"ANANDA" e vecnata sila na ova postoenje!!!

nedjelja, 30.11.2008.

ANALIZA ISTINA

Ovaj članak opisuje način na koji se može pristupiti ovim svim podacima i koji može poslužiti za filtriranje svih mogućih podataka da bi se "izvadila" istina iz svega toga.

Proces na kojem je bazirano ovo istraživanje ima dva aksioma:

1. istina nije relativna

2. istina nikada nije u kontradikciji sama sa sobom.

Iz razloga što istina nije relativna, neke ideje su objektivnije od drugih. To znači da ma koji vaš pogled na svijet bio, uvijek može biti malo objektivniji. To pokazuje da ipak ima nešto za što se valja malo i potruditi.

Ideja da istina nikada nije u kontradikciji sama sa sobom je vrlo snažna tvrdnja. Laži mogu biti u skladu s time također, ali mješavina od laži i istine će pokazati kontradiktornosti. Možete koristiti taj princip da bi otkrili što je istina, a što laž. Evo što pod time mislim: teško je reći da je jedna jedina ideja istinita ili lažna, kao i što je teško reći koja je od dvije iste "kockice" lažna, a koja istinita, odnosno koja u koju grupu spada. Ali jedna veća kolekcija nekontradiktornih ideja će otkriti da li je čitava kolekcija istinita ili lažna. Što je veća kolekcija, to je lakše za vidjeti ono što je laž, a što istina. Počnite sa jednom nejasnom "kockicom", nađite ostale koje "pašu" na njih, i ubrzo ćete moći vidjeti i reći koje će dvije "kockice" ići "skupa", odnosno koje će se slagati.

Druga analogija je traženje zlata pomoću sita. Počet ćete sa velikom količinom materijala koji sadrži i mulj i zlatne djeliće, pa ćete protresti sito i pustiti mulj da se ispere. To prikazuje da je vrlo važno da konstantno razmišljamo, čitamo i diskutiramo o velikim količinama novog materijala koji tada možemo sortirati ili filtrirati pomoću intuicije i kritičkog razmišljanja da bi mogli otkriti istinu.

Bolje je gledati što ne valja s teorijom, nego što je u redu. Debate se mogu žestoko voditi vječno radi tisuće činjenica koje podržavaju jednu jedinu laž, ali nitko ne može prigovarati jedinoj činjenici koja pobija tisuće laži.

Zapamtite, sve dok je vaš pogled na svijet u skladu sa svime, vjerojatno ste ili potpuno u pravu ili potpuno u krivu. Kombinirajte taj princip sa procesom od šest koraka koji ću kasnije opisati i imat ćete efikasnu metodu koja će odvojiti istinu od laži. Proces otkrivanja istine je jedan ciklus u kojem skupljate materijal, formulirate teorije, izbacujete apsurde i onda prikupljate još više materijala... i tako u krug.

Najvažnije, istina je uvijek provjerena i logikom i intuicijom - logika bez intuicije ili intuicija bez logike nikad se ne koriste odvojeno u određivanju istine. One moraju biti korištene u tandemu, odnosno paru. Ako je konflikt između logike i intuicije, provjerite vaše logičke pretpostavke. Koristite intuiciju za vođenje i logiku za analizu.

Proces od 6 koraka:

1) Prikupite nove ideje iz promatranja, diskusija ili nekog napisanog materijala. Tada uzmite misteriju, kontradikciju i set pogleda ili bilo čega što trebate objasniti ili rješiti.

2) Za napraviti dobru teoriju koja će to objasniti sve to, trebate početi sa iznošenjem svih mogućih mogućnosti. To znači, sve dolazi u obzir, niti jedna ideja nije smiješna. Koristite vašu intuiciju i nagađanja.

3) Kako dolaze ideje koje vam padaju na pamet, koristite kritičko razmišljanje da bi eliminirali sve što je u kontradikciji samo sa sobom ili totalno nemoguće. Pogledajte ima li "rupa" u tim idejama, pokušajte ih izbaciti.

4) Od "neprobojnih" teorija koje su ostale, selektirajte onu koja:

- objašnjava sve činjenice

- objašnjava činjenice bolje od drugih teorija

- objašnjava činjenice koje prethodne teorije ne mogu

- je logički dosljedna i nema unutrašnje kontradikcije

- ima smisla

- za koju osjećate intuitivno da je u redu.

5) Teoriju je vrijedno zadržati ako:

- sadrži stvari koje će biti kasnije potvrđene pomoću sagledavanja stvari

- nađete vezu iz drugih nezavisnih izvora

6) Ako se nešto pojavi što "izaziva" teoriju, tada:

- provjerite da li je to zbilja izazov koji bi mogao pobiti teoriju, a ne samo varljivi paradoks baziran na pretpostavkama ili nekorektnim pogledima

- provjerite da li je izazov vrijedan, ili je sam po sebi proturječan i pun rupa

- modificirajte teoriju da se prilagodite izazovima

- izbacite novu teoriju koja objašnjava sve elegantnije nego stara teorija

Ovo je potpuno suprotan proces nego što se koristi u znanosti i matematici koji počinju sa aksiomima i sve se kasnije gradi prema njima. Problem te metode je da počinje sa vrlo ograničenom konačnom "količinom" i "puže prema gore" polako poput stalagmita. Ako su pretpostavke ili aksiomi krivi, tada je sve građeno i temeljeno na pogreškama. Nadalje, takav proces ne može preskakati korake, a i uvijek treba provjeru kod promjene prema idućem koraku. Ne može preskakati korake točnosti ili logike, i zato ne može napraviti pomake u paradigmi ( danom primjeru ). On je nefleksibilan proces koji definitivno ima svojih prednosti kad se radi o aplikacijama visoke rizičnosti koje zahtjevaju mnogo sigurnosti i osiguranja, ali kad se radi o probijanju novih područja, nevjerojatno je spor. Bilo koja kreativnost u tom procesu se događa samo u formacijama osnovnih aksioma ili u slučajnostima koje se nađu na putu.

Proces koji je opisan u ovom sažetku počinje sa beskonačnom količinom podataka i "struganju" onoga što se ne uklapa. To znači da tu nema potrebe za preskakanjem logičkih "ponora" jer netko pristupa problemu s druge strane. Puno je jednostavnije sagraditi most ako je netko već na drugoj strani. Slično je i kad se temeljna ideja potvrdi pomoću ovog procesa, lakše je raditi unatrag i logički premostiti ponor. Također, slaganjem ideja koje pašu jedna uz drugu i sortiranjem i odvajanjem od laži zahtjeva kreativnost u svakom koraku, pa je to najbolja metoda za postizanje brze inovacije, odnosno saznanju o novim stvarima.

Metode zavaravanja

Ovaj svijet je pun čuda, ali također je pun i zavaravanja. Dok niti jedan put nije krivi put, neki putevi su više u krug i više bolni nego drugi. Znati što tražiš može ti uštedjeti mnogo nepotrebnih nevolja. To proističe iz slaganja entuzijazma s oštroumnošću i istraživanja mudrosti neophodnoj za navigaciju na čisti put.

Ovdje je lista nekih uobičajenih zamki koje ljudi mogu doživjeti u njihovim istraživanjima za viša razumijevanja. Većina od ovih primjera je sakupljena iz osobnih iskustava i promatranju grešaka kod drugih:

Točna proročanstva nisu garancija pozitivnih namjera. Zavaravajući izvori mogu napraviti uspješna predviđanja samo da bi isključivo dobili slijepu privrženost, uzrokovali osjećaje sudbine, ili kreirali samo-ispunjavajuća proročanstva. Kad pozitivni izvori daju predviđanja, oni poštuju slobodnu volju i prezentiraju mogućnosti bez stravičnih opisa ili prekomjernog fatalizma.
Ako srž materijala sadrži nepobitne istine nužno ne znači da ga to čini točnim. Zavaravajući izvori mogu naslagati cijelu hrpu laži pod istinite osnove, dok površni slučajevi jednostavno legnu zajedno sa egzistirajućim materijalom. Nasuprot tome, pozitivni materijal je uvijek više nego samo zbroj svojih dijelova i prezentira ekstra-informacije koje su nove, praktične i moguće za provjeru.
Preokupacija sa nižim istinama može odvratiti od potrage za višim istinama. Na primjer, opsesija s otkrivenom političkom korupcijom može odvratiti od stjecanja neophodnog duhovnog jačanja, što je popularna taktika korištena od hiperdimenzionalnih entiteta i njihovih ljudskih agenata. Pozitivni izvori daju prioritet tako da oblikuju niže istine u njihov konteks viših istina.
Samo zbog toga što nešto sadrži umotane trivijalne stvari, kompleksni žargon, i brdo stranica, to ne znači nužno da sadrži i apsolutne istine. Iluzija apsolutnog baca ljude u potjeru u divljinu za velikim istinama, dok ju je bolje negdje drugdje naći. Pozitivni izvori su kompleksni jedino iz razloga točnosti i višeslojnosti problema.
Alternativa pogrešnom sistemu vjerovanja ne mora biti uvijek bolja alternativa. Odbijanje nečega i traženje njegove dijametralne suprotnosti može jednostavno biti kretanje iz samozavaravanja u samouništenje. Pozitivni izvori ne obvezuju to mehaničko binarno razmišljanje i umjesto toga prezentiraju izbalansirana rješenja koja premašuju takva lažna račvanja.
Zavaravajući izvori dobijaju vjernost pomoću djelovanja na ego i igranjem na nesigurnost. Mi smo svi specijalni i ovdje smo radi razloga, ali te mračne sile skrivaju svoje slabosti i ciljaju na poniznost i veličaju važnost sebe pomoću dodjeljivanja jednih granduoznih titula, mesijskih pravila, i odbacuju povijest iz prošlih života. Pozitivni izvori vam pomažu da postignete skromno razumijevanje vašeg mjesta u univerzumu bez uzvišavanja ili obuzdavanja onog što u stvari jeste.
Ponekad akcija prema balansu može premašiti težište i postati nova vrsta debalansa. Na primjer, micanjem štetnih otrova iz vaše hrane kod dijete, može donijeti zdraviji balans, ali prevelika dijeta bez propisnih zamjena u prehrani može voditi do neuhranjenosti. Da bi izbjegli tu zamku, korektne akcije se uvijek poduzimaju do stanja balansa.
Prava metoda krivoj osobi može dati suprotne rezultate. Na primjer, metodologija „Fourth Way“ cilja na uzgoju duša unutar onih koji je nemaju; ako se ljudi koji trebaju dušu, „probude“, rađe nego da im „izraste“ duša, ograničavaju sebe na takav sistem, oni će pretpostaviti da su manji nego što u stvari jesu i duhovno se zagušiti. Pomoću znanja o samom sebi, vi ćete znati što je dobro za vas.
Darovi nisu uvijek dani iz iskrenosti. Otetim ljudima od strane vanzemaljaca su često dane psihičke moći i čak mogućnosti lječenja, ali to su bezvrijedne bižuterije za koje vanzemaljci ne mare i koje su dane za uzvrat spiritualnog i biološkog vlasništva nad otetom osobom. Darovi su jedino iskreni kad se daju bezuvjetno i nesebično.
Biti pod napadom nije uvijek znak da ste na pravome putu. Napadi mogu ponekad služiti kao lažna potvrda, da bi uboli stoku i napravili joj paranoju i prionuli što više u njezin zavaravajući sistem vjerovanja, kao kad pobožni Katolici imaju demonske napade jer se lako stjeraju u tor i služe kao hrana. Za one na pravom putu, napadi su daleko sofisticiraniji; oni gledaju da potkopaju vjeru u sebe i pritišću nekoga da počini samoubojstvo, ili našteti sam sebi.
Astralne varalice često poprime izgled impresivnih karaktera kao povijesnih figura, velikih učitelja, arhanđela, Isusa, ili vanzemaljaca. Oni to čine da bi formirali parazitsku vezu sa onima koji povjeruju u tu prevaru, i tada prevaljuju veliki put da bi izgradili svoje ličnosti. Materijal bi uvijek morao biti procjenjen svojim sadržajem, a ne njegovim izvorom, i zavaravajući izvori će dati podmuklo nekompletan ili „prazan“ materijal zbog svojih samo-proglašenih dokumenata.
Plemenite namjere mogu biti iskrenute u don-kihotska ponašanja. Oni sa dobrim srcem mogu, radi nedovoljnog znanja ili neprizemljenog idealizma, biti vođeni na stranputicu jer se od njih zahtjeva mnogo vremena, energije i resursa da bi ih se držalo u uvjerenju da čine neku razliku, dok njihovi talenti u „široj slici“ mogu biti razvijeni i primjenjeni negdje drugdje. Oštroumnost zahtjeva da se ne dozvoljava subjektivnosti i željnom razmišljanju da zamaskiraju upozoravajuće znakove koji govore da ste na krivom putu.
Grupna suglasnost je mač sa dvije oštrice. Dok povjerenje i sporazum između mnogobrojnih individualaca umanjuje rizik na osobnoj bazi, ako čitava grupa može biti uvučena u slaganje s lažnom idejom, tada bilo koja individua, koja je u njoj, bude odbačena u racionalizaciji da je ta individua više u krivu, nego čitava grupa. Osobna komunikacija s nečijim srcem i umom će uvijek uzeti prvenstvo nad grupnom suglasnošću jer je istina unutar njega.
Bilo što dobro može biti prikazano u lošem svjetlu; bilo što loše može biti prikazano u dobrom svjetlu. Uzimajući najbolja obećanja zavaravajućih izvora i uspoređujući ih sa najgorim rizicima produktivnog puta, zavaravajući put može lažno izgledati kao optimalni izbor. Jedino pomoću ispitivanja totalno svih opcija, netko može napraviti izbor, iz svih danih informacija.
Metoda ili sistem „samo radi i daj vidne rezultate“ nije garancija da je to sistem za dobrobit. One rezultate koje ti vidiš mogu se slagati sa većim količinama štetnih rezultata koje ne možeš vidjeti, što je specijalno istina kod sistema koji potiču naglašenu tehnologiju, rituale, ili formule za spiritualnu vježbu, samo-određivanje, i otkrivanje. Najbolje što netko može učiniti je da promotri dobitke, ali pronalazi i sve potencijalne štete kojim sistem ide protiv njih.
Prevara obično oponaša istinu što je moguće bliže, sve dok se ne propagira i onda je suprotno. Ona dijeli površne karakteristike pozitivnih izvora i nada se da ciljana publika neće gledati unatrag površnu krivotvorinu. Ultimativno, nešto uvijek teži k osjećanju te prevare tih izvora unatoč površnom obliku koji izgleda uobičajeno; jednom kada vas intuicija upozori, razum vam ne treba više djelovati kod tog problema.


30.11.2008. u 21:31 • 6 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 24.11.2008.

O BOLESTIMA...


click to comment
click to comment
Walter Last radio je kao kao biokemičar i kemičar istraživač na medicinskim odjelima nekoliko njemačkih sveučilišta i u Bio-Science Laboratories u Los Angelesu, SAD, a kasnije kao nutricionist i prirodni terapeut u Novom Zelandu i Australiji. Napisao je brojne članke o zdravlju kao i nekoliko knjiga, uključujući Heal Yourself i Healing Foods (Penguin Books) i Natural Way to Heal (Hampton Roads Publishing). Internet stranica Waltera Lasta, koja pokriva teme koje se tiču zdravlja, znanosti i duhovnosti je na adresi http://mrbean.net.au/...

Njemački liječnik Ryke Geerd Hamer (r. 1935.) imao je izuzetno visok postotak uspješnosti sa svojom terapijom liječenja raka – daleko veći od bilo koje terapije koju sam vidio. Prilikom jednog od nekoliko suđenja progonjenom dr. Hameru, javni tužitelj (u Wiener Neustadtu u Austriji) morao je priznati da je 6,000 od 6,500 pacijenata s pretežno uznapredovalim stadijima raka još bilo živo četiri do pet godina nakon tretmana dr. Hamera. To je uspješnost od 90% - gotovo potpun obrat rezultata koji se mogu očekivati nakon konvencionalnog liječenja uznapredovalog raka.

Dr. Hamer je dobio rak testisa nedugo nakon što je njegov sin ustrijeljen 1978, i pitao se da li je sinovljeva smrt bila uzrok njegovog raka. Ipak, tek je tri godine kasnije, radeći u bolnici za liječenje raka na Sveučilištu u Münchenu, dr. Hamer mogao započeti s ozbiljnijim istraživanjem raka. Nakon toga istražio je i dokumentirao 15,000 slučajeva raka, i otkrio je da su uvijek bile prisutne sljedeće karakteristike, koje je nazvao Željeznim pravilima raka.



ŽELJEZNA PRAVILA RAKA

1. Svaki rak i slična bolest počinju kao DHS – Dirk Hamer Sindrom (nazvan po njegovom sinu). To je ozbiljno, akutno dramatično i izolirajuće iskustvo konflikta i šoka. Istovremeno se manifestira na tri razine: na psihi, mozgu i organima.
2. Tema psihičkog konflikta određuje mjesto fokusa Hamer Herda, u mozgu, i mjesto raka u organu.
3. Tijek psihičkog konflikta u međuovisnosti je s razvojem Hamer Herda u mozgu, i razvojem raka u organu.
U trenutku konflikta-šoka, na predodređenom mjestu u mozgu događa se nešto poput kratkog spoja. To se može snimiti kompjuterskom tomografijom (CT), i nalikuje koncentričnim krugovima na streljačkoj meti ili površini vode nakon što je u nju bačen kamen. Kasnije, ako se konflikt razriješi, CT slika se mijenja i razvija se edem i, konačno, ožiljak.

Iz sljedećeg primjera može se vidjeti koliko su ova oštećenja moždanog tkiva specifična i precizno smještena. Nakon stručnog predavanja, jedan liječnik dao je dr. Hameru CT sliku mozga i zamolio ga da ju protumači. Dr. Hamer je iz nje dijagnosticirao da pacijent ima novi karcinom mjehura koji krvari i u fazi je zarastanja, stari karcinom prostate, dijabetes, stari karcinom pluća i gubitak osjeta u određenom dijelu tijela, uz odgovarajuće emocionalne konflikte.

