Credits.^^
x Design: Sk8designs
x Bascode: Heartbeatzxc
Image and video hosting by TinyPic

-->Rea
-->18
-->Rijeka
--> Fejs.




To je ona (:


-->. Molim vas ostavljajte samo jedan komentar.
-->. Nemojte mi pljuvat po blogu. Ako vam se ne svidja jednostavno izadjite.
-->. Prihvacam i primjedbe i pohvale. Ni za sto takvog se ne ljutim. :)






On je onaj čije riječi volim više od ičega.

Ne slušam više šta šapućeš dok snivaš,
plaši me koga pominješ.


Zamrzavam sliku na poznatom liku dok se šunjam u san,
da ne primete tamo da sam odsutan.


Od nekih stvari se nikada ne oporaviš.
Jednostavno ih preživiš...


Image and video hosting by TinyPic


Snovi najčešće vrede tek kad s tobom osede,
kad s tobom ostare.


Bila je lepa kao san umornog anđela.


Samo retki nađu retke.


Image and video hosting by TinyPic


Uvek sam ljude zamišljao boljim nego sto jesu,
i tako sam nekako i prošao...


Ja nisam rođen da čekam smak, ne. Moj život nije na prodaju.
A kad pleteš svoj oreol, za to ni nema boljeg mesta, nego mrak.


Dobro je to srce. Malo kasni, ali kucka tu i tamo.
A naročito kucka tu. U tvojoj sobi...


Image and video hosting by TinyPic


I neka mi to ne uzme nebo za zlo, al ti si jedino čemu se molim.


A onda shvatih na prepad da te volim
ko nekad...vreme samo raspiruje plam.


Ja? Znaš mene. Ja sam se rodio zaljubljen.


Tako i treba sanjati. U ograničenim količinama.
Snovi su frka živa. Što ih više imaš, više ti ih ostane neostvarenih.


Đorđe Balašević.

(Jesam li to uopće trebala pominjati?)
Vjerujem da ga je katkad i teško shvatiti.
Ja sam, ipak, odrasla na njegovim riječima.
Možda sam baš zato danas to što jesam. On je bio dio moga odgoja.
On je bio dio moga odrastanja. On je bio (i ostao) dio mene.
Dio moga života. Veliki dio. Da.



Nekad su ovdje stajale slike onih koji su mi bili sve na svijetu.
No što se više družim s ljudima...sve lakše shvaćam da jedino što volim na svijetu su riječi.
I one te,ako su nepažljivo izabrane,mogu povrijediti.
Zato ih uvijek valja birati. I služiti se njima na najljepši mogući način.

"Uvek sam uz likove smisljao karaktere, boju glasa, male navike i omiljene pisce,
i nikad se to nije poklopilo sa njihovim pravim osobinama.
Uvek sam ljude zamisljao boljim nego sto jesu, i tako sam nekako i prosao..."


Ali nije uvijek riječ ono što me može dobiti.
Često je to glazba. I često glazba govori više od riječi.
Zato se sve brže zaljubljujem u klavir. U gitaru.
A ljudi? Eh,ljudi. Njih ostavljam na miru. Katkad je ta stvorenja bolje i ne gledati i ne dirati.




A moj Monkey Moo je jedina stvar koja me tako lako razveseli kad je to potrebno.




Tako uglavnom počinje jutro.
-Jednu kavu za van, molim.



Jesen. To je moje godišnje doma,zamisli.







Da.



Đole. Jedina osoba koja me zaista drži svojom.
Koja me inspirira.



You see right through me.

Razmisljam koliko sam se promijenila zadnjih nekoliko mjeseci...a i opcenito kroz zivot.
Svi se mi mijenjamo. Na bolje ili na gore...
Ipak,neke su stvari ostale iste. Jos sam uvijek ona mala uporna i znatizeljna djevojcica koja svakim trenutkom svog zivota gradi neki svoj svijet.
Jos uvijek se zaljubljujem i [na moju zalost] lako predajem srce drugima.
Moj me djecak izigrao. Da. Nije to nista cudno. Meni se to stalno desava.
Ali od njega to nisam ocekivala.
U redu je.
Nije zasluzio moje suze,znam. Iako sam plakala.
Nema veze. Biti cu u redu. Kao i uvijek.
Dobro kazu. Sve sto je lijepo kratko traje.
Pocinjem zabrinjavati sama sebe.
Nikad...otkad znam za sebe,nikad si nisam dozvoljavala da imam osjecaje prema najboljem prijatelju.
Nikad....do sad..
Nisam zeljela da to tako ispadne...Jednostavno se desilo i...ja...ne mogu si pomoci.
Ne zelim da se to desava. Ali desava se i...ne znam. Cudno je. Veseli me. A ne bi trebalo,znam.
Nece to dobro zavrsiti. Ne moze dobro zavrsiti.
Zapravo nije to doslo odjednom. Vec se to vuce godinu dana...
No tek sada to zaista shvacam. Tek sada izlazi na vidjelo.
I to se promijenilo kod mene. Dozvoljavam si neke stvari koje do sada nisam.
Ponovno sam se zapetljala u vlastitom zivotu. Ponovno se trebam pronaci.
Ponovno [kao i uvijek] u hrpici zla trebam traziti ono dobro.
Uvijek to cinim. Tako cu i sad.
I ne zelim planirati. Bit ce kako bude...jer sve se desava s razlogom.
Razmisljam o andjelima. Mijenjaju li se i oni poput nas?


x Komentari [ 20 ] x




<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.