nedjelja, 30.11.2008.
ANALIZA ISTINA
Ovaj članak opisuje način na koji se može pristupiti ovim svim podacima i koji može poslužiti za filtriranje svih mogućih podataka da bi se "izvadila" istina iz svega toga.
Proces na kojem je bazirano ovo istraživanje ima dva aksioma:
1. istina nije relativna
2. istina nikada nije u kontradikciji sama sa sobom.
Iz razloga što istina nije relativna, neke ideje su objektivnije od drugih. To znači da ma koji vaš pogled na svijet bio, uvijek može biti malo objektivniji. To pokazuje da ipak ima nešto za što se valja malo i potruditi.
Ideja da istina nikada nije u kontradikciji sama sa sobom je vrlo snažna tvrdnja. Laži mogu biti u skladu s time također, ali mješavina od laži i istine će pokazati kontradiktornosti. Možete koristiti taj princip da bi otkrili što je istina, a što laž. Evo što pod time mislim: teško je reći da je jedna jedina ideja istinita ili lažna, kao i što je teško reći koja je od dvije iste "kockice" lažna, a koja istinita, odnosno koja u koju grupu spada. Ali jedna veća kolekcija nekontradiktornih ideja će otkriti da li je čitava kolekcija istinita ili lažna. Što je veća kolekcija, to je lakše za vidjeti ono što je laž, a što istina. Počnite sa jednom nejasnom "kockicom", nađite ostale koje "pašu" na njih, i ubrzo ćete moći vidjeti i reći koje će dvije "kockice" ići "skupa", odnosno koje će se slagati.
Druga analogija je traženje zlata pomoću sita. Počet ćete sa velikom količinom materijala koji sadrži i mulj i zlatne djeliće, pa ćete protresti sito i pustiti mulj da se ispere. To prikazuje da je vrlo važno da konstantno razmišljamo, čitamo i diskutiramo o velikim količinama novog materijala koji tada možemo sortirati ili filtrirati pomoću intuicije i kritičkog razmišljanja da bi mogli otkriti istinu.
Bolje je gledati što ne valja s teorijom, nego što je u redu. Debate se mogu žestoko voditi vječno radi tisuće činjenica koje podržavaju jednu jedinu laž, ali nitko ne može prigovarati jedinoj činjenici koja pobija tisuće laži.
Zapamtite, sve dok je vaš pogled na svijet u skladu sa svime, vjerojatno ste ili potpuno u pravu ili potpuno u krivu. Kombinirajte taj princip sa procesom od šest koraka koji ću kasnije opisati i imat ćete efikasnu metodu koja će odvojiti istinu od laži. Proces otkrivanja istine je jedan ciklus u kojem skupljate materijal, formulirate teorije, izbacujete apsurde i onda prikupljate još više materijala... i tako u krug.
Najvažnije, istina je uvijek provjerena i logikom i intuicijom - logika bez intuicije ili intuicija bez logike nikad se ne koriste odvojeno u određivanju istine. One moraju biti korištene u tandemu, odnosno paru. Ako je konflikt između logike i intuicije, provjerite vaše logičke pretpostavke. Koristite intuiciju za vođenje i logiku za analizu.
Proces od 6 koraka:
1) Prikupite nove ideje iz promatranja, diskusija ili nekog napisanog materijala. Tada uzmite misteriju, kontradikciju i set pogleda ili bilo čega što trebate objasniti ili rješiti.
2) Za napraviti dobru teoriju koja će to objasniti sve to, trebate početi sa iznošenjem svih mogućih mogućnosti. To znači, sve dolazi u obzir, niti jedna ideja nije smiješna. Koristite vašu intuiciju i nagađanja.
3) Kako dolaze ideje koje vam padaju na pamet, koristite kritičko razmišljanje da bi eliminirali sve što je u kontradikciji samo sa sobom ili totalno nemoguće. Pogledajte ima li "rupa" u tim idejama, pokušajte ih izbaciti.
4) Od "neprobojnih" teorija koje su ostale, selektirajte onu koja:
- objašnjava sve činjenice
- objašnjava činjenice bolje od drugih teorija
- objašnjava činjenice koje prethodne teorije ne mogu
- je logički dosljedna i nema unutrašnje kontradikcije
- ima smisla
- za koju osjećate intuitivno da je u redu.
5) Teoriju je vrijedno zadržati ako:
- sadrži stvari koje će biti kasnije potvrđene pomoću sagledavanja stvari
- nađete vezu iz drugih nezavisnih izvora
6) Ako se nešto pojavi što "izaziva" teoriju, tada:
- provjerite da li je to zbilja izazov koji bi mogao pobiti teoriju, a ne samo varljivi paradoks baziran na pretpostavkama ili nekorektnim pogledima
- provjerite da li je izazov vrijedan, ili je sam po sebi proturječan i pun rupa
- modificirajte teoriju da se prilagodite izazovima
- izbacite novu teoriju koja objašnjava sve elegantnije nego stara teorija
Ovo je potpuno suprotan proces nego što se koristi u znanosti i matematici koji počinju sa aksiomima i sve se kasnije gradi prema njima. Problem te metode je da počinje sa vrlo ograničenom konačnom "količinom" i "puže prema gore" polako poput stalagmita. Ako su pretpostavke ili aksiomi krivi, tada je sve građeno i temeljeno na pogreškama. Nadalje, takav proces ne može preskakati korake, a i uvijek treba provjeru kod promjene prema idućem koraku. Ne može preskakati korake točnosti ili logike, i zato ne može napraviti pomake u paradigmi ( danom primjeru ). On je nefleksibilan proces koji definitivno ima svojih prednosti kad se radi o aplikacijama visoke rizičnosti koje zahtjevaju mnogo sigurnosti i osiguranja, ali kad se radi o probijanju novih područja, nevjerojatno je spor. Bilo koja kreativnost u tom procesu se događa samo u formacijama osnovnih aksioma ili u slučajnostima koje se nađu na putu.
Proces koji je opisan u ovom sažetku počinje sa beskonačnom količinom podataka i "struganju" onoga što se ne uklapa. To znači da tu nema potrebe za preskakanjem logičkih "ponora" jer netko pristupa problemu s druge strane. Puno je jednostavnije sagraditi most ako je netko već na drugoj strani. Slično je i kad se temeljna ideja potvrdi pomoću ovog procesa, lakše je raditi unatrag i logički premostiti ponor. Također, slaganjem ideja koje pašu jedna uz drugu i sortiranjem i odvajanjem od laži zahtjeva kreativnost u svakom koraku, pa je to najbolja metoda za postizanje brze inovacije, odnosno saznanju o novim stvarima.
Metode zavaravanja
Ovaj svijet je pun čuda, ali također je pun i zavaravanja. Dok niti jedan put nije krivi put, neki putevi su više u krug i više bolni nego drugi. Znati što tražiš može ti uštedjeti mnogo nepotrebnih nevolja. To proističe iz slaganja entuzijazma s oštroumnošću i istraživanja mudrosti neophodnoj za navigaciju na čisti put.
Ovdje je lista nekih uobičajenih zamki koje ljudi mogu doživjeti u njihovim istraživanjima za viša razumijevanja. Većina od ovih primjera je sakupljena iz osobnih iskustava i promatranju grešaka kod drugih:
Točna proročanstva nisu garancija pozitivnih namjera. Zavaravajući izvori mogu napraviti uspješna predviđanja samo da bi isključivo dobili slijepu privrženost, uzrokovali osjećaje sudbine, ili kreirali samo-ispunjavajuća proročanstva. Kad pozitivni izvori daju predviđanja, oni poštuju slobodnu volju i prezentiraju mogućnosti bez stravičnih opisa ili prekomjernog fatalizma.
Ako srž materijala sadrži nepobitne istine nužno ne znači da ga to čini točnim. Zavaravajući izvori mogu naslagati cijelu hrpu laži pod istinite osnove, dok površni slučajevi jednostavno legnu zajedno sa egzistirajućim materijalom. Nasuprot tome, pozitivni materijal je uvijek više nego samo zbroj svojih dijelova i prezentira ekstra-informacije koje su nove, praktične i moguće za provjeru.
Preokupacija sa nižim istinama može odvratiti od potrage za višim istinama. Na primjer, opsesija s otkrivenom političkom korupcijom može odvratiti od stjecanja neophodnog duhovnog jačanja, što je popularna taktika korištena od hiperdimenzionalnih entiteta i njihovih ljudskih agenata. Pozitivni izvori daju prioritet tako da oblikuju niže istine u njihov konteks viših istina.
Samo zbog toga što nešto sadrži umotane trivijalne stvari, kompleksni žargon, i brdo stranica, to ne znači nužno da sadrži i apsolutne istine. Iluzija apsolutnog baca ljude u potjeru u divljinu za velikim istinama, dok ju je bolje negdje drugdje naći. Pozitivni izvori su kompleksni jedino iz razloga točnosti i višeslojnosti problema.
Alternativa pogrešnom sistemu vjerovanja ne mora biti uvijek bolja alternativa. Odbijanje nečega i traženje njegove dijametralne suprotnosti može jednostavno biti kretanje iz samozavaravanja u samouništenje. Pozitivni izvori ne obvezuju to mehaničko binarno razmišljanje i umjesto toga prezentiraju izbalansirana rješenja koja premašuju takva lažna račvanja.
Zavaravajući izvori dobijaju vjernost pomoću djelovanja na ego i igranjem na nesigurnost. Mi smo svi specijalni i ovdje smo radi razloga, ali te mračne sile skrivaju svoje slabosti i ciljaju na poniznost i veličaju važnost sebe pomoću dodjeljivanja jednih granduoznih titula, mesijskih pravila, i odbacuju povijest iz prošlih života. Pozitivni izvori vam pomažu da postignete skromno razumijevanje vašeg mjesta u univerzumu bez uzvišavanja ili obuzdavanja onog što u stvari jeste.
Ponekad akcija prema balansu može premašiti težište i postati nova vrsta debalansa. Na primjer, micanjem štetnih otrova iz vaše hrane kod dijete, može donijeti zdraviji balans, ali prevelika dijeta bez propisnih zamjena u prehrani može voditi do neuhranjenosti. Da bi izbjegli tu zamku, korektne akcije se uvijek poduzimaju do stanja balansa.
Prava metoda krivoj osobi može dati suprotne rezultate. Na primjer, metodologija „Fourth Way“ cilja na uzgoju duša unutar onih koji je nemaju; ako se ljudi koji trebaju dušu, „probude“, rađe nego da im „izraste“ duša, ograničavaju sebe na takav sistem, oni će pretpostaviti da su manji nego što u stvari jesu i duhovno se zagušiti. Pomoću znanja o samom sebi, vi ćete znati što je dobro za vas.
Darovi nisu uvijek dani iz iskrenosti. Otetim ljudima od strane vanzemaljaca su često dane psihičke moći i čak mogućnosti lječenja, ali to su bezvrijedne bižuterije za koje vanzemaljci ne mare i koje su dane za uzvrat spiritualnog i biološkog vlasništva nad otetom osobom. Darovi su jedino iskreni kad se daju bezuvjetno i nesebično.
Biti pod napadom nije uvijek znak da ste na pravome putu. Napadi mogu ponekad služiti kao lažna potvrda, da bi uboli stoku i napravili joj paranoju i prionuli što više u njezin zavaravajući sistem vjerovanja, kao kad pobožni Katolici imaju demonske napade jer se lako stjeraju u tor i služe kao hrana. Za one na pravom putu, napadi su daleko sofisticiraniji; oni gledaju da potkopaju vjeru u sebe i pritišću nekoga da počini samoubojstvo, ili našteti sam sebi.
Astralne varalice često poprime izgled impresivnih karaktera kao povijesnih figura, velikih učitelja, arhanđela, Isusa, ili vanzemaljaca. Oni to čine da bi formirali parazitsku vezu sa onima koji povjeruju u tu prevaru, i tada prevaljuju veliki put da bi izgradili svoje ličnosti. Materijal bi uvijek morao biti procjenjen svojim sadržajem, a ne njegovim izvorom, i zavaravajući izvori će dati podmuklo nekompletan ili „prazan“ materijal zbog svojih samo-proglašenih dokumenata.
Plemenite namjere mogu biti iskrenute u don-kihotska ponašanja. Oni sa dobrim srcem mogu, radi nedovoljnog znanja ili neprizemljenog idealizma, biti vođeni na stranputicu jer se od njih zahtjeva mnogo vremena, energije i resursa da bi ih se držalo u uvjerenju da čine neku razliku, dok njihovi talenti u „široj slici“ mogu biti razvijeni i primjenjeni negdje drugdje. Oštroumnost zahtjeva da se ne dozvoljava subjektivnosti i željnom razmišljanju da zamaskiraju upozoravajuće znakove koji govore da ste na krivom putu.
Grupna suglasnost je mač sa dvije oštrice. Dok povjerenje i sporazum između mnogobrojnih individualaca umanjuje rizik na osobnoj bazi, ako čitava grupa može biti uvučena u slaganje s lažnom idejom, tada bilo koja individua, koja je u njoj, bude odbačena u racionalizaciji da je ta individua više u krivu, nego čitava grupa. Osobna komunikacija s nečijim srcem i umom će uvijek uzeti prvenstvo nad grupnom suglasnošću jer je istina unutar njega.
Bilo što dobro može biti prikazano u lošem svjetlu; bilo što loše može biti prikazano u dobrom svjetlu. Uzimajući najbolja obećanja zavaravajućih izvora i uspoređujući ih sa najgorim rizicima produktivnog puta, zavaravajući put može lažno izgledati kao optimalni izbor. Jedino pomoću ispitivanja totalno svih opcija, netko može napraviti izbor, iz svih danih informacija.
Metoda ili sistem „samo radi i daj vidne rezultate“ nije garancija da je to sistem za dobrobit. One rezultate koje ti vidiš mogu se slagati sa većim količinama štetnih rezultata koje ne možeš vidjeti, što je specijalno istina kod sistema koji potiču naglašenu tehnologiju, rituale, ili formule za spiritualnu vježbu, samo-određivanje, i otkrivanje. Najbolje što netko može učiniti je da promotri dobitke, ali pronalazi i sve potencijalne štete kojim sistem ide protiv njih.
Prevara obično oponaša istinu što je moguće bliže, sve dok se ne propagira i onda je suprotno. Ona dijeli površne karakteristike pozitivnih izvora i nada se da ciljana publika neće gledati unatrag površnu krivotvorinu. Ultimativno, nešto uvijek teži k osjećanju te prevare tih izvora unatoč površnom obliku koji izgleda uobičajeno; jednom kada vas intuicija upozori, razum vam ne treba više djelovati kod tog problema.
ponedjeljak, 24.11.2008.
O BOLESTIMA...
Walter Last radio je kao kao biokemičar i kemičar istraživač na medicinskim odjelima nekoliko njemačkih sveučilišta i u Bio-Science Laboratories u Los Angelesu, SAD, a kasnije kao nutricionist i prirodni terapeut u Novom Zelandu i Australiji. Napisao je brojne članke o zdravlju kao i nekoliko knjiga, uključujući Heal Yourself i Healing Foods (Penguin Books) i Natural Way to Heal (Hampton Roads Publishing). Internet stranica Waltera Lasta, koja pokriva teme koje se tiču zdravlja, znanosti i duhovnosti je na adresi http://mrbean.net.au/...
Njemački liječnik Ryke Geerd Hamer (r. 1935.) imao je izuzetno visok postotak uspješnosti sa svojom terapijom liječenja raka – daleko veći od bilo koje terapije koju sam vidio. Prilikom jednog od nekoliko suđenja progonjenom dr. Hameru, javni tužitelj (u Wiener Neustadtu u Austriji) morao je priznati da je 6,000 od 6,500 pacijenata s pretežno uznapredovalim stadijima raka još bilo živo četiri do pet godina nakon tretmana dr. Hamera. To je uspješnost od 90% - gotovo potpun obrat rezultata koji se mogu očekivati nakon konvencionalnog liječenja uznapredovalog raka.
Dr. Hamer je dobio rak testisa nedugo nakon što je njegov sin ustrijeljen 1978, i pitao se da li je sinovljeva smrt bila uzrok njegovog raka. Ipak, tek je tri godine kasnije, radeći u bolnici za liječenje raka na Sveučilištu u Münchenu, dr. Hamer mogao započeti s ozbiljnijim istraživanjem raka. Nakon toga istražio je i dokumentirao 15,000 slučajeva raka, i otkrio je da su uvijek bile prisutne sljedeće karakteristike, koje je nazvao Željeznim pravilima raka.
ŽELJEZNA PRAVILA RAKA
1. Svaki rak i slična bolest počinju kao DHS – Dirk Hamer Sindrom (nazvan po njegovom sinu). To je ozbiljno, akutno dramatično i izolirajuće iskustvo konflikta i šoka. Istovremeno se manifestira na tri razine: na psihi, mozgu i organima.
2. Tema psihičkog konflikta određuje mjesto fokusa Hamer Herda, u mozgu, i mjesto raka u organu.
3. Tijek psihičkog konflikta u međuovisnosti je s razvojem Hamer Herda u mozgu, i razvojem raka u organu.
U trenutku konflikta-šoka, na predodređenom mjestu u mozgu događa se nešto poput kratkog spoja. To se može snimiti kompjuterskom tomografijom (CT), i nalikuje koncentričnim krugovima na streljačkoj meti ili površini vode nakon što je u nju bačen kamen. Kasnije, ako se konflikt razriješi, CT slika se mijenja i razvija se edem i, konačno, ožiljak.
Iz sljedećeg primjera može se vidjeti koliko su ova oštećenja moždanog tkiva specifična i precizno smještena. Nakon stručnog predavanja, jedan liječnik dao je dr. Hameru CT sliku mozga i zamolio ga da ju protumači. Dr. Hamer je iz nje dijagnosticirao da pacijent ima novi karcinom mjehura koji krvari i u fazi je zarastanja, stari karcinom prostate, dijabetes, stari karcinom pluća i gubitak osjeta u određenom dijelu tijela, uz odgovarajuće emocionalne konflikte.
Zapanjuje činjenica da je dr. Hamer uspio pokazati da se istovremeno s pojavom koncentričnih oštećenja tkiva mozga na CT-u odgovarajućeg organa također mogu vidjeti takve koncentrične lezije. Prema dr. Hameru, do toga dolazi istog trenutka kada psihički šok pogodi podsvjesnu razinu, i iste sekunde počinje razvoj raka. Međutim, i druge bolesti mogu biti uzrokovane istim mehanizmom. Ozbiljnost bolesti može ovisiti o drugim fiziološkim, energetskim i prehrambenim faktorima, ali njena priroda i lokacija određene su sadržajem konflikta-šoka.
Dr. Hamer vjeruje da se međuodnos ključnih emocionalno stresnih događaja, pogođenih dijelova mozga i odgovarajućih organa razvio kao čovjekova evolucijska prilagodba iz sličnih programa u životinjskom svijetu. Kada neočekivano doživimo emocionalni šok, pokreće se program za hitni popravak – biološki program za konflikte – s ciljem vraćanja jedinke u normalno stanje. Takvi programi mogu se čak odnositi na obitelji ili druge grupe.
Dr. Hamer daje sljedeći primjer. Majka vidi kako njeno dijete doživljava tešku nezgodu. Gledano evolucijski, djeca se brže oporavljaju ako dobivaju dodatne količine mlijeka. Zato majčin biološki program za konflikte pokušava potaknuti stvaranje mlijeka povećanjem broja stanica u dojkama. Ako je majka dešnjakinja, to će istog trenutka uzrokovati pojavu Hamer Herda (Termin izvorno potječe od protivnika dr. Hamera koji su strukture u mozgu koje je on otkrio posprdno nazvali «Hamersche Herd» – Hamerovi komični fokusi) u određenom dijelu njene desne moždane hemisfere, što se pak odražava na njenoj lijevoj dojci. Kad se dijete oporavi, konflikt se počinje rješavati i dodatno mlijeko više nije potrebno. Majka dobiva dobroćudni oblik tuberkuloze u toj dojci koja razgrađuje suvišne stanice dojke. Ali ako mikobakterije potrebne za taj proces nisu prisutne, područje se može samo kalcificirati i ostati kao uspavani tumor.
Isti proces događa se kod životinja. Ovca kojoj vuk odnese janje pokazuje sklonost prema raku vimena; strana ovisi o tome da li je lijevonoga ili desnonoga. Međutim, ovca najčešće rješava taj konflikt tako što ojanji novo mladunče.
Sljedeći primjer može ilustrirati kakvu je vrijednost u preživljavanju ovaj mehanizam izvorno imao. Zamislimo da lav goni antilopu. Antilopa mora u trenutku mobilizirati sve svoje snage da bi preživjela. Vodstvo preuzima simpatički živčani sustav, a k tome se u mozgu aktiviraju i određeni centri koji potiču aktivnost pluća. Nakon uspješnog bijega, životinja će se odmoriti, a parasimpatički živčani sustav nakratko će preuzeti nadzor kako bi normalizirao tjelesne funkcije.
Ako se, umjesto toga, nekoj osobi priopći da ima rak, čak i ako je dijagnoza pogrešna, zbog istog straha od smrti pokreće se onaj isti biološki program koji je pomogao životinji da pobjegne. Povećava se razina stresa i aktivira se veza između mozga i pluća, ali sada se nema kamo pobjeći. Dok se konflikt ne razriješi, što može potrajati godinama, postojat će neprekidan stres, kao i stimulacija aktivnosti pluća od strane mozga, koja će sada poprimiti oblik povećanja kapaciteta pluća zbog neprestane diobe stanica.
Ovaj proces može se zaustaviti samo isključivanjem prekidača u mozgu kroz gašenje izvornog konflikta-šoka. To se događa kada je pacijent podvrgnut operaciji ili prirodnoj terapiji za koju u potpunosti vjeruje da će dovesti do izlječenja. Ali, ta ista procedura neće riješiti konflikt kod pacijenta koji sumnja u njenu učinkovitost, i bolest će nastaviti napredovati. Zahvaljujući radu dr. Hamera, ovo više nije samo nepotkrijepljena pretpostavka, već znanstvena činjenica koju je u svakom trenutku moguće provjeriti CT pregledom mozga.
Sljedeća lista prikazuje neke od odnosa između konfliktnih osjećaja i pogođenih organa:
Kora nadbubrežne žlijezde – kriva usmjerenost, zavedenost na krivi put;
Mjehur – ružan sukob, prljavi trikovi;
Kost – nedostatak samopoštovanja, osjećaj inferiornosti;
Mliječne žlijezde u grudima – uključuje brigu ili nesklad;
Mliječni kanalići u grudima – konflikt razdvajanja;
Dojka, lijeva (kod dešnjaka) – koflikt oko djeteta, doma ili majke;
Dojka, desna (kod ljevaka) – konflikt s partnerom ili drugim osobama;
Bronhi – teritorijalni konflikt;
Grlić maternice – ozbiljna frustracija;
Debelo crijevo – ružan, neprobavljiv sukob;
Žučni mjehur – konflikt suparništva;
Srce – neprestani konflikti;
Crijeva – neprobavljiva gruda bijesa;
Bubrezi – nedostatak volje za životom; konflikt povezan s vodom ili tekućinom;
Grkljan – konflikt straha i uplašenosti;
Jetra – strah od gladi;
Pluća – strah od smrti gušenjem, uključujući i strah za nekog drugog;
Limfne žlijezde – nedostatak samopoštovanja povezan s lokacijom;
Melanom – osjećaj prljavosti i oskvrnutosti;
Srednje uho – nesposobnost dolaska do nekih prijeko potrebnih informacija;
Usta – nešto se ne može sažvakati ili zadržati;
Jednjak – nešto se ne može imati ili progutati;
Gušterača – uznemirenost i bijes u sukobu s članovima obitelji ili u vezi nasljeđa;
Prostata – ružnan sukob u vezi sa seksom ili sa seksualnim konotacijama;
Rektum – strah od beskorisnosti;
Koža – gubitak integriteta;
Slezena – šok uzrokovan tjelesnim ili emocionalnim ranjavanjem;
Želudac – neprobavljivi bijes, previše progutanog;
Testisi i jajnici – koflikt gubitka;
Štitnjača – osjećaj nemoći;
Maternica – seksualni konflikt.
Ovo su još neke specifične bolesti povezane s konfliktnim osjećajima:
AIDS – Dr. Hamer je primijetio da nitko nikada nije umro od AIDS-a a da prije toga nije saznao ili bio uvjeren da je HIV-pozitivan. Ovo upućuje na zaključak da je, kao i kod raka, negativna percepcija povezana s AIDS-om ta koja uzrokuje njegove razorne učinke.
Angina pektoris – Uzrokovana je teritorijalnim sukobom u aktivnoj fazi, i srčanim infarktom u fazi izlječenja.
Dijabetes i hipoglikemija – Desnoruka žena dobit će hipoglikemiju zbog tjeskobe ili odvratnosti, ali ako je ljevoruka, dobit će dijabetes ovisan o inzulinu. Desnoruk muškarac dobit će dijabetes ovisan o inzulinu zbog sukoba koji uključuje otpor ili borbu protiv nečega, ali ako je ljevoruk, dobit će hipoglikemiju.
Paraliza lica – Strah od gubljenja lica, posljedica ismijavanja.
Hemoroidi – Desnoruka žena s problemom identiteta i ljevoruki muškarac s teritorijalnim bijesom u fazi izlječenja, dobit će hemoroide.
Srčani infarkt – Borba za teritorij ili njegov sadržaj
Multipla skleroza i paraliza – Nesposobnost bijega, nastavljanja ili pridržavanja, ili kada se ne zna što bi trebalo napraviti
Psorijaza – Uključuje konflikt razdvajanja od majke, oca, obitelji, doma, prijatelja ili kućnih ljubimaca.
Psihoze svih vrsta imaju jedan ili više aktivnih Hamer Herdova u objema moždanim hemisferama.
Reumatizam – konflikt brutalnog razdvajanja koje je uzrokovalo bol i patnju.
Vitiligo, Leukoderma – konflikt ružnog ili brutalnog razdvajanja.
Bilješka o dominantnoj ruci:
Ljevaci razvijaju probleme na suprotnoj strani od pravih dešnjaka. Dominantna je ona ruka koja se prilikom pljeskanja nalazi gore. Kod desnorukosti, svi mišići na desnoj strani tijela povezani su s partnerom, a možda i drugim osobama, a svi mišići na lijevoj strani povezani su s djecom ili vlastitom majkom.
Ta se stanja mogu promijeniti kod hormonalnih promjena, kao prilikom uzimanja kontracepcijskih pilula ili kod menopauze.
Izbor žarišta konflikta događa se kroz podsvjesne asocijacije. Na primjer, biološki konflikti koji uključuju vodu, ali i druge tekućine kao što su mlijeko ili ulje, dovode do raka bubrega; strah od smrti dovodi do raka pluća; psihološko gutanje većeg zalogaja nego što se može probaviti dovodi do raka želuca ili crijeva. Izvorno, u životinjskom svijetu, zaista se radilo o velikom zalogaju hrane, ali u našem slučaju može se raditi prevelikim financijskim obavezama, ili o bilo kojim drugim preuzetim dužnostima koje se ne mogu ispuniti. Ipak, žarište ne određuje sam događaj, već, prije, psihološki značaj koji on za nas ima u trenutku događanja.
Dr. Hamer ovo ilustrira primjerom žene koja otkriva svog supruga u krevetu s drugom ženskom osobom. Kao konflikt seksualne frustracije, to će uzrokovati rak maternice. Ako ga ona umjesto toga doživi kao sukob s partnerom, tada će to kod dešnjakinje dovesti do raka desne dojke. Ako su konfliktni osjećaji strah i odvratnost, tada će nastati hipoglikemija. Uz osjećaj manje vrijednosti, rak se može razviti u pubičnoj kosti. Ako je osjećaj manje vrijednosti povezan s izdajom povjerenja, a ne sa seksualnošću, tada će nastati problem u ruci ili nozi, a moguće je i da će se javiti u prstima ili ramenu. Druge tipične situacije koje mogu dovesti do bioloških konflikata su konflikti gubitka: gubitak voljene osobe, posla, vrijedne imovine ili teritorija.
Dr. Hamer vjeruje da većinu metastaza ili sekundarnih tumora uzrokuje strah od tumora ili strah od smrti koji se javljaju kad se pacijentu priopći da boluje od raka ili da su prognoze negativne. Ipak, u ovom istom slučaju, nastali konflikt-šok ne mora biti strah od smrti, nego to mogu biti bijes, ogorčenje ili konflikt odvajanja od supruga ili djece, i tada će se tumori javiti na drugim mjestima. Također, dijagnoza raka na debelom crijevu često dovodi do raka na jetri zbog podsvjesnog straha od gladi.
Općenito uzevši, beznadnost, očaj i osjećaj besmislenosti stvaraju kronični stres koji onemogućuje izlječenje od raka i drugih bolesti, ali oni nisu uzrok bolesti. Prema dr. Hameru, pravi uzrok raka i drugih bolesti je neočekivani traumatski šok za koji nismo emocionalno spremni.
FAZA IZLJEČENJA
Početak DHS-a ili iskustva konflikta-šoka drugačiji je od drugih konflikata koje svakodnevno doživljavamo. On uzrokuje kontinuirani stres koji za posljedicu ima sklonost hladnim rukama i stopalima, nedostatak apetita i gubitak težine, nesanicu i neprestano razmišljanje o sadržaju sukoba. Ako se konflikt ubrzo ne riješi, dugotrajni stres dovest će do specifičnih simptoma i razvoja raka ili druge bolesti.
Kad se konflikt razriješi, pacijent više nije zaokupljen sadržajem konflikta, apetit se vraća, ruke su opet tople i vraća se zdrav san, ali može se osjećati i slabost, umor, i potreba za odmaranjem. Ti učinci pokazuju da je parasimpatički živčani sustav preuzeo kontrolu.
To je početak faze izlječenja, koja može biti duga i teška.
Za vrijeme prvog dijela faze izlječenja dolazi do zadržavanja vode i upala, ali tumor prestaje rasti. To s vremenom dovodi do krize izlječenja, koju Hamer naziva epileptičkom ili epileptoidnom krizom, zato što je uzrokovana edemom oštećenog moždanog tkiva Hamer Herda. Simptomi su specifični za svaku bolest.
Nakon toga tijelo počinje izbacivati akumuliranu vodu, pacijent postupno dobiva na snazi, i tjelesne funkcije se normaliziraju. Sada moždano vezivno tkivo, glija, počinje popravljati Hamer Herd. Konvencionalni radiolozi to mogu interpretirati kao brzorastući tumor na mozgu i tretirati ga u skladu s dijagnozom.
Dr. Hamer procjenjuje da je 99% događaja na mozgu kao što su udari, krvarenja u mozgu, ciste i tumori, posljedica zacjeljivanja Hamer Herdova. Zato ih on smatra privremenim i samoograničavajućim, osim ako ne dođe do neprikladne medicinske intervencije. Najvažnija pomoć u ovakvim slučajevima je smanjenje bilo kakvog moždanog edema.
Za vrijeme krize izlječenja pacijent može nakratko ponovno proživjeti izvorne psihološke konflikte s hladnim nogama i hladnim znojem. Uloga toga je da se suzbije i ukloni edem ozlijeđenog moždanog tkiva, što onda omogućuje normalizaciju drugih tjelesnih stanja. Najopasnije je razdoblje upravo prije kraja krize izlječenja, kada postaje jasno da li je tijelo dovoljno jako da pobijedi bolest.
U teškim slučajevima s dugotrajnim i jakim konfliktima, može se razviti veliki edem mozga, koji dr. Hamer liječi injekcijama kortizona. U prirodnoj terapiji umjesto toga koristimo kombinaciju uree i protuupalnih terapija.
Urea ima jaka diuretska svojstva i odličan učinak u slučajevima opasno visokog pritiska tekućina u mozgu. Obično se uzima 20 grama uree 2 do 5 puta dnevno.
Opisan je jedan po život opasan slučaj golemog ponovno izraslog moždanog tumora koji je potpuno nestao za dva sata, nakon što je pacijent primio 256 ml 30%-tne uree. Slučaj je opisala Martha Cristy (FutureMed, Inc., SAD) u Your Own Perfect Medicine. Ovaj izvještaj jasno pokazuje da je ono što se smatralo tumorom zapravo bilo golemi edem, u skladu s postavkama Nove medicine.
Ono što dr. Hamer naziva epileptičkom krizom pacijent može doživjeti kao srčani udar, plućnu emboliju, hepatitis, ili upalu pluća. Tijekom faze izlječenja pacijent najčešće osjeća veće neugodnosti nego za vrijeme aktivnog rasta tumora.
U prvom dijelu faze izlječenja, dok tijelo oslobađa upalne hormone, većina problema nastaje zbog zadržavanja vode, upala i nateknuća tkiva, što sve može uzrokovati jake bolove. Bez obzira nalaze li se u mozgu ili nekom organu, Hamer edeme smatra pozitivnima – znakom izlječenja.
Nakon krize izlječenja, adeno-karcinome uklanjaju gljivice i mikobakterije, dok virus hepatitisa može pomoći u obnavljanju jetre. U toj fazi bakterije, virusi i gljivice koji pomažu u razgradnji tumora i obnavljanju oštećenih tkiva također uzrokuju upalu, bolove i groznicu.
Ako vam je čudno što dr. Hamer mikroorganizme smatra prijateljima i pomagačima u liječenju raka, on je došao do jednog još neobičnijeg otkrića. U svom ontogenetskom sustavu tumora i kanceroznih bolesti, on razlikuje dva suprotna procesa tijekom aktivne faze konflikta.
Ovisno o lokaciji Hamer Herda u mozgu, može doći ili do povećanja broja stanica ili do njihovog uništavanja. Prva grupa ima povećanje broja stanica i rast tumora za vrijeme faze konflikta, a zatim uklanja suvišne stanice uz pomoć mikroorganizama u fazi izlječenja. Druga grupa uzrokuje uništavanje stanica tijekom faze konflikta, što rezultira nastankom čireva, nekroza i rupa u tkivu koje mogu nastati, na primjer, u kostima (osteoporoza), bubrezima, slezeni ili jajnicima. U fazi izlječenja, ova druga grupa nastoji ispuniti praznine diobom stanica. Nekroze i osteolize (razgrađene kosti) sada popravljaju bakterije koje prvo stvaraju apscese, koji se zatim popunjavaju ožiljnim tkivom, a kasnije i zacjeljujućim tkivom koje tvori osteosarkome, limfome, fibrome i prolazne ciste. Osim toga, leukemija se najčešće javlja u fazi izlječenja, kao kod oštećenja koštane srži radijacijom, kemikalijama ili rakom kostiju.
Prema dr. Hameru, ova stanja su uglavnom samoograničavajuća, i mogu izmaknuti kontroli samo ako se dogode novi konfliktni šokovi, kad je tijelo previše staro ili slabo, ili zbog metoda konvencionalne medicine. Nasuprot tome, prirodne metode liječenja nastoje pružiti pomoć tijelu i duhu u tom teškom razdoblju. Većina izlječenja protiče bez većih problema, ali u oko 10% slučajeva potrebna je puna podrška iskusnog terapeuta, posebno u vrijeme krize izlječenja.
LIJEČENJE PSIHIČKOG KONFLIKTA
Glavni je zadatak u svakom slučaju raka otkriti izvorno iskustvo emocionalnog šoka i uvjeriti se da je ono izliječeno ili da zacjeljuje. U velikom broju slučajeva ono se samo ispravilo, i pacijent trpi posljedice faze izlječenja. Na primjer, netko je izgubio farmu ili posao, ali se u međuvremenu počeo baviti novim poslom ili hobijem. Kao naknadna posljedica, sada se može javiti tumor koji postupno postaje uspavan ili se razgrađuje. Oko 40% tumora koji se otkriju rutinskim medicinskim pretragama smatra se starim i bezopasnim, odnosno uspavanim i kalcificiranim. Ipak, mogu se javiti komplikacije ako medicinska intervencija dovede do konflikta-šoka uzrokovanog strahom od smrti, koji će potaknuti rast istog ili nekog drugog tumora.
U drugim slučajevima izvorni konflikt može i dalje biti aktivan, ili može postojati novi aktivni konflikt. Budući da to ne znamo, moramo u svakom slučaju dobro promisliti kako bismo otkrili izvorni i bilo koji drugi konflikt. Moramo se vratiti u prošlost, posebno u vrijeme od jedne do dvije godine prije početka našeg problema, i analizirati naše osjećaje u tom razdoblju, kao i prije i poslije njega. Također, meditacija ili terapija regresijom mogu biti od pomoći pri otkrivanju konfliktnih šokova.
Ako doživimo snažnu emocionalnu reakciju kada otkrijemo sadržaj konflikta, možemo biti sigurni da on još uvijek nije razriješen. Ako je to moguće, najbolje ga je riješiti na prirodan način. Na primjer, ako je uzrok bio gubitak partnera, onda možete pronaći nekoga novog; ako ste izgubili dijete, možete ponovno zatrudnjeti (rak prestaje rasti nakon trećeg mjeseca, jer trudnoća ima prednost) ili usvojiti dijete. Kako god bilo, ono što liječi nije sama trudnoća, novi partner ili kućni ljubimac, već mogućnost da se pomirimo s našim gubitkom, prihvatimo ga i nastavimo sa životom. Tko to nije u stanju, neće imati koristi od novog partnera, djeteta ili kućnog ljubimca, ali moguće je da će dobrom terapeutu ipak biti lakše da pomogne toj osobi.
Ako prirodno rješenje nije moguće ili ako nemate mogućnost odlaska terapeutu, poslužite se vođenom vizualizacijom, bilo sami ili uz pomoć partnera ili bliskog prijatelja. U opuštenom i meditativnom stanju ponovno zamislite i proživite konflikt što je moguće intenzivnije, ali onda ubacite pozitivan ili poželjan ishod. Stvorite i proživite taj novi ishod što je moguće življe i detaljnije; gledajte ga, osjećajte ga, a ako je moguće i slušajte ga i mirišite. Izvorno iskustvo moglo vam je usaditi i sjećanja na nepovezane detalje (tragove) vašeg mučnog doživljaja, na koje sada možda reagirate alergijom. Možete se pokušati na isti način toga osloboditi vođenom vizualizacijom.
Ako nijedna od ovih metoda nije moguća zato što zbog bilo kojeg razloga osjećate da morate nastaviti s vašim trenutnim obavezama ili mukama, onda još samo dublje duhovno razumijevanje i prihvaćanje može biti od pomoći. U svakom slučaju, budite svjesni svoje ranjivosti i izbjegavajte nove konflikte-šokove – ali ako se neki ipak dogodi, izbacite ga iz svog sustava što je prije moguće.
Osim toga, čvrsto vjerujem da će svi aktivni konflikti završiti i da će faza izlječenja započeti kada budemo u stanju u sebi snažno osjetiti ljubav i praštanje, a onda ih i zračiti prema drugima, a posebno prema onima za koje osjećamo da su nam možda nanijeli zlo. Možemo dodatno ublažiti fazu izlječenja očekivanjem da će ona biti kratka i blaga, i da će dovesti do potpunog oporavka.
Prema dr. Hameru, životinje u prirodi dobivaju rak zbog istih programa šoka kao i mi. Ipak, 80 – 90% njih preživi i ne primijetivši to, jer faza izlječenja može ići svojim normalnim tijekom. One što umiru uglavnom su stare životinje koje ne mogu razriješiti konflikt, na primjer povratiti teritorij od suparnika ili nadoknaditi izgubljeno mladunče.
U našem društvu nije tako, jer se prirodni procesi izlječenja najčešće narušavaju. To počinje s dobivanjem sredstava za smirenje i antidepresiva za vrijeme aktivne faze konflikta, koji nas sprečavaju da uzvratimo i izborimo se za naš teritorij. Zatim to može dovesti do dijagnoze raka koja uzrokuje nove aktivne konflikte, i može završiti prepisivanjem morfija, koji potpuno onemogućuje naše iscjeljujuće odgovore.
Dok dr. Hamer ne vjeruje da zdrava hrana, lijekovi, pročišćavanje ili zdrav život općenito mogu izliječiti rak, oni sigurno mogu biti važni da bi se preživjele patnje tijekom faze izlječenja.
Zapravo, dr. Hamer drži da se sve bolesti sastoje od dvije faze: početne s aktivnim konfliktom, nakon koje slijedi (ako je to moguće) faza izlječenja koja poništava program konflikta. On ih više ne naziva bolestima, već posebnim biološkim programima. Tvrdi da je radio s više od 31,000 pacijenata, i da je svaki od tih slučajeva, bez izuzetka, potvrdio njegove teorije. Kaže da Nova medicina ima 95%-tan uspjeh u obrtanju smjera razvoja raka pod idealnim okolnostima, t.j., ako je konflikt rano razriješen, ako nema novih konflikata i upletanja konvencionalne medicine. Ipak, mnogi pacijenti s uznapredovalim bolestima nisu u stanju riješiti svoje konflikte, ili to uspiju kad je već prekasno, i zato ne reagiraju pozitivno na tretman.
PROGON DR. HAMERA
Siemens, proizvođač CT opreme, neovisno je dokazao postojanje Hamer Herdova u mozgu. Nadalje, Sveučilište u Trnavi (Slovačka) 1998. je potvrdilo dijagnostički značaj Hamer Herdova. Usprkos tome, dr. Hamer se suočio s žestokim progonom.
Po njemačkom zakonu, liječniku se može oduzeti dozvola za rad ako su mu mentalne sposobnosti smanjene. Njemački okružni sud je 1986. primjenom ovog zakona Dr. Hameru oduzeo dozvolu za rad. Kao dokaz navodno neprikladnog mentalnog stanja dr. Hamera, sud je naveo da on nije spreman poreći svoje teorije i zakleti se na vjernost principima ortodoksne medicine.
Što je još gore, sud je otkrio dokaze da on nije u stanju konvertirati na principe ortodoksne medicine: samo mjesec dana prije suđenja u ispravnost svojih teorija pokušao je uvjeriti grupu uglednih profesora! Godinu dana kasnije, isti je sud zatražio psihijatrijsku procjenu njegovih mentalnih sposobnosti, što je dr. Hamer odbio. Bez da ga je ikad vidio, sudski je psihijatar dijagnosticirao da je dr. Hamer psihopat!
Dr. Hamer je 1997. uhićen i zatvoren na 18 mjeseci prema opskurnom zakonu o prirodnoj terapiji koji je bio uveden pod Adolfom Hitlerom s ciljem zatiranja Cigana. Njegov je zločin bilo to što je dao besplatne zdravstvene savjete nekim osobama koje su ga zamolile za mišljenje. Javni tužitelj otvoreno je izjavio da se moraju primijeniti sva sredstva kako bi se dr. Hamera uklonilo iz društva. Usporedite to s 13-godišnjim razvlačenjem suđenja ubojici njegovog sina i potom kaznom od samo šest mjeseci uvjetno. Možda je ta blaga kazna imala neke veze s time što je osuđeni bio princ od Savoje, sin zadnjeg talijanskog kralja.
Od 1999. dr. Hamer živi u Španjolskoj, jer mu sudovi u Njemačkoj, Austriji, Francuskoj i Švicarskoj sada žele suditi zato što su neki pacijenti umrli od raka, navodno zato što su se držali njegovih savjeta. Prema ovom zaključivanju, dr. Hamer je masovni ubojica zato što je oboljelima od raka uskratio navodno siguran i djelotvoran tretman koji nudi ortodoksna medicina.
Nadalje, javni je tužitelj pokrenuo građansku parnicu protiv dr. Hamera sa zahtjevom na veliku svotu novca zato što je dr. Hamer pacijentima savjetovao da ne idu na kemoterapiju. U drugom slučaju su roditelji male djevojčice Olivie Pilhar, koju je liječio dr. Hamer, dobili osam mjeseci uvjetnog zatvora zato što su privremeno prekinuli kemoterapijski tretman svoje kćeri. Kasnije im je oduzeto skrbništvo nad djevojčicom i ona je konačno podvrgnuta kemoterapiji protiv svoje volje. To se može dogoditi bilo gdje u zapadnom svijetu. U Australiji mi je jedna majka nedavno rekla da iako nije vjerovala u kemoterapiju i svoju je kćer oboljelu od leukemije radije htjela liječiti prirodnom terapijom, morala je na nju pristati jer je liječnik zaprijetio da će ju odvesti na sud ako odbije.
Na svijetu nema liječnika koji provodi terapiju protiv raka kojem nijedan pacijent nije umro pod njegovom skrbi. Ipak, čak i kod uznapredovalih slučajeva, postotak uspješnosti dr. Hamera izuzetno je visok. Ovaj lov na vještice može se usporediti sa sudbinom dr. Semmelweisa, koji je zbog mišljenja da bi kirurzi prije operacije trebali prati ruke poslan u duševnu bolnicu, u kojoj je umro s četrdeset i sedam godina.
Dr. Hamer je preživio osam pokušaja ubojstva, a masovni mediji u Njemačkoj o njemu govore kao o poremećenom kriminalcu. Iako su mnogi liječnici, uključujući i profesore medicine, potvrdili ispravnost principa Nove medicine, do danas ih ni jedno njemačko sveučilište nije pristalo testirati, usprkos sudskom nalogu Sveučilištu u Tübingenu da provede takvo testiranje.
Osim toga, liječnici i prirodni terapeuti u Europi koji rade u skladu s principima Nove medicine trpe progon. U Austriji, Belgiji, Francuskoj, Njemačkoj i Španjolskoj, vlasti su pokrenule sudske postupke protiv takvih liječnika kako bi im se oduzela dozvola za rad. Suđenja traju godinama. Samo su sudovi u Španjolskoj zauzeli prosvijetljeni stav da nije na njima da odlučuju između sukobljenih medicinskih teorija i terapija.
Žestoka reakcija establišmenta može se razumjeti, jer bi široka popularnost i primjena Nove medicine značile kraj medicinsko-farmaceutskog kompleksa.
Ipak, 2001. jedan je ugledni neurolog otvoreno stao u obranu dr. Hamera, objavivši knjigu o Novoj medicini i tražeći da se njegove teorije službeno ispitaju. Budući da dr. Therese von Schwarzenberg također pripada visokom plemstvu, masovni mediji su u velikoj nedoumici kakav bi stav trebali zauzeti u ovom slučaju. Dosad su o dr. Hameru govorili samo uz najveće pogrde, a sada postoji i čuvena ličnost koja tvrdi da je dr. Hamer u pravu i da zaslužuje Nobelovu nagradu!
Usprkos svemu, službeni stav uglednih onkologa i dalje je da je potpuno apsurdna pretpostavka da osjećaji mogu imati veze s uzrokom i liječenjem raka, i zato se tvrdnje dr. Hamera ne smiju provjeravati.
RAZMATRANJE OTKRIĆA DR. HAMERA
Moja vlastita shvaćanja i iskustva ne ostavljaju mjesta sumnji u to da su naši osjećaji i vjerovanja od najveće važnosti u procesima nastanka i liječenju naših bolesti. Osim toga, djela dr. Hamera ostavljaju dojam jednog ozbiljnog i pedantnog istraživača, čija su otkrića potvrdile razne znanstvene institucije i liječnici, uključujući i profesore medicine. Samo oni koji odbijaju pogledati njegove dokaze nastavljaju ga optuživati i žigosati.
Stoga ne sumnjam u ispravnost njegovih polaznih pretpostavki: da su određene bolesti, posebno rak, povezane s vidljivim oštećenjima tkiva u specifičnim dijelovima mozga, kao i specifičnim psihološkim iskustvima. Njegova pretpostavka o dvodijelnom procesu bolesti, u kojem je faza liječenja poništavanje izvornih bolesnih stanja, osnovna je koncepcija prirodnih terapija.
Ipak, čini se da dr. Hamer nije voljan razmisliti o širenju ili prilagođavanju svoje teorije kako bi u obzir uzeo i druge mogućnosti. U osnovi, on polazi od pretpostavke da postoji jednosmjerna komunikacija od psihe do organa preko mozga. Moja je pretpostavka da postoji dvosmjerna komunikacija – od psihe do organa, kao i od organa natrag do mozga ili psihe.
Želio bih ovo objasniti pomoću jednog primjera. Znam da je postotak smrtnosti od raka dojke u Kini jedan prema 10,000, u usporedbi s otprilike jedan prema 10 u većini zapadnih zemalja. Profesorica Jane Plant shvatila je da za razliku od zapadnjakinja i pozapadnjenih žena, Kinezi ne koriste životinjsko mlijeko i njegove prerađevine. U to vrijeme, ona je proživljavala peto stvaranje raka na dojci i smatrana je izgubljenim slučajem. Zato je odlučila izbjegavati sve mliječne proizvode, i ubrzo nakon toga njen je tumor nestao. Sada već 13 godina živi bez raka (vidi Your Life in Your Hands, Jane Plant, u izdanju Virgina, Velika Britanija, 2000.).
Budući da Kinezi imaju normalan postotak javljanja nekih drugih oblika raka, mora postojati poseban faktor koji uzrokuje ovaj nizak postotak raka dojke. Pretpostavimo li da se zaista radi o mlijeku, objasnio bih to na sljedeći način.
Mlijeko sadrži veliku količinu inzulinskog faktora rasta, IGF-1, koji potiče tkivo dojki na rast za vrijeme puberteta i trudnoće. IGF-1 je također prisutan u mesu mliječnih krava, i čini se da također potiče druge oblike raka povezane s hormonima, uključujući i rak prostate. Pretpostavimo li da ovo uzrokuje neprekidnu blagu stimulaciju tkiva dojki i odgovarajućeg dijela mozga kod žena koje konzumiraju mlijeko ili mliječne proizvode, postoje dvije mogućnosti.
1. Senzibilizirana područja mozga kod žene će uzrokovati puno jaču emocionalnu reakciju od normalne na konflikte koji uključuju dijete ili partnera, i zbog toga žene koje piju mlijeko češće dobivaju rak dojke.
2. Druga je mogućnost da postoji subakutna konfliktna situacija ili prošli događaj koji je još uvijek aktivan u podsvijesti. Dugotrajna kombinirana stimulacija uzrokovana subakutnim konfliktom i IGF-1 može uzrokovati postupan razvoj Hamer Herda ili, alternativno, njegovu iznenadnu pojavu kada se dostigne određeni prag.
Na taj način se bilo koji faktor okoline može uzeti u obzir za stvaranje Hamer Herdova u kombinaciji s psihološkim konfliktima.
Većina ljudi trenutno ima vrlo nezdrave životne navike, čemu treba pribrojiti nisku kvalitetu naslijeđenih gena. Moglo bi biti da zaista zdravi pojedinci ne stvaraju Hamer Herdove kao reakciju na neočekivani emocionalni šok, ili da je to kod njih blaga pojava koja se sama izliječi.
Na sličan način, prikladna prirodna terapija, usmjerena na oboljeli organ, može odgovarajućem dijelu mozga poslati poruku koja pomaže liječenju Hamer Herda i s vremenom također dovesti do rješenja emocionalnog konflikta.
Potvrda pretpostavke o međusobnoj povezanosti osjećaja, hranjivih tvari, mozga i organa, može se pronaći u kineziologiji. Istraživanja mišića otkrila su povezanost različitih hranjivih tvari i osjećaja sa specifičnim mišićima i organima, koja se odvija kroz sustav akupunkturnih meridijana.
Iznenađujuće otkriće bila je izravna uključenost mozga. Kad je radioaktivna hranjiva tvar stavljena u stražnji dio usta, za nekoliko sekundi izotop je također otkriven u mozgu.
Moja pretpostavka je da se rješenja konflikata mogu dogoditi i na nespecifičan način. Pretpostavimo da pacijent doživi konflikt-šok zbog dijagnoze raka. Taj konflikt, a možda i izvorni konflikt-šok mogu se razriješiti ako pacijent u potpunosti vjeruje i očekuje da će ga medicinski tretmani izliječiti. Druge mogućnosti već su navedene u odlomku «Liječenje psihičkog konflikta».
Adresa službene Internet stranice dr. Hamera na engleskom jeziku je http://www.newmedicine.ca. Ipak, puno više informacija može se dobiti na njemačkoj stranici http://www.pilhar.com, koja također ima ograničeni dio na engleskom jeziku. Dr. Hamer napisao je nekoliko knjiga, od kojih je jedna dostupna na engleskom jeziku pod naslovom Summary of the New Medicine.
Napisao: Walter Last
Preveo: Krešimir Jukić
Preuzeto iz časopisa Svjetlost
utorak, 18.11.2008.
DRAGI MOI....KAD SAM PROCITAO OVA KNIGA JAKO SAM BIO FASCINIRAN,SAD SAMO SAM ZELIO DA SPODELIM MOJ OSJECAJ SA VAMA.....KAO I UVJEK VOLIM VAS ____ANANDA___
Zašto ste ovdje na Zemlji? Kamo ćete poći nakon smrti? Što će vam se dogoditi kad dođete tamo? O prošlim su životima napisane brojne knjige, ali malo je toga rečeno o neprekidnoj egzistenciji naših duša u iščekivanju ponovnog rođenja - sve do ove zapanjujuće, provokativne knjige.
Kad je dr. Michael Newton, ovlašteni majstor hipnoterapije, počeo vraćati svoje klijente unatrag kroz vrijeme kako bi došli do sjećanja na prošle živote, slučajno je naišao na otkriće neslućenih razmjera: da je, kroz mentalne oči klijenata u hipnotiziranom ili nadsvjesnom stanju, moguće «vidjeti» duhovni svijet, i da mu klijenti u tom izmijenjenom stanju mogu reći što su njihove duše radile između života na Zemlji.
Knjiga koju ćete pročitati uzdrmat će vaše stavove o smrti. Tijekom mnogo godina autor je poveo stotine ljudi u duhovni svijet. Dvadeset i devet slučajeva opisanih u knjizi obuhvaća izvještaje vrlo religioznih osoba, duhovno neposvećenih osoba, kao i onih između toga - i svi su oni iskazali upečatljivu dosljednost u načinu na koji su odgovarali na pitanja o duhov nom svijetu.
Dr. Newton otkrio je da je proces iscjeljivanja do kojeg dolazi kad čovjek pronađe svoje mjesto u duhovnom svijetu daleko značajniji za klijente od opisivanja njihovih prošlih života na Zemlji. Putovanje duša predstavlja deset godina njegovih istraživanja i uvida, koje će vam pomoći da shvatite svrhu svojih životnih izbora, kao i načina i razloga zbog kojih vaša duša, i duše vaših voljenih, žive vječno.
Michael Duff Newton doktorirao je psihologiju savjetovanja, posjeduje certifikat majstora hipnoterapije i član je Američke udruge savjetnika. Predaje na višim školama, a ima i privatnu praksu u Los Angelesu. Dr. Newton razvio je svoje tehnike vremenske regresije kako bi učinkovito poveo hipnotičke subjekte onkraj sjećanja na prošle živote, prema smislenijem iskustvu duše između života. Pisca smatraju pionirom u otkrivanju tajni naših života u duhovnom svijetu, o kojima piše po prvi put u ovoj uspješnici. Putovanje duša prevedeno je na deset jezika. Dr. Newton međunarodno je poznat kao duhovni regresionist, a nastupao je na brojnim radio i TV talkshowovima zastupajući teorije New Agea. Godine 1998. Nacionalna udruga transpersonalnih hipno-terapeuta dodijelila mu je godišnju nagradu za «Najosobitiji doprinos» u premošćivanju uma, tijela i duha. Nagradu je dobio za godine kliničkog istraživanja sjećanja duše i otkrića kozmologije života nakon života. Pisac je povjesničar, astronom-amater i svjetski putnik. On i njegova supruga Peggy sada žive u planinama Sierra Nevade u sjevernoj Kaliforniji.
Sadržaj:
Smrt i odlazak
Vratnice duhovnog svijeta
Povratak kući
Premještena duša
Orijentacija
Prijelaz
Smještaj
Naši vodiči
Početnička duša
Duša srednje razine
Napredna duša
Izbor života
Izbor novog tijela
Ponovno rođenje
Zaključak
Bojite li se smrti? Pitate li se što će vam se dogoditi nakon što umrete? Je li moguće da posjedujete duh koji je došao s nekog drugog mjesta i da će se vratiti tamo nakon što vaše tijelo umre, ili je to samo vaša želja stvorena strahom?
Paradoks je da ljudi, jedini od svih stvorova na Zemlji, moraju potisnuti strah od smrti da bi mogli voditi normalne živote. No, naš biološki instinkt nikada nam ne dopušta da zaboravimo tu krajnju opasnost po naš bitak. Sablast smrti sa starenjem raste u našoj svijesti. Čak se i religiozne osobe boje da je smrt kraj naše osobnosti. Naš najveći strah od smrti donosi nam misli o ništavilu smrti koja će prekinuti sve naše veze s obitelji i prijateljima. Umiranje nam čini sve zemaljske ciljeve uzaludnima.
Kad bi smrt bila kraj svega povezanog s nama, život bi doista bio besmislen. Međutim, neka moć u nama omogućava nam da gajimo pomisao na život poslije smrti i da osjetimo povezanost s višom silom, pa čak i s vječnom dušom. Ako zaista imamo dušu, kamo ona odlazi nakon smrti? Postoji li doista nekakvo nebo puno inteligentnih duhova izvan našeg fizičkog svemira? Kako ono izgleda? Što činimo kad dođemo tamo? Postoji li neko vrhovno biće koje vlada tim rajem? Ta su pitanja stara kao i samo čovječanstvo, a za većinu nas još su uvijek tajna.
Za većinu ljudi, istinski odgovori na misterij života nakon smrti još su uvijek zaključani iza duhovnih vrata. Razlog tomu je ugrađena amnezija o identitetu naše duše, koja nam, na svjesnoj razini, pomaže u spajanju duše i ljudskog mozga. Posljednjih godina javnost je čula za ljude koji su privremeno umrli, a zatim se vratili u život i izvijestili o tome kako su vidjeli dugi tunel, jarka svjetla i nakratko se susreli s prijateljskim dušama. No, niti jedan od tih izvještaja iznesenih u mnogim knjigama o reinkarnaciji nije nam dao više od naznake o onome što možemo saznati o životu nakon smrti.
Ova je knjiga intimni dnevnik o duhovnom svijetu. Ona opisuje niz prikaza stvarnih slučajeva koji detaljno otkrivaju što nam se događa nakon što završi život na Zemlji. Povest će vas onkraj duhovnog tunela i ući ćete u sam duhovni svijet kako biste saznali što se događa s dušama prije no što se napokon vrate na Zemlju u drugom životu.
Ja sam po prirodi skeptik, iako se prema sadržaju ove knjige možda ne čini tako. Kao savjetnik i hipnoterapeut, specijalizirao sam se za promjenu ponašanja kako bih tretirao psihološke poremećaje. Veliki dio mojeg rada odnosi se na kratkoročno kognitivno restrukturiranje klijenata - pomažem im da povezu misli i emocije kako bi došli do zdravih ponašanja. Zajedno pronalazimo smisao, funkciju i posljedice njihovih vjerovanja, jer ja djelujem na osnovi pretpostavke da niti jedan mentalni problem nije izmišljen.
U ranim danima svoje prakse odolijevao sam zahtjevima ljudi za vraćanjem u prošle živote zbog svoje orijentacije prema tradicionalnoj terapiji. Iako sam se služio tehnikama hipnoze i vremenske regresije, kako bih utvrdio izvore uznemirujućih sjećanja i trauma iz djetinjstva, smatrao sam da bi pokušaj posezanja u prošle živote bio neortodoksan i neprimjeren kliničkoj praksi. Moj interes za reinkarnaciju i metafiziku bio je samo intelektualna znatiželja, sve dok s jednim mladićem nisam počeo raditi na problemu ublažavanja boli.
Taj se klijent žalio na kronične bolove u desnoj strani tijela, koji su ga pratili cijelog života. Jedno od oruđa kojima se hipnoterapija služi za ublažavanje boli je upućivanje klijenta na pogoršanje boli, kako bi je naučio ublažiti, i na taj način ostvario kontrolu nad njom. Na jednoj od naših seansi pojačavanja boli, taj je čovjek upotrijebio sliku probadanja nožem kako bi opisao svoju muku. Tražeći izvore te slike, na kraju sam otkrio njegov prošli život vojnika iz 1. svjetskog rata koji je bio ubijen bajunetom u Francuskoj. Uspjeli smo u potpunosti eliminirati bol. Uz ohrabrenje od strane svojih klijenata, počeo sam eksperimentirati, vodeći neke od njih unatrag kroz vrijeme, u razdoblje prije njihovog posljednjeg rođenja na Zemlji. U početku, bojao sam se da će njihova integracija trenutnih potreba, vjerovanja i strahova stvoriti fantazije umjesto sjećanja. Međutim, nedugo zatim shvatio sam da naša duboko ukorijenjena sjećanja sadrže niz prošlih iskustava previše stvarnih i povezanih da bismo ih mogli ignorirati. Shvatio sam kolika je terapeutska važnost veze između tijela i događaja iz naših prošlih života i onoga što smo danas.
Zatim sam slučajno naišao na otkriće neslućenih razmjera. Otkrio sam da je kroz mentalne oči hipnotiziranih klijenata moguće «vidjeti» duhovni svijet, i da mi klijenti mogu pričati o životu između života na Zemlji.
Slučaj koji je za mene otvorio vrata duhovnog svijeta bila je sredovječna žena koja je bila osobito prijemčiv hipnotički subjekt. Razgovarala je sa mnom o svojim osjećajima usamljenosti i izolacije u onoj osjetljivoj fazi kad se klijent prisjeti prošlog života koji neposredno prethodi sadašnjem. Ta neobična žena prešla je u najviše stanje izmijenjene svijesti gotovo sama od sebe. Ne shvaćajući da sam izdao prekratku naredbu za tu akciju, sugerirao sam joj da krene prema izvoru svojeg gubitka druželjubivosti. U istom trenutku, nehotice sam upotrijebio jednu od riječi-otponaca za duhovno prisjećanje. Također sam je upitao postoji li neka specifična grupa prijatelja koji su joj nedostajali.
Iznenada, moja je klijentica briznula u plač. Kad sam je uputio da mi kaže što nije u redu, rekla je: «Nedostaju mi neki od prijatelja iz moje grupe i zato sam toliko usamljena na Zemlji.» Bio sam zbunjen i nastavio je propitivati o tome gdje se ta grupa prijatelja zapravo nalazi. «Ovdje, u mojem trajnom domu», odgovorila je jednostavno, «i u ovom trenutku vidim ih sve!»
Nakon što sam završio seansu s tom klijenticom i preslušao snimku razgovora s njom, shvatio sam da je pronalaženje duhovnog svijeta bilo produžetak regresije u prošle živote. Napisane su brojne knjige o prošlim životima, ali nisam mogao pronaći niti jednu koja bi govorila o našim životima na razini duša, niti o tome kako doći do duhovnih sjećanja ljudi. Odlučio sam istražiti to područje, a tijekom prakse razvio sam vlastitu vještinu ulaska u duhovni svijet putem svojih klijenata. Otkrio sam i to da je pronalaženje mjesta u duhovnom svijetu bilo ljudima mnogo značajnije od otkrivanja prošlih života na Zemlji.
Kako je moguće doći do duše putem hipnoze? Predočite si da se um sastoji od tri koncentrična kruga, od kojih je svaki manji od onog prethodnog. Dijele ih samo slojevi povezane svijesti. Prvi vanjski sloj predstavlja svjesni um koji je izvor našeg kritičkog, analitičkog rezoniranja. Drugi sloj je podsvijest. Tamo nas hipnoza najprije vodi u potrazi za skladištem koje sadrži sjećanja na sve događaje iz ovog i prošlih života. Treća, unutarnja jezgra, ono je što sada zovemo nadsvjesni um. Ta razina sadrži najviše središte Jastva, gdje smo mi izraz više sile.
U nadsvijesti obitava naš stvarni identitet, dopunjen podsviješću, koja sadrži sjećanja na mnoge alter-egoe koje smo imali u bivšim ljudskim tijelima. Nadsvijest možda i nije razina, nego sama duša. Nadsvjesni um predstavlja naše najviše središte mudrosti i perspektive, i sve moje informacije o životu nakon smrti dolaze iz tog izvora inteligentne energije.
Koliko je upotreba hipnoze valjana za razotkrivanje istine? Ljudi u hipnozi ne sanjaju i ne haluciniraju. U upravljanom stanju transa ne sanjamo u kronološkim sekvencama i ne haluciniramo. Kad klijenti uđu u trans, njihovi moždani valovi usporavaju se iz početnog beta stanja budnosti i mijenjaju vibracije kroz meditativno alfa stanje, pa sve do različitih razina teta stanja. Teta stanje je hipnoza - ne san. Kad spavamo, ulazimo u krajnje, delta stanje, gdje se poruke iz mozga spuštaju u podsvijest i izbacuju kroz snove. Međutim, u teta stanju svjesni um nije nesvjestan, pa možemo primati i odašiljati poruke dok su nam svi kanali sjećanja otvoreni.
Kad se nađu u hipnozi, ljudi opisuju slike koje vide i dijaloge koje čuju u svojim nesvjesnim umovima kao doslovna opažanja. Odgo varajući na pitanja, subjekti ne mogu lagati, ali mogu pogrešno protumačiti nešto što su vidjeli u svojem nesvjesnom umu, kao što to činimo i u svjesnom stanju. U hipnozi, ljudi se ne mogu povezati ni sa čim što ne smatraju istinom.
Neki kritičari hipnoze vjeruju da će subjekt u transu iskonstruirati sjećanja i prilagoditi svoje odgovore kako bi usvojili teoretski okvir koji im sugerira hipnotizer. Otkrio sam da je ta generalizacija pogrešna pretpostavka. U svojem radu, svaki slučaj tretiram kao da informaciju čujem prvi put. Kad bi subjekt nekako uspio nadvladati hipnotičku proceduru i svjesno izgraditi fantaziju o duhovnom svijetu ili kad bi došao do te slike preko slobodnih asocijacija iz prethodno usvojenih ideja o životu nakon smrti, njegovi bi odgovori ubrzo počeli odudarati od izvještaja mojih ostalih klijenata. U ranoj fazi svoje karijere spoznao sam vrijednost pozornog unakrsnog ispitivanja. Nisam otkrio da je bilo tko lažirao svoja duhovna iskustva samo da bi mi udovoljio. Zapravo, subjekti u hipnozi spremno ispravljaju moja pogrešna tumačenja njihovih izjava.
Kako je broj mojih slučajeva rastao, putem pokušaja i pogreške naučio sam postavljati pitanja o duhovnom svijetu pravilnim redo slijedom. Subjekti u nadsvjesnom stanju nisu osobito motivirani da dobrovoljno nude informacije o cjelokupnom životu duša u duhovnom svijetu. Potrebno je imati prave ključeve za pojedina vrata. S vremenom, uspio sam usavršiti pouzdanu metodu memorijskog pristupa različitim dijelovima duhovnog svijeta, spoznavši koja vrata moram otvoriti u pravom trenutku tijekom seanse.
Kako sam sa svakom seansom stjecao sve veće samopouzdanje, sve je više ljudi osjećalo da se dobro snalazim sa životom poslije smrti i da sa mnom mogu razgovarati o tome. Neki klijenti iz prikazanih slučajeva bili su vrlo religiozni ljudi, dok neki drugi nisu uopće imali duhovnih uvjerenja. Većina se, pak, nalazi negdje između toga, i posjeduju razno razne osobne filozofije o životu. No, zapanjujuća stvar koju sam otkrio tijekom svojeg istraživanja bila je ta, da su svi subjekti, vraćeni u stanje duše, iskazivali nevjerojatnu dosljednost u odgovorima na pitanja o duhovnom svijetu. Ljudi su se čak služili istim riječima i opisima u kolokvijalnom jeziku, opisujući svoje živote na razini duša.
Međutim, ujednačenost iskustava tolikih klijenata nije me spriječila da stalno provjeravam njihove izjave i potvrđujem specifične funkcionalne aktivnosti duša. Pojedini slučajevi razlikovali su se u opi sima, ali razlog tomu bio je više stupanj razvijenosti duše nego razlike u doživljavanju duhovnog svijeta.
Istraživanje je bilo bolno sporo, ali s rastom broja slučajeva, napokon sam došao do radnog modela vječnog svijeta u kojem žive naše duše. Otkrio sam da misli o duhovnom svijetu sadrže univerzalne istine među dušama ljudi koji žive na Zemlji. Ta opažanja tolikih različitih ljudi uvjerila su me da su njihove izjave vjerodostojne. Ja nisam religiozna osoba, ali otkrio sam da je mjesto kamo odlazimo nakon smrti uređeno i usmjereno, i shvatio sam da postoji veliki plan za život i život poslije života.
Kad sam razmišljao o tome kako najbolje predstaviti svoja otkrića, zaključio sam da bi metoda prikaza slučaja bila najživopisniji način koji bi čitateljima omogućio procjenu prisjećanja klijenata na prošle živote. Svaki izabrani slučaj predstavlja izravan dijalog mene i subjekta. Svjedočanstva su skinuta sa snimki naših seansi. Ova knjiga ne govori o prošlim životima mojih klijenata. Ona je dokumentacija njihovih iskustava u duhovnom svijetu povezanim s tim životima.
Za čitatelje koji imaju poteškoća sa shvaćanjem naših duša kao nematerijalnih objekata, opisi slučajeva u prvim poglavljima obja šnjavaju pojavljivanje i funkcioniranje duša. Svaki opis slučaja donekle je skraćen zbog prostornih ograničenja, i kako bi se čitatelju predstavio uređeni prikaz aktivnosti duša. Poglavlja su osmišljena tako da prikažu normalno kretanje duša u duhovni svijet i iz njega uz prenošenje drugih duhovnih informacija.
Do putovanja duša od trenutka smrti do sljedeće inkarnacije došao sam tijekom trideset godina bavljenja životom između života kroz hipnoterapiju. Tim sam se područjem bavio od 1970-ih, a moje su spo znaje rasle sa svakim desetljećem. Međutim, većina prikazanih slučajeva života između života iz ove knjige prikupljena je tijekom posljednjih deset godina. U početku me iznenadilo što su se neki ljudi jasnije sjećali dijelova života svoje duše nakon davnih života nego nakon novijih života. No, iz nekog razloga, niti jedan subjekt nije se mogao prisjetiti cijele kronologije aktivnosti duša koju sam izložio u ovoj knjizi. Moji se klijenti živo prisjećaju određenih aspekata svojeg duhovnog života, dok su im neka druga iskustva maglovita. Zbog toga, čak ni kroz ovih dvadeset i devet slučajeva nisam uspio pružiti čitatelju cjeloviti raspon informacija koje sam prikupio o duhovnom svijetu. Stoga moja poglavlja sadrže detalje iz većeg broja slučajeva od ovih navedenih dvadeset i devet.
Čitatelju se moje postavljanje pitanja u nekim slučajevima može učiniti vrlo zahtjevnim. U hipnozi, važno je zadržati klijenta na zacrtanom putu. Kad se radi o duhovnom carstvu, od hipnotizera se traži više nego kad se radi na prisjećanju prošlih života. U transu, prosječan klijent često dopušta umu svoje duše da odluta dok promatra kako se odvijaju zanimljivi prizori. Moji klijenti često traže da prestanem pričati kako ne bi morali izvještavati o onome što vide i kako bi jedno stavno uživali u iskustvima koja su proživjeli kao duše. Pokušavam biti nježan i ne pretjerano strukturiran, ali moje seanse obično su indivi dualne, traju po tri sata, i obrađujemo mnogo toga. Ljudi katkad dolaze izdaleka da bi me vidjeli, i nisu u mogućnosti ponovno se vratiti.
Izraz čuđenja na licu klijenata nakon seanse predstavlja mi veliko zadovoljstvo. Oni koji su imali priliku vidjeti svoju vlastitu besmrtnost dolaze do novih razina samorazumijevanja i snage. Prije no što probudim svoje klijente, često im usadim odgovarajuće posthipnotičke sugestije. Svjesno znanje o životu njihovih duša u duhovnom svijetu i povijest fizičkih postojanja na planetima daje tim ljudima snažniji osjećaj smjera i energije u životu.
Na kraju, trebao bih reći da će to što ćete pročitati možda uzdrmati vaše stavove o smrti. Predstavljeni materijal možda se suprotstavlja vašim filozofskim i religijskim vjerovanjima. Neki će pak čitatelji pronaći potporu za svoje stavove. Drugima će informacije izložene u ovim slučajevima izgledati poput subjektivnih priča koje podsjećaju na znanstveno fantastičnu priču. Kakvog god uvjerenja bili, nadam se da ćete razmisliti o implikacijama po čovječanstvo, ukoliko je točno to što moji klijenti govore o životu poslije smrti.
1
SMRT I ODLAZAK
PRVI SLUČAJ
S. (subjekt): O, moj Bože! Nisam valjda stvarno mrtav - jesam li? Mislim, tijelo mi je mrtvo - vidim ga pod sobom - ali ja lebdim... mogu pogledati dolje i vidjeti kako mi tijelo leži na bolničkom krevetu. Svi oko mene misle da sam mrtav, ali nisam. Želim viknuti hej, nisam stvarno mrtav! Ovo je tako nevjerojatno... Sestre navlače pokrivač preko moje glave... ljudi koje poznajem plaču. Trebao bih biti mrtav, ali još sam živi To je čudno, jer tijelo mi je apsolutno mrtvo dok se ja krećem iznad njega. Živ sam!
Riječi su to čovjeka koji je u dubokoj hipnozi ponovno proživio iskustvo smrti. Izgovarao ih je brzo i uzbuđeno, glasom punim strahopoštovanja, dok je gledao i osjećao kako je to biti duh koji se tek odvojio od fizičkog tijela. Taj je čovjek moj klijent i upravo sam mu pomogao da ponovno proživi prizor smrti u prošlom životu dok leži udobno zavaljen u razvučenom naslonjaču. Malo prije toga, prateći moje upute tijekom vođenja u transu, ovaj se subjekt vratio u svoja sjećanja iz djetinjstva. Njegova podsvjesna opažanja postupno su srasla dok smo zajedno radili na vraćanju u majčinu utrobu.
Zatim sam ga pripremio za skok unatrag kroz magle vremena vizu alnom upotrebom štita. Kad smo dovršili ovaj važan korak mentalnog uvjetovanja, premjestio sam svoj subjekt kroz imaginarni vremenski tunel u njegov prošli život na Zemlji. Bio je to kratak život, jer je naglo umro od epidemije gripe godine 1918.
Kako se početni šok promatranja vlastite smrti i osjećaja kako duša lebdi iz tijela pomalo smanjuje, moj se klijent spremnije prilagođava na slike u svojem umu. Budući da maleni dio svijesti, kritični dio njegovog uma, još uvijek funkcionira, shvaća da ponovno stvara prošlo iskustvo. Potrebno mu je malo više no inače, jer klijent je mlada duša i nije toliko navikao na cikluse rođenja, smrti i ponovnog rođenja kao mnogi moji drugi klijenti.
No, za nekoliko trenutaka smiruje se i počinje samopouzdanije odgovarati na moja pitanja. Brzo ga podižem iz podsvjesne hipnotičke razine do nadsvjesnog stanja. Sada je spreman razgovarati o duhovnom svijetu, i pitam ga što mu se događa.
S: Pa... dižem se sve više... još lebdim... opet gledam svoje tijelo. Kao da gledam film, samo što sam i ja u njemu! Liječnik tješi moju ženu i kćer. Moja žena jeca (klijent se od neugode migolji u naslonjaču). Pokušavam posegnuti u njen um... kako bih joj rekao da je sa mnom sve u redu. Toliko je shrvana da se ne mogu probiti do nje. Želim da zna kako su moje patnje gotove... oslobodio sam se svojeg tijela... ne trebam ga više... želim da zna da ću je čekati. Želim da zna to... ali ona... ne sluša me. O, sada krećem dalje...
I tako, vođen nizom naredbi, moj klijent započinje s procesom kretanja kroz duhovni svijet. To je put kojim su mnogi drugi prošli u sigurnosti mojeg ureda. Dok se sjećanja u nadsvjesnom stanju šire, klijent pod hipnozom obično se sve više povezuje s duhovnim prolazom. S napredovanjem seanse, klijentu je sve lakše pretočiti mentalne slike u riječi. Kratke opisne fraze pretvaraju se u detaljna objašnjenja ulaska u duhovni svijet.
Imamo mnogo dokumentacije, uključujući i opservacije medicinskog osoblja, koja opisuje izvantjelesna iskustva bliske smrti ljudi teško povrijeđenih u nesrećama. Te su ljude smatrali klinički mrtvima prije no što su ih napori medicinskog osoblja vratili s druge strane. Duše su sposobne napustiti tijela - domaćine i vratiti se u njih, osobito u situacijama opasnim po život, kad tijelo umire. Ljudi opisuju kako su lebdjeli nad svojim tijelima, osobito u bolnicama, i gledali kako liječnici na njima provode procedure oživljavanja. S vremenom, ta sjećanja izblijede nakon što se ljudi vrate u život.
U ranim fazama hipnotičke regresije u prošle živote, opisi klijenata koji mentalno prolaze kroz smrti u prošlim životima ne proturječe izvje štajima ljudi koji su stvarno umrli na nekoliko minuta u ovom životu. Razlika između ove dvije grupe ljudi jest u tome što se klijenti pod hip nozom ne prisjećaju svojih iskustava privremene smrti. Ljudi u dubokom transu u stanju su opisati kako izgleda život nakon trajne fizičke smrti.
Koje su sličnosti prisjećanja na život nakon života između ljudi koji opisuju svoja izvantjelesna iskustva nastala kao rezultat privremene fizičke traume i subjekata koji se pod hipnozom prisjećaju smrti u prošlom životu? I jedni i drugi nalaze se kako plutaju oko svojih tijela na neki čudan način, pokušavajući dodirnuti čvrste predmete koji se dematerijaliziraju pred njima. I jedni i drugi kažu kako ih frustrira pokušaj razgovaranja sa živim ljudima koji ne reagiraju. I jedni i drugi kažu da su osjetili kako ih nešto odvlači s mjesta na kojem su umrli i kako su osjetili opuštenost i znatiželju, a ne strah.
Svi ti ljudi izvijestili su o euforičnom osjećaju slobode i svjetlosti koji ih je okruživao. Neki od mojih klijenata vidjeli su kako ih u trenutku smrti potpuno okružuje jarka bjelina, dok su drugi vidjeli svjetlost malo dalje, iza područja mračnijeg prostora kroz kojeg ih je nešto vuklo. To se često opisuje kao efekt tunela i dobro je poznato široj javnosti.
Moj drugi slučaj povest će nas dublje u iskustvo smrti. Klijent je čovjek u šezdesetim godinama koji mi opisuje okolnosti svoje smrti kao mlade žene imenom Sally, koju su ubili Kiowa Indijanci u napadu na karavanu godine 1866. Iako taj i posljednji klijent opisuju iskustva smrti na kraju života koji su neposredno prethodili sadašnjima, specifičan datum smrti u povijesti nije osobito značajan zato što se dogodio nedavno. Nisam pronašao značajne razlike između drevnih i modernih vremena u pogledu prisjećanja na duhovni svijet, niti u pogledu kva litete naučenih lekcija.
Trebao bih reći i to da prosječan subjekt u transu ima neobjašnjivu sposobnost preciznog određivanja datuma i geografskih lokacija mno gih prošlih života. To vrijedi čak i za ranija razdoblja ljudske civilizacije, kad su nacionalne granice i imena mjesta bili drukčiji nego danas. Ljudi se možda neće uvijek s jednakom lakoćom prisjetiti nekadašnjih imena, datuma i mjesta, ali opisi povratka u duhovni svijet i života u tom svijetu uvijek su vrlo živopisni.
Prikaz drugog slučaja počinje na južnim ravnicama Amerike, neposredno nakon što je strijela izbliza pogodila Sally u vrat. Uvijek sam oprezan s prizorima smrti koji sadrže neku traumu iz prošlih života, jer podsvjesni um često zadržava ta iskustva. Klijent iz ovog slučaja došao je k meni zato što je cijelog života imao problema s grlom. U takvim je slučajevima obično potrebna terapija oslobađanja i deprogramiranje. U svim prisjećanjima na prošle živote, služim se vremenom nakon smrti za mirnu analizu situacije, i dovodim klijenta u položaj promatrača kako bih ublažio bol i emocije.
DRUGI SLUČAJ
Dr. N: Je li vam strijela zadala jaku bol?
S: Da... vrh mi je pokidao grlo... Umirem (klijent počinje šaptati, uhvativši se rukama za grlo.) Gušim se... krv teče... Will (suprug) me drži... bol... strašno... sada izlazim... ionako je gotovo.
Napomena: Duše često napuštaju ljudska tijela nekoliko trenutaka prije same smrti kad tijela osjećaju veliku bol. Tko ih može kriviti? Ipak, ostaju u blizini umirućeg tijela. Nakon što sam primijenio tehnike smirivanja, podigao sam ovog klijenta iz podsvjesne do nadsvjesne razine kako bismo prešli na duhovna sjećanja.
Dr. N: U redu, Sally, prihvatila si da su te ubili ti Indijanci. Hoćeš li mi, molim te, opisati točan osjećaj koji si proživjela u trenutku smrti?
S: Kao... da me... nekakva sila... gura iz tijela.
Dr. N: Gura te? Kamo?
S: Izbačena sam kroz vrh glave.
Dr. N: A što je izgurano?
S:Pa-ja!
Dr. N: Opisi mi što znači «ja». Kako ta stvar koja si ti izgleda dok izlazi kroz glavu?
S: (stanka) Poput... svjetlosne točke... zrači...
Dr. N: Kako zračiš svjetlost?
S: Iz... svoje energije. Izgledam nekako prozirno bijelo... moja duša...
Dr. N: I ostaje li to energetsko svjetlo isto nakon što si napustila tijelo?
S: (stanka) Čini mi se da je malo naraslo... dok se krećem uokolo.
Dr. N: Ako se tvoja svjetlost širi, kako sada izgledaš?
S: Maglovita... nit... visi...
Dr. N: A kakav je zapravo za tebe osjećaj izlaska iz tijela?
S: Pa, kao da sam skinula kožu... ogulila bananu. Jednostavno sam u jednom zamahu izgubila tijelo!
Dr. N: Je li osjećaj neugodan?
S: O, ne! Sjajno je osjećati se tako slobodno, bez boli, ali... ja sam... dezorijentirana... nisam očekivala da ću umrijeti... (Tuga ulazi u glas mojeg klijenta, a ja želim da još trenutak ostane usredotočen na svoju dušu, a ne na ono što se događa s njegovim tijelom).
Dr. N: Razumijem, Sally. U ovom trenutku, kao duša osjećaš se pomalo izgubljeno. To je normalno u situaciji kroz koju si upravo prošla. Slušaj i odgovaraj na moja pitanja. Kažeš da si plutala. Možeš li se slobodno kretati odmah nakon smrti?
S: Čudno je... kao da visim u zraku koji nije zrak... nema granica... nema gravitacije... nemam težinu.
Dr. N: Misliš, čini ti se kao da si u vakuumu?
S: Da...ništa oko mene nije čvrsto. Nema prepreka u koje bih se mogla zabiti... plutam...
Dr. N: Možeš li kontrolirati svoje kretanje - kamo ideš?
S: Da... mogu donekle... ali osjećam... povlačenje... u jarku bjelinu... tako je sjajnal
Dr. N: Je li intenzitet bjeline svugdje isti?
S: Sjajniji je... dalje od mene... malo je tamnije bijelo... sivo... u smjeru mojeg tijela... (počinje plakati) oh, moje jadno tijelo... Još nisam spremna za odlazak, (klijent se uvlači u naslonjač, kao da se opire nečemu).
Dr. N: Sve je u redu, Sally, ja sam s tobom. Želim da se opustiš i kažeš mi vuče li te još uvijek sila koja te povukla kroz glavu u trenutku smrti i možeš li je zaustaviti?
S: (stanka) Kad sam se oslobodila tijela, osjećaj povlačenja ublažio se. Sada, osjećam kako me nešto blago tjera... odvlači me od tijela... još ne želim otići... ali nešto želi da uskoro po đem...
Dr. N: Razumijem, Sally, ali pretpostavljam da si saznala da donekle imaš kontrolu. Kako bi opisala to što te odvlači?
S: Nekakva... magnetična... sila... ali... želim ostati još malo...
Dr. N: Može li tvoja duša odolijevati tom osjećaju vučenja onoliko dugo koliko želiš?
S: (nastaje duga stanka, jer čini se da klijent vodi unutarnju raspravu sa samim sobom u prošlom životu koji je živio kao Sally). Da, mogla bih kad bih stvarno htjela ostati. (Klijent počinje plakati). O, strašno je što su ti divljaci učinili mojem tijelu. Moja lijepa plava haljina cijela je umrljana krvlju... moj suprug Will pokušava me držati i još se s našim prijateljima bori protiv Kiowa.
Napomena: Osnažujem sliku štita oko ovog klijenta. To je jako važan temelj procedure smirivanja. Sallvna duša još uvijek lebdi iznad nje zinog tijela nakon što pomaknem prizor unaprijed u vremenu, do trenutka kad puške karavane otjeraju Indijance.
Dr. N: Sally, što tvoj suprug radi neposredno nakon napada?
S: O, dobro... nije povrijeđen... ali (tužno) drži moje tijelo... plače nada mnom... ne može učiniti više ništa za mene, ali čini se da još to ne shvaća. Hladna sam, ali on mi drži lice u rukama... ljubi me.
Dr. N: A što ti radiš u ovom trenutku?
S: Nalazim se iznad Willove glave. Pokušavam ga utješiti. Želim
da osjeti kako moja ljubav nije nestala... želim da zna da me nije izgubio zauvijek i da ćemo se opet vidjeti.
Dr. N: Prolaze li tvoje poruke?
S: Toliko je boli, ali on... osjeća moju bit... znam to. Naši su prijatelji oko njega... i napokon nas razdvajaju... žele posložiti kola i krenuti dalje.
Dr. N: A što se sada događa s vašom dušom?
S: Još se uvijek opirem tom osjećaju vučenja... želim ostati.
Dr. N: Zašto?
S: Pa, znam da sam mrtva... ali još nisam spremna napustiti Willa i... želim vidjeti kako me pokapaju.
Dr. N: Vidiš li ili osjećaš neki drugi duhovni entitet u svojoj blizini u ovom trenutku?
S: (stanka) Oni su u blizini... uskoro ću ih vidjeti... osjećam njihovu ljubav dok želim da Will osjeti moju... čekaju dok ne budem spremna.
Dr. N: Jesi li s vremenom u stanju utješiti Willa?
S: Pokušavam se probiti u njegov um.
Dr. N: I jesi li uspješna u tome?
S: (stanka) Ja... pomalo... osjeća me... shvaća... ljubav...
Dr. N: U redu, Sally, sada ćemo se opet pokrenuti unaprijed u relativnom vremenu. Vidiš li kako tvoji prijatelji iz karavane polažu tvoje tijelo u nekakav grob?
S: (glas je samopouzdaniji) Da, pokopali su me. Vrijeme je da pođem... sada dolaze po mene... krećem se...prema sjajnijem svjetlu...
Suprotno vjerovanjima nekih ljudi, duše se uglavnom ne zanimaju mnogo za to što se događa s njihovim tijelima nakon što fizički umru. To ne znači nemarnost prema osobnoj situaciji i ljudima koje ostavljaju za sobom na Zemlji, nego njihovo priznanje konačnosti smrti. Osjećaju želju da požure prema krasotama duhovnog svijeta.
Međutim, mnoge druge duše žele nekoliko zemaljskih dana lebdjeti oko mjesta na kojem su umrle, obično do nakon sprovoda. Vrijeme je očito ubrzano za njih, i nekoliko zemaljskih dana može im se činiti kao nekoliko minuta. Postoje razne motivacije za zadržavanje. Primjerice, netko tko je ubijen ili tko je neočekivano poginuo u nesreći često ne želi odmah otići. Otkrio sam da su te duše često zbunjene ili ljutite. Sindrom zadržavanja duša osobito je čest kod smrti mladih ljudi.
Naglo odvajanje od ljudskog tijela, čak i nakon duge bolesti, ipak je šok za prosječnu dušu, i to je može učiniti neodlučnom za odlazak u trenutku smrti. Za duše postoji i neka simbolika u normalnoj pripremi pogreba koja traje tri do pet dana. Duše ne osjećaju morbidnu znatiželju da vide pokop svojih tijela, jer emocije u duhovnom svijetu nisu poput onih koje osjećamo ovdje na Zemlji. No, otkrio sam da duševni entiteti cijene poštovanje koje živi rođaci i prijatelji iskazuju prema sjećanju na njihov fizički život.
Kao što smo vidjeli u posljednjem slučaju, postoji jedan osnovni razlog zbog kojeg mnogi duhovi ne žele odmah napustiti mjesto svoje fizičke smrti. To je želja da se mentalno utješi voljene osobe prije puta u duhovni svijet. Oni koji su upravo umrli nisu toliko pogođeni svojom smrću, jer znaju da će ih oni koji su ostali na Zemlji opet vidjeti u du hovnom svijetu, a vjerojatno i kasnije u drugim životima. S druge stra ne, ožalošćeni ljudi na sprovodu često imaju osjećaj da su zauvijek izgubili voljenu osobu.
Pod hipnozom, moji subjekti prisjećaju se frustracije koju osjećaju zato što ne mogu učinkovito upotrijebiti svoju energiju da bi mentalno dodirnuli ljudsko biće koje ne reagira zbog šoka i boli. Emocionalna trauma može toliko preplaviti unutarnji um živih osoba da im umanji mentalnu sposobnost komunikacije s dušama. Kada tek otišla duša pronađe način da utješi one koji su ostali - ma koliko kratko to bilo -obično je zadovoljna i želi se brzo udaljiti iz astralnog plana Zemlje.
Tipičan primjer duhovne utjehe doživio sam i sam. Moja majka umrla je iznenada od srčanog udara. Tijekom njezinog pogreba, moja sestra i ja bili smo toliko ispunjeni boli da su nam umovi otupjeli. Nekoliko sati kasnije, vratili smo se sa svojim supružnicima u praznu kuću moje majke i zaključili da se moramo odmoriti. Moja sestra i ja zacijelo smo ušli u prijemčivo alfa stanje svijesti otprilike u isto vrijeme.
Moja se majka pojavila u dvije odvojene sobe u isto vrijeme, prošavši kroz naše podsvjesne umove kao u snu, poput poteza bjeline nad našim glavama. Posegnula je prema nama, nasmiješila se, pokazujući da joj je dobro i da je prihvatila smrt. Zatim je otplutala. Iako je trajao samo nekoliko sekundi, ovaj je čin bio smisleno zaključenje, i oboje smo utonuli u zdravi san delta stanja svijesti.
Mi smo u stanju osjetiti utješnu prisutnost duša izgubljenih voljenih osoba, osobito tijekom pogreba ili neposredno nakon toga. Da bi se duhovna komunikacija probila kroz šok žalosti, potrebno se opustiti i očistiti um, barem na kratko. U tim trenucima, naša osjetljivost za paranormalna iskustva otvorenija je za primanje pozitivnih poruka ljubavi, praštanja, nade, ohrabrenja i potvrde da su naši voljeni na dobrom mjestu.
Kada mi udovica s malom djecom kaže: «Jedan dio mojeg supruga dolazi mi u teška vremena», vjerujem joj. Moji klijenti kažu mi da su, kao duše, bili u stanju pomoći onima na Zemlji da povezu svoje unutarnje umove s duhovnim svijetom. Kao što kaže mudra izreka, ljudi ne nestaju sve dok ih pamte oni koji su ostali na Zemlji. U sljedećim poglavljima, vidjet ćemo kako je neko specifično sjećanje refleksija naše vlastite duše, dok su kolektivna sjećanja atomi čiste energije za sve duše. Smrt ne prekida naš odnos s besmrtnim dušama onih koje volimo samo zato što su oni izgubili svoju fizičku osobnost utjelovljenu u smrtnom tijelu. Unatoč mnogim aktivnostima, te uzašle duše još nas mogu doseći ako ih pozovemo.
Povremeno se dogodi da neki uznemireni duh ne želi napustiti Zemlju nakon fizičke smrti. Razlog je tome neki nerazriješeni problem koji snažno utječe na njegovu savjest. U tim abnormalnim slučajevima, pomoć dolazi od strane viših, brižnih entiteta koji mogu pomoći sa svoje strane u procesu prilagodbe. I mi imamo načina pomoći uzne mirenim duhovima da napuste Zemlju. O problematičnim dušama više ću govoriti u četvrtom poglavlju, ali enigma duhova prikazanih u knjigama i filmovima jako je prenapuhana.
Kako se možemo najbolje pripremiti za svoju vlastitu smrt? Naši životi mogu biti kratki ili dugi, zdravi ili boležljivi, ali dolazi trenutak kada se svi moramo susresti sa smrću na način koji nam je predodređen. Ako smo oboljeli od dugotrajne smrtonosne bolesti, imamo vremena
za adekvatnu pripremu uma, kada prođu početni šok, negiranje i depresija. Kad se iznenada suočimo sa smrću, um ubrzano prolazi kroz taj niz reakcija. Dok se bliži kraj fizičkog života, svaki čovjek ima sposobnost spojiti se s višom sviješću. Umiranje je razdoblje u životu u kojem najlakše postajemo duhovno svjesni, kad možemo osjetiti da je naša duša povezana s vječnošću.
Iako postoje umirući ljudi kojima je prihvaćanje teže od rezignacije, skrbnici koji rade s umirućima kažu da, pri kraju, gotovo svi ljudi postignu stanje mirne spremnosti na odvajanje. Vjerujem da umiruće osobe dobivaju pristup vrhunskom znanju vječne svijesti i to se često vidi na njihovim licima.
Mnogi ljudi shvaćaju da ih čeka nešto univerzalno i da će to biti dobro.
Umirući ljudi prolaze kroz metamorfozu tijekom koje se njihove duše odvajaju od usvojenog tijela. Ljudi povezuju smrt s gubitkom životne sile, ali istina je upravo suprotna tome. U smrti napuštamo svoje tijelo, ali naša vječna životna energija sjedinjuje se sa silom božanske nad-duše. Smrt nije tama, nego svjetlost.
Moji klijenti kažu da su, nakon prisjećanja na iskustvo prošle smrti, toliko ispunjeni ponovno otkrivenom slobodom od zemaljskih tijela da jedva čekaju da krenu na duhovno putovanje prema mjestu mira i bliskosti. U sljedećim slučajevima saznat ćemo kako izgleda život poslije života.
------------------------------
Prvo poglavlje iz knjige: Newton Michael - Putovanje duša
srijeda, 12.11.2008.
SVEMIRSKI PRIRUCNIK
Svemirski priručnik
PRIRUČNIK INTERGALAKSIJSKIH SNAGA SVJETLOSTI
O SVJETLOSTI
Koncept svjetlosti je jedan od najneispravnije shvaćenih pojmova. Prava svjetlost izaziva strahopoštovanje. To je nešto daleko izvan onoga kako se to na neki način označava, na nekom od balkanskih jezika, kad se spomene neonska ili neka druga lampa, sunce, blic ili na što se misli kad se kaže; "upali svjetlo, molim te". Možemo slobodno reći i ovako : "Mi smo žrtve indirekte svjetlosti". Kakvu god romansu smo do sada uspjeli kreirati koristeći svjetlost na ovaj način, ona je sada izgubila svoj šarm. Direktna svjetlost je jedan val iz budućnosti. Kao članovi misije, vi ste sada ovdje sa zadatkom da se priključite na te kablove visokog napona. Moramo postati svjesni istinskog značenja te riječi, kad je već koristimo. Svjetlost je sila obnavljanja, upravljana snagom stvaranja. Svjetlost je ništa manje nego sam život.
O VANZEMALJCIMA
Jedan vanzemaljac nije isto što i jedan svemirski tuđinac. Tuđinac je tuđinac. Pravi vanzemaljac je jedan odgovorni građanin svemira, a ne netko strano stvorenje koje se mota među zvijezdama. Vanzemaljci su predstavnici svjetlosti, zaštitnici života, ljubitelji planeta. Oni se domaćinski ponašaju na svakoj planeti na kojoj se nađu, bez obzira odakle potiču.
Mnogi od vas misle da ni u kom slučaju ne bi mogli biti vanzemaljci zbog vaše veze sa planetom Zemljom i ljubavi prema njoj. Smijemo li naglasiti da je vaša briga prema ovoj planeti bila upravo toliko velika da ste joj poslali u ovom slučaju ono najbolje što ste imali na raspolaganju, naravno - sebe same.
Njegova orijentacija, a ne rod ili vrsta definiraju pojam jednog "ekstraterestrijalnog entiteta". Iako sav život potječe iz istog izvora, to ne znači i da se sav život nalazi u jednoj harmoniji sa tim izvorom. Jedno vanzemaljsko biće je ono biće koje ima razumijevanje i u skladu je sa suštinom svoje geneze.
O SVEMIRSKIM TUĐINCIMA
Mnogo ljudi na zemlji ispoljava jedan neurotičan strah od moguće invazije tuđinaca iz svemira. Taj strah je neprestano podstican osjećajem da bi još negdje, u ovom beskrajnom univerzumu, neki oblik inteligentnog života stvarno bio moguć. Nije potrebno da neprestano pretražujemo nebo tražeći znakove koji bi ukazivali na početak njihove invazije. Dovoljno je samo okrenuti se oko sebe.
Pogledajte one koji siju strah, trguju smrću i neprestano truju ovu planetu. Pogledajte one koji skrivaju istinu tako da njihova moć koja je bazirana na lažima ne bi ni u kom momentu bila ugrožena. To je ta invanzija koje se ljudi boje. To je ona invazija kojom smo zahvaćeni i ona invazija za vrijeme koje već živimo nekoliko tisuća godina. Nema svrhe uopće da se bojimo neke invazije tuđinaca iz svemira, jer - ona se već odavno dogodila, i ti svemirski tuđinci su ovdje među nama.
Ovo naravno još uvijek nije i javno poznato, međutim zbog očinskog načina ponašanja vaše vlade, informacije koje su važne, nikada nisu i javno poznate. U ime nacionalne sigurnosti, radnje jedne vlade sakrivene su od onih kojima se vlada. Bolje bi bilo da se bojimo toga da se jedna istinska inteligencija nikada ne pojavi na ovoj planeti. U stvari, najbolji savjet bi bio da se ničega ni ne bojimo, jer za takvo nešto stvarno nema razloga. U svakom slučaju, najbolje bi bilo da zaboravimo i na razliku između vanzemaljaca i svemirskih tuđinaca. Opasnost definicija leži u tome da one kao mentalni koncepti teže ka podvajanju, odnosno još jednoj separaciji. Mi nismo ovdje radi podvajanja, nego ujedinjavanja. Radi se o svjetlosti, o donošenju više svjetlosti na ovu planetu. Poziv za ulazak u svjetlost upućen je cijelom čovjećanstvu, uključujući i svemirske tuđince, jer svemirski tuđinci su samo oni vanzemaljci koji su odlučili da stanu na stranu tame, na život u laži i pod maskom.
ŠTO JE VAŠA MISIJA NA ZEMLJI? NE MOŽETE SE SJETITI?
O PADANJU U SAN
Nemojte sebe za to optuživati, jer većina nas ima taj isti problem. Pa naše instrukcije su i bile takve, da kad stignemo na područje ove planete zapadnemo u san isto kao i ostala lokalna populacija. Složili smo se da kompletno zaboravimo naš pravi identitet i sve što smo znali. Pošto nas je većina stigla ovamo kao novorođenčad, to nam nije ni malo bilo teško. Svaka institucija u ovom društvu potpomogla je na svoj način taj naš gubitak pamćenja, a to je kasnije bivalo sve lakše i lakše, kako je vrijeme prolazilo. Par slučajnih "gapova" koji su nam se ponekad znali omaći u našem djetinjstvu, vrlo brzo su bili odbačeni kao rezultat naše preaktivne imaginacije.
O DISFUNKCIJI OVOGA SVIJETA
Pošto imaginacija prijeti disfunkciji ovoga svijeta, ona je vrlo brzo izbijena iz nas od strane odraslih stanovnika ove planete. Ono što našim roditeljima nije pošlo za rukom izbrisati, to su brzo uspjeli škola i medicinski sistem, pošto je to njihova specijalnost. Na ovaj način, lokalni stanovnici ove planete nesvjesno su pripomogli u održavanju našeg prisustva tajnim kao i sigurnosti naše misije. Ukratko rečeno, mi moramo biti u stanju da prirodno izgledamo kao da smo odavde a ne da se samo pretvaramo. Jedna totalna nefunkcionalnost mora biti ostvarena prije nego što možemo početi.
Kada vanzemaljski inkarnati koji su u misiji na planeti Zemlji na kraju dođu u jednu situaciju kada više nisu u stanju doći do prirodno čiste hrane i vode za piće, kao i kad ne mogu više udisati zrak na ovoj planeti a da se pri tome ne truju, tada je pravo vrijeme da shvatimo da smo prvi dio naše misije uspješno obavili. To znači da smo mi kao inkarnirani entiteti postali pravi Zemljani, i sada nam to daje pravo da poduzmemo sljedeći korak u našoj misiji.
SJEĆANJE NAŠEG PRAVOG IDENTITETA
Kad se počnemo sjećati našeg pravog identiteta, u prvom momentu nećemo biti u stanju primjetiti neki humor u svemu tome. Kompletna procedura podrazumjeva ne samo buđenje naše istinske ličnosti, nego i zaboravljanje svega što smo do sada ovdje naučili, tako da bi se mogli sjetiti onoga što smo znali prije nego što smo ovamo došli. Drugim riječima, moramo baciti u kantu za smeće cijelu ovu ličnost na čijoj smo izgradnji radili skoro cijeli ovaj život. Da li vam je sada jasno zašto u svemu ovome na prvi pogled nema nikakvog humora? To je jedna procedura koja se mora razumjeti.
Mi se sada moramo otkačiti od našeg starog identiteta i distanciramo se od jedne civilizacije koja srlja u propast. Nakon što smo veoma brzo uspjeli zaspati, sada se od nas očekuje da se isto tako brzo i probudimo. Sada je vrijeme da razmontiramo naš lažni identitet. Sada je vrijeme da zaboravimo ono što smo naučili i posvetimo pažnju onome što duboko znamo. Sada počinje proces promjene ljudske povijesti koji zaslužuje strahopoštovanje. Sada je vrijeme za sve, i sada je ovdje.
ZAŠTO JE JEDNA OVAKVA TORTURA BILA POTREBNA?
Neki od nas se vjerovatno čude zašto je jedna ovakva tortura bila uopće potrebna da bi se ostvario željeni cilj? Razlog zašto se tome čudimo je taj što smo na ovoj planeti bili već toliko dugo da smo absorbirali djelomično, ako ne i potpuno i njen način nefunkcionalnog razmišljanja. Morate uvijek imati na pameti da ova planeta uopće nije jedan model za racionalno razmišljanje i da se od onoga što ovdje prolazi kao razumno, ostatku univerzuma se diže kosa na glavi. Potreba da se apsorbira nefunkcionalnost ove planete je bila zbog toga da bi se steklo pravo na izmjenu njene strukture. Svaka druga metoda značila bi jednu invaziju, a mi to nikada ne činimo.
Mi mijenjamo zaslužujući pravo da to činimo. Nikome nije dozvoljeno da uđe u tuđi svijet i mijenja njegovu nefunkcionalnu strukturu a da prethodno nije u njemu i živio. To je u skladu sa Univerzalnim Zakonom, čiji smo mi predstavnici. Iako je naša Intergalaktička Konfederacija već primila mnogo poziva nekih od nas u smislu: "Dolazite već jednom i vadite nas odovud", njih smo na žalost morali samo podsjetiti da to ne bi bilo onako kako smo se dogovorili. Izlaskom van ne bi se ništa moglo postići. Jedini način je da se ovdje dovede što više svjetlosti. Sjećate li se?
O PRE-INKODIRANOJ AKTIVACIJI
Zvjezdana djeca koja su nosioci ove misije pre-inkodirana su da se probude u ovo vrijeme. To znači da je njihova DNA struktura genetički dizajnirana da "eksplodira", kao bomba sa satnim mehanizmom, u jednom određenom momentu, da bi bila u stanju prihvatiti mnogo više svjetlosti nego što je to u stanju jedan običan čovjek. Vrijeme za genetičku detonaciju je sada.
DIMENZIONALNI PREMJEŠTAJ
Anomalije u vezi vremena/prostora mogu se već u ovo vrijeme primjetiti na našoj planeti. Većinu ljudi kopka jedan osjećaj da nemaju više onoliko vremena koliko su ga nekad imali. To se obično izražava sa: "pa ovo vrijeme kao da leti"?! Razlog za ovaj osjećaj manje vremena je taj što je stvarno manje vremena. Da bi se jedan dimenzionalni pomak ostvario vrijeme mora kolabirati da bi se stvorio novi dimenzionalni prostor. Isto tako i prostor mora kolabirati da bi se stvorilo novo dimenzionalno vrijeme.
Drugim riječima ova veza vremena/prostora je sada na dohvatu ruke. "Sada" je ono stvarno dešavanje. To se ne odnosi samo na življenje u sadašnjosti, mada se to strogo preporučuje. To uvijanje vremena će se nastaviti sve dotle dok se "sada" potpuno ne dostigne, tako da se dimenzije mogu potpuno međusobno uklopiti, isto kao pristajanje broda u svemirsku luku u jedan momenat koji je već predodređen. Sada imamo više "sada" nego što smo ih imali prije nekoliko mjeseci a još više "sada" je na putu prema nama. Kad kažemo: "sada je vrijeme", to nas treba samo podsjetiti na naš genetski dogovor.
GENETSKA PROMJENA
Još jedan interesantan aspekt svega ovoga je taj što su genetski kodovi u našoj DNA određeni tako da se "otključaju" upravo "sada", prije nego što krenemo. Kako ste već primjetili, to se ne događa kod našeg rođenja ili u bilo koje drugo vrijeme do "sada". Iako smo već prije živjeli kroz mnogo "sada", kroz ovo "sada" još uvijek nismo. Promjena na našem genetskom nivou podstiče se uz pomoć "sada" da se akomodira još više "sada", tako da je stupanj našeg buđenja direktno ovisan od toga koliko "sada" smo u stanju doživjeti, jer "sada" određuje proces buđenja.
DEPROGRAMIRANJE
Kako se ova genetska transmutacija odvija na cijeloj planeti, naš pre-inkodirani genetski program se takođe aktivira. Za neko vrijeme počet ćemo sa deprogramiranjem našeg starog sistema, i pritom ćemo se često osjećati kao da smo malo "grogi". Naš istinski identitet će početi marširati van iz treće dimenzije, dok će naš ego imati tendenciju da se drži broda koji tone kao pijan plota. Kad se stari programi odumirućeg svijeta počnu rasplitati, vjerovatno ćemo osjećati određen stupanj nelagodnosti, odnosno imati osjećaj kao da se cijeli naš svijet ruši. Bilo bi veoma korisno da se za vrijeme tranzicije sjetimo da smo jedan interdimenzionalni majstor, odnosno ekspert za transmutaciju realiteta koji se rasipaju. Mi smo to već prije radili, i to - mnogo puta.
RAĐANJE ZEMLJE U SVJETLOSTI
Sve ono što smo podnijeli za vrijeme našeg boravka na ovoj planeti od jedne je veoma bitne važnosti. Ono što bi trebalo biti interesantno nisu one informacije koje nam stižu od strane kontroliranih medija u vezi prirode i posljedica ljudske neodgovornosti, nego je veoma interesantna i bitna činjenica što smo uspjeli pretrpjeti jednu sveobuhvatnu kampanju poricanja ljudskog bića i njegove suštine. Zašto? Zato što mjenjajući sami sebe, sve one beskorisne i štetne šablone koje smo svojom voljom prihvatili na sebe, promjenit će se zajedno sa nama. Iako se mi sada ne možemo lako sjetiti, kad smo se složili učiniti sve ovo da bi pomogli Zemlji u njenom ponovnom uskrsnuću. Priroda našeg dogovora bila je ta da ćemo mi svjesno transformisati ovu matricu u kojoj smo rođeni, kao i sve one laži koje su nam govorili u vezi nas i svega ovoga što se dešava u našoj sadašnjosti. Mi smo se složili da preobratimo upravo taj materijal u jedan ljepši od kojeg će biti sačinjena nova odora transfigurisanog svijeta. Upravo stoga, podsjećanje na ono ko smo i zašto smo došli je veoma važno i to je jedan sveti akt.
NJEGOV PONOVNI DOLAZAK
Njegov ponovni dolazak je na domaku, i zbog toga se trebamo što prije pripremiti. To je vrlo koristan savjet, jer se ovdje u stvari radi - o nama. Mi predstavljamo njegov ponovni dolazak. Iz tog razloga postani odmah sam svoj Mesija - jer se nema što čekati.
KOMPLEKS MESIJE
Teret Duhovnog Značaja, kao i Kompleks Mesije su jedna od zamki u koju bi bilo najbolje da ne upadnemo. Problem kod Duhovnog Značaja je taj što je to jedan sporedni produkt duhovnih ambicija, i u vezi s tim bilo bi najbolje kad bi uspjeli izbjeći bilo kakve ambicije te prirode. Djela koja su posljedica duhovne ambicije većinom su po svojoj prirodi bez duha u sebi. Ona nas jedino mogu odvojiti od Duha, pa tako i od naše misije. To naravno ne znači da mi ne činimo ništa što je od duhovne važnosti dok se nalazimo na ovoj planeti. Naš zadatak i jest da ostvarimo ovdje jedan duhovni uticaj, jer da nije tako onda bismo ostali kod kuće. Međutim, ako nas opsjedne "važnost" naših djela, to bi nas moglo dovesti do jednog identiteta koji je nešto mnogo manje nego što mi to u stvari realno jesmo.
Naša primarna direktiva ovdje je da otjelovimo taj Duh kojem služimo. Ako dozvolimo sebi da nas izbaci iz kolosjeka naš osobni "spiritualni značaj" ili se izgubimo u svojoj vlastitoj "veličini", onda ćemo istovremeno izgubiti vezu sa svojom istinskom važnošću i podbaciti u ostvarenju cilja naše misije. Zapamtite da smo mi ovdje da bi postali živi, tjelesni izraz tog duha. Ništa što ćemo činiti ili raditi ne može biti prihvatljiva zamjena za ono što mi realno jesmo.
RAZBORITOST
U ovo vrijeme tranzicije, moramo biti veoma pažljivi koga i šta slijedimo. U stvari, ako uopće slijedimo nekoga ili nešto, to je već prva indikacija da smo skrenuli s puta. Onima od vas koji još uvijek imaju svoje gurue, preporučili bismo da počnu koristiti svoju vlastitu razboritost. Vremena velikih duhovnih učitelja su prošla. Sadašnje vrijeme je vrijeme uzvišenog duha. Taj prelaz iz učenika u svog vlastitog učitelja može prouzrokovati privremeni porast nezaposlenosti u Indiji i drugdje, ali nemojte da vas to uzbuđuje.
O TRANSMUTACIJI
Transmutaciju ne treba miješati sa transformacijom.
Ovaj svijet je morao proći tisuće godina transformiranja prije nego što je došao u priliku da transmutira. Ciklus transformacije je već zaokružen i sada je počeo jedan transmutativni ciklus. Transmutacija je genetska promjena na staničnom nivou, koja se sada odvija u svim živim formama na ovoj planeti. Planeta Zemlja je jedno svjesno živo biće, takođe odlučno početi sa svojim vlastitim dimenzionalnim premještajem.
U skladu sa tim, sav život na ovoj planeti se priprema za taj događaj uz pomoć procesa transmutacije na staničnom nivou. Ovdje se radi o procesu rađanja kojim će se ova naša planeta i sve životne forme na njoj ponovo roditi u jednoj novoj dimenziji. Stanična transmutacija nije nešto što vi osobno možete odlučiti učiniti ukoliko bi vas to interesiralo, kao recimo da odigrate jednu partiju golfa. To je nešto što se događa i nešto za što ste se vi već odlučili; jer u nekom drugom slučaju ne biste ni bili ovdje.
Iako u vezi svega ovoga vi nemate neku drugu genetsku opciju, vi još uvijek imate svoju slobodnu volju. Vi možete koristeći svoju slobodnu volju svjesno pomagati ovu transmutaciju zemljine kugle, ili se opirati i postati nešto kao "miševi mekinjaši", kako neki od pripadnika našeg tima vole nazivati takve individue. Zbog toga je najbolje dvaput razmisliti, prije nego što se predomislite.
DUH
Duh je ona pokretačka sila koja stoji iza ove misije, kao i njen dizajner. To je upravo i razlog zašto su se naše najbolje snage i okupile ovdje. On je takođe i razlog zašto ste se vi kao članovi ove misije inkarnirali na ovoj na prvi pogled neprijateljski raspoloženoj i zaostaloj planeti. Mi smo se svi odazvali na poziv tog Duha. Sve i svako u svakom postojećem univerzumu prirodno pripada tom Duhu. Duh je ta sila koja udiše život u svako stvorenje. Duh je istinski identitet života. Duh je izvor, ljubav, on je sve.
I, iako je taj Duh ovdje oduvjek boravio, on je sada odlučio skinuti veo koji je do sada sprečavao da njegovo prisustvo bude svima vama potpuno vidljivo na ovoj planeti . Upravo je ljubav prema njemu i razlog ove infiltracije ogromnih snaga Svjetlosti na ovoj planeti. Mi smo se skupili ovdje da bi sudjelovali u njenoj transfiguraciji planirajući da je pretvorimo u jednu veličanstvenu duhovnu palaču.
INTELIGENCIJA
Mi smo primjetili da vaše shvaćanje inteligencije i naše shvaćanje inteligencije uopće nemaju ništa zajedničko jedno s drugim. Na primjer, vi nazivate same sebe jednom inteligentnom vrstom, a istovremeno ste se opasno primakli točki nakon koje će vaša planeta biti naseljiva jedino za asfalt. Vi ste takođe same sebe uspjeli dovesti na vrh ljestvice ugroženih vrsta. Smijemo li napomenuti da čak i virusi demonstriraju jedan mudriji pristup prema procjeni svoje situacije kao i prema svojoj životnoj okolini.
Mi smo takođe primjetili da vi koristite riječ "mudar" kada govorite i o raznim manipulacijama u vezi biznisa, odnosno kad sklopite neke ugovore koji su nepovoljni za drugu stranu. Kad neko uspješno proda kuću koja je locirana na živom pijesku, vi za njega kažete kako je napravio pametan posao. Vi takođe smatrate inteligentnim osobu koja uspije prodati za velike novce polovan auto kojem fali pola motora i kočnice. Ovo su samo dva primjera koja ilustriraju opakost vaših svakodnevnih aktivnosti. Vaše vlade, korporacije i građanstvo počinjavaju zločine od kojih se vrti u glavi, u ime akvizicije materijalnih dobara, a sva vaša trgovina je bazirana na jednom duhovnom skandalu. Iako ovakvi akti tehnički se mogu i smatrati prevarama od strane vašeg zakonodavnog sistema, vi na ove prevare gledate kao na problem samo u slučaju ako niste imali dovoljno sreće tj. ako su vas uhvatili. U svim drugim slučajevima, ovakvi akti se smatraju samo dobrim poslovnim potezima, koji su djelo pametnih umova. Iz ovih očiglednih razloga mi smo stvarno zbunjeni vašim konceptom inteligencije te bi željeli da ponudimo jednu drugačiju definiciju.
Glavni razlog nerazumjevanja ovog pojma leži u tome što stanovnici ove planete pod inteligencijom podrazumjevaju mozak. Mozak je samo instrument inteligencije, dok je sama inteligencija jedna sila.
INTELIGENCIJA JE ŽIVOTNA SILA KOJA SE ISPOLJAVA U KREATIVNOJ FORMI
Ona je prisutna u svemu što je živo, bez obzira imalo to mozak ili ne. Zloupotrebom svojih mentalnih procesa vi ste počeli smatrati inteligenciju kao lukavost u aktima spiritualnog barbarizma. Vama je nekako pošlo za rukom i da reducirate racionalnost na jednu umnu sposobnost da se dograbi što više i što brže. Dok je istinska inteligencija, s druge strane, u jednoj harmoniji kako sa samom strukturom svijeta, tako i sa njegovim izvorom. Ona je vjerna svjetlosti i u zagrljaju je sa životom, te nema nikakve veze sa vašom vještinom poricanja njegove suštine.
Naš zadatak je na ovoj planeti da vam pomognemo u vašem oslobađanju od tog "mentalnog slijepila", tako da jednom napokon počnete normalno razmišljati. Mi takođe težimo tome i da vam pomognemo da se izdignete iznad vašeg rastrojenog načina razmišljanja do nivoa jednog istinski inteligentnog živog bića.
REALNOST
To je jedna riječ koju je veoma teško definirati zbog toga što tako nešto realno ne postoji. Ono što želimo reći je to da ne postoji jedan realitet, ovdje ili bilo gdje drugo. Na ovoj planeti ima onoliko različitih realnosti koliko ima i ljudi koji ih kreiraju. Ono što vi podrazumjevate pod globalnom realnošću to je samo jedan grupni koncenzus u vezi nekoliko nebitnih točaka. Stoga, svaki muškarac ili žena, je sam, odnosno, sama za sebe.
Realnost u kojoj vi živite je ništa drugo nego audio-vizualna demonstracija onoga prema čemu ste usmjerili svoju pažnju.
Ovaj univerzum pretpostavlja da je vaša pažnja usmjerena prema onome što vi želite, te vas tako ljubazno snabdjeva sa sve više jednog te istog. Kada bi vi razumjeli ovu dinamiku onda ne biste nikada recimo objavljivali rat protiv droge ukoliko naravno vaš cilj nije da je bude još više. Ne postoji bolji način da se poveća trgovina drogom nego da se svačija pažnja usmjeri na nju. Isti princip važi za povećanje svega čemu se suprostavljate, i to je takođe jedan od razloga zašto se jedan rat ne može dobiti.
Ako ste stvarno ozbiljni u svojoj namjeri da zaustavite drogu, najbolji način za to bio bi da prestanete biti opsjednuti njome uz pomoć onog što vi smatrate pružanjem otpora. Umjesto toga, fascinirajte sami sebe slobodom, i sve vaše adikcije će prirodno nestati kako bi se zadovoljila vaša najnovija preokupacija. Samo zato što još uvijek niste razumjeli vašu vlastitu moć stvaranja, vi kostantno usmjeravate vašu pažnju prema negiranju, umjesto prema afirmaciji. To rezultira u tome što vam univerzum onda osigurava još više od onoga što ste vi u stvari mislili da ne želite (odnosno, niste željeli). Iako već mnogi od vas treniraju tu tehniku afirmacije, odnosno, pozitivnog razmišljanja, kako bi bili u stanju promjeniti svoj realitet, vi možete pozitivno razmišljati sve dok vam lice ne poplavi, i opet se ništa pozitivno ne desi.
Ukoliko vaša pažnja kao i vaš personalitet nisu takođe adekvatno promjenjeni (prilagođeni) kako bi akomodirali sve ono što vi afirmirate, univerzum nema drugu opciju nego da ispunjava vaše istinske, mada doduše skrivene težnje vaše pažnje. Dok ne razumijete ulogu koju vaša pažnja i vaš osjećaj identiteta igraju u vašoj kreativnoj sposobnosti, rezultati vaših afirmativnih napora bit će veoma slabi.
Sada je vrijeme da počnete koristiti vašu moć mudro i kreirate realitete koji su vrijedni vas samih. Vi to možete učiniti promjenom onoga što predočavate univerzumu kao realnost s vaše točke gledišta, i identiteta koji projicirate kroz način ponašanja tog identiteta. Ukoliko ne učinite jednu fundamentalnu promjenu, vi ćete onda samo nastaviti sa slanjem ovom univerzumu istih onih starih zamornih zahtjeva i težnji a on će vam nepristrasno i s ljubavlju odgovarati istim onim starim i često toksičnim odgovorima.
UPUTSTVA ZA PRIZEMLJENJE
Neki od vas su toliko bili šokirani kad su se našli u trećoj dimenziji da su iz protesta odbili sletjeti. Kontrolni toranj bi vam želio napomenuti da je vaše učešće u misiji beskorisno ukoliko samo kružite oko planete bez namjere da se uopće spuštate. Takođe vas podsjećamo da je vaše učešće u ovoj misiji bilo vaš osobni izbor, a ne naš.
Iz vaših izbezumljenih poruka mi smo mogli zaključiti da ste veoma nervozni u vezi hvatanja u koštac sa bilo čim od onoga šta bi "oni" mogli imati na raspolaganju na ovoj planeti. Iako nam je vaša nervoza razumljiva, mi bi radije diskutirali sa vama o tome tek nakon što se spustite na zemlju.
Tehnički rečeno, Kontrolni toranj ne želi utjecati na vašu slobodnu volju međutim mi vas možemo samo preraspodjeliti na neki drugi zadatak. Vi možete, ukoliko želite, dobiti prekomandu na neku drugu disfunkcionalnu planetu. Nažalost, ova i ne izgleda toliko loše u poređenju s drugima koje trenutno imamo na raspolaganju. Treba li samo da vam pomenemo mogućnost ponavljanja obuke u regrutnom centru na Planeti X, pa da to bude dovoljno za većinu od vas da se prizemljite u najkraćem mogućem roku. Međutim, ako još uvijek oklijevate sa slijetanjem, molimo da kontaktirate Kontrolni toranj. On vam može pomoći u vezi sa navođenjem prilikom slijetanja.
KULTURNI ŠOK
Kulturni šok je nešto što se teško može izbjeći kad vi počnete bivati svjesni našeg prisustva kao i svog vlastitog. Iako ste već jedan veteran kad se o međudimenzionalnim putovanjima radi, vaš istinski identitet će biti jedna senzacionalna vijest za vašu trodimenzionalnu svijest.
Udarac koji ćete doživjeti kad shvatite svoju multidimenzionalnu prirodu poslat će valove zebnje kroz vaša ograničena osjećajna čula, što vas može nagnati da počnete razmišljati o bijegu na neki drugi kontinent. Međutim, iako samo sigurnost vaše bespomoćnosti može biti ugrožena, vaše emocionalno tijelo će biti veoma teško ubijediti u tako nešto. Emocionalno tijelo bi se radije bacilo sa litice u ponor, nego se ponašalo kao jedna odrasla osoba u ovom dimenzionalnom premještaju koji nastupa.
Kulturni šok je samo privremene prirode, ali vam to napominjemo da bi se pripremili. A kad ste već kod toga, morat ćete se pripremiti za još jedan dodatni šok tj. da osoblje Kontrolnog tornja mahom čine bića koja ne pripadaju ljudskoj rasi. Ljudska vrsta je jedna izvorna vrsta koja se proteže kroz mnoge svijetove, ali je ona samo jedna od mnogih. Za ljude koji se još uvijek nisu uspjeli prilagoditi razlikama u okviru svoje vlastite rase, naše prisustvo će biti jedan alarmantan čin bratimljenja koji ćemo vam mi predložiti. Ako vam to može biti od neke utjehe, mnogi od vas koji sudjelujete u ovoj misiji ste takođe samo prerušeni u ljudska bića u ime ove planetarne tranzicije.
Mi se nadamo da će ove informacije pomoći vašem osobnom prilagođavanju situaciji, iako one možda ne uveseljavaju vaš već dobro namučeni emocionalni sistem. Takođe, nemojte zaboraviti da taj kulturni šok kod buđenja multidimenzionalnosti nije ni blizu toliko strašan kao onaj šok koji ste doživjeli kad ste prvi put uvidjeli gdje ste se našli.
JO - JO EFEKAT
Jo - jo efekat je samo jedan naziv kojim se koristimo da bi opisali tjelesne i emocionalne promjene koje ćete vjerovatno osjećati kad ovaj transmutativni proces uđe u punu brzinu. Ova stanična transmutacija je neophodna da bi se akomodirao taj vaš evolutivni korak prema Svjetlosti, međutim, pošto se ovdje radi o jednom procesu fizičke prirode, sve to ima i neke prateće efekte na koje ćete se morati naviknuti.
Bit će momenata kada ćete se na neki način osjećati uzvišeno kad osjetite navalu svjetlosti u sisteme vašeg organizma. Međutim, ovo je često praćeno i sa iznenadnim padovima energije koje ćete osjetiti kako na vašem tjelesnom, tako i na emotivnom i umnom nivou vašeg organizma, kad se budete ljuljali između svog starog i novog realiteta. Nemojte ovo zamijeniti za neku manijakalnu depresiju.
To je samo jedan jednostavan slučaj ekstaze praćene inzistiranjem vašeg osobnog poricanja i težnje za povratkom na onu staru pjesmu koja vam je već odavno dobro poznata. Ti popratni simptomi razlikovat će se od osobe do osobe, a jedna kombinacije bola i patnje bit će takođe moguća, uključujući i stanja nervnih poremećaja i zamora. Kontrolni toranj vam nikako ne bi savjetovao da zbog svega ovoga obilazite doktore u vašem gradu kako bi oni ustanovili o čemu se radi, osim u slučaju ako imate na raspolaganju bezgranična novčana sredstva.
Naš savjet je vrlo jednostavan a otprilike i najbolji koji uopće možete u ovom momentu dobiti. Budite nježni prema samom sebi. Ovo je jedna ogromna promjena. Ako ste u nevolji, uzmite neko sredstvo sa placebo efektom, lezite u krevet pa ukoliko sutradan ujutro budete još uvijek imali iste probleme, onda nam se možete javiti.
AKO NEGDJE ZAPNE
Kontrolni toranj je svjesan da ovaj proces buđenja može biti veoma varljive prirode. Iako ste vi genetički inkodirani za tu svrhu, u momentu kad dođe vrijeme za to, vi ćete već biti potpuno uvjereni da ste jedan Zemljanin. Vi ćete najvjerovatnije već uveliko ispoljavati mnoge od njihovih najgorih karakteristika kao i nositi na sebi neke od njihovih maski, koje ulijevaju strah u kosti svakom normalnom vanzemaljskom biću.
Vi ste se možda trenutno zadesili u srednjoj klasi kao jedan poslovno uspješan čovjek, ili jedna srednjovječna i terminalno konfuzna žena, možda ste trenutno i zadovoljni sami sa sobom, možda ste i sljedbenik nekog gurua, član neke streljačke družine, možda se i znojite u pokušaju da otplatite svoje kredite, gledate televiziju, stojite na braniku svoje nacije, ili spadate u imovinu neke od korporacija, njegujete travnjak ispred svoje kuće, usred ste trke za novcima, ili ste žrtva neke od religija, trenutno ručate, ili jogirate u nekom parku, ili ste neki advokat, itd.
Ovo je naravno samo jedna kratka lista od samo nekoliko zabrinjavajućih mogućnosti. To se može rezimirati tako što se može reći da su vas uspješno doveli do toga da klečite na koljenima, ne iz izražavanja poštovanja prema životu, nego zbog jednog neprestanog napora da se koprcate u ropstvu kako bi ste opstali. Strah, u nekom od mnogih njegovih oblika, vas je najvjerovatnije već uspio srušiti na jedan ili drugi način. Osim toga, mnogi od vas su već u svojim četrdesetim godinama, a i preko.
To znači da ste do sada vjerovatno skupili i par medalja, nagrada, trofeja npr. u kuglanju, dodjeljene su vam čak i diplome, u ovisnosti od nivoa ropstva koji ste za sebe uspjeli osvojiti, plus moć, pozicije kao i kreditne kartice, koje su vam ponuđene kao mamci ne bi li vas još više otkupili.
Ostanite pažljivi, pa da nastavimo:
INTERGAKSIJSKA KOMISIJA ZA UPRAVU NEKRETNINAMA
Stari svjetski sistem je u fazi kolapsa. Oni koji žele nastaviti sa starim načinom ponašanja bit će ljubazno zamoljeni da napuste ove prostore, jer njihovi glavni motivi kao što su strah i pohlepa, trenutno se relociraju na jednu drugu planetu, gdje će ovakve idividue biti veoma dobrodošle. Intergalaktička Komisija za Upravu Nekretninama stavila je ovu planetu na jednu Interdimenzionalnu višestruku listu za rekolonizaciju od strane Snaga Svjetlosti.
INTERNACIONALNO BANKARSKO UDRUŽENJE
Članovi Internacionalnog Bankarskog Udruženja su ovdje da pomognu u rasklapanju ove nefunkcionalne svjetske ekonomske strukture. Oni su umjetnici kad se radi o korištenju plastičnog novčanog sistema kao što su Master kartice i neograničeni krediti, a pogotovo znaju kako se sve to i naplaćuje. Baza njihovog majstorstva je u tome što su oni svjesni plastičnosti prirode ovog realiteta. Njih forma ne može zbuniti; oni su ti koji ju kreiraju.
Oni znaju kako su njihova pažnja i fascinacija temelj realnosti koju oni grade; stoga se oni specijaliziraju tako što ne poklanjaju pažnju onome što je nefunkcionalno, nego je usmjeravaju prema duhovnim istinama. Taj program zahtijeva prilagođavanje ove planete s jednim sistemom božanstvene ekonomije kojom se većina ovog univerzuma trenutno koristi.
Aktivnost ovog Internacionalnog Bankarskog Udruženja će pomoći u razumijevanju činjenice da nijedno živo stvorenje na ovoj planeti nebi trebalo zarađivati svoje pravo na život. Ova tvrdnja nije zasnovana ni na kakvoj ekonomskoj zavjeri; ovo je stav slobode, baziran na istini. Kad se ljudska populacija podvrgne ovom tretmanu, bitka za opstanak će prestati, a umjesto nje cvjetat će beskrajno obilje. Odriješene ruke date su cijeloj ljudskoj populaciji od strane Univerzalne Banke, a njeni bankari su sada ovdje da vam odobravaju neograničene kredite u humanosti.
utorak, 04.11.2008.
HOLOGRAFSKI SVEMIR
Postoje dokazi koji ukazuju na to sa su naš svijet i svi u njemu - od snježnih pahuljica do stabala javora, zvijezda padalica i elektrona u vrtnji - samo slike nalik duhu. Projekcija iz razine stvarnosti koja je u toj mjeri izvan naše da je doslovno izvan i prostora i vremena. Glavni arhitekti ove zapanjujuće zamisli među najeminentnijim su svjetskim misliocima: fizičar sa Sveučilišta u Londonu David Bohm, Einsteinov štićenik i jedan od najpoštovanijih svjetskih kvantnih fizičara; i Karl Pribram, neuropsiholog sa sveučilišta Stanford, i autor klasičnog neuropsihološkog udžbenika Languages of the brain ( Jezici mozga ). Kod holografskog modela najviše zapanjuje to što je odjednom dao smisao širokom spektru pojava koje su toliko neshvatljive da ih se u pravilu svrstavalo izvan područja znanstvenog razumijevanja.
Te pojave obuhvaćaju telepatiju, vidovitost, mistične osjećaje jedinstva sa svemirom pa čak i psihokinezu, odnosno sposobnost uma da pomiče fizičke predmete a da ih nitko ne dodiruje. I doista, stalno rastućem broju znanstvenika koji su prigrlili holografski model brzo je postalo očigledno da je taj novi model pomogao objasniti praktički sva paranormalna mistična iskustva, te je u zadnjih 5 - 6 godina nastavio nadahnjivati istraživače, i objašnjavati do sada neobjašnjivo.
Energija trilijuna atomskih bombi u svakom kubičnom centimetru prostora Ukoliko je naš svemir tek blijeda sjenka dubljeg reda, što još leži skriveno, uvijeno u osnovu i potku naše stvarnosti, Bohm ima prijedlog. Prema našem sadašnjem razumijevanju fizike, svaki dio prostora preplavljen je različitim vrstama polja sastavljenih od valova raznolikih valnih duljina. Svaki val uvijek posjeduje barem malo energije. Kada fizičari računaju minimalan iznos energije koju val može posjedovati, dođu do rezultata da svaki kubični centimetar praznog prostora sadrži energiju veću od energije sveukupne materije u poznatom svemiru!
Neki fizičari odbijaju taj izračun uzeti zaozbiljno jer smatraju da negdje mora postojati pogreška. Bohm drži da taj beskrajni ocean energije postoji, te da nam govori barem nešto o golemoj i skrivanoj prirodi implicitnog reda. Smatra da većina fizičara ignorira postojanje tog ogromnog oceana energije jer su, kao ribe koje nisu svjesne vode u kojoj plivaju, naučeni usmjeravati pozornost prvenstveno na predmete usađene u oceanu - na materiju. Bohmovo gledište da je prostor jednako stvaran i bogat procesima kao i materija koja se kreće kroza nj svoju punu zrelost doseže u njegovim zamislima o implicitnom moru energije. Materija ne postoji nezavisno od mora, od takozvanog praznog prostora. Ona je dio prostora. Da bi objasnio na što pritom misli, Bohm daje sljedeću analogiju: kristal ohlađen do apsolutne nule dopustit će struji elektrona da prođe kroza nj a da ih ne rasprši. Ako se temperatura povisi, različite nepravilnosti u kristalu će, tako reći, izgubiti svoju prozirnost i početi raspršivati elektrone. S točke gledišta elektrona takve nepravilnosti izgledale bi kao komadi «materije» koji plutaju u moru ništavila, no u stvari se ne radi o tome. Ništavilo i komadi materije ne postoje nezavisno jedno od drugoga. Oboje su dio istog tkiva - dubljeg reda kristala.
Bohm vjeruje da isto vrijedi i za našu vlastitu razinu postojanja. Prostor nije prazan. Pun je - plenum nasuprot vakuumu. Temelj je svekolikog postojanja, uključujući i postojanje nas samih. Naš svijet nije odvojen od tog kozmičkog mora energije, on je mreškanje na njegovoj površini, razmjerno mali "obrazac pobude" usred nezamislivo golemog oceana. Taj obrazac pobude relativno je autonoman i uzrok je približno ponavljajućih, postojanih i odvojivih projekcija u trodimenzionalni eksplicitni red manifestacija, ističe Bohm. Drugim riječima, unatoč svojoj očiglednoj materijalnosti i ogromnoj veličini, svemir ne postoji u sebi i od sebe nego je posinak nečega daleko većeg i teže izrecivog. Štoviše, svemir čak nije ni glavni proizvod tog većeg "nečeg", nego samo sjena u prolazu, puki štucaj u većem rasporedu stvari. To beskrajno more energije nije sve što se skrilo u implicitni red. Budući da je implicitni red osnova iz koje se rodilo sve u našem svemiru, on u najmanju ruku sadrži i svaku subatomsku česticu koja je postojala ili će postojati; svaku moguću konfiguraciju materije, energije, života i svijesti, od kvazara do shakespeareovog uma, od dvostruke spirale do sila koje upravljaju veličinama i oblicima galaksija. Pa čak ni to nijesve što može sadržavati. Bohm priznaje da nema razloga vjerovati da je implicitni red svršetak svih stvari. Moguće je da postoje drugi neslućeni redovi iza njega, beskrajni stupnjevi daljnjeg razvitka.
Eksperimentalna potpora Bohmovom holografskom svemiru Brojna izazovna otkrića u fizici govore da je Bohm vjerojatno u pravu. Čak i ako zanemarimo implicitno more energije, svemir je ispunjen svjetlošću i drugim elektromagnetskim valovima koji stalno idu uzduž i poprijeko i sudaraju se jedni s drugima. Kao što smo vidjeli, sve čestice su ujedno i valovi. To znači da su fizički predmeti i sve drugo što percipiramo u stvarnosti sastavljeni od interferencijskih uzoraka. Što je činjenica koja posjeduje nepobitne holografske implikacije. Drugi čvrsti dokaz nedavno je ponudilo jedno eksperimentalno otkriće.
Sedamdesetih godina prošlog stoljeća postala je dostupna tehnologija kojom se moglo napraviti pokus s dvije čestice, a koji je opisao Bell, te je velik broj različitih fizičara pokušao izvesti taj zadatak. Premda su otkrića bila obećavajuća, nikome nije uspjelo dobiti konačne rezultate. Tada su 1982. godine fizičari Alain Aspect, Jean Dalibard i Gerard Roger s Instituta za optiku Sveučilišta u Parizu u tome uspjeli. Prvo su zagrijavanjem atoma kalcija laserima proizveli niz fotona blizanaca. Potom su svakom od elektrona dopustili da u suprotnim smjerovima putuju kroz šest i pol metara dugu cijev te prođu kroz posebne filtre koji su ih usmjeravali prema jednom od dvaju mogućih analizatora polarizacije. Svakom je filtru trebalo deset milijardinki sekunde da skrene s jednog analizatora na drugi, oko trideset milijardinki sekunde manje nego što je svjetlosti trebalo da proputuje čitavih trinaest metara koji odvajaju svaki skup fotona. Tako su Aspect i njegovi kolege mogli isključiti svaku mogućnost da fotoni međusobno komuniciraju bilo kojim poznatim fizičkim procesom. ( a što ćemo sa NEFIZIČKIM procesom?...hehe pim.prev. )
Aspect i njegov tim otkrili su da je, kao što je kvantna teorija predvidjela, svaki foton još uvijek svoj kut polarizacije mogao uskladiti s onim svoga blizanca. To je značilo ili da je Einsteinova zabrana komunikacije brže od svjetlosti prekršena ili da su dva fotona povezana nelokalno. Budući da se većina fizičara protivi pripuštanju procesa bržih od svjetlosti u fiziku, Aspectov pokus se u pravilu smatralo gotovim dokazom da je veza između dva fotona nelokalna. Nadalje, kao što je primijetio fizičar Paul Davis sa Sveučilišta Newcastle upon Tyne u Engleskoj, budući da sve čestice neprekidno međudjeluju i odvajaju se, "nelokalni aspekti kvantnih sustava su generalno svojstvo prirode." Aspectova otkrića ne dokazuju da je Bohmov model svemira točan, ali ipak mu u velikoj mjeri idu u prilog. Kao što je već spomenuto, Bohm ne vjeruje da je ijedna teorija, uključujući i njegovu, ispravnu u apsolutnom smislu. Sve su samo aproksimacije istine, konačni zemljovidi koje koristimo kako bismo pokušali kartirati područje koje je i beskonačno i nedjeljivo. To ne znači da Bohm misli da njegova teorija nije provjerljiva. Uvjeren je da će se jednom u budućnosti razviti tehnike koje će omogućiti provjeru njegove zamisli (kada se Bohma zbog toga kritiziralo, on je odgovorio da postoje brojne teorije u fizici, kao što je na primjer «teorija superstringova », koje vjerojatno neće bili provjerljive još nekoliko desetljeća).
Reakcije iz krugova fizičara Većina je fizičara skeptična prema Bohmovim zamislima. Na primjer, fizičar Lee Smolin s Yalea Bohmovu teoriju jednostavno ne smatra «osobito snažnom, u fizikalnom smislu». Pa ipak, prisutno je gotovo univerzalno poštovanje prema Bohmovoj inteligenciji. Mišljenje fizičara sa Sveučilišta u Bostonu Abnera Shimonyja tipičan je primjer tog gledišta. «Bojim se da jednostavno ne razumijem njegovu teoriju. Ona je zasigurno metafora i pitanje je u kojoj ju mjeri treba doslovno shvatiti. Unatoč tome, on je zaista vrlo duboko promišljao o ovoj materiji, i mislim da je napravio silno korisnu stvar zato što je ova pitanja doveo u samo središte fizikalnih istraživanja, umjesto da ih jednostavno pomete pod tepih. Bio je hrabar, smion i maštovit čovjek.» Usprkos izraženom skepticizmu, ima i fizičara koji su skloni Bohmovim zamislima, uključujući 'krupne ribe' kao što su Roger Penrose sa Oxforda, tvorac moderne teorije crne rupe; Bernard d'Espagnat sa Sveučilišta u Parizu, jedan od vodećih svjetskih autoriteta za konceptualne temelje kvantne teorije; i Brian Josephson, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1973. godine. Josephson smatra da bi Bohmov implicitni red jednog dana mogao čak dovesti do uvođenja Boga ili Uma u znanstveni sustav, što je zamisao koju Josephson podržava. Pribram i Bohm zajedno Razmotrimo li ih zajedno, Pribramove i Bohmove teorije pružaju bitno novi način gledanja na svijet: Naši mozgovi matematički kreiraju objektivnu stvarnost interpretiranjem frekvencija koje su u krajnjoj liniji projekcije iz druge dimenzije - dubljeg reda postojanja koji se nalazi iza i vremena i prostora. Mozak je hologram uvijen u holografski svemir. Pribrama je ova sinteza navela na zaključak da objektivni svijet ne postoji, barem ne na način na koji smo navikli vjerovati. Ono što je "tamo vani" golemi je ocean valova i frekvencija, a stvarnost nam izgleda čvrsto samo zato što naši mozgovi mogu primati tu holografsku maglu i pretvarati je u "drveće i kuće" i druge svagdašnje predmete koji tvore naš svijet. Kako mozak (koji je i sam sastavljen od frekvencija materije) može primiti nešto nesupstancijalno kao što je magla frekvencija i napraviti da se čini čvrstom na dodir? Vrsta matematičkih procesa koje je Bekesy simulirao svojim vibratorima osnova je za način na koji mozak stvara našu sliku vanjskog svijeta, napominje Pribram. Drugim riječima, glatkoća komada finog kineskog porculana i osjet pijeska na plaži pod vašim stopalima u stvari su samo složenije verzije sindroma fantomskih udova.
Prema Pribranu, to ne znači da tamo vani ne postoje porculanske šalice i pješčana plaža. To jednostavno znači da porculanska šalica posjeduje dva vrlo različita aspekta svoje stvarnosti. Kada ju se filtrira kroz leću našeg mozga manifestira se kao šalica. Međutim, kad bismo se mogli osloboditi naših leća, doživjeli bismo je kao interferencijski uzorak. Koji od aspekata je stvaran, a koji predstavlja iluziju? "Po meni, oba su stvarna", odgovara Pribram, "ali, ako vam je draže, nijedan od njih nije stvaran." Takvo stanje stvari nije ograničeno isključivo na porculanske šalice. I mi imamo dva vrlo različita aspekta naše stvarnosti. Možemo sebe promatrati kao fizička tijela koja se kreću kroz prostor. Ili na sebe možemo gledati kao na maglu interferencijskih uzoraka uvijenih u kozmički hologram. Bohm vjeruje da bi ovaj drugi način gledanja čak mogao biti ispravniji, jer zamišljati sebe kao holografski um/mozak koji gleda na holografski svemir ponovno je apstrakcija, pokušaj da se odvoje dvije stvari koje se u konačnici ne mogu odvojiti. Nemojte brinuti ukoliko vam je to teško dokučiti. Relativno je lako razumjeti ideju holizma u nečemu što je nama izvanjsko, poput jabuke u hologramu. Ono što predstavlja poteškoću jest da u ovom slučaju ne gledamo na hologram, nego smo mi dio holograma. Problematičan je i drugi pokazatelj radikalnosti revizije koju su Bohm i Pribram željeli provesti u našem načinu razmišljanja. Međutim, to nije jedina korjenita revizija. Pribramova tvrdnja da naši mozgovi izgrađuju predmete nije ništa prema drugom Bohmovom zaključku: da stvaramo čak prostor i vrijeme. Implikacije ovog pogleda samo su jedna od tema koje će se ispitati dok istražujemo učinak koji su Bohmove i Pribramove zamisli imale na rad istraživača na drugim područjima.
( *** )
I možda je to razlog što nam bića svjetlosti uvijek iznova govore da je svrha života učenje. Doista, mi smo na Šamanskom putovanju, prava djeca koja se muče da postanu stručnjaci za sveto. Učimo kako se nositi s plastičnošću koja je sastavni dio svemira u kojem su um i stvarnost kontinuum, i na tom se putovanju jedna pouka izdiže iznad svih drugih. Dok god nam bezobličnost i zapanjujuća sloboda drugog svijeta budu zastrašujuće, nastavit ćemo sanjati za sebe hologram koji je udobno čvrst i jasno određen. Međutim, moramo uvijek imati na umu Bohmovo upozorenje da su konceptualne kategorije koje koristimo kako bi raščlanili svemir naša vlastita tvorba. One ne postoje «tamo vani», jer «tamo vani» je samo nedjeljiva potpunost. Brahman. A kada nadrastemo neki određeni skup konceptualnih kategorija, uvijek moramo biti spremni ići dalje, napredovati od duševnog stanja do duševnog stanja, kako je to rekao Sri Aurobindo, i od prosvjetljenja do prosvjetljenja. Jer, čini se da je naša svrha isto toliko jednostavna koliko i beskrajna.
Mi, kao što Aboridžini kažu, samo učimo kako preživjeti u beskonačnosti.
------------------------------------
Preneseno iz knjige: Michael Talbot - Holografski svemir
nedjelja, 02.11.2008.
Unutrašnji i vanjski Merkabah
Vanjština kreacije koja je stvorena od strane oba Merkabaha* ( i vanjskim i unutrašnjim ) izgleda isto, ali eksperimentalni aspekt osobe koja ga je stvorila iz Cvijeta Života je da ona zna da je jedan svijet stvoren kroz jedan duhovni razvoj, a drugi kreira svijet koji to nema – osoba sve vidi polarizirano – dobro i zlo, gore i dolje, lijevo i desno. Ona ne može naći jedinstvo i sklad kroz sve što postoji. ( Polarno razmišljanje ! )
Individualna kreacija
Ono što često ne primjećujemo je to što svatko od nas kreira sve – to je stvarno odnos između nas i Kreatora. Svaki put kad izađemo iz Velikog Ništavila, mi kreiramo čitav novi svijet. Mogućnosti tog Velikog Ništavila su jako velike. Tu su i drugi pokreti izvan Velikog Ništavila koji kreiraju drugačije stvari. Ovaj jedan kreira samo valnu formu svemira. Mi kreiramo sve kada izađemo iz sebe. Mi težimo razmišljanju da je sve drugo oko nas već kreirano i da kada smo se rodili, da smo rođeni u svemu tome, jer to tako izgleda. Iz drugog gledišta, kreacija je između nas i Kreatora od samog početka. To su filozofska pitanja koja su teško dokaziva i koje možemo teško shvatiti i utemeljiti.
Zamaranje s vanjskim pitanjima
Sada nije potrebno zamarati se previše sa pitanjima „Zašto je to tako“, „Što je to“ i „Što tu nije u redu“. To je većinom unutrašnji „posao“ koji bi sami trebali odraditi i koji je potreban za prijelaz. Nema „mjesta“ gdje bi mogli otići, ili „izgraditi“ nešto gdje bi se mogli sklonili ili napraviti neki stroj kojim možemo promjeniti taj prijelaz. To je unutrašnji proces koji nas treba oplemeniti i promjeniti. Nema razloga nekom „strahu“ od njega i od „onoga što se dešava“. To je prirodni proces.
Što se obično događa kada planeta prolazi kroz taj proces
Ono što se obično dešava kod takvog prijelaza je sljedeće: kada se planeta približava toj točki na kojoj se dešava prijelaz i sve se mijenja, sve se počinje „raspadati“ – sve socijalne strukture ( ekonomija, društvo, tehnologija, odnosi među raznim društvenim strukturama... itd. ) se počinju „rastapati“ i rušiti. Ključ toga je magnetsko polje planete ( u našem slučaju Zemlje ). Ono što današnji znanstvenici uviđaju može također biti ključ koji to omogućava je promjena osi, na početku kroz magnetsku hidrodinamiku, gdje magnetsko polje omogućava vezu između tekućih dijelova Zemlje koja postaju čvrsta. Kada se izgubi magnetsko polje, neki čvrsti dijelovi postaju tekući i nestabilni. To su demonstrirali već u laboratorijima. Magnetsko polje, kao i elektromagnetsko su glavni uzroci. Magnetsko polje je ono što koristimo kad objašnjavamo tko smo i što mislimo da jesmo, i također kada pohranjujemo naše podatke u našu „memoriju“, odnosno pamtimo. Trebamo vanjsko magnetsko polje da bi zadržali memoriju. Ne možemo živjeti bez nekog oblika vanjskog magnetskog polja. Ako pogledate na najveće gradove svijeta, uočit ćete da se dan prije, za vrijeme i dan poslije „punog“ mjeseca – dešava najviše silovanja i ubojstava. Razlog tome je što za vrijeme punog mjeseca imamo najviše odstupanja u jačini magnetskog polja Zemlje, i takva mala promjena je dovoljna da uzrokuje reakcije ljudi koji su na „rubu“ emocionalnih problema da „puknu“ i da učine svakojake stvari. Magnetsko polje utiče na emocionalno tijelo.
Kolaps magnetskog polja
Zamislite planetu Zemlju gdje ste na točki u kojoj se stvari počinju izbacivati iz balansa. Odjednom se magnetsko polje Zemlje u vrlo kratkom vremenskom periodu ( obično tri do šest mjeseci ) počinje kolebati i smanjivati. Što se dešava – ljudi se počinju „gubiti“. Polude. To je što lomi sve društvene strukture na planeti. Bez njihovog balansa, sve se raspada. Magnetsko polje potpuno nestaje barem na tri i pol dana. Obično vidite stvaranje sveopćeg kaosa.
Morfološke interakcije s graničnom mrežom
Svaki put kad se neka osoba uključi u graničnu mrežu svjesnosti, ona poveća signal s te mreže. Doći će do točke gdje će ljudi to početi osjećati i prilagoditi se tome. Djeca će imati najmanje problema, dok stariji mogu očekivati malo težu promjenu. Što ste stariji, to je teže prilagoditi se.
Finalni dan promjene osi i preklapanje denziteta
Nadamo se da neće biti toliko poludjelih – ali ako se to ostvari, tu dolazi do ideje o Armagedonu. Ako pogledate unatrag kroz povjesne spise, vidjet ćete da kad se promjenila os 1400.g. p.n.e, u Južnoj Americi su svi počeli sa borbama i ratovali su međusobno jer su njihove emocije bile jako pojačane. Nadamo se da se to sad neće dogoditi.
Oko pet - šest sati prije denzitetskog/dimenzionalnog pomaka u svijesti, proces ( koji je uobičajeno vezan uz promjenu osi ) počinje. Pomak osi i pomak u nivou svijesti su obično međusobno povezani. U ovom slučaju, pomak u svjesnosti može početi i prije i poslije pomaka u osi. Obično su simultani ( dešavaju se istovremeno ), i u tih 5-6 sati prije pomaka među denzitetima se dešavaju vizualni fenomeni. To će se zasigurno desiti kad se počinju ispreplitati dimenzije 3. i 4. denziteta, odnosno 3. i 4. denzitet. Tada se naša svijest počinje premještati u 4. denzitet, a svijest 3. denziteta se počinje gubiti. Kad se to dogodi, sintetičke stvari koji se sastoje od umjetno stvorenih materijala odnosno koje ne možemo naći u prirodi, će početi nestajati na mnogim područjima postepeno, ovisno o materijala od kojeg su napravljene. Neće nestati sve odjednom. Kad se granična mreža svijesti 3. denziteta počinje lomiti zbog kolapsa magnetskog polja, ti sintetički objekti počinju nestajati u tih 5-6 sati. Budući da se os/svijest/granična mreža mijenjaju i to se neprestano dešava već milionima godina, ostaci nekoliko građevina iz prijašnjih civilizacija ( neke su čak bile puno naprednije od naše ) govore o tome.
Činjenica da objekti koji počinju nestajati mnoge ljude ozbiljno počinje izluđivati i oni polude jer ne znaju i ne razumiju što se dešava. Zato je vrlo važno da ovo zapamtite. To je prirodni proces i kad vam se počne dešavati, najbolje je otići na neko neutralno mjesto, a ne u neku umjetno izgrađenu građevinu. Poželjno je biti vani, na zemlji ( površini ). To je razlog zašto su napredne civilizacije gradile strukture građevina od prirodnih materijala, npr. kamena. Oni su prolazili kroz promjene ostajući u njima.
Zato je u Taos Pueblu koji je star 1400 godina, zabranjeno lokalnim zakonom nositi umjetnu ( sintetsku ) odjeću u njihovim građevinama. Oni znaju da kad dođe „Dan čišćenja“, da će ući unutra i ostati sjedinjeni.
Tu je još jedan fenomen koji će se vjerojatno dogoditi. Kad se dogodi preklapanje denziteta/dimenzija, objekti 4. denziteta će se pojavljivati u ( našem ) 3. denzitetskom svijetu. To će biti objekti koji neće „pasati“ u naš svijet i bit će raznih boja koje će zgražavati vaš um. Ti objekti će udarati vaš um na načine koje ne možete sad ni zamisliti i koje ne možete razumijeti. Budući da je postepen pomak u napretku poželjan ( prijelaz u viši denzitet ), ne dirajte bilo koji od tih predmeta ( ako koji od njih dodirnete, to će vas odmah odvući potpuno u 4. denzitet ), a i ne gledajte u njih jer su hipnotizirajući i gledanje u njih samo ubrzava proces „uvlačenja“ u 4. denzitet.
Ako ste pribrani i koncentrirani, bit ćete u mogućnosti gledati sve to neko vrijeme, ali ne dugo. Kad se potpuno izgubi magnetsko polje Zemlje, vaše vidno polje i vid će polako nestajati i naći ćete se u crnom „mraku“, odnosno praznini. 3-D Zemlja će biti izgubljena za vas cjelokupno u svim pogledima i svrhama. Ono što se desi većini ljudi u tom vremenskom razdoblju je da zaspu i počinju sanjati. San obično traje 3 – 4 dana. Ako poželite, možete samo sjesti i opustiti se, ali ne zaboravite da sve što pomislite da će se desiti – desi se !!! Shvatite da ste doslovno prošli kroz jednu vrstu procesa „rađanja“ u 4. denzitet i da vas to ne zabrinjava puno. Proces je potpuno prirodan i „savršen“, ali strah je veliki problem za ljude u 3. denzitetu ( sadašnjem nivou ). To izgleda novim procesom, ali je on vrlo star. To ste već činili prije. U jednom trenutku za vrijeme procesa, možda ćete se sjetiti da ste to već činili i prije.
Druga strana
Kad nastupi svijet 4. denziteta, svjetlo se vraća. Naći ćete se u svijetu koji još niste vidjeli ( iako već jeste, ali se nećete sjećati toga jer je vaše sjećanje – memorija izbrisana i nekoliko puta prije ovoga ). Izgledat će kao potpuno novo mjesto. Sve boje i oblici i osjećaj svega će biti nov. Percepcijski, bit ćete isti kao i kad ste došli u svijest 3. denziteta, ali sada ste istih dimenzija kao i dosad. Tu su mnogo stvari koje su vrlo slične od svijeta do svijeta – jedna od njih je i ideja svetog trojstva ( majka-otac-dijete ). Kad uđete u taj novi svijet, iako ništa nećete razumjeti, vidjet ćete dva bića koja stoje tamo – majka i otac. Bit će vrlo visoki s obzirom na vas, otprilike 3 – 5 m. Jedno će biti muško, a drugo žensko. Ta bića imaju vezu s vama i vodit će vas i zaštititi za vrijeme vašeg ranog formirajućeg perioda u tom svijetu. Ta bića nemaju klasičnu vezu roditelja koju sad možda imamo u našem 3. denzitetu. Na samom početku oni znaju da ste dio Kreatora i prepoznaju vas i vašu spiritualnu prirodu. Pojavit ćete se isto baš kako i sad izgledate, iako vrlo vjerojatno goli, budući da sintetska odjeća neće „proći“ kroz proces.
Izaći ćete na drugoj strani i biti ćete u toj nevjerojatnoj realnosti sa tim dvjema bićima koja će nekako osjećati tu ljubav prema vama, iako vi nećete znati zašto. Iako će vaš fizički oblik biti potpuno isti, promjenit će vam se atomska struktura drastično. Mnogo prijašnje gustog i čvrstog tkiva će se promjeniti u energiju, i atomska struktura će biti više razdvojena nego prije. Najveći dio vašeg tijela će biti pretvoren ( konvertiran ) u energiju, ali vi to nećete znati.
Mnogi su pozvani a samo pojedini izabrani – scenarij
U Bibliji, Isus je rekao „dvoje od vas biće u krevetu, a jedno ću uzeti“. To govori o scenariju „mnogi su pozvani a samo pojedini izabrani“, što se često dešava, ali vi samo možete učiniti da pomognete nekome. Proći ćete kroz taj proces sami. Odredit će ga vaš karakter i tko u stvari jeste.
Ono što se obično dešava je da neki ljudi prođu kroz proces, a neki ne – a postoji i treća mogućnost – neki uđu u proces a ne izađu. Sami se izbace. Kad dostignete svijest 4. denziteta, mnogi ljudi neznaju da kreiraju cijeli svijet svake sekunde i da on nastaje njihovim mislima i osjećajima – odnosno svim njihovim djelovanjima! U 3. denzitetu je to isto istina, ali to se ne realizira jer imamo sva ta ograničenja nad nama samima da ništa ne možemo učiniti. Tamo je sve sadržano i trenutno. Ako ste tamo i niste u stvari pripremljeni za to, i počnete razmišljati negativno i osjećati strah, kreirat ćete scenarij koji će rezultirati da će vaše biće biti vraćeno u niži denzitet.
Istovremeno, oni koji prođu i sjede tamo i misle o ljubavi, istini, ljepoti, miru i harmoniji, to im se i dešava. Počinjete to sve manifestirati. Postajete stabilni u novom realitetu jer ono što osjećate i mislite – to je vaš karakter i ono što jeste. Oni koji su tamo i pokušavaju zaštititi druge, odnosno ne razmišljaju ubiti ili bilo što takvoga negativnog, nego samo razmišljaju pozitivno – to je i ono što im se manifestira, tj. događa, imaju zagarantiran uspjeh.
Poslije prelaska u viši denzitet, oni koji su „ostali“, odnosno rezoniraju ( slažu se ) s okolinom, jedna od prvih stvari koje im se počinju dešavati je to da saznaju: „Hej, sve što pomislim – dogodi mi se!!!“. Obično ljudi gledaju svoja tijela pod tim svjetlom i počinju mijenjati svoj izgled da bi ga prilagodili svojem idealnom izgledu koji im je na pameti – to je tamo samo djetinjasta vježbica. Ako pogledate mnoge vanzemaljske rase, sve su visoke, lijepe i zdrave. Samo-modelarstvo tijela je neutralna pojava u naprednijem 4. denzitetu jer je ono izraz kreativnosti. Poslije toga, druge stvari postaju mnogo zanimljivije, kao i aktivnosti.
Na Zemlji u 3. denzitetu, treba otprilike 18-21 godina da se od djeteta razvije osoba koja se može sama brinuti o sebi. U 4. denzitetu, to otprilike traje 2 godine – da se razvijete od sadašnje vaše veličine i stanja ( kad stignete ) pa do „odraslog“ bića. U tom razdoblju opet počinjete rasti. Raste vam tijelo, a glava se produžuje sa zadnje strane, i završavate izgledom kao Ahknaton. To je ono što je egipatsko jaje metamorfoze predstavljalo.
Sve to objašnjava zašto je vrlo važno ostati miran prvih par sati kada se pojavite u višem denzitetu/dimenziji i stupnju svijesti. Ponavljam, radite na vašem karakteru. Onog trenutka kad postignete Merkabah za vrijeme tranzicije, uspjeli ste. Pomaganje drugima je vrlo važno. Ako razumijete više od drugih o čemu se u stvari radi, trebali bi imati moralnu odgovornost da pomognete drugima AKO ONI TO ZAMOLE.
Vaš svemirski napredak
Za vrijeme ovog pomaka, imate polaritet sa vašim „Višim ja“ koje se sjedinjuje sa vašim trenutnim stanjem svijesti na točki kada ćete se sjediniti u jedno.
Vrlo visok nivo dimenzionalne svjesnosti ima njeno „tijelo“, planeta Zemlja. Vi na visokom nivou svjesnosti imate i tijelo koje koristite sada trenutno. Literarno govoreći, jednom ćete postati sunca i zvijezde na nebu – to je dio procesa cjelokupnog života u svemiru.
Vaši novi „roditelji“
Ta bića koje ćete susresti, vaši novi „roditelji“, relativno su već povezani sa vama. Oni će vas voditi, učiti i zaštititi za vrijeme prve dvije godine sve dok ne stanete na „svoje noge“. Oni znaju vašu duhovnu vrijednost kao dijelo kreacije, za razliku od sadašnjih roditelja koji većina imaju viziju djeteta kao njihove „svojine“ kojima se kontrolira i upravlja po svojoj volji. Ako će vam vaši novi roditelji nešto željeti reći, vi ćete to jednostavno iskusiti. Ako vam npr. žele reći nešto o sobi, vi ćete jednostavno biti u njoj. To je kao proširenje na višim nivoima svjesnosti i sanjanja sa 42+2 nivoa svijesti. Realitet 4. denziteta je sličan našem 3. u nekim stvarima. Još uvijek je to svijet u kojem je fizičko postojanje jedan njegov dio.
( Prevedeno iz knjige: Valdmar Valerian – Matrix book IV )
* Merkabah: Promišljena i svjesna manipulacija dimenzionalno-kružne-suprotne geometrijske forme koja dozvoljava kreaciju vibracijskog pretvaranja ( procesa ) nad energetskom strukturom dane organske mase, omogućavajući dimenzionalni orto-rotacijski proces da zaštiti i konvertira vibracijsko stanje te mase na viši dimenzionalni nivo egzistencije. ( Transdimenzionalna atomska remolekularizacija ? )