Zapanjuje činjenica da je dr. Hamer uspio pokazati da se istovremeno s pojavom koncentričnih oštećenja tkiva mozga na CT-u odgovarajućeg organa također mogu vidjeti takve koncentrične lezije. Prema dr. Hameru, do toga dolazi istog trenutka kada psihički šok pogodi podsvjesnu razinu, i iste sekunde počinje razvoj raka. Međutim, i druge bolesti mogu biti uzrokovane istim mehanizmom. Ozbiljnost bolesti može ovisiti o drugim fiziološkim, energetskim i prehrambenim faktorima, ali njena priroda i lokacija određene su sadržajem konflikta-šoka.

Dr. Hamer vjeruje da se međuodnos ključnih emocionalno stresnih događaja, pogođenih dijelova mozga i odgovarajućih organa razvio kao čovjekova evolucijska prilagodba iz sličnih programa u životinjskom svijetu. Kada neočekivano doživimo emocionalni šok, pokreće se program za hitni popravak – biološki program za konflikte – s ciljem vraćanja jedinke u normalno stanje. Takvi programi mogu se čak odnositi na obitelji ili druge grupe.

Dr. Hamer daje sljedeći primjer. Majka vidi kako njeno dijete doživljava tešku nezgodu. Gledano evolucijski, djeca se brže oporavljaju ako dobivaju dodatne količine mlijeka. Zato majčin biološki program za konflikte pokušava potaknuti stvaranje mlijeka povećanjem broja stanica u dojkama. Ako je majka dešnjakinja, to će istog trenutka uzrokovati pojavu Hamer Herda (Termin izvorno potječe od protivnika dr. Hamera koji su strukture u mozgu koje je on otkrio posprdno nazvali «Hamersche Herd» – Hamerovi komični fokusi) u određenom dijelu njene desne moždane hemisfere, što se pak odražava na njenoj lijevoj dojci. Kad se dijete oporavi, konflikt se počinje rješavati i dodatno mlijeko više nije potrebno. Majka dobiva dobroćudni oblik tuberkuloze u toj dojci koja razgrađuje suvišne stanice dojke. Ali ako mikobakterije potrebne za taj proces nisu prisutne, područje se može samo kalcificirati i ostati kao uspavani tumor.

Isti proces događa se kod životinja. Ovca kojoj vuk odnese janje pokazuje sklonost prema raku vimena; strana ovisi o tome da li je lijevonoga ili desnonoga. Međutim, ovca najčešće rješava taj konflikt tako što ojanji novo mladunče.

Sljedeći primjer može ilustrirati kakvu je vrijednost u preživljavanju ovaj mehanizam izvorno imao. Zamislimo da lav goni antilopu. Antilopa mora u trenutku mobilizirati sve svoje snage da bi preživjela. Vodstvo preuzima simpatički živčani sustav, a k tome se u mozgu aktiviraju i određeni centri koji potiču aktivnost pluća. Nakon uspješnog bijega, životinja će se odmoriti, a parasimpatički živčani sustav nakratko će preuzeti nadzor kako bi normalizirao tjelesne funkcije.

Ako se, umjesto toga, nekoj osobi priopći da ima rak, čak i ako je dijagnoza pogrešna, zbog istog straha od smrti pokreće se onaj isti biološki program koji je pomogao životinji da pobjegne. Povećava se razina stresa i aktivira se veza između mozga i pluća, ali sada se nema kamo pobjeći. Dok se konflikt ne razriješi, što može potrajati godinama, postojat će neprekidan stres, kao i stimulacija aktivnosti pluća od strane mozga, koja će sada poprimiti oblik povećanja kapaciteta pluća zbog neprestane diobe stanica.

Ovaj proces može se zaustaviti samo isključivanjem prekidača u mozgu kroz gašenje izvornog konflikta-šoka. To se događa kada je pacijent podvrgnut operaciji ili prirodnoj terapiji za koju u potpunosti vjeruje da će dovesti do izlječenja. Ali, ta ista procedura neće riješiti konflikt kod pacijenta koji sumnja u njenu učinkovitost, i bolest će nastaviti napredovati. Zahvaljujući radu dr. Hamera, ovo više nije samo nepotkrijepljena pretpostavka, već znanstvena činjenica koju je u svakom trenutku moguće provjeriti CT pregledom mozga.



Sljedeća lista prikazuje neke od odnosa između konfliktnih osjećaja i pogođenih organa:

Kora nadbubrežne žlijezde – kriva usmjerenost, zavedenost na krivi put;

Mjehur – ružan sukob, prljavi trikovi;

Kost – nedostatak samopoštovanja, osjećaj inferiornosti;

Mliječne žlijezde u grudima – uključuje brigu ili nesklad;

Mliječni kanalići u grudima – konflikt razdvajanja;

Dojka, lijeva (kod dešnjaka) – koflikt oko djeteta, doma ili majke;

Dojka, desna (kod ljevaka) – konflikt s partnerom ili drugim osobama;

Bronhi – teritorijalni konflikt;

Grlić maternice – ozbiljna frustracija;

Debelo crijevo – ružan, neprobavljiv sukob;

Žučni mjehur – konflikt suparništva;

Srce – neprestani konflikti;

Crijeva – neprobavljiva gruda bijesa;

Bubrezi – nedostatak volje za životom; konflikt povezan s vodom ili tekućinom;

Grkljan – konflikt straha i uplašenosti;

Jetra – strah od gladi;

Pluća – strah od smrti gušenjem, uključujući i strah za nekog drugog;

Limfne žlijezde – nedostatak samopoštovanja povezan s lokacijom;

Melanom – osjećaj prljavosti i oskvrnutosti;

Srednje uho – nesposobnost dolaska do nekih prijeko potrebnih informacija;

Usta – nešto se ne može sažvakati ili zadržati;

Jednjak – nešto se ne može imati ili progutati;

Gušterača – uznemirenost i bijes u sukobu s članovima obitelji ili u vezi nasljeđa;

Prostata – ružnan sukob u vezi sa seksom ili sa seksualnim konotacijama;

Rektum – strah od beskorisnosti;

Koža – gubitak integriteta;

Slezena – šok uzrokovan tjelesnim ili emocionalnim ranjavanjem;

Želudac – neprobavljivi bijes, previše progutanog;

Testisi i jajnici – koflikt gubitka;

Štitnjača – osjećaj nemoći;

Maternica – seksualni konflikt.



Ovo su još neke specifične bolesti povezane s konfliktnim osjećajima:

AIDS – Dr. Hamer je primijetio da nitko nikada nije umro od AIDS-a a da prije toga nije saznao ili bio uvjeren da je HIV-pozitivan. Ovo upućuje na zaključak da je, kao i kod raka, negativna percepcija povezana s AIDS-om ta koja uzrokuje njegove razorne učinke.

Angina pektoris – Uzrokovana je teritorijalnim sukobom u aktivnoj fazi, i srčanim infarktom u fazi izlječenja.

Dijabetes i hipoglikemija – Desnoruka žena dobit će hipoglikemiju zbog tjeskobe ili odvratnosti, ali ako je ljevoruka, dobit će dijabetes ovisan o inzulinu. Desnoruk muškarac dobit će dijabetes ovisan o inzulinu zbog sukoba koji uključuje otpor ili borbu protiv nečega, ali ako je ljevoruk, dobit će hipoglikemiju.

Paraliza lica – Strah od gubljenja lica, posljedica ismijavanja.

Hemoroidi – Desnoruka žena s problemom identiteta i ljevoruki muškarac s teritorijalnim bijesom u fazi izlječenja, dobit će hemoroide.

Srčani infarkt – Borba za teritorij ili njegov sadržaj

Multipla skleroza i paraliza – Nesposobnost bijega, nastavljanja ili pridržavanja, ili kada se ne zna što bi trebalo napraviti

Psorijaza – Uključuje konflikt razdvajanja od majke, oca, obitelji, doma, prijatelja ili kućnih ljubimaca.

Psihoze svih vrsta imaju jedan ili više aktivnih Hamer Herdova u objema moždanim hemisferama.

Reumatizam – konflikt brutalnog razdvajanja koje je uzrokovalo bol i patnju.

Vitiligo, Leukoderma – konflikt ružnog ili brutalnog razdvajanja.



Bilješka o dominantnoj ruci:

Ljevaci razvijaju probleme na suprotnoj strani od pravih dešnjaka. Dominantna je ona ruka koja se prilikom pljeskanja nalazi gore. Kod desnorukosti, svi mišići na desnoj strani tijela povezani su s partnerom, a možda i drugim osobama, a svi mišići na lijevoj strani povezani su s djecom ili vlastitom majkom.

Ta se stanja mogu promijeniti kod hormonalnih promjena, kao prilikom uzimanja kontracepcijskih pilula ili kod menopauze.



Izbor žarišta konflikta događa se kroz podsvjesne asocijacije. Na primjer, biološki konflikti koji uključuju vodu, ali i druge tekućine kao što su mlijeko ili ulje, dovode do raka bubrega; strah od smrti dovodi do raka pluća; psihološko gutanje većeg zalogaja nego što se može probaviti dovodi do raka želuca ili crijeva. Izvorno, u životinjskom svijetu, zaista se radilo o velikom zalogaju hrane, ali u našem slučaju može se raditi prevelikim financijskim obavezama, ili o bilo kojim drugim preuzetim dužnostima koje se ne mogu ispuniti. Ipak, žarište ne određuje sam događaj, već, prije, psihološki značaj koji on za nas ima u trenutku događanja.

Dr. Hamer ovo ilustrira primjerom žene koja otkriva svog supruga u krevetu s drugom ženskom osobom. Kao konflikt seksualne frustracije, to će uzrokovati rak maternice. Ako ga ona umjesto toga doživi kao sukob s partnerom, tada će to kod dešnjakinje dovesti do raka desne dojke. Ako su konfliktni osjećaji strah i odvratnost, tada će nastati hipoglikemija. Uz osjećaj manje vrijednosti, rak se može razviti u pubičnoj kosti. Ako je osjećaj manje vrijednosti povezan s izdajom povjerenja, a ne sa seksualnošću, tada će nastati problem u ruci ili nozi, a moguće je i da će se javiti u prstima ili ramenu. Druge tipične situacije koje mogu dovesti do bioloških konflikata su konflikti gubitka: gubitak voljene osobe, posla, vrijedne imovine ili teritorija.

Dr. Hamer vjeruje da većinu metastaza ili sekundarnih tumora uzrokuje strah od tumora ili strah od smrti koji se javljaju kad se pacijentu priopći da boluje od raka ili da su prognoze negativne. Ipak, u ovom istom slučaju, nastali konflikt-šok ne mora biti strah od smrti, nego to mogu biti bijes, ogorčenje ili konflikt odvajanja od supruga ili djece, i tada će se tumori javiti na drugim mjestima. Također, dijagnoza raka na debelom crijevu često dovodi do raka na jetri zbog podsvjesnog straha od gladi.

Općenito uzevši, beznadnost, očaj i osjećaj besmislenosti stvaraju kronični stres koji onemogućuje izlječenje od raka i drugih bolesti, ali oni nisu uzrok bolesti. Prema dr. Hameru, pravi uzrok raka i drugih bolesti je neočekivani traumatski šok za koji nismo emocionalno spremni.



FAZA IZLJEČENJA

Početak DHS-a ili iskustva konflikta-šoka drugačiji je od drugih konflikata koje svakodnevno doživljavamo. On uzrokuje kontinuirani stres koji za posljedicu ima sklonost hladnim rukama i stopalima, nedostatak apetita i gubitak težine, nesanicu i neprestano razmišljanje o sadržaju sukoba. Ako se konflikt ubrzo ne riješi, dugotrajni stres dovest će do specifičnih simptoma i razvoja raka ili druge bolesti.

Kad se konflikt razriješi, pacijent više nije zaokupljen sadržajem konflikta, apetit se vraća, ruke su opet tople i vraća se zdrav san, ali može se osjećati i slabost, umor, i potreba za odmaranjem. Ti učinci pokazuju da je parasimpatički živčani sustav preuzeo kontrolu.

To je početak faze izlječenja, koja može biti duga i teška.

Za vrijeme prvog dijela faze izlječenja dolazi do zadržavanja vode i upala, ali tumor prestaje rasti. To s vremenom dovodi do krize izlječenja, koju Hamer naziva epileptičkom ili epileptoidnom krizom, zato što je uzrokovana edemom oštećenog moždanog tkiva Hamer Herda. Simptomi su specifični za svaku bolest.

Nakon toga tijelo počinje izbacivati akumuliranu vodu, pacijent postupno dobiva na snazi, i tjelesne funkcije se normaliziraju. Sada moždano vezivno tkivo, glija, počinje popravljati Hamer Herd. Konvencionalni radiolozi to mogu interpretirati kao brzorastući tumor na mozgu i tretirati ga u skladu s dijagnozom.

Dr. Hamer procjenjuje da je 99% događaja na mozgu kao što su udari, krvarenja u mozgu, ciste i tumori, posljedica zacjeljivanja Hamer Herdova. Zato ih on smatra privremenim i samoograničavajućim, osim ako ne dođe do neprikladne medicinske intervencije. Najvažnija pomoć u ovakvim slučajevima je smanjenje bilo kakvog moždanog edema.

Za vrijeme krize izlječenja pacijent može nakratko ponovno proživjeti izvorne psihološke konflikte s hladnim nogama i hladnim znojem. Uloga toga je da se suzbije i ukloni edem ozlijeđenog moždanog tkiva, što onda omogućuje normalizaciju drugih tjelesnih stanja. Najopasnije je razdoblje upravo prije kraja krize izlječenja, kada postaje jasno da li je tijelo dovoljno jako da pobijedi bolest.

U teškim slučajevima s dugotrajnim i jakim konfliktima, može se razviti veliki edem mozga, koji dr. Hamer liječi injekcijama kortizona. U prirodnoj terapiji umjesto toga koristimo kombinaciju uree i protuupalnih terapija.

Urea ima jaka diuretska svojstva i odličan učinak u slučajevima opasno visokog pritiska tekućina u mozgu. Obično se uzima 20 grama uree 2 do 5 puta dnevno.

Opisan je jedan po život opasan slučaj golemog ponovno izraslog moždanog tumora koji je potpuno nestao za dva sata, nakon što je pacijent primio 256 ml 30%-tne uree. Slučaj je opisala Martha Cristy (FutureMed, Inc., SAD) u Your Own Perfect Medicine. Ovaj izvještaj jasno pokazuje da je ono što se smatralo tumorom zapravo bilo golemi edem, u skladu s postavkama Nove medicine.

Ono što dr. Hamer naziva epileptičkom krizom pacijent može doživjeti kao srčani udar, plućnu emboliju, hepatitis, ili upalu pluća. Tijekom faze izlječenja pacijent najčešće osjeća veće neugodnosti nego za vrijeme aktivnog rasta tumora.

U prvom dijelu faze izlječenja, dok tijelo oslobađa upalne hormone, većina problema nastaje zbog zadržavanja vode, upala i nateknuća tkiva, što sve može uzrokovati jake bolove. Bez obzira nalaze li se u mozgu ili nekom organu, Hamer edeme smatra pozitivnima – znakom izlječenja.

Nakon krize izlječenja, adeno-karcinome uklanjaju gljivice i mikobakterije, dok virus hepatitisa može pomoći u obnavljanju jetre. U toj fazi bakterije, virusi i gljivice koji pomažu u razgradnji tumora i obnavljanju oštećenih tkiva također uzrokuju upalu, bolove i groznicu.

Ako vam je čudno što dr. Hamer mikroorganizme smatra prijateljima i pomagačima u liječenju raka, on je došao do jednog još neobičnijeg otkrića. U svom ontogenetskom sustavu tumora i kanceroznih bolesti, on razlikuje dva suprotna procesa tijekom aktivne faze konflikta.

Ovisno o lokaciji Hamer Herda u mozgu, može doći ili do povećanja broja stanica ili do njihovog uništavanja. Prva grupa ima povećanje broja stanica i rast tumora za vrijeme faze konflikta, a zatim uklanja suvišne stanice uz pomoć mikroorganizama u fazi izlječenja. Druga grupa uzrokuje uništavanje stanica tijekom faze konflikta, što rezultira nastankom čireva, nekroza i rupa u tkivu koje mogu nastati, na primjer, u kostima (osteoporoza), bubrezima, slezeni ili jajnicima. U fazi izlječenja, ova druga grupa nastoji ispuniti praznine diobom stanica. Nekroze i osteolize (razgrađene kosti) sada popravljaju bakterije koje prvo stvaraju apscese, koji se zatim popunjavaju ožiljnim tkivom, a kasnije i zacjeljujućim tkivom koje tvori osteosarkome, limfome, fibrome i prolazne ciste. Osim toga, leukemija se najčešće javlja u fazi izlječenja, kao kod oštećenja koštane srži radijacijom, kemikalijama ili rakom kostiju.

Prema dr. Hameru, ova stanja su uglavnom samoograničavajuća, i mogu izmaknuti kontroli samo ako se dogode novi konfliktni šokovi, kad je tijelo previše staro ili slabo, ili zbog metoda konvencionalne medicine. Nasuprot tome, prirodne metode liječenja nastoje pružiti pomoć tijelu i duhu u tom teškom razdoblju. Većina izlječenja protiče bez većih problema, ali u oko 10% slučajeva potrebna je puna podrška iskusnog terapeuta, posebno u vrijeme krize izlječenja.



LIJEČENJE PSIHIČKOG KONFLIKTA

Glavni je zadatak u svakom slučaju raka otkriti izvorno iskustvo emocionalnog šoka i uvjeriti se da je ono izliječeno ili da zacjeljuje. U velikom broju slučajeva ono se samo ispravilo, i pacijent trpi posljedice faze izlječenja. Na primjer, netko je izgubio farmu ili posao, ali se u međuvremenu počeo baviti novim poslom ili hobijem. Kao naknadna posljedica, sada se može javiti tumor koji postupno postaje uspavan ili se razgrađuje. Oko 40% tumora koji se otkriju rutinskim medicinskim pretragama smatra se starim i bezopasnim, odnosno uspavanim i kalcificiranim. Ipak, mogu se javiti komplikacije ako medicinska intervencija dovede do konflikta-šoka uzrokovanog strahom od smrti, koji će potaknuti rast istog ili nekog drugog tumora.

U drugim slučajevima izvorni konflikt može i dalje biti aktivan, ili može postojati novi aktivni konflikt. Budući da to ne znamo, moramo u svakom slučaju dobro promisliti kako bismo otkrili izvorni i bilo koji drugi konflikt. Moramo se vratiti u prošlost, posebno u vrijeme od jedne do dvije godine prije početka našeg problema, i analizirati naše osjećaje u tom razdoblju, kao i prije i poslije njega. Također, meditacija ili terapija regresijom mogu biti od pomoći pri otkrivanju konfliktnih šokova.

Ako doživimo snažnu emocionalnu reakciju kada otkrijemo sadržaj konflikta, možemo biti sigurni da on još uvijek nije razriješen. Ako je to moguće, najbolje ga je riješiti na prirodan način. Na primjer, ako je uzrok bio gubitak partnera, onda možete pronaći nekoga novog; ako ste izgubili dijete, možete ponovno zatrudnjeti (rak prestaje rasti nakon trećeg mjeseca, jer trudnoća ima prednost) ili usvojiti dijete. Kako god bilo, ono što liječi nije sama trudnoća, novi partner ili kućni ljubimac, već mogućnost da se pomirimo s našim gubitkom, prihvatimo ga i nastavimo sa životom. Tko to nije u stanju, neće imati koristi od novog partnera, djeteta ili kućnog ljubimca, ali moguće je da će dobrom terapeutu ipak biti lakše da pomogne toj osobi.

Ako prirodno rješenje nije moguće ili ako nemate mogućnost odlaska terapeutu, poslužite se vođenom vizualizacijom, bilo sami ili uz pomoć partnera ili bliskog prijatelja. U opuštenom i meditativnom stanju ponovno zamislite i proživite konflikt što je moguće intenzivnije, ali onda ubacite pozitivan ili poželjan ishod. Stvorite i proživite taj novi ishod što je moguće življe i detaljnije; gledajte ga, osjećajte ga, a ako je moguće i slušajte ga i mirišite. Izvorno iskustvo moglo vam je usaditi i sjećanja na nepovezane detalje (tragove) vašeg mučnog doživljaja, na koje sada možda reagirate alergijom. Možete se pokušati na isti način toga osloboditi vođenom vizualizacijom.

Ako nijedna od ovih metoda nije moguća zato što zbog bilo kojeg razloga osjećate da morate nastaviti s vašim trenutnim obavezama ili mukama, onda još samo dublje duhovno razumijevanje i prihvaćanje može biti od pomoći. U svakom slučaju, budite svjesni svoje ranjivosti i izbjegavajte nove konflikte-šokove – ali ako se neki ipak dogodi, izbacite ga iz svog sustava što je prije moguće.

Osim toga, čvrsto vjerujem da će svi aktivni konflikti završiti i da će faza izlječenja započeti kada budemo u stanju u sebi snažno osjetiti ljubav i praštanje, a onda ih i zračiti prema drugima, a posebno prema onima za koje osjećamo da su nam možda nanijeli zlo. Možemo dodatno ublažiti fazu izlječenja očekivanjem da će ona biti kratka i blaga, i da će dovesti do potpunog oporavka.

Prema dr. Hameru, životinje u prirodi dobivaju rak zbog istih programa šoka kao i mi. Ipak, 80 – 90% njih preživi i ne primijetivši to, jer faza izlječenja može ići svojim normalnim tijekom. One što umiru uglavnom su stare životinje koje ne mogu razriješiti konflikt, na primjer povratiti teritorij od suparnika ili nadoknaditi izgubljeno mladunče.

U našem društvu nije tako, jer se prirodni procesi izlječenja najčešće narušavaju. To počinje s dobivanjem sredstava za smirenje i antidepresiva za vrijeme aktivne faze konflikta, koji nas sprečavaju da uzvratimo i izborimo se za naš teritorij. Zatim to može dovesti do dijagnoze raka koja uzrokuje nove aktivne konflikte, i može završiti prepisivanjem morfija, koji potpuno onemogućuje naše iscjeljujuće odgovore.

Dok dr. Hamer ne vjeruje da zdrava hrana, lijekovi, pročišćavanje ili zdrav život općenito mogu izliječiti rak, oni sigurno mogu biti važni da bi se preživjele patnje tijekom faze izlječenja.

Zapravo, dr. Hamer drži da se sve bolesti sastoje od dvije faze: početne s aktivnim konfliktom, nakon koje slijedi (ako je to moguće) faza izlječenja koja poništava program konflikta. On ih više ne naziva bolestima, već posebnim biološkim programima. Tvrdi da je radio s više od 31,000 pacijenata, i da je svaki od tih slučajeva, bez izuzetka, potvrdio njegove teorije. Kaže da Nova medicina ima 95%-tan uspjeh u obrtanju smjera razvoja raka pod idealnim okolnostima, t.j., ako je konflikt rano razriješen, ako nema novih konflikata i upletanja konvencionalne medicine. Ipak, mnogi pacijenti s uznapredovalim bolestima nisu u stanju riješiti svoje konflikte, ili to uspiju kad je već prekasno, i zato ne reagiraju pozitivno na tretman.



PROGON DR. HAMERA

Siemens, proizvođač CT opreme, neovisno je dokazao postojanje Hamer Herdova u mozgu. Nadalje, Sveučilište u Trnavi (Slovačka) 1998. je potvrdilo dijagnostički značaj Hamer Herdova. Usprkos tome, dr. Hamer se suočio s žestokim progonom.

Po njemačkom zakonu, liječniku se može oduzeti dozvola za rad ako su mu mentalne sposobnosti smanjene. Njemački okružni sud je 1986. primjenom ovog zakona Dr. Hameru oduzeo dozvolu za rad. Kao dokaz navodno neprikladnog mentalnog stanja dr. Hamera, sud je naveo da on nije spreman poreći svoje teorije i zakleti se na vjernost principima ortodoksne medicine.

Što je još gore, sud je otkrio dokaze da on nije u stanju konvertirati na principe ortodoksne medicine: samo mjesec dana prije suđenja u ispravnost svojih teorija pokušao je uvjeriti grupu uglednih profesora! Godinu dana kasnije, isti je sud zatražio psihijatrijsku procjenu njegovih mentalnih sposobnosti, što je dr. Hamer odbio. Bez da ga je ikad vidio, sudski je psihijatar dijagnosticirao da je dr. Hamer psihopat!

Dr. Hamer je 1997. uhićen i zatvoren na 18 mjeseci prema opskurnom zakonu o prirodnoj terapiji koji je bio uveden pod Adolfom Hitlerom s ciljem zatiranja Cigana. Njegov je zločin bilo to što je dao besplatne zdravstvene savjete nekim osobama koje su ga zamolile za mišljenje. Javni tužitelj otvoreno je izjavio da se moraju primijeniti sva sredstva kako bi se dr. Hamera uklonilo iz društva. Usporedite to s 13-godišnjim razvlačenjem suđenja ubojici njegovog sina i potom kaznom od samo šest mjeseci uvjetno. Možda je ta blaga kazna imala neke veze s time što je osuđeni bio princ od Savoje, sin zadnjeg talijanskog kralja.

Od 1999. dr. Hamer živi u Španjolskoj, jer mu sudovi u Njemačkoj, Austriji, Francuskoj i Švicarskoj sada žele suditi zato što su neki pacijenti umrli od raka, navodno zato što su se držali njegovih savjeta. Prema ovom zaključivanju, dr. Hamer je masovni ubojica zato što je oboljelima od raka uskratio navodno siguran i djelotvoran tretman koji nudi ortodoksna medicina.

Nadalje, javni je tužitelj pokrenuo građansku parnicu protiv dr. Hamera sa zahtjevom na veliku svotu novca zato što je dr. Hamer pacijentima savjetovao da ne idu na kemoterapiju. U drugom slučaju su roditelji male djevojčice Olivie Pilhar, koju je liječio dr. Hamer, dobili osam mjeseci uvjetnog zatvora zato što su privremeno prekinuli kemoterapijski tretman svoje kćeri. Kasnije im je oduzeto skrbništvo nad djevojčicom i ona je konačno podvrgnuta kemoterapiji protiv svoje volje. To se može dogoditi bilo gdje u zapadnom svijetu. U Australiji mi je jedna majka nedavno rekla da iako nije vjerovala u kemoterapiju i svoju je kćer oboljelu od leukemije radije htjela liječiti prirodnom terapijom, morala je na nju pristati jer je liječnik zaprijetio da će ju odvesti na sud ako odbije.

Na svijetu nema liječnika koji provodi terapiju protiv raka kojem nijedan pacijent nije umro pod njegovom skrbi. Ipak, čak i kod uznapredovalih slučajeva, postotak uspješnosti dr. Hamera izuzetno je visok. Ovaj lov na vještice može se usporediti sa sudbinom dr. Semmelweisa, koji je zbog mišljenja da bi kirurzi prije operacije trebali prati ruke poslan u duševnu bolnicu, u kojoj je umro s četrdeset i sedam godina.

Dr. Hamer je preživio osam pokušaja ubojstva, a masovni mediji u Njemačkoj o njemu govore kao o poremećenom kriminalcu. Iako su mnogi liječnici, uključujući i profesore medicine, potvrdili ispravnost principa Nove medicine, do danas ih ni jedno njemačko sveučilište nije pristalo testirati, usprkos sudskom nalogu Sveučilištu u Tübingenu da provede takvo testiranje.

Osim toga, liječnici i prirodni terapeuti u Europi koji rade u skladu s principima Nove medicine trpe progon. U Austriji, Belgiji, Francuskoj, Njemačkoj i Španjolskoj, vlasti su pokrenule sudske postupke protiv takvih liječnika kako bi im se oduzela dozvola za rad. Suđenja traju godinama. Samo su sudovi u Španjolskoj zauzeli prosvijetljeni stav da nije na njima da odlučuju između sukobljenih medicinskih teorija i terapija.

Žestoka reakcija establišmenta može se razumjeti, jer bi široka popularnost i primjena Nove medicine značile kraj medicinsko-farmaceutskog kompleksa.

Ipak, 2001. jedan je ugledni neurolog otvoreno stao u obranu dr. Hamera, objavivši knjigu o Novoj medicini i tražeći da se njegove teorije službeno ispitaju. Budući da dr. Therese von Schwarzenberg također pripada visokom plemstvu, masovni mediji su u velikoj nedoumici kakav bi stav trebali zauzeti u ovom slučaju. Dosad su o dr. Hameru govorili samo uz najveće pogrde, a sada postoji i čuvena ličnost koja tvrdi da je dr. Hamer u pravu i da zaslužuje Nobelovu nagradu!

Usprkos svemu, službeni stav uglednih onkologa i dalje je da je potpuno apsurdna pretpostavka da osjećaji mogu imati veze s uzrokom i liječenjem raka, i zato se tvrdnje dr. Hamera ne smiju provjeravati.



RAZMATRANJE OTKRIĆA DR. HAMERA

Moja vlastita shvaćanja i iskustva ne ostavljaju mjesta sumnji u to da su naši osjećaji i vjerovanja od najveće važnosti u procesima nastanka i liječenju naših bolesti. Osim toga, djela dr. Hamera ostavljaju dojam jednog ozbiljnog i pedantnog istraživača, čija su otkrića potvrdile razne znanstvene institucije i liječnici, uključujući i profesore medicine. Samo oni koji odbijaju pogledati njegove dokaze nastavljaju ga optuživati i žigosati.

Stoga ne sumnjam u ispravnost njegovih polaznih pretpostavki: da su određene bolesti, posebno rak, povezane s vidljivim oštećenjima tkiva u specifičnim dijelovima mozga, kao i specifičnim psihološkim iskustvima. Njegova pretpostavka o dvodijelnom procesu bolesti, u kojem je faza liječenja poništavanje izvornih bolesnih stanja, osnovna je koncepcija prirodnih terapija.

Ipak, čini se da dr. Hamer nije voljan razmisliti o širenju ili prilagođavanju svoje teorije kako bi u obzir uzeo i druge mogućnosti. U osnovi, on polazi od pretpostavke da postoji jednosmjerna komunikacija od psihe do organa preko mozga. Moja je pretpostavka da postoji dvosmjerna komunikacija – od psihe do organa, kao i od organa natrag do mozga ili psihe.

Želio bih ovo objasniti pomoću jednog primjera. Znam da je postotak smrtnosti od raka dojke u Kini jedan prema 10,000, u usporedbi s otprilike jedan prema 10 u većini zapadnih zemalja. Profesorica Jane Plant shvatila je da za razliku od zapadnjakinja i pozapadnjenih žena, Kinezi ne koriste životinjsko mlijeko i njegove prerađevine. U to vrijeme, ona je proživljavala peto stvaranje raka na dojci i smatrana je izgubljenim slučajem. Zato je odlučila izbjegavati sve mliječne proizvode, i ubrzo nakon toga njen je tumor nestao. Sada već 13 godina živi bez raka (vidi Your Life in Your Hands, Jane Plant, u izdanju Virgina, Velika Britanija, 2000.).

Budući da Kinezi imaju normalan postotak javljanja nekih drugih oblika raka, mora postojati poseban faktor koji uzrokuje ovaj nizak postotak raka dojke. Pretpostavimo li da se zaista radi o mlijeku, objasnio bih to na sljedeći način.

Mlijeko sadrži veliku količinu inzulinskog faktora rasta, IGF-1, koji potiče tkivo dojki na rast za vrijeme puberteta i trudnoće. IGF-1 je također prisutan u mesu mliječnih krava, i čini se da također potiče druge oblike raka povezane s hormonima, uključujući i rak prostate. Pretpostavimo li da ovo uzrokuje neprekidnu blagu stimulaciju tkiva dojki i odgovarajućeg dijela mozga kod žena koje konzumiraju mlijeko ili mliječne proizvode, postoje dvije mogućnosti.

1. Senzibilizirana područja mozga kod žene će uzrokovati puno jaču emocionalnu reakciju od normalne na konflikte koji uključuju dijete ili partnera, i zbog toga žene koje piju mlijeko češće dobivaju rak dojke.
2. Druga je mogućnost da postoji subakutna konfliktna situacija ili prošli događaj koji je još uvijek aktivan u podsvijesti. Dugotrajna kombinirana stimulacija uzrokovana subakutnim konfliktom i IGF-1 može uzrokovati postupan razvoj Hamer Herda ili, alternativno, njegovu iznenadnu pojavu kada se dostigne određeni prag.
Na taj način se bilo koji faktor okoline može uzeti u obzir za stvaranje Hamer Herdova u kombinaciji s psihološkim konfliktima.

Većina ljudi trenutno ima vrlo nezdrave životne navike, čemu treba pribrojiti nisku kvalitetu naslijeđenih gena. Moglo bi biti da zaista zdravi pojedinci ne stvaraju Hamer Herdove kao reakciju na neočekivani emocionalni šok, ili da je to kod njih blaga pojava koja se sama izliječi.

Na sličan način, prikladna prirodna terapija, usmjerena na oboljeli organ, može odgovarajućem dijelu mozga poslati poruku koja pomaže liječenju Hamer Herda i s vremenom također dovesti do rješenja emocionalnog konflikta.

Potvrda pretpostavke o međusobnoj povezanosti osjećaja, hranjivih tvari, mozga i organa, može se pronaći u kineziologiji. Istraživanja mišića otkrila su povezanost različitih hranjivih tvari i osjećaja sa specifičnim mišićima i organima, koja se odvija kroz sustav akupunkturnih meridijana.

Iznenađujuće otkriće bila je izravna uključenost mozga. Kad je radioaktivna hranjiva tvar stavljena u stražnji dio usta, za nekoliko sekundi izotop je također otkriven u mozgu.

Moja pretpostavka je da se rješenja konflikata mogu dogoditi i na nespecifičan način. Pretpostavimo da pacijent doživi konflikt-šok zbog dijagnoze raka. Taj konflikt, a možda i izvorni konflikt-šok mogu se razriješiti ako pacijent u potpunosti vjeruje i očekuje da će ga medicinski tretmani izliječiti. Druge mogućnosti već su navedene u odlomku «Liječenje psihičkog konflikta».

Adresa službene Internet stranice dr. Hamera na engleskom jeziku je http://www.newmedicine.ca. Ipak, puno više informacija može se dobiti na njemačkoj stranici http://www.pilhar.com, koja također ima ograničeni dio na engleskom jeziku. Dr. Hamer napisao je nekoliko knjiga, od kojih je jedna dostupna na engleskom jeziku pod naslovom Summary of the New Medicine.



Napisao: Walter Last

Preveo: Krešimir Jukić

Preuzeto iz časopisa Svjetlost
click to comment

24.11.2008. u 11:15 • 3 KomentaraPrint#

utorak, 18.11.2008.

click to comment
DRAGI MOI....KAD SAM PROCITAO OVA KNIGA JAKO SAM BIO FASCINIRAN,SAD SAMO SAM ZELIO DA SPODELIM MOJ OSJECAJ SA VAMA.....KAO I UVJEK VOLIM VAS ____ANANDA___
click to comment

click to comment

Zašto ste ovdje na Zemlji? Kamo ćete poći nakon smrti? Što će vam se dogoditi kad dođete tamo? O prošlim su životima napisane brojne knjige, ali malo je toga rečeno o neprekidnoj egzistenciji naših duša u iščekivanju ponovnog rođenja - sve do ove zapanjujuće, provokativne knjige.

Kad je dr. Michael Newton, ovlašteni majstor hipnoterapije, počeo vraćati svoje klijente unatrag kroz vrijeme kako bi došli do sjećanja na prošle živote, slučajno je naišao na otkriće neslućenih razmjera: da je, kroz mentalne oči klijenata u hipnotiziranom ili nadsvjesnom stanju, moguće «vidjeti» duhovni svijet, i da mu klijenti u tom izmijenjenom stanju mogu reći što su njihove duše radile između života na Zemlji.

Knjiga koju ćete pročitati uzdrmat će vaše stavove o smrti. Tijekom mnogo godina autor je poveo stotine ljudi u duhovni svijet. Dvadeset i devet slučajeva opisanih u knjizi obuhvaća izvještaje vrlo religioznih osoba, duhovno neposvećenih osoba, kao i onih između toga - i svi su oni iskazali upečatljivu dosljednost u načinu na koji su odgovarali na pitanja o duhov nom svijetu.

Dr. Newton otkrio je da je proces iscjeljivanja do kojeg dolazi kad čovjek pronađe svoje mjesto u duhovnom svijetu daleko značajniji za klijente od opisivanja njihovih prošlih života na Zemlji. Putovanje duša predstavlja deset godina njegovih istraživanja i uvida, koje će vam pomoći da shvatite svrhu svojih životnih izbora, kao i načina i razloga zbog kojih vaša duša, i duše vaših voljenih, žive vječno.

Michael Duff Newton doktorirao je psihologiju savjetovanja, posjeduje certifikat majstora hipnoterapije i član je Američke udruge savjetnika. Predaje na višim školama, a ima i privatnu praksu u Los Angelesu. Dr. Newton razvio je svoje tehnike vremenske regresije kako bi učinkovito poveo hipnotičke subjekte onkraj sjećanja na prošle živote, prema smislenijem iskustvu duše između života. Pisca smatraju pionirom u otkrivanju tajni naših života u duhovnom svijetu, o kojima piše po prvi put u ovoj uspješnici. Putovanje duša prevedeno je na deset jezika. Dr. Newton međunarodno je poznat kao duhovni regresionist, a nastupao je na brojnim radio i TV talkshowovima zastupajući teorije New Agea. Godine 1998. Nacionalna udruga transpersonalnih hipno-terapeuta dodijelila mu je godišnju nagradu za «Najosobitiji doprinos» u premošćivanju uma, tijela i duha. Nagradu je dobio za godine kliničkog istraživanja sjećanja duše i otkrića kozmologije života nakon života. Pisac je povjesničar, astronom-amater i svjetski putnik. On i njegova supruga Peggy sada žive u planinama Sierra Nevade u sjevernoj Kaliforniji.

Sadržaj:

Smrt i odlazak
Vratnice duhovnog svijeta
Povratak kući
Premještena duša
Orijentacija
Prijelaz
Smještaj
Naši vodiči
Početnička duša
Duša srednje razine
Napredna duša
Izbor života
Izbor novog tijela
Ponovno rođenje
Zaključak
Bojite li se smrti? Pitate li se što će vam se dogoditi nakon što umrete? Je li moguće da posjedujete duh koji je došao s nekog drugog mjesta i da će se vratiti tamo nakon što vaše tijelo umre, ili je to samo vaša želja stvorena strahom?

Paradoks je da ljudi, jedini od svih stvorova na Zemlji, moraju potisnuti strah od smrti da bi mogli voditi normalne živote. No, naš biološki instinkt nikada nam ne dopušta da zaboravimo tu krajnju opasnost po naš bitak. Sablast smrti sa starenjem raste u našoj svijesti. Čak se i religiozne osobe boje da je smrt kraj naše osobnosti. Naš najveći strah od smrti donosi nam misli o ništavilu smrti koja će prekinuti sve naše veze s obitelji i prijateljima. Umiranje nam čini sve zemaljske ciljeve uzaludnima.

Kad bi smrt bila kraj svega povezanog s nama, život bi doista bio besmislen. Međutim, neka moć u nama omogućava nam da gajimo pomisao na život poslije smrti i da osjetimo povezanost s višom silom, pa čak i s vječnom dušom. Ako zaista imamo dušu, kamo ona odlazi nakon smrti? Postoji li doista nekakvo nebo puno inteligentnih duhova izvan našeg fizičkog svemira? Kako ono izgleda? Što činimo kad dođemo tamo? Postoji li neko vrhovno biće koje vlada tim rajem? Ta su pitanja stara kao i samo čovječanstvo, a za većinu nas još su uvijek tajna.

Za većinu ljudi, istinski odgovori na misterij života nakon smrti još su uvijek zaključani iza duhovnih vrata. Razlog tomu je ugrađena amnezija o identitetu naše duše, koja nam, na svjesnoj razini, pomaže u spajanju duše i ljudskog mozga. Posljednjih godina javnost je čula za ljude koji su privremeno umrli, a zatim se vratili u život i izvijestili o tome kako su vidjeli dugi tunel, jarka svjetla i nakratko se susreli s prijateljskim dušama. No, niti jedan od tih izvještaja iznesenih u mnogim knjigama o reinkarnaciji nije nam dao više od naznake o onome što možemo saznati o životu nakon smrti.

Ova je knjiga intimni dnevnik o duhovnom svijetu. Ona opisuje niz prikaza stvarnih slučajeva koji detaljno otkrivaju što nam se događa nakon što završi život na Zemlji. Povest će vas onkraj duhovnog tunela i ući ćete u sam duhovni svijet kako biste saznali što se događa s dušama prije no što se napokon vrate na Zemlju u drugom životu.

Ja sam po prirodi skeptik, iako se prema sadržaju ove knjige možda ne čini tako. Kao savjetnik i hipnoterapeut, specijalizirao sam se za promjenu ponašanja kako bih tretirao psihološke poremećaje. Veliki dio mojeg rada odnosi se na kratkoročno kognitivno restrukturiranje klijenata - pomažem im da povezu misli i emocije kako bi došli do zdravih ponašanja. Zajedno pronalazimo smisao, funkciju i posljedice njihovih vjerovanja, jer ja djelujem na osnovi pretpostavke da niti jedan mentalni problem nije izmišljen.


U ranim danima svoje prakse odolijevao sam zahtjevima ljudi za vraćanjem u prošle živote zbog svoje orijentacije prema tradicionalnoj terapiji. Iako sam se služio tehnikama hipnoze i vremenske regresije, kako bih utvrdio izvore uznemirujućih sjećanja i trauma iz djetinjstva, smatrao sam da bi pokušaj posezanja u prošle živote bio neortodoksan i neprimjeren kliničkoj praksi. Moj interes za reinkarnaciju i metafiziku bio je samo intelektualna znatiželja, sve dok s jednim mladićem nisam počeo raditi na problemu ublažavanja boli.

Taj se klijent žalio na kronične bolove u desnoj strani tijela, koji su ga pratili cijelog života. Jedno od oruđa kojima se hipnoterapija služi za ublažavanje boli je upućivanje klijenta na pogoršanje boli, kako bi je naučio ublažiti, i na taj način ostvario kontrolu nad njom. Na jednoj od naših seansi pojačavanja boli, taj je čovjek upotrijebio sliku probadanja nožem kako bi opisao svoju muku. Tražeći izvore te slike, na kraju sam otkrio njegov prošli život vojnika iz 1. svjetskog rata koji je bio ubijen bajunetom u Francuskoj. Uspjeli smo u potpunosti eliminirati bol. Uz ohrabrenje od strane svojih klijenata, počeo sam eksperimentirati, vodeći neke od njih unatrag kroz vrijeme, u razdoblje prije njihovog posljednjeg rođenja na Zemlji. U početku, bojao sam se da će njihova integracija trenutnih potreba, vjerovanja i strahova stvoriti fantazije umjesto sjećanja. Međutim, nedugo zatim shvatio sam da naša duboko ukorijenjena sjećanja sadrže niz prošlih iskustava previše stvarnih i povezanih da bismo ih mogli ignorirati. Shvatio sam kolika je terapeutska važnost veze između tijela i događaja iz naših prošlih života i onoga što smo danas.

Zatim sam slučajno naišao na otkriće neslućenih razmjera. Otkrio sam da je kroz mentalne oči hipnotiziranih klijenata moguće «vidjeti» duhovni svijet, i da mi klijenti mogu pričati o životu između života na Zemlji.

Slučaj koji je za mene otvorio vrata duhovnog svijeta bila je sredovječna žena koja je bila osobito prijemčiv hipnotički subjekt. Razgovarala je sa mnom o svojim osjećajima usamljenosti i izolacije u onoj osjetljivoj fazi kad se klijent prisjeti prošlog života koji neposredno prethodi sadašnjem. Ta neobična žena prešla je u najviše stanje izmijenjene svijesti gotovo sama od sebe. Ne shvaćajući da sam izdao prekratku naredbu za tu akciju, sugerirao sam joj da krene prema izvoru svojeg gubitka druželjubivosti. U istom trenutku, nehotice sam upotrijebio jednu od riječi-otponaca za duhovno prisjećanje. Također sam je upitao postoji li neka specifična grupa prijatelja koji su joj nedostajali.

Iznenada, moja je klijentica briznula u plač. Kad sam je uputio da mi kaže što nije u redu, rekla je: «Nedostaju mi neki od prijatelja iz moje grupe i zato sam toliko usamljena na Zemlji.» Bio sam zbunjen i nastavio je propitivati o tome gdje se ta grupa prijatelja zapravo nalazi. «Ovdje, u mojem trajnom domu», odgovorila je jednostavno, «i u ovom trenutku vidim ih sve!»

Nakon što sam završio seansu s tom klijenticom i preslušao snimku razgovora s njom, shvatio sam da je pronalaženje duhovnog svijeta bilo produžetak regresije u prošle živote. Napisane su brojne knjige o prošlim životima, ali nisam mogao pronaći niti jednu koja bi govorila o našim životima na razini duša, niti o tome kako doći do duhovnih sjećanja ljudi. Odlučio sam istražiti to područje, a tijekom prakse razvio sam vlastitu vještinu ulaska u duhovni svijet putem svojih klijenata. Otkrio sam i to da je pronalaženje mjesta u duhovnom svijetu bilo ljudima mnogo značajnije od otkrivanja prošlih života na Zemlji.

Kako je moguće doći do duše putem hipnoze? Predočite si da se um sastoji od tri koncentrična kruga, od kojih je svaki manji od onog prethodnog. Dijele ih samo slojevi povezane svijesti. Prvi vanjski sloj predstavlja svjesni um koji je izvor našeg kritičkog, analitičkog rezoniranja. Drugi sloj je podsvijest. Tamo nas hipnoza najprije vodi u potrazi za skladištem koje sadrži sjećanja na sve događaje iz ovog i prošlih života. Treća, unutarnja jezgra, ono je što sada zovemo nadsvjesni um. Ta razina sadrži najviše središte Jastva, gdje smo mi izraz više sile.

U nadsvijesti obitava naš stvarni identitet, dopunjen podsviješću, koja sadrži sjećanja na mnoge alter-egoe koje smo imali u bivšim ljudskim tijelima. Nadsvijest možda i nije razina, nego sama duša. Nadsvjesni um predstavlja naše najviše središte mudrosti i perspektive, i sve moje informacije o životu nakon smrti dolaze iz tog izvora inteligentne energije.

Koliko je upotreba hipnoze valjana za razotkrivanje istine? Ljudi u hipnozi ne sanjaju i ne haluciniraju. U upravljanom stanju transa ne sanjamo u kronološkim sekvencama i ne haluciniramo. Kad klijenti uđu u trans, njihovi moždani valovi usporavaju se iz početnog beta stanja budnosti i mijenjaju vibracije kroz meditativno alfa stanje, pa sve do različitih razina teta stanja. Teta stanje je hipnoza - ne san. Kad spavamo, ulazimo u krajnje, delta stanje, gdje se poruke iz mozga spuštaju u podsvijest i izbacuju kroz snove. Međutim, u teta stanju svjesni um nije nesvjestan, pa možemo primati i odašiljati poruke dok su nam svi kanali sjećanja otvoreni.


Kad se nađu u hipnozi, ljudi opisuju slike koje vide i dijaloge koje čuju u svojim nesvjesnim umovima kao doslovna opažanja. Odgo varajući na pitanja, subjekti ne mogu lagati, ali mogu pogrešno protumačiti nešto što su vidjeli u svojem nesvjesnom umu, kao što to činimo i u svjesnom stanju. U hipnozi, ljudi se ne mogu povezati ni sa čim što ne smatraju istinom.

Neki kritičari hipnoze vjeruju da će subjekt u transu iskonstruirati sjećanja i prilagoditi svoje odgovore kako bi usvojili teoretski okvir koji im sugerira hipnotizer. Otkrio sam da je ta generalizacija pogrešna pretpostavka. U svojem radu, svaki slučaj tretiram kao da informaciju čujem prvi put. Kad bi subjekt nekako uspio nadvladati hipnotičku proceduru i svjesno izgraditi fantaziju o duhovnom svijetu ili kad bi došao do te slike preko slobodnih asocijacija iz prethodno usvojenih ideja o životu nakon smrti, njegovi bi odgovori ubrzo počeli odudarati od izvještaja mojih ostalih klijenata. U ranoj fazi svoje karijere spoznao sam vrijednost pozornog unakrsnog ispitivanja. Nisam otkrio da je bilo tko lažirao svoja duhovna iskustva samo da bi mi udovoljio. Zapravo, subjekti u hipnozi spremno ispravljaju moja pogrešna tumačenja njihovih izjava.

Kako je broj mojih slučajeva rastao, putem pokušaja i pogreške naučio sam postavljati pitanja o duhovnom svijetu pravilnim redo slijedom. Subjekti u nadsvjesnom stanju nisu osobito motivirani da dobrovoljno nude informacije o cjelokupnom životu duša u duhovnom svijetu. Potrebno je imati prave ključeve za pojedina vrata. S vremenom, uspio sam usavršiti pouzdanu metodu memorijskog pristupa različitim dijelovima duhovnog svijeta, spoznavši koja vrata moram otvoriti u pravom trenutku tijekom seanse.

Kako sam sa svakom seansom stjecao sve veće samopouzdanje, sve je više ljudi osjećalo da se dobro snalazim sa životom poslije smrti i da sa mnom mogu razgovarati o tome. Neki klijenti iz prikazanih slučajeva bili su vrlo religiozni ljudi, dok neki drugi nisu uopće imali duhovnih uvjerenja. Većina se, pak, nalazi negdje između toga, i posjeduju razno razne osobne filozofije o životu. No, zapanjujuća stvar koju sam otkrio tijekom svojeg istraživanja bila je ta, da su svi subjekti, vraćeni u stanje duše, iskazivali nevjerojatnu dosljednost u odgovorima na pitanja o duhovnom svijetu. Ljudi su se čak služili istim riječima i opisima u kolokvijalnom jeziku, opisujući svoje živote na razini duša.

Međutim, ujednačenost iskustava tolikih klijenata nije me spriječila da stalno provjeravam njihove izjave i potvrđujem specifične funkcionalne aktivnosti duša. Pojedini slučajevi razlikovali su se u opi sima, ali razlog tomu bio je više stupanj razvijenosti duše nego razlike u doživljavanju duhovnog svijeta.

Istraživanje je bilo bolno sporo, ali s rastom broja slučajeva, napokon sam došao do radnog modela vječnog svijeta u kojem žive naše duše. Otkrio sam da misli o duhovnom svijetu sadrže univerzalne istine među dušama ljudi koji žive na Zemlji. Ta opažanja tolikih različitih ljudi uvjerila su me da su njihove izjave vjerodostojne. Ja nisam religiozna osoba, ali otkrio sam da je mjesto kamo odlazimo nakon smrti uređeno i usmjereno, i shvatio sam da postoji veliki plan za život i život poslije života.

Kad sam razmišljao o tome kako najbolje predstaviti svoja otkrića, zaključio sam da bi metoda prikaza slučaja bila najživopisniji način koji bi čitateljima omogućio procjenu prisjećanja klijenata na prošle živote. Svaki izabrani slučaj predstavlja izravan dijalog mene i subjekta. Svjedočanstva su skinuta sa snimki naših seansi. Ova knjiga ne govori o prošlim životima mojih klijenata. Ona je dokumentacija njihovih iskustava u duhovnom svijetu povezanim s tim životima.

Za čitatelje koji imaju poteškoća sa shvaćanjem naših duša kao nematerijalnih objekata, opisi slučajeva u prvim poglavljima obja šnjavaju pojavljivanje i funkcioniranje duša. Svaki opis slučaja donekle je skraćen zbog prostornih ograničenja, i kako bi se čitatelju predstavio uređeni prikaz aktivnosti duša. Poglavlja su osmišljena tako da prikažu normalno kretanje duša u duhovni svijet i iz njega uz prenošenje drugih duhovnih informacija.

Do putovanja duša od trenutka smrti do sljedeće inkarnacije došao sam tijekom trideset godina bavljenja životom između života kroz hipnoterapiju. Tim sam se područjem bavio od 1970-ih, a moje su spo znaje rasle sa svakim desetljećem. Međutim, većina prikazanih slučajeva života između života iz ove knjige prikupljena je tijekom posljednjih deset godina. U početku me iznenadilo što su se neki ljudi jasnije sjećali dijelova života svoje duše nakon davnih života nego nakon novijih života. No, iz nekog razloga, niti jedan subjekt nije se mogao prisjetiti cijele kronologije aktivnosti duša koju sam izložio u ovoj knjizi. Moji se klijenti živo prisjećaju određenih aspekata svojeg duhovnog života, dok su im neka druga iskustva maglovita. Zbog toga, čak ni kroz ovih dvadeset i devet slučajeva nisam uspio pružiti čitatelju cjeloviti raspon informacija koje sam prikupio o duhovnom svijetu. Stoga moja poglavlja sadrže detalje iz većeg broja slučajeva od ovih navedenih dvadeset i devet.

Čitatelju se moje postavljanje pitanja u nekim slučajevima može učiniti vrlo zahtjevnim. U hipnozi, važno je zadržati klijenta na zacrtanom putu. Kad se radi o duhovnom carstvu, od hipnotizera se traži više nego kad se radi na prisjećanju prošlih života. U transu, prosječan klijent često dopušta umu svoje duše da odluta dok promatra kako se odvijaju zanimljivi prizori. Moji klijenti često traže da prestanem pričati kako ne bi morali izvještavati o onome što vide i kako bi jedno stavno uživali u iskustvima koja su proživjeli kao duše. Pokušavam biti nježan i ne pretjerano strukturiran, ali moje seanse obično su indivi dualne, traju po tri sata, i obrađujemo mnogo toga. Ljudi katkad dolaze izdaleka da bi me vidjeli, i nisu u mogućnosti ponovno se vratiti.

Izraz čuđenja na licu klijenata nakon seanse predstavlja mi veliko zadovoljstvo. Oni koji su imali priliku vidjeti svoju vlastitu besmrtnost dolaze do novih razina samorazumijevanja i snage. Prije no što probudim svoje klijente, često im usadim odgovarajuće posthipnotičke sugestije. Svjesno znanje o životu njihovih duša u duhovnom svijetu i povijest fizičkih postojanja na planetima daje tim ljudima snažniji osjećaj smjera i energije u životu.

Na kraju, trebao bih reći da će to što ćete pročitati možda uzdrmati vaše stavove o smrti. Predstavljeni materijal možda se suprotstavlja vašim filozofskim i religijskim vjerovanjima. Neki će pak čitatelji pronaći potporu za svoje stavove. Drugima će informacije izložene u ovim slučajevima izgledati poput subjektivnih priča koje podsjećaju na znanstveno fantastičnu priču. Kakvog god uvjerenja bili, nadam se da ćete razmisliti o implikacijama po čovječanstvo, ukoliko je točno to što moji klijenti govore o životu poslije smrti.



1
SMRT I ODLAZAK

PRVI SLUČAJ


S. (subjekt): O, moj Bože! Nisam valjda stvarno mrtav - jesam li? Mislim, tijelo mi je mrtvo - vidim ga pod sobom - ali ja lebdim... mogu pogledati dolje i vidjeti kako mi tijelo leži na bolničkom krevetu. Svi oko mene misle da sam mrtav, ali nisam. Želim viknuti hej, nisam stvarno mrtav! Ovo je tako nevjerojatno... Sestre navlače pokrivač preko moje glave... ljudi koje poznajem plaču. Trebao bih biti mrtav, ali još sam živi To je čudno, jer tijelo mi je apsolutno mrtvo dok se ja krećem iznad njega. Živ sam!

Riječi su to čovjeka koji je u dubokoj hipnozi ponovno proživio iskustvo smrti. Izgovarao ih je brzo i uzbuđeno, glasom punim strahopoštovanja, dok je gledao i osjećao kako je to biti duh koji se tek odvojio od fizičkog tijela. Taj je čovjek moj klijent i upravo sam mu pomogao da ponovno proživi prizor smrti u prošlom životu dok leži udobno zavaljen u razvučenom naslonjaču. Malo prije toga, prateći moje upute tijekom vođenja u transu, ovaj se subjekt vratio u svoja sjećanja iz djetinjstva. Njegova podsvjesna opažanja postupno su srasla dok smo zajedno radili na vraćanju u majčinu utrobu.

Zatim sam ga pripremio za skok unatrag kroz magle vremena vizu alnom upotrebom štita. Kad smo dovršili ovaj važan korak mentalnog uvjetovanja, premjestio sam svoj subjekt kroz imaginarni vremenski tunel u njegov prošli život na Zemlji. Bio je to kratak život, jer je naglo umro od epidemije gripe godine 1918.

Kako se početni šok promatranja vlastite smrti i osjećaja kako duša lebdi iz tijela pomalo smanjuje, moj se klijent spremnije prilagođava na slike u svojem umu. Budući da maleni dio svijesti, kritični dio njegovog uma, još uvijek funkcionira, shvaća da ponovno stvara prošlo iskustvo. Potrebno mu je malo više no inače, jer klijent je mlada duša i nije toliko navikao na cikluse rođenja, smrti i ponovnog rođenja kao mnogi moji drugi klijenti.

No, za nekoliko trenutaka smiruje se i počinje samopouzdanije odgovarati na moja pitanja. Brzo ga podižem iz podsvjesne hipnotičke razine do nadsvjesnog stanja. Sada je spreman razgovarati o duhovnom svijetu, i pitam ga što mu se događa.


S: Pa... dižem se sve više... još lebdim... opet gledam svoje tijelo. Kao da gledam film, samo što sam i ja u njemu! Liječnik tješi moju ženu i kćer. Moja žena jeca (klijent se od neugode migolji u naslonjaču). Pokušavam posegnuti u njen um... kako bih joj rekao da je sa mnom sve u redu. Toliko je shrvana da se ne mogu probiti do nje. Želim da zna kako su moje patnje gotove... oslobodio sam se svojeg tijela... ne trebam ga više... želim da zna da ću je čekati. Želim da zna to... ali ona... ne sluša me. O, sada krećem dalje...

I tako, vođen nizom naredbi, moj klijent započinje s procesom kretanja kroz duhovni svijet. To je put kojim su mnogi drugi prošli u sigurnosti mojeg ureda. Dok se sjećanja u nadsvjesnom stanju šire, klijent pod hipnozom obično se sve više povezuje s duhovnim prolazom. S napredovanjem seanse, klijentu je sve lakše pretočiti mentalne slike u riječi. Kratke opisne fraze pretvaraju se u detaljna objašnjenja ulaska u duhovni svijet.

Imamo mnogo dokumentacije, uključujući i opservacije medicinskog osoblja, koja opisuje izvantjelesna iskustva bliske smrti ljudi teško povrijeđenih u nesrećama. Te su ljude smatrali klinički mrtvima prije no što su ih napori medicinskog osoblja vratili s druge strane. Duše su sposobne napustiti tijela - domaćine i vratiti se u njih, osobito u situacijama opasnim po život, kad tijelo umire. Ljudi opisuju kako su lebdjeli nad svojim tijelima, osobito u bolnicama, i gledali kako liječnici na njima provode procedure oživljavanja. S vremenom, ta sjećanja izblijede nakon što se ljudi vrate u život.

U ranim fazama hipnotičke regresije u prošle živote, opisi klijenata koji mentalno prolaze kroz smrti u prošlim životima ne proturječe izvje štajima ljudi koji su stvarno umrli na nekoliko minuta u ovom životu. Razlika između ove dvije grupe ljudi jest u tome što se klijenti pod hip nozom ne prisjećaju svojih iskustava privremene smrti. Ljudi u dubokom transu u stanju su opisati kako izgleda život nakon trajne fizičke smrti.

Koje su sličnosti prisjećanja na život nakon života između ljudi koji opisuju svoja izvantjelesna iskustva nastala kao rezultat privremene fizičke traume i subjekata koji se pod hipnozom prisjećaju smrti u prošlom životu? I jedni i drugi nalaze se kako plutaju oko svojih tijela na neki čudan način, pokušavajući dodirnuti čvrste predmete koji se dematerijaliziraju pred njima. I jedni i drugi kažu kako ih frustrira poku­šaj razgovaranja sa živim ljudima koji ne reagiraju. I jedni i drugi kažu da su osjetili kako ih nešto odvlači s mjesta na kojem su umrli i kako su osjetili opuštenost i znatiželju, a ne strah.

Svi ti ljudi izvijestili su o euforičnom osjećaju slobode i svjetlosti koji ih je okruživao. Neki od mojih klijenata vidjeli su kako ih u trenutku smrti potpuno okružuje jarka bjelina, dok su drugi vidjeli svjetlost malo dalje, iza područja mračnijeg prostora kroz kojeg ih je nešto vuklo. To se često opisuje kao efekt tunela i dobro je poznato široj javnosti.

Moj drugi slučaj povest će nas dublje u iskustvo smrti. Klijent je čovjek u šezdesetim godinama koji mi opisuje okolnosti svoje smrti kao mlade žene imenom Sally, koju su ubili Kiowa Indijanci u napadu na karavanu godine 1866. Iako taj i posljednji klijent opisuju iskustva smrti na kraju života koji su neposredno prethodili sadašnjima, specifičan datum smrti u povijesti nije osobito značajan zato što se dogodio nedavno. Nisam pronašao značajne razlike između drevnih i modernih vremena u pogledu prisjećanja na duhovni svijet, niti u pogledu kva litete naučenih lekcija.

Trebao bih reći i to da prosječan subjekt u transu ima neobjašnjivu sposobnost preciznog određivanja datuma i geografskih lokacija mno gih prošlih života. To vrijedi čak i za ranija razdoblja ljudske civilizacije, kad su nacionalne granice i imena mjesta bili drukčiji nego danas. Ljudi se možda neće uvijek s jednakom lakoćom prisjetiti nekadašnjih imena, datuma i mjesta, ali opisi povratka u duhovni svijet i života u tom svijetu uvijek su vrlo živopisni.

Prikaz drugog slučaja počinje na južnim ravnicama Amerike, neposredno nakon što je strijela izbliza pogodila Sally u vrat. Uvijek sam oprezan s prizorima smrti koji sadrže neku traumu iz prošlih života, jer podsvjesni um često zadržava ta iskustva. Klijent iz ovog slučaja došao je k meni zato što je cijelog života imao problema s grlom. U takvim je slučajevima obično potrebna terapija oslobađanja i deprogramiranje. U svim prisjećanjima na prošle živote, služim se vremenom nakon smrti za mirnu analizu situacije, i dovodim klijenta u položaj promatrača kako bih ublažio bol i emocije.


DRUGI SLUČAJ


Dr. N: Je li vam strijela zadala jaku bol?
S: Da... vrh mi je pokidao grlo... Umirem (klijent počinje šaptati, uhvativši se rukama za grlo.) Gušim se... krv teče... Will (suprug) me drži... bol... strašno... sada izlazim... ionako je gotovo.
Napomena: Duše često napuštaju ljudska tijela nekoliko trenutaka prije same smrti kad tijela osjećaju veliku bol. Tko ih može kriviti? Ipak, ostaju u blizini umirućeg tijela. Nakon što sam primijenio tehnike smirivanja, podigao sam ovog klijenta iz podsvjesne do nadsvjesne razine kako bismo prešli na duhovna sjećanja.
Dr. N: U redu, Sally, prihvatila si da su te ubili ti Indijanci. Hoćeš li mi, molim te, opisati točan osjećaj koji si proživjela u trenutku smrti?
S: Kao... da me... nekakva sila... gura iz tijela.
Dr. N: Gura te? Kamo?
S: Izbačena sam kroz vrh glave.
Dr. N: A što je izgurano?
S:Pa-ja!
Dr. N: Opisi mi što znači «ja». Kako ta stvar koja si ti izgleda dok izlazi kroz glavu?
S: (stanka) Poput... svjetlosne točke... zrači...
Dr. N: Kako zračiš svjetlost?

S: Iz... svoje energije. Izgledam nekako prozirno bijelo... moja duša...
Dr. N: I ostaje li to energetsko svjetlo isto nakon što si napustila tijelo?
S: (stanka) Čini mi se da je malo naraslo... dok se krećem uokolo.
Dr. N: Ako se tvoja svjetlost širi, kako sada izgledaš?
S: Maglovita... nit... visi...
Dr. N: A kakav je zapravo za tebe osjećaj izlaska iz tijela?
S: Pa, kao da sam skinula kožu... ogulila bananu. Jednostavno sam u jednom zamahu izgubila tijelo!
Dr. N: Je li osjećaj neugodan?
S: O, ne! Sjajno je osjećati se tako slobodno, bez boli, ali... ja sam... dezorijentirana... nisam očekivala da ću umrijeti... (Tuga ulazi u glas mojeg klijenta, a ja želim da još trenutak ostane usredotočen na svoju dušu, a ne na ono što se događa s njegovim tijelom).
Dr. N: Razumijem, Sally. U ovom trenutku, kao duša osjećaš se pomalo izgubljeno. To je normalno u situaciji kroz koju si upravo prošla. Slušaj i odgovaraj na moja pitanja. Kažeš da si plutala. Možeš li se slobodno kretati odmah nakon smrti?
S: Čudno je... kao da visim u zraku koji nije zrak... nema granica... nema gravitacije... nemam težinu.
Dr. N: Misliš, čini ti se kao da si u vakuumu?
S: Da...ništa oko mene nije čvrsto. Nema prepreka u koje bih se mogla zabiti... plutam...
Dr. N: Možeš li kontrolirati svoje kretanje - kamo ideš?
S: Da... mogu donekle... ali osjećam... povlačenje... u jarku bjelinu... tako je sjajnal
Dr. N: Je li intenzitet bjeline svugdje isti?
S: Sjajniji je... dalje od mene... malo je tamnije bijelo... sivo... u smjeru mojeg tijela... (počinje plakati) oh, moje jadno tijelo... Još nisam spremna za odlazak, (klijent se uvlači u naslonjač, kao da se opire nečemu).
Dr. N: Sve je u redu, Sally, ja sam s tobom. Želim da se opustiš i kažeš mi vuče li te još uvijek sila koja te povukla kroz glavu u trenutku smrti i možeš li je zaustaviti?
S: (stanka) Kad sam se oslobodila tijela, osjećaj povlačenja ublažio se. Sada, osjećam kako me nešto blago tjera... odvlači me od tijela... još ne želim otići... ali nešto želi da uskoro po đem...
Dr. N: Razumijem, Sally, ali pretpostavljam da si saznala da donekle imaš kontrolu. Kako bi opisala to što te odvlači?
S: Nekakva... magnetična... sila... ali... želim ostati još malo...
Dr. N: Može li tvoja duša odolijevati tom osjećaju vučenja onoliko dugo koliko želiš?
S: (nastaje duga stanka, jer čini se da klijent vodi unutarnju raspravu sa samim sobom u prošlom životu koji je živio kao Sally). Da, mogla bih kad bih stvarno htjela ostati. (Klijent počinje plakati). O, strašno je što su ti divljaci učinili mojem tijelu. Moja lijepa plava haljina cijela je umrljana krvlju... moj suprug Will pokušava me držati i još se s našim prijateljima bori protiv Kiowa.
Napomena: Osnažujem sliku štita oko ovog klijenta. To je jako važan temelj procedure smirivanja. Sallvna duša još uvijek lebdi iznad nje zinog tijela nakon što pomaknem prizor unaprijed u vremenu, do trenutka kad puške karavane otjeraju Indijance.
Dr. N: Sally, što tvoj suprug radi neposredno nakon napada?
S: O, dobro... nije povrijeđen... ali (tužno) drži moje tijelo... plače nada mnom... ne može učiniti više ništa za mene, ali čini se da još to ne shvaća. Hladna sam, ali on mi drži lice u rukama... ljubi me.
Dr. N: A što ti radiš u ovom trenutku?
S: Nalazim se iznad Willove glave. Pokušavam ga utješiti. Želim
da osjeti kako moja ljubav nije nestala... želim da zna da me nije izgubio zauvijek i da ćemo se opet vidjeti.
Dr. N: Prolaze li tvoje poruke?
S: Toliko je boli, ali on... osjeća moju bit... znam to. Naši su prijatelji oko njega... i napokon nas razdvajaju... žele posložiti kola i krenuti dalje.
Dr. N: A što se sada događa s vašom dušom?
S: Još se uvijek opirem tom osjećaju vučenja... želim ostati.
Dr. N: Zašto?
S: Pa, znam da sam mrtva... ali još nisam spremna napustiti Willa i... želim vidjeti kako me pokapaju.
Dr. N: Vidiš li ili osjećaš neki drugi duhovni entitet u svojoj blizini u ovom trenutku?
S: (stanka) Oni su u blizini... uskoro ću ih vidjeti... osjećam njihovu ljubav dok želim da Will osjeti moju... čekaju dok ne budem spremna.
Dr. N: Jesi li s vremenom u stanju utješiti Willa?
S: Pokušavam se probiti u njegov um.
Dr. N: I jesi li uspješna u tome?
S: (stanka) Ja... pomalo... osjeća me... shvaća... ljubav...
Dr. N: U redu, Sally, sada ćemo se opet pokrenuti unaprijed u relativnom vremenu. Vidiš li kako tvoji prijatelji iz karavane polažu tvoje tijelo u nekakav grob?
S: (glas je samopouzdaniji) Da, pokopali su me. Vrijeme je da pođem... sada dolaze po mene... krećem se...prema sjajnijem svjetlu...


Suprotno vjerovanjima nekih ljudi, duše se uglavnom ne zanimaju mnogo za to što se događa s njihovim tijelima nakon što fizički umru. To ne znači nemarnost prema osobnoj situaciji i ljudima koje ostavljaju za sobom na Zemlji, nego njihovo priznanje konačnosti smrti. Osjećaju želju da požure prema krasotama duhovnog svijeta.

Međutim, mnoge druge duše žele nekoliko zemaljskih dana lebdjeti oko mjesta na kojem su umrle, obično do nakon sprovoda. Vrijeme je očito ubrzano za njih, i nekoliko zemaljskih dana može im se činiti kao nekoliko minuta. Postoje razne motivacije za zadržavanje. Primjerice, netko tko je ubijen ili tko je neočekivano poginuo u nesreći često ne želi odmah otići. Otkrio sam da su te duše često zbunjene ili ljutite. Sindrom zadržavanja duša osobito je čest kod smrti mladih ljudi.

Naglo odvajanje od ljudskog tijela, čak i nakon duge bolesti, ipak je šok za prosječnu dušu, i to je može učiniti neodlučnom za odlazak u trenutku smrti. Za duše postoji i neka simbolika u normalnoj pripremi pogreba koja traje tri do pet dana. Duše ne osjećaju morbidnu znatiželju da vide pokop svojih tijela, jer emocije u duhovnom svijetu nisu poput onih koje osjećamo ovdje na Zemlji. No, otkrio sam da duševni entiteti cijene poštovanje koje živi rođaci i prijatelji iskazuju prema sjećanju na njihov fizički život.

Kao što smo vidjeli u posljednjem slučaju, postoji jedan osnovni razlog zbog kojeg mnogi duhovi ne žele odmah napustiti mjesto svoje fizičke smrti. To je želja da se mentalno utješi voljene osobe prije puta u duhovni svijet. Oni koji su upravo umrli nisu toliko pogođeni svojom smrću, jer znaju da će ih oni koji su ostali na Zemlji opet vidjeti u du hovnom svijetu, a vjerojatno i kasnije u drugim životima. S druge stra ne, ožalošćeni ljudi na sprovodu često imaju osjećaj da su zauvijek izgubili voljenu osobu.

Pod hipnozom, moji subjekti prisjećaju se frustracije koju osjećaju zato što ne mogu učinkovito upotrijebiti svoju energiju da bi mentalno dodirnuli ljudsko biće koje ne reagira zbog šoka i boli. Emocionalna trauma može toliko preplaviti unutarnji um živih osoba da im umanji mentalnu sposobnost komunikacije s dušama. Kada tek otišla duša pronađe način da utješi one koji su ostali - ma koliko kratko to bilo -obično je zadovoljna i želi se brzo udaljiti iz astralnog plana Zemlje.

Tipičan primjer duhovne utjehe doživio sam i sam. Moja majka umrla je iznenada od srčanog udara. Tijekom njezinog pogreba, moja sestra i ja bili smo toliko ispunjeni boli da su nam umovi otupjeli. Nekoliko sati kasnije, vratili smo se sa svojim supružnicima u praznu kuću moje majke i zaključili da se moramo odmoriti. Moja sestra i ja zacijelo smo ušli u prijemčivo alfa stanje svijesti otprilike u isto vrijeme.

Moja se majka pojavila u dvije odvojene sobe u isto vrijeme, prošavši kroz naše podsvjesne umove kao u snu, poput poteza bjeline nad našim glavama. Posegnula je prema nama, nasmiješila se, pokazujući da joj je dobro i da je prihvatila smrt. Zatim je otplutala. Iako je trajao samo nekoliko sekundi, ovaj je čin bio smisleno zaključenje, i oboje smo utonuli u zdravi san delta stanja svijesti.
Mi smo u stanju osjetiti utješnu prisutnost duša izgubljenih voljenih osoba, osobito tijekom pogreba ili neposredno nakon toga. Da bi se duhovna komunikacija probila kroz šok žalosti, potrebno se opustiti i očistiti um, barem na kratko. U tim trenucima, naša osjetljivost za paranormalna iskustva otvorenija je za primanje pozitivnih poruka ljubavi, praštanja, nade, ohrabrenja i potvrde da su naši voljeni na dobrom mjestu.

Kada mi udovica s malom djecom kaže: «Jedan dio mojeg supruga dolazi mi u teška vremena», vjerujem joj. Moji klijenti kažu mi da su, kao duše, bili u stanju pomoći onima na Zemlji da povezu svoje unutarnje umove s duhovnim svijetom. Kao što kaže mudra izreka, ljudi ne nestaju sve dok ih pamte oni koji su ostali na Zemlji. U sljedećim poglavljima, vidjet ćemo kako je neko specifično sjećanje refleksija naše vlastite duše, dok su kolektivna sjećanja atomi čiste energije za sve duše. Smrt ne prekida naš odnos s besmrtnim dušama onih koje volimo samo zato što su oni izgubili svoju fizičku osobnost utjelovljenu u smrtnom tijelu. Unatoč mnogim aktivnostima, te uzašle duše još nas mogu doseći ako ih pozovemo.

Povremeno se dogodi da neki uznemireni duh ne želi napustiti Zemlju nakon fizičke smrti. Razlog je tome neki nerazriješeni problem koji snažno utječe na njegovu savjest. U tim abnormalnim slučajevima, pomoć dolazi od strane viših, brižnih entiteta koji mogu pomoći sa svoje strane u procesu prilagodbe. I mi imamo načina pomoći uzne mirenim duhovima da napuste Zemlju. O problematičnim dušama više ću govoriti u četvrtom poglavlju, ali enigma duhova prikazanih u knjigama i filmovima jako je prenapuhana.

Kako se možemo najbolje pripremiti za svoju vlastitu smrt? Naši životi mogu biti kratki ili dugi, zdravi ili boležljivi, ali dolazi trenutak kada se svi moramo susresti sa smrću na način koji nam je predodređen. Ako smo oboljeli od dugotrajne smrtonosne bolesti, imamo vremena
za adekvatnu pripremu uma, kada prođu početni šok, negiranje i depresija. Kad se iznenada suočimo sa smrću, um ubrzano prolazi kroz taj niz reakcija. Dok se bliži kraj fizičkog života, svaki čovjek ima sposobnost spojiti se s višom sviješću. Umiranje je razdoblje u životu u kojem najlakše postajemo duhovno svjesni, kad možemo osjetiti da je naša duša povezana s vječnošću.

Iako postoje umirući ljudi kojima je prihvaćanje teže od rezignacije, skrbnici koji rade s umirućima kažu da, pri kraju, gotovo svi ljudi postignu stanje mirne spremnosti na odvajanje. Vjerujem da umiruće osobe dobivaju pristup vrhunskom znanju vječne svijesti i to se često vidi na njihovim licima.

Mnogi ljudi shvaćaju da ih čeka nešto univerzalno i da će to biti dobro.

Umirući ljudi prolaze kroz metamorfozu tijekom koje se njihove duše odvajaju od usvojenog tijela. Ljudi povezuju smrt s gubitkom životne sile, ali istina je upravo suprotna tome. U smrti napuštamo svoje tijelo, ali naša vječna životna energija sjedinjuje se sa silom božanske nad-duše. Smrt nije tama, nego svjetlost.

Moji klijenti kažu da su, nakon prisjećanja na iskustvo prošle smrti, toliko ispunjeni ponovno otkrivenom slobodom od zemaljskih tijela da jedva čekaju da krenu na duhovno putovanje prema mjestu mira i bliskosti. U sljedećim slučajevima saznat ćemo kako izgleda život poslije života.



------------------------------

Prvo poglavlje iz knjige: Newton Michael - Putovanje duša
click to comment

18.11.2008. u 12:53 • 13 KomentaraPrint#

srijeda, 12.11.2008.

SVEMIRSKI PRIRUCNIK

click to comment

click to comment
Svemirski priručnik
PRIRUČNIK INTERGALAKSIJSKIH SNAGA SVJETLOSTI

O SVJETLOSTI



Koncept svjetlosti je jedan od najneispravnije shvaćenih pojmova. Prava svjetlost izaziva strahopoštovanje. To je nešto daleko izvan onoga kako se to na neki način označava, na nekom od balkanskih jezika, kad se spomene neonska ili neka druga lampa, sunce, blic ili na što se misli kad se kaže; "upali svjetlo, molim te". Možemo slobodno reći i ovako : "Mi smo žrtve indirekte svjetlosti". Kakvu god romansu smo do sada uspjeli kreirati koristeći svjetlost na ovaj način, ona je sada izgubila svoj šarm. Direktna svjetlost je jedan val iz budućnosti. Kao članovi misije, vi ste sada ovdje sa zadatkom da se priključite na te kablove visokog napona. Moramo postati svjesni istinskog značenja te riječi, kad je već koristimo. Svjetlost je sila obnavljanja, upravljana snagom stvaranja. Svjetlost je ništa manje nego sam život.

O VANZEMALJCIMA



Jedan vanzemaljac nije isto što i jedan svemirski tuđinac. Tuđinac je tuđinac. Pravi vanzemaljac je jedan odgovorni građanin svemira, a ne netko strano stvorenje koje se mota među zvijezdama. Vanzemaljci su predstavnici svjetlosti, zaštitnici života, ljubitelji planeta. Oni se domaćinski ponašaju na svakoj planeti na kojoj se nađu, bez obzira odakle potiču.

Mnogi od vas misle da ni u kom slučaju ne bi mogli biti vanzemaljci zbog vaše veze sa planetom Zemljom i ljubavi prema njoj. Smijemo li naglasiti da je vaša briga prema ovoj planeti bila upravo toliko velika da ste joj poslali u ovom slučaju ono najbolje što ste imali na raspolaganju, naravno - sebe same.

Njegova orijentacija, a ne rod ili vrsta definiraju pojam jednog "ekstraterestrijalnog entiteta". Iako sav život potječe iz istog izvora, to ne znači i da se sav život nalazi u jednoj harmoniji sa tim izvorom. Jedno vanzemaljsko biće je ono biće koje ima razumijevanje i u skladu je sa suštinom svoje geneze.


O SVEMIRSKIM TUĐINCIMA



Mnogo ljudi na zemlji ispoljava jedan neurotičan strah od moguće invazije tuđinaca iz svemira. Taj strah je neprestano podstican osjećajem da bi još negdje, u ovom beskrajnom univerzumu, neki oblik inteligentnog života stvarno bio moguć. Nije potrebno da neprestano pretražujemo nebo tražeći znakove koji bi ukazivali na početak njihove invazije. Dovoljno je samo okrenuti se oko sebe.

Pogledajte one koji siju strah, trguju smrću i neprestano truju ovu planetu. Pogledajte one koji skrivaju istinu tako da njihova moć koja je bazirana na lažima ne bi ni u kom momentu bila ugrožena. To je ta invanzija koje se ljudi boje. To je ona invazija kojom smo zahvaćeni i ona invazija za vrijeme koje već živimo nekoliko tisuća godina. Nema svrhe uopće da se bojimo neke invazije tuđinaca iz svemira, jer - ona se već odavno dogodila, i ti svemirski tuđinci su ovdje među nama.

Ovo naravno još uvijek nije i javno poznato, međutim zbog očinskog načina ponašanja vaše vlade, informacije koje su važne, nikada nisu i javno poznate. U ime nacionalne sigurnosti, radnje jedne vlade sakrivene su od onih kojima se vlada. Bolje bi bilo da se bojimo toga da se jedna istinska inteligencija nikada ne pojavi na ovoj planeti. U stvari, najbolji savjet bi bio da se ničega ni ne bojimo, jer za takvo nešto stvarno nema razloga. U svakom slučaju, najbolje bi bilo da zaboravimo i na razliku između vanzemaljaca i svemirskih tuđinaca. Opasnost definicija leži u tome da one kao mentalni koncepti teže ka podvajanju, odnosno još jednoj separaciji. Mi nismo ovdje radi podvajanja, nego ujedinjavanja. Radi se o svjetlosti, o donošenju više svjetlosti na ovu planetu. Poziv za ulazak u svjetlost upućen je cijelom čovjećanstvu, uključujući i svemirske tuđince, jer svemirski tuđinci su samo oni vanzemaljci koji su odlučili da stanu na stranu tame, na život u laži i pod maskom.

ŠTO JE VAŠA MISIJA NA ZEMLJI? NE MOŽETE SE SJETITI?



O PADANJU U SAN



Nemojte sebe za to optuživati, jer većina nas ima taj isti problem. Pa naše instrukcije su i bile takve, da kad stignemo na područje ove planete zapadnemo u san isto kao i ostala lokalna populacija. Složili smo se da kompletno zaboravimo naš pravi identitet i sve što smo znali. Pošto nas je većina stigla ovamo kao novorođenčad, to nam nije ni malo bilo teško. Svaka institucija u ovom društvu potpomogla je na svoj način taj naš gubitak pamćenja, a to je kasnije bivalo sve lakše i lakše, kako je vrijeme prolazilo. Par slučajnih "gapova" koji su nam se ponekad znali omaći u našem djetinjstvu, vrlo brzo su bili odbačeni kao rezultat naše preaktivne imaginacije.

O DISFUNKCIJI OVOGA SVIJETA



Pošto imaginacija prijeti disfunkciji ovoga svijeta, ona je vrlo brzo izbijena iz nas od strane odraslih stanovnika ove planete. Ono što našim roditeljima nije pošlo za rukom izbrisati, to su brzo uspjeli škola i medicinski sistem, pošto je to njihova specijalnost. Na ovaj način, lokalni stanovnici ove planete nesvjesno su pripomogli u održavanju našeg prisustva tajnim kao i sigurnosti naše misije. Ukratko rečeno, mi moramo biti u stanju da prirodno izgledamo kao da smo odavde a ne da se samo pretvaramo. Jedna totalna nefunkcionalnost mora biti ostvarena prije nego što možemo početi.

Kada vanzemaljski inkarnati koji su u misiji na planeti Zemlji na kraju dođu u jednu situaciju kada više nisu u stanju doći do prirodno čiste hrane i vode za piće, kao i kad ne mogu više udisati zrak na ovoj planeti a da se pri tome ne truju, tada je pravo vrijeme da shvatimo da smo prvi dio naše misije uspješno obavili. To znači da smo mi kao inkarnirani entiteti postali pravi Zemljani, i sada nam to daje pravo da poduzmemo sljedeći korak u našoj misiji.

SJEĆANJE NAŠEG PRAVOG IDENTITETA



Kad se počnemo sjećati našeg pravog identiteta, u prvom momentu nećemo biti u stanju primjetiti neki humor u svemu tome. Kompletna procedura podrazumjeva ne samo buđenje naše istinske ličnosti, nego i zaboravljanje svega što smo do sada ovdje naučili, tako da bi se mogli sjetiti onoga što smo znali prije nego što smo ovamo došli. Drugim riječima, moramo baciti u kantu za smeće cijelu ovu ličnost na čijoj smo izgradnji radili skoro cijeli ovaj život. Da li vam je sada jasno zašto u svemu ovome na prvi pogled nema nikakvog humora? To je jedna procedura koja se mora razumjeti.

Mi se sada moramo otkačiti od našeg starog identiteta i distanciramo se od jedne civilizacije koja srlja u propast. Nakon što smo veoma brzo uspjeli zaspati, sada se od nas očekuje da se isto tako brzo i probudimo. Sada je vrijeme da razmontiramo naš lažni identitet. Sada je vrijeme da zaboravimo ono što smo naučili i posvetimo pažnju onome što duboko znamo. Sada počinje proces promjene ljudske povijesti koji zaslužuje strahopoštovanje. Sada je vrijeme za sve, i sada je ovdje.

ZAŠTO JE JEDNA OVAKVA TORTURA BILA POTREBNA?



Neki od nas se vjerovatno čude zašto je jedna ovakva tortura bila uopće potrebna da bi se ostvario željeni cilj? Razlog zašto se tome čudimo je taj što smo na ovoj planeti bili već toliko dugo da smo absorbirali djelomično, ako ne i potpuno i njen način nefunkcionalnog razmišljanja. Morate uvijek imati na pameti da ova planeta uopće nije jedan model za racionalno razmišljanje i da se od onoga što ovdje prolazi kao razumno, ostatku univerzuma se diže kosa na glavi. Potreba da se apsorbira nefunkcionalnost ove planete je bila zbog toga da bi se steklo pravo na izmjenu njene strukture. Svaka druga metoda značila bi jednu invaziju, a mi to nikada ne činimo.

Mi mijenjamo zaslužujući pravo da to činimo. Nikome nije dozvoljeno da uđe u tuđi svijet i mijenja njegovu nefunkcionalnu strukturu a da prethodno nije u njemu i živio. To je u skladu sa Univerzalnim Zakonom, čiji smo mi predstavnici. Iako je naša Intergalaktička Konfederacija već primila mnogo poziva nekih od nas u smislu: "Dolazite već jednom i vadite nas odovud", njih smo na žalost morali samo podsjetiti da to ne bi bilo onako kako smo se dogovorili. Izlaskom van ne bi se ništa moglo postići. Jedini način je da se ovdje dovede što više svjetlosti. Sjećate li se?

O PRE-INKODIRANOJ AKTIVACIJI



Zvjezdana djeca koja su nosioci ove misije pre-inkodirana su da se probude u ovo vrijeme. To znači da je njihova DNA struktura genetički dizajnirana da "eksplodira", kao bomba sa satnim mehanizmom, u jednom određenom momentu, da bi bila u stanju prihvatiti mnogo više svjetlosti nego što je to u stanju jedan običan čovjek. Vrijeme za genetičku detonaciju je sada.

DIMENZIONALNI PREMJEŠTAJ



Anomalije u vezi vremena/prostora mogu se već u ovo vrijeme primjetiti na našoj planeti. Većinu ljudi kopka jedan osjećaj da nemaju više onoliko vremena koliko su ga nekad imali. To se obično izražava sa: "pa ovo vrijeme kao da leti"?! Razlog za ovaj osjećaj manje vremena je taj što je stvarno manje vremena. Da bi se jedan dimenzionalni pomak ostvario vrijeme mora kolabirati da bi se stvorio novi dimenzionalni prostor. Isto tako i prostor mora kolabirati da bi se stvorilo novo dimenzionalno vrijeme.

Drugim riječima ova veza vremena/prostora je sada na dohvatu ruke. "Sada" je ono stvarno dešavanje. To se ne odnosi samo na življenje u sadašnjosti, mada se to strogo preporučuje. To uvijanje vremena će se nastaviti sve dotle dok se "sada" potpuno ne dostigne, tako da se dimenzije mogu potpuno međusobno uklopiti, isto kao pristajanje broda u svemirsku luku u jedan momenat koji je već predodređen. Sada imamo više "sada" nego što smo ih imali prije nekoliko mjeseci a još više "sada" je na putu prema nama. Kad kažemo: "sada je vrijeme", to nas treba samo podsjetiti na naš genetski dogovor.

GENETSKA PROMJENA



Još jedan interesantan aspekt svega ovoga je taj što su genetski kodovi u našoj DNA određeni tako da se "otključaju" upravo "sada", prije nego što krenemo. Kako ste već primjetili, to se ne događa kod našeg rođenja ili u bilo koje drugo vrijeme do "sada". Iako smo već prije živjeli kroz mnogo "sada", kroz ovo "sada" još uvijek nismo. Promjena na našem genetskom nivou podstiče se uz pomoć "sada" da se akomodira još više "sada", tako da je stupanj našeg buđenja direktno ovisan od toga koliko "sada" smo u stanju doživjeti, jer "sada" određuje proces buđenja.

DEPROGRAMIRANJE



Kako se ova genetska transmutacija odvija na cijeloj planeti, naš pre-inkodirani genetski program se takođe aktivira. Za neko vrijeme počet ćemo sa deprogramiranjem našeg starog sistema, i pritom ćemo se često osjećati kao da smo malo "grogi". Naš istinski identitet će početi marširati van iz treće dimenzije, dok će naš ego imati tendenciju da se drži broda koji tone kao pijan plota. Kad se stari programi odumirućeg svijeta počnu rasplitati, vjerovatno ćemo osjećati određen stupanj nelagodnosti, odnosno imati osjećaj kao da se cijeli naš svijet ruši. Bilo bi veoma korisno da se za vrijeme tranzicije sjetimo da smo jedan interdimenzionalni majstor, odnosno ekspert za transmutaciju realiteta koji se rasipaju. Mi smo to već prije radili, i to - mnogo puta.

RAĐANJE ZEMLJE U SVJETLOSTI



Sve ono što smo podnijeli za vrijeme našeg boravka na ovoj planeti od jedne je veoma bitne važnosti. Ono što bi trebalo biti interesantno nisu one informacije koje nam stižu od strane kontroliranih medija u vezi prirode i posljedica ljudske neodgovornosti, nego je veoma interesantna i bitna činjenica što smo uspjeli pretrpjeti jednu sveobuhvatnu kampanju poricanja ljudskog bića i njegove suštine. Zašto? Zato što mjenjajući sami sebe, sve one beskorisne i štetne šablone koje smo svojom voljom prihvatili na sebe, promjenit će se zajedno sa nama. Iako se mi sada ne možemo lako sjetiti, kad smo se složili učiniti sve ovo da bi pomogli Zemlji u njenom ponovnom uskrsnuću. Priroda našeg dogovora bila je ta da ćemo mi svjesno transformisati ovu matricu u kojoj smo rođeni, kao i sve one laži koje su nam govorili u vezi nas i svega ovoga što se dešava u našoj sadašnjosti. Mi smo se složili da preobratimo upravo taj materijal u jedan ljepši od kojeg će biti sačinjena nova odora transfigurisanog svijeta. Upravo stoga, podsjećanje na ono ko smo i zašto smo došli je veoma važno i to je jedan sveti akt.

NJEGOV PONOVNI DOLAZAK



Njegov ponovni dolazak je na domaku, i zbog toga se trebamo što prije pripremiti. To je vrlo koristan savjet, jer se ovdje u stvari radi - o nama. Mi predstavljamo njegov ponovni dolazak. Iz tog razloga postani odmah sam svoj Mesija - jer se nema što čekati.

KOMPLEKS MESIJE



Teret Duhovnog Značaja, kao i Kompleks Mesije su jedna od zamki u koju bi bilo najbolje da ne upadnemo. Problem kod Duhovnog Značaja je taj što je to jedan sporedni produkt duhovnih ambicija, i u vezi s tim bilo bi najbolje kad bi uspjeli izbjeći bilo kakve ambicije te prirode. Djela koja su posljedica duhovne ambicije većinom su po svojoj prirodi bez duha u sebi. Ona nas jedino mogu odvojiti od Duha, pa tako i od naše misije. To naravno ne znači da mi ne činimo ništa što je od duhovne važnosti dok se nalazimo na ovoj planeti. Naš zadatak i jest da ostvarimo ovdje jedan duhovni uticaj, jer da nije tako onda bismo ostali kod kuće. Međutim, ako nas opsjedne "važnost" naših djela, to bi nas moglo dovesti do jednog identiteta koji je nešto mnogo manje nego što mi to u stvari realno jesmo.

Naša primarna direktiva ovdje je da otjelovimo taj Duh kojem služimo. Ako dozvolimo sebi da nas izbaci iz kolosjeka naš osobni "spiritualni značaj" ili se izgubimo u svojoj vlastitoj "veličini", onda ćemo istovremeno izgubiti vezu sa svojom istinskom važnošću i podbaciti u ostvarenju cilja naše misije. Zapamtite da smo mi ovdje da bi postali živi, tjelesni izraz tog duha. Ništa što ćemo činiti ili raditi ne može biti prihvatljiva zamjena za ono što mi realno jesmo.

RAZBORITOST



U ovo vrijeme tranzicije, moramo biti veoma pažljivi koga i šta slijedimo. U stvari, ako uopće slijedimo nekoga ili nešto, to je već prva indikacija da smo skrenuli s puta. Onima od vas koji još uvijek imaju svoje gurue, preporučili bismo da počnu koristiti svoju vlastitu razboritost. Vremena velikih duhovnih učitelja su prošla. Sadašnje vrijeme je vrijeme uzvišenog duha. Taj prelaz iz učenika u svog vlastitog učitelja može prouzrokovati privremeni porast nezaposlenosti u Indiji i drugdje, ali nemojte da vas to uzbuđuje.


O TRANSMUTACIJI



Transmutaciju ne treba miješati sa transformacijom.

Ovaj svijet je morao proći tisuće godina transformiranja prije nego što je došao u priliku da transmutira. Ciklus transformacije je već zaokružen i sada je počeo jedan transmutativni ciklus. Transmutacija je genetska promjena na staničnom nivou, koja se sada odvija u svim živim formama na ovoj planeti. Planeta Zemlja je jedno svjesno živo biće, takođe odlučno početi sa svojim vlastitim dimenzionalnim premještajem.

U skladu sa tim, sav život na ovoj planeti se priprema za taj događaj uz pomoć procesa transmutacije na staničnom nivou. Ovdje se radi o procesu rađanja kojim će se ova naša planeta i sve životne forme na njoj ponovo roditi u jednoj novoj dimenziji. Stanična transmutacija nije nešto što vi osobno možete odlučiti učiniti ukoliko bi vas to interesiralo, kao recimo da odigrate jednu partiju golfa. To je nešto što se događa i nešto za što ste se vi već odlučili; jer u nekom drugom slučaju ne biste ni bili ovdje.

Iako u vezi svega ovoga vi nemate neku drugu genetsku opciju, vi još uvijek imate svoju slobodnu volju. Vi možete koristeći svoju slobodnu volju svjesno pomagati ovu transmutaciju zemljine kugle, ili se opirati i postati nešto kao "miševi mekinjaši", kako neki od pripadnika našeg tima vole nazivati takve individue. Zbog toga je najbolje dvaput razmisliti, prije nego što se predomislite.


DUH



Duh je ona pokretačka sila koja stoji iza ove misije, kao i njen dizajner. To je upravo i razlog zašto su se naše najbolje snage i okupile ovdje. On je takođe i razlog zašto ste se vi kao članovi ove misije inkarnirali na ovoj na prvi pogled neprijateljski raspoloženoj i zaostaloj planeti. Mi smo se svi odazvali na poziv tog Duha. Sve i svako u svakom postojećem univerzumu prirodno pripada tom Duhu. Duh je ta sila koja udiše život u svako stvorenje. Duh je istinski identitet života. Duh je izvor, ljubav, on je sve.

I, iako je taj Duh ovdje oduvjek boravio, on je sada odlučio skinuti veo koji je do sada sprečavao da njegovo prisustvo bude svima vama potpuno vidljivo na ovoj planeti . Upravo je ljubav prema njemu i razlog ove infiltracije ogromnih snaga Svjetlosti na ovoj planeti. Mi smo se skupili ovdje da bi sudjelovali u njenoj transfiguraciji planirajući da je pretvorimo u jednu veličanstvenu duhovnu palaču.


INTELIGENCIJA



Mi smo primjetili da vaše shvaćanje inteligencije i naše shvaćanje inteligencije uopće nemaju ništa zajedničko jedno s drugim. Na primjer, vi nazivate same sebe jednom inteligentnom vrstom, a istovremeno ste se opasno primakli točki nakon koje će vaša planeta biti naseljiva jedino za asfalt. Vi ste takođe same sebe uspjeli dovesti na vrh ljestvice ugroženih vrsta. Smijemo li napomenuti da čak i virusi demonstriraju jedan mudriji pristup prema procjeni svoje situacije kao i prema svojoj životnoj okolini.

Mi smo takođe primjetili da vi koristite riječ "mudar" kada govorite i o raznim manipulacijama u vezi biznisa, odnosno kad sklopite neke ugovore koji su nepovoljni za drugu stranu. Kad neko uspješno proda kuću koja je locirana na živom pijesku, vi za njega kažete kako je napravio pametan posao. Vi takođe smatrate inteligentnim osobu koja uspije prodati za velike novce polovan auto kojem fali pola motora i kočnice. Ovo su samo dva primjera koja ilustriraju opakost vaših svakodnevnih aktivnosti. Vaše vlade, korporacije i građanstvo počinjavaju zločine od kojih se vrti u glavi, u ime akvizicije materijalnih dobara, a sva vaša trgovina je bazirana na jednom duhovnom skandalu. Iako ovakvi akti tehnički se mogu i smatrati prevarama od strane vašeg zakonodavnog sistema, vi na ove prevare gledate kao na problem samo u slučaju ako niste imali dovoljno sreće tj. ako su vas uhvatili. U svim drugim slučajevima, ovakvi akti se smatraju samo dobrim poslovnim potezima, koji su djelo pametnih umova. Iz ovih očiglednih razloga mi smo stvarno zbunjeni vašim konceptom inteligencije te bi željeli da ponudimo jednu drugačiju definiciju.

Glavni razlog nerazumjevanja ovog pojma leži u tome što stanovnici ove planete pod inteligencijom podrazumjevaju mozak. Mozak je samo instrument inteligencije, dok je sama inteligencija jedna sila.

INTELIGENCIJA JE ŽIVOTNA SILA KOJA SE ISPOLJAVA U KREATIVNOJ FORMI

Ona je prisutna u svemu što je živo, bez obzira imalo to mozak ili ne. Zloupotrebom svojih mentalnih procesa vi ste počeli smatrati inteligenciju kao lukavost u aktima spiritualnog barbarizma. Vama je nekako pošlo za rukom i da reducirate racionalnost na jednu umnu sposobnost da se dograbi što više i što brže. Dok je istinska inteligencija, s druge strane, u jednoj harmoniji kako sa samom strukturom svijeta, tako i sa njegovim izvorom. Ona je vjerna svjetlosti i u zagrljaju je sa životom, te nema nikakve veze sa vašom vještinom poricanja njegove suštine.

Naš zadatak je na ovoj planeti da vam pomognemo u vašem oslobađanju od tog "mentalnog slijepila", tako da jednom napokon počnete normalno razmišljati. Mi takođe težimo tome i da vam pomognemo da se izdignete iznad vašeg rastrojenog načina razmišljanja do nivoa jednog istinski inteligentnog živog bića.



REALNOST

To je jedna riječ koju je veoma teško definirati zbog toga što tako nešto realno ne postoji. Ono što želimo reći je to da ne postoji jedan realitet, ovdje ili bilo gdje drugo. Na ovoj planeti ima onoliko različitih realnosti koliko ima i ljudi koji ih kreiraju. Ono što vi podrazumjevate pod globalnom realnošću to je samo jedan grupni koncenzus u vezi nekoliko nebitnih točaka. Stoga, svaki muškarac ili žena, je sam, odnosno, sama za sebe.

Realnost u kojoj vi živite je ništa drugo nego audio-vizualna demonstracija onoga prema čemu ste usmjerili svoju pažnju.

Ovaj univerzum pretpostavlja da je vaša pažnja usmjerena prema onome što vi želite, te vas tako ljubazno snabdjeva sa sve više jednog te istog. Kada bi vi razumjeli ovu dinamiku onda ne biste nikada recimo objavljivali rat protiv droge ukoliko naravno vaš cilj nije da je bude još više. Ne postoji bolji način da se poveća trgovina drogom nego da se svačija pažnja usmjeri na nju. Isti princip važi za povećanje svega čemu se suprostavljate, i to je takođe jedan od razloga zašto se jedan rat ne može dobiti.

Ako ste stvarno ozbiljni u svojoj namjeri da zaustavite drogu, najbolji način za to bio bi da prestanete biti opsjednuti njome uz pomoć onog što vi smatrate pružanjem otpora. Umjesto toga, fascinirajte sami sebe slobodom, i sve vaše adikcije će prirodno nestati kako bi se zadovoljila vaša najnovija preokupacija. Samo zato što još uvijek niste razumjeli vašu vlastitu moć stvaranja, vi kostantno usmjeravate vašu pažnju prema negiranju, umjesto prema afirmaciji. To rezultira u tome što vam univerzum onda osigurava još više od onoga što ste vi u stvari mislili da ne želite (odnosno, niste željeli). Iako već mnogi od vas treniraju tu tehniku afirmacije, odnosno, pozitivnog razmišljanja, kako bi bili u stanju promjeniti svoj realitet, vi možete pozitivno razmišljati sve dok vam lice ne poplavi, i opet se ništa pozitivno ne desi.

Ukoliko vaša pažnja kao i vaš personalitet nisu takođe adekvatno promjenjeni (prilagođeni) kako bi akomodirali sve ono što vi afirmirate, univerzum nema drugu opciju nego da ispunjava vaše istinske, mada doduše skrivene težnje vaše pažnje. Dok ne razumijete ulogu koju vaša pažnja i vaš osjećaj identiteta igraju u vašoj kreativnoj sposobnosti, rezultati vaših afirmativnih napora bit će veoma slabi.

Sada je vrijeme da počnete koristiti vašu moć mudro i kreirate realitete koji su vrijedni vas samih. Vi to možete učiniti promjenom onoga što predočavate univerzumu kao realnost s vaše točke gledišta, i identiteta koji projicirate kroz način ponašanja tog identiteta. Ukoliko ne učinite jednu fundamentalnu promjenu, vi ćete onda samo nastaviti sa slanjem ovom univerzumu istih onih starih zamornih zahtjeva i težnji a on će vam nepristrasno i s ljubavlju odgovarati istim onim starim i često toksičnim odgovorima.



UPUTSTVA ZA PRIZEMLJENJE



Neki od vas su toliko bili šokirani kad su se našli u trećoj dimenziji da su iz protesta odbili sletjeti. Kontrolni toranj bi vam želio napomenuti da je vaše učešće u misiji beskorisno ukoliko samo kružite oko planete bez namjere da se uopće spuštate. Takođe vas podsjećamo da je vaše učešće u ovoj misiji bilo vaš osobni izbor, a ne naš.

Iz vaših izbezumljenih poruka mi smo mogli zaključiti da ste veoma nervozni u vezi hvatanja u koštac sa bilo čim od onoga šta bi "oni" mogli imati na raspolaganju na ovoj planeti. Iako nam je vaša nervoza razumljiva, mi bi radije diskutirali sa vama o tome tek nakon što se spustite na zemlju.

Tehnički rečeno, Kontrolni toranj ne želi utjecati na vašu slobodnu volju međutim mi vas možemo samo preraspodjeliti na neki drugi zadatak. Vi možete, ukoliko želite, dobiti prekomandu na neku drugu disfunkcionalnu planetu. Nažalost, ova i ne izgleda toliko loše u poređenju s drugima koje trenutno imamo na raspolaganju. Treba li samo da vam pomenemo mogućnost ponavljanja obuke u regrutnom centru na Planeti X, pa da to bude dovoljno za većinu od vas da se prizemljite u najkraćem mogućem roku. Međutim, ako još uvijek oklijevate sa slijetanjem, molimo da kontaktirate Kontrolni toranj. On vam može pomoći u vezi sa navođenjem prilikom slijetanja.


KULTURNI ŠOK



Kulturni šok je nešto što se teško može izbjeći kad vi počnete bivati svjesni našeg prisustva kao i svog vlastitog. Iako ste već jedan veteran kad se o međudimenzionalnim putovanjima radi, vaš istinski identitet će biti jedna senzacionalna vijest za vašu trodimenzionalnu svijest.

Udarac koji ćete doživjeti kad shvatite svoju multidimenzionalnu prirodu poslat će valove zebnje kroz vaša ograničena osjećajna čula, što vas može nagnati da počnete razmišljati o bijegu na neki drugi kontinent. Međutim, iako samo sigurnost vaše bespomoćnosti može biti ugrožena, vaše emocionalno tijelo će biti veoma teško ubijediti u tako nešto. Emocionalno tijelo bi se radije bacilo sa litice u ponor, nego se ponašalo kao jedna odrasla osoba u ovom dimenzionalnom premještaju koji nastupa.

Kulturni šok je samo privremene prirode, ali vam to napominjemo da bi se pripremili. A kad ste već kod toga, morat ćete se pripremiti za još jedan dodatni šok tj. da osoblje Kontrolnog tornja mahom čine bića koja ne pripadaju ljudskoj rasi. Ljudska vrsta je jedna izvorna vrsta koja se proteže kroz mnoge svijetove, ali je ona samo jedna od mnogih. Za ljude koji se još uvijek nisu uspjeli prilagoditi razlikama u okviru svoje vlastite rase, naše prisustvo će biti jedan alarmantan čin bratimljenja koji ćemo vam mi predložiti. Ako vam to može biti od neke utjehe, mnogi od vas koji sudjelujete u ovoj misiji ste takođe samo prerušeni u ljudska bića u ime ove planetarne tranzicije.

Mi se nadamo da će ove informacije pomoći vašem osobnom prilagođavanju situaciji, iako one možda ne uveseljavaju vaš već dobro namučeni emocionalni sistem. Takođe, nemojte zaboraviti da taj kulturni šok kod buđenja multidimenzionalnosti nije ni blizu toliko strašan kao onaj šok koji ste doživjeli kad ste prvi put uvidjeli gdje ste se našli.


JO - JO EFEKAT


Jo - jo efekat je samo jedan naziv kojim se koristimo da bi opisali tjelesne i emocionalne promjene koje ćete vjerovatno osjećati kad ovaj transmutativni proces uđe u punu brzinu. Ova stanična transmutacija je neophodna da bi se akomodirao taj vaš evolutivni korak prema Svjetlosti, međutim, pošto se ovdje radi o jednom procesu fizičke prirode, sve to ima i neke prateće efekte na koje ćete se morati naviknuti.

Bit će momenata kada ćete se na neki način osjećati uzvišeno kad osjetite navalu svjetlosti u sisteme vašeg organizma. Međutim, ovo je često praćeno i sa iznenadnim padovima energije koje ćete osjetiti kako na vašem tjelesnom, tako i na emotivnom i umnom nivou vašeg organizma, kad se budete ljuljali između svog starog i novog realiteta. Nemojte ovo zamijeniti za neku manijakalnu depresiju.

To je samo jedan jednostavan slučaj ekstaze praćene inzistiranjem vašeg osobnog poricanja i težnje za povratkom na onu staru pjesmu koja vam je već odavno dobro poznata. Ti popratni simptomi razlikovat će se od osobe do osobe, a jedna kombinacije bola i patnje bit će takođe moguća, uključujući i stanja nervnih poremećaja i zamora. Kontrolni toranj vam nikako ne bi savjetovao da zbog svega ovoga obilazite doktore u vašem gradu kako bi oni ustanovili o čemu se radi, osim u slučaju ako imate na raspolaganju bezgranična novčana sredstva.

Naš savjet je vrlo jednostavan a otprilike i najbolji koji uopće možete u ovom momentu dobiti. Budite nježni prema samom sebi. Ovo je jedna ogromna promjena. Ako ste u nevolji, uzmite neko sredstvo sa placebo efektom, lezite u krevet pa ukoliko sutradan ujutro budete još uvijek imali iste probleme, onda nam se možete javiti.


AKO NEGDJE ZAPNE



Kontrolni toranj je svjesan da ovaj proces buđenja može biti veoma varljive prirode. Iako ste vi genetički inkodirani za tu svrhu, u momentu kad dođe vrijeme za to, vi ćete već biti potpuno uvjereni da ste jedan Zemljanin. Vi ćete najvjerovatnije već uveliko ispoljavati mnoge od njihovih najgorih karakteristika kao i nositi na sebi neke od njihovih maski, koje ulijevaju strah u kosti svakom normalnom vanzemaljskom biću.

Vi ste se možda trenutno zadesili u srednjoj klasi kao jedan poslovno uspješan čovjek, ili jedna srednjovječna i terminalno konfuzna žena, možda ste trenutno i zadovoljni sami sa sobom, možda ste i sljedbenik nekog gurua, član neke streljačke družine, možda se i znojite u pokušaju da otplatite svoje kredite, gledate televiziju, stojite na braniku svoje nacije, ili spadate u imovinu neke od korporacija, njegujete travnjak ispred svoje kuće, usred ste trke za novcima, ili ste žrtva neke od religija, trenutno ručate, ili jogirate u nekom parku, ili ste neki advokat, itd.

Ovo je naravno samo jedna kratka lista od samo nekoliko zabrinjavajućih mogućnosti. To se može rezimirati tako što se može reći da su vas uspješno doveli do toga da klečite na koljenima, ne iz izražavanja poštovanja prema životu, nego zbog jednog neprestanog napora da se koprcate u ropstvu kako bi ste opstali. Strah, u nekom od mnogih njegovih oblika, vas je najvjerovatnije već uspio srušiti na jedan ili drugi način. Osim toga, mnogi od vas su već u svojim četrdesetim godinama, a i preko.

To znači da ste do sada vjerovatno skupili i par medalja, nagrada, trofeja npr. u kuglanju, dodjeljene su vam čak i diplome, u ovisnosti od nivoa ropstva koji ste za sebe uspjeli osvojiti, plus moć, pozicije kao i kreditne kartice, koje su vam ponuđene kao mamci ne bi li vas još više otkupili.

Ostanite pažljivi, pa da nastavimo:


INTERGAKSIJSKA KOMISIJA ZA UPRAVU NEKRETNINAMA



Stari svjetski sistem je u fazi kolapsa. Oni koji žele nastaviti sa starim načinom ponašanja bit će ljubazno zamoljeni da napuste ove prostore, jer njihovi glavni motivi kao što su strah i pohlepa, trenutno se relociraju na jednu drugu planetu, gdje će ovakve idividue biti veoma dobrodošle. Intergalaktička Komisija za Upravu Nekretninama stavila je ovu planetu na jednu Interdimenzionalnu višestruku listu za rekolonizaciju od strane Snaga Svjetlosti.


INTERNACIONALNO BANKARSKO UDRUŽENJE



Članovi Internacionalnog Bankarskog Udruženja su ovdje da pomognu u rasklapanju ove nefunkcionalne svjetske ekonomske strukture. Oni su umjetnici kad se radi o korištenju plastičnog novčanog sistema kao što su Master kartice i neograničeni krediti, a pogotovo znaju kako se sve to i naplaćuje. Baza njihovog majstorstva je u tome što su oni svjesni plastičnosti prirode ovog realiteta. Njih forma ne može zbuniti; oni su ti koji ju kreiraju.

Oni znaju kako su njihova pažnja i fascinacija temelj realnosti koju oni grade; stoga se oni specijaliziraju tako što ne poklanjaju pažnju onome što je nefunkcionalno, nego je usmjeravaju prema duhovnim istinama. Taj program zahtijeva prilagođavanje ove planete s jednim sistemom božanstvene ekonomije kojom se većina ovog univerzuma trenutno koristi.

Aktivnost ovog Internacionalnog Bankarskog Udruženja će pomoći u razumijevanju činjenice da nijedno živo stvorenje na ovoj planeti nebi trebalo zarađivati svoje pravo na život. Ova tvrdnja nije zasnovana ni na kakvoj ekonomskoj zavjeri; ovo je stav slobode, baziran na istini. Kad se ljudska populacija podvrgne ovom tretmanu, bitka za opstanak će prestati, a umjesto nje cvjetat će beskrajno obilje. Odriješene ruke date su cijeloj ljudskoj populaciji od strane Univerzalne Banke, a njeni bankari su sada ovdje da vam odobravaju neograničene kredite u humanosti.
click to comment

12.11.2008. u 20:07 • 25 KomentaraPrint#

utorak, 04.11.2008.

HOLOGRAFSKI SVEMIR

click to comment


Postoje dokazi koji ukazuju na to sa su naš svijet i svi u njemu - od snježnih pahuljica do stabala javora, zvijezda padalica i elektrona u vrtnji - samo slike nalik duhu. Projekcija iz razine stvarnosti koja je u toj mjeri izvan naše da je doslovno izvan i prostora i vremena. Glavni arhitekti ove zapanjujuće zamisli među najeminentnijim su svjetskim misliocima: fizičar sa Sveučilišta u Londonu David Bohm, Einsteinov štićenik i jedan od najpoštovanijih svjetskih kvantnih fizičara; i Karl Pribram, neuropsiholog sa sveučilišta Stanford, i autor klasičnog neuropsihološkog udžbenika Languages of the brain ( Jezici mozga ). Kod holografskog modela najviše zapanjuje to što je odjednom dao smisao širokom spektru pojava koje su toliko neshvatljive da ih se u pravilu svrstavalo izvan područja znanstvenog razumijevanja.
Te pojave obuhvaćaju telepatiju, vidovitost, mistične osjećaje jedinstva sa svemirom pa čak i psihokinezu, odnosno sposobnost uma da pomiče fizičke predmete a da ih nitko ne dodiruje. I doista, stalno rastućem broju znanstvenika koji su prigrlili holografski model brzo je postalo očigledno da je taj novi model pomogao objasniti praktički sva paranormalna mistična iskustva, te je u zadnjih 5 - 6 godina nastavio nadahnjivati istraživače, i objašnjavati do sada neobjašnjivo.



Energija trilijuna atomskih bombi u svakom kubičnom centimetru prostora Ukoliko je naš svemir tek blijeda sjenka dubljeg reda, što još leži skriveno, uvijeno u osnovu i potku naše stvarnosti, Bohm ima prijedlog. Prema našem sadašnjem razumijevanju fizike, svaki dio prostora preplavljen je različitim vrstama polja sastavljenih od valova raznolikih valnih duljina. Svaki val uvijek posjeduje barem malo energije. Kada fizičari računaju minimalan iznos energije koju val može posjedovati, dođu do rezultata da svaki kubični centimetar praznog prostora sadrži energiju veću od energije sveukupne materije u poznatom svemiru!


Neki fizičari odbijaju taj izračun uzeti zaozbiljno jer smatraju da negdje mora postojati pogreška. Bohm drži da taj beskrajni ocean energije postoji, te da nam govori barem nešto o golemoj i skrivanoj prirodi implicitnog reda. Smatra da većina fizičara ignorira postojanje tog ogromnog oceana energije jer su, kao ribe koje nisu svjesne vode u kojoj plivaju, naučeni usmjeravati pozornost prvenstveno na predmete usađene u oceanu - na materiju. Bohmovo gledište da je prostor jednako stvaran i bogat procesima kao i materija koja se kreće kroza nj svoju punu zrelost doseže u njegovim zamislima o implicitnom moru energije. Materija ne postoji nezavisno od mora, od takozvanog praznog prostora. Ona je dio prostora. Da bi objasnio na što pritom misli, Bohm daje sljedeću analogiju: kristal ohlađen do apsolutne nule dopustit će struji elektrona da prođe kroza nj a da ih ne rasprši. Ako se temperatura povisi, različite nepravilnosti u kristalu će, tako reći, izgubiti svoju prozirnost i početi raspršivati elektrone. S točke gledišta elektrona takve nepravilnosti izgledale bi kao komadi «materije» koji plutaju u moru ništavila, no u stvari se ne radi o tome. Ništavilo i komadi materije ne postoje nezavisno jedno od drugoga. Oboje su dio istog tkiva - dubljeg reda kristala.


Bohm vjeruje da isto vrijedi i za našu vlastitu razinu postojanja. Prostor nije prazan. Pun je - plenum nasuprot vakuumu. Temelj je svekolikog postojanja, uključujući i postojanje nas samih. Naš svijet nije odvojen od tog kozmičkog mora energije, on je mreškanje na njegovoj površini, razmjerno mali "obrazac pobude" usred nezamislivo golemog oceana. Taj obrazac pobude relativno je autonoman i uzrok je približno ponavljajućih, postojanih i odvojivih projekcija u trodimenzionalni eksplicitni red manifestacija, ističe Bohm. Drugim riječima, unatoč svojoj očiglednoj materijalnosti i ogromnoj veličini, svemir ne postoji u sebi i od sebe nego je posinak nečega daleko većeg i teže izrecivog. Štoviše, svemir čak nije ni glavni proizvod tog većeg "nečeg", nego samo sjena u prolazu, puki štucaj u većem rasporedu stvari. To beskrajno more energije nije sve što se skrilo u implicitni red. Budući da je implicitni red osnova iz koje se rodilo sve u našem svemiru, on u najmanju ruku sadrži i svaku subatomsku česticu koja je postojala ili će postojati; svaku moguću konfiguraciju materije, energije, života i svijesti, od kvazara do shakespeareovog uma, od dvostruke spirale do sila koje upravljaju veličinama i oblicima galaksija. Pa čak ni to nijesve što može sadržavati. Bohm priznaje da nema razloga vjerovati da je implicitni red svršetak svih stvari. Moguće je da postoje drugi neslućeni redovi iza njega, beskrajni stupnjevi daljnjeg razvitka.

Eksperimentalna potpora Bohmovom holografskom svemiru Brojna izazovna otkrića u fizici govore da je Bohm vjerojatno u pravu. Čak i ako zanemarimo implicitno more energije, svemir je ispunjen svjetlošću i drugim elektromagnetskim valovima koji stalno idu uzduž i poprijeko i sudaraju se jedni s drugima. Kao što smo vidjeli, sve čestice su ujedno i valovi. To znači da su fizički predmeti i sve drugo što percipiramo u stvarnosti sastavljeni od interferencijskih uzoraka. Što je činjenica koja posjeduje nepobitne holografske implikacije. Drugi čvrsti dokaz nedavno je ponudilo jedno eksperimentalno otkriće.


Sedamdesetih godina prošlog stoljeća postala je dostupna tehnologija kojom se moglo napraviti pokus s dvije čestice, a koji je opisao Bell, te je velik broj različitih fizičara pokušao izvesti taj zadatak. Premda su otkrića bila obećavajuća, nikome nije uspjelo dobiti konačne rezultate. Tada su 1982. godine fizičari Alain Aspect, Jean Dalibard i Gerard Roger s Instituta za optiku Sveučilišta u Parizu u tome uspjeli. Prvo su zagrijavanjem atoma kalcija laserima proizveli niz fotona blizanaca. Potom su svakom od elektrona dopustili da u suprotnim smjerovima putuju kroz šest i pol metara dugu cijev te prođu kroz posebne filtre koji su ih usmjeravali prema jednom od dvaju mogućih analizatora polarizacije. Svakom je filtru trebalo deset milijardinki sekunde da skrene s jednog analizatora na drugi, oko trideset milijardinki sekunde manje nego što je svjetlosti trebalo da proputuje čitavih trinaest metara koji odvajaju svaki skup fotona. Tako su Aspect i njegovi kolege mogli isključiti svaku mogućnost da fotoni međusobno komuniciraju bilo kojim poznatim fizičkim procesom. ( a što ćemo sa NEFIZIČKIM procesom?...hehe pim.prev. )


Aspect i njegov tim otkrili su da je, kao što je kvantna teorija predvidjela, svaki foton još uvijek svoj kut polarizacije mogao uskladiti s onim svoga blizanca. To je značilo ili da je Einsteinova zabrana komunikacije brže od svjetlosti prekršena ili da su dva fotona povezana nelokalno. Budući da se većina fizičara protivi pripuštanju procesa bržih od svjetlosti u fiziku, Aspectov pokus se u pravilu smatralo gotovim dokazom da je veza između dva fotona nelokalna. Nadalje, kao što je primijetio fizičar Paul Davis sa Sveučilišta Newcastle upon Tyne u Engleskoj, budući da sve čestice neprekidno međudjeluju i odvajaju se, "nelokalni aspekti kvantnih sustava su generalno svojstvo prirode." Aspectova otkrića ne dokazuju da je Bohmov model svemira točan, ali ipak mu u velikoj mjeri idu u prilog. Kao što je već spomenuto, Bohm ne vjeruje da je ijedna teorija, uključujući i njegovu, ispravnu u apsolutnom smislu. Sve su samo aproksimacije istine, konačni zemljovidi koje koristimo kako bismo pokušali kartirati područje koje je i beskonačno i nedjeljivo. To ne znači da Bohm misli da njegova teorija nije provjerljiva. Uvjeren je da će se jednom u budućnosti razviti tehnike koje će omogućiti provjeru njegove zamisli (kada se Bohma zbog toga kritiziralo, on je odgovorio da postoje brojne teorije u fizici, kao što je na primjer «teorija superstringova », koje vjerojatno neće bili provjerljive još nekoliko desetljeća).


Reakcije iz krugova fizičara Većina je fizičara skeptična prema Bohmovim zamislima. Na primjer, fizičar Lee Smolin s Yalea Bohmovu teoriju jednostavno ne smatra «osobito snažnom, u fizikalnom smislu». Pa ipak, prisutno je gotovo univerzalno poštovanje prema Bohmovoj inteligenciji. Mišljenje fizičara sa Sveučilišta u Bostonu Abnera Shimonyja tipičan je primjer tog gledišta. «Bojim se da jednostavno ne razumijem njegovu teoriju. Ona je zasigurno metafora i pitanje je u kojoj ju mjeri treba doslovno shvatiti. Unatoč tome, on je zaista vrlo duboko promišljao o ovoj materiji, i mislim da je napravio silno korisnu stvar zato što je ova pitanja doveo u samo središte fizikalnih istraživanja, umjesto da ih jednostavno pomete pod tepih. Bio je hrabar, smion i maštovit čovjek.» Usprkos izraženom skepticizmu, ima i fizičara koji su skloni Bohmovim zamislima, uključujući 'krupne ribe' kao što su Roger Penrose sa Oxforda, tvorac moderne teorije crne rupe; Bernard d'Espagnat sa Sveučilišta u Parizu, jedan od vodećih svjetskih autoriteta za konceptualne temelje kvantne teorije; i Brian Josephson, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1973. godine. Josephson smatra da bi Bohmov implicitni red jednog dana mogao čak dovesti do uvođenja Boga ili Uma u znanstveni sustav, što je zamisao koju Josephson podržava. Pribram i Bohm zajedno Razmotrimo li ih zajedno, Pribramove i Bohmove teorije pružaju bitno novi način gledanja na svijet: Naši mozgovi matematički kreiraju objektivnu stvarnost interpretiranjem frekvencija koje su u krajnjoj liniji projekcije iz druge dimenzije - dubljeg reda postojanja koji se nalazi iza i vremena i prostora. Mozak je hologram uvijen u holografski svemir. Pribrama je ova sinteza navela na zaključak da objektivni svijet ne postoji, barem ne na način na koji smo navikli vjerovati. Ono što je "tamo vani" golemi je ocean valova i frekvencija, a stvarnost nam izgleda čvrsto samo zato što naši mozgovi mogu primati tu holografsku maglu i pretvarati je u "drveće i kuće" i druge svagdašnje predmete koji tvore naš svijet. Kako mozak (koji je i sam sastavljen od frekvencija materije) može primiti nešto nesupstancijalno kao što je magla frekvencija i napraviti da se čini čvrstom na dodir? Vrsta matematičkih procesa koje je Bekesy simulirao svojim vibratorima osnova je za način na koji mozak stvara našu sliku vanjskog svijeta, napominje Pribram. Drugim riječima, glatkoća komada finog kineskog porculana i osjet pijeska na plaži pod vašim stopalima u stvari su samo složenije verzije sindroma fantomskih udova.


Prema Pribranu, to ne znači da tamo vani ne postoje porculanske šalice i pješčana plaža. To jednostavno znači da porculanska šalica posjeduje dva vrlo različita aspekta svoje stvarnosti. Kada ju se filtrira kroz leću našeg mozga manifestira se kao šalica. Međutim, kad bismo se mogli osloboditi naših leća, doživjeli bismo je kao interferencijski uzorak. Koji od aspekata je stvaran, a koji predstavlja iluziju? "Po meni, oba su stvarna", odgovara Pribram, "ali, ako vam je draže, nijedan od njih nije stvaran." Takvo stanje stvari nije ograničeno isključivo na porculanske šalice. I mi imamo dva vrlo različita aspekta naše stvarnosti. Možemo sebe promatrati kao fizička tijela koja se kreću kroz prostor. Ili na sebe možemo gledati kao na maglu interferencijskih uzoraka uvijenih u kozmički hologram. Bohm vjeruje da bi ovaj drugi način gledanja čak mogao biti ispravniji, jer zamišljati sebe kao holografski um/mozak koji gleda na holografski svemir ponovno je apstrakcija, pokušaj da se odvoje dvije stvari koje se u konačnici ne mogu odvojiti. Nemojte brinuti ukoliko vam je to teško dokučiti. Relativno je lako razumjeti ideju holizma u nečemu što je nama izvanjsko, poput jabuke u hologramu. Ono što predstavlja poteškoću jest da u ovom slučaju ne gledamo na hologram, nego smo mi dio holograma. Problematičan je i drugi pokazatelj radikalnosti revizije koju su Bohm i Pribram željeli provesti u našem načinu razmišljanja. Međutim, to nije jedina korjenita revizija. Pribramova tvrdnja da naši mozgovi izgrađuju predmete nije ništa prema drugom Bohmovom zaključku: da stvaramo čak prostor i vrijeme. Implikacije ovog pogleda samo su jedna od tema koje će se ispitati dok istražujemo učinak koji su Bohmove i Pribramove zamisli imale na rad istraživača na drugim područjima.

( *** )

I možda je to razlog što nam bića svjetlosti uvijek iznova govore da je svrha života učenje. Doista, mi smo na Šamanskom putovanju, prava djeca koja se muče da postanu stručnjaci za sveto. Učimo kako se nositi s plastičnošću koja je sastavni dio svemira u kojem su um i stvarnost kontinuum, i na tom se putovanju jedna pouka izdiže iznad svih drugih. Dok god nam bezobličnost i zapanjujuća sloboda drugog svijeta budu zastrašujuće, nastavit ćemo sanjati za sebe hologram koji je udobno čvrst i jasno određen. Međutim, moramo uvijek imati na umu Bohmovo upozorenje da su konceptualne kategorije koje koristimo kako bi raščlanili svemir naša vlastita tvorba. One ne postoje «tamo vani», jer «tamo vani» je samo nedjeljