemojte mi pljuvat po blogu. Ako vam se ne svidja jednostavno izadjite.
-->. Prihvacam i primjedbe i pohvale. Ni za sto takvog se ne ljutim. :)






On je onaj čije riječi volim više od ičega.

Ne slušam više šta šapućeš dok snivaš,
plaši me koga pominješ.


Zamrzavam sliku na poznatom liku dok se šunjam u san,
da ne primete tamo da sam odsutan.


Od nekih stvari se nikada ne oporaviš.
Jednostavno ih preživiš...


Image and video hosting by TinyPic


Snovi najčešće vrede tek kad s tobom osede,
kad s tobom ostare.


Bila je lepa kao san umornog anđela.


Samo retki nađu retke.


Image and video hosting by TinyPic


Uvek sam ljude zamišljao boljim nego sto jesu,
i tako sam nekako i prošao...


Ja nisam rođen da čekam smak, ne. Moj život nije na prodaju.
A kad pleteš svoj oreol, za to ni nema boljeg mesta, nego mrak.


Dobro je to srce. Malo kasni, ali kucka tu i tamo.
A naročito kucka tu. U tvojoj sobi...


Image and video hosting by TinyPic


I neka mi to ne uzme nebo za zlo, al ti si jedino čemu se molim.


A onda shvatih na prepad da te volim
ko nekad...vreme samo raspiruje plam.


Ja? Znaš mene. Ja sam se rodio zaljubljen.


Tako i treba sanjati. U ograničenim količinama.
Snovi su frka živa. Što ih više imaš, više ti ih ostane neostvarenih.


Đorđe Balašević.

(Jesam li to uopće trebala pominjati?)
Vjerujem da ga je katkad i teško shvatiti.
Ja sam, ipak, odrasla na njegovim riječima.
Možda sam baš zato danas to što jesam. On je bio dio moga odgoja.
On je bio dio moga odrastanja. On je bio (i ostao) dio mene.
Dio moga života. Veliki dio. Da.



Nekad su ovdje stajale slike onih koji su mi bili sve na svijetu.
No što se više družim s ljudima...sve lakše shvaćam da jedino što volim na svijetu su riječi.
I one te,ako su nepažljivo izabrane,mogu povrijediti.
Zato ih uvijek valja birati. I služiti se njima na najljepši mogući način.

"Uvek sam uz likove smisljao karaktere, boju glasa, male navike i omiljene pisce,
i nikad se to nije poklopilo sa njihovim pravim osobinama.
Uvek sam ljude zamisljao boljim nego sto jesu, i tako sam nekako i prosao..."


Ali nije uvijek riječ ono što me može dobiti.
Često je to glazba. I često glazba govori više od riječi.
Zato se sve brže zaljubljujem u klavir. U gitaru.
A ljudi? Eh,ljudi. Njih ostavljam na miru. Katkad je ta stvorenja bolje i ne gledati i ne dirati.




A moj Monkey Moo je jedina stvar koja me tako lako razveseli kad je to potrebno.




Tako uglavnom počinje jutro.
-Jednu kavu za van, molim.



Jesen. To je moje godišnje doma,zamisli.







Da.



Đole. Jedina osoba koja me zaista drži svojom.
Koja me inspirira.



Save me,from a state of unemotion

Zasto uvijek dozvoljavam da me lome? Ne shvacam samu sebe. Gdje je granica moje gluposti? Pitanje je postoji li ona uopce.
On kaze da me drugi izigravaju. A vidi li da i sam to cini? Ne. Sebe ne gleda.
Prica o njoj kao o malom Bogu. Prica o njoj kao ja o njemu.
Ja sutim. A bojim se da ne puknem. Bojim se da mu ne kazem sto kuha u meni. Bojim se da mu ne pokazem koliko mi je stalo.
On me i ne primjecuje,nakon svega.
I ne vidi koliko se trudim. A sve bezuspjesno.
Nekad sam se trudila bar s njim biti nasmijana.
Ne toliko zbog sebe koliko zbog njega.
Vise ni to ne mogu. Ne mogu? Ne zelim.
Snuzdim se kad prica o njoj. Ne mogu to sakriti. A trebala bih sakrivati?
I nakon svega,opet ostaje moj mali savrseni L.
Savrsenstvo bez mane i moja nedostizna zvijezda.
Jer me i tako svi drugi lome. Izigravaju. Kako zelis. Jer uostalom,i sam to cinis.


Ona kaze 'Voljela bih da sam kao ti,da se mogu nositi sa cinjenicama'.
Kao ja? Koja vrazja ja?!
Ja. Koju lome.
Ja. Koje nema.
Ja koja sam glupa i koja dopustam svima da me satru.
Ja?
Nikad ne pozeli biti poput mene,moja neobicna djevojcice.



x Komentari [ 5 ] x




<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.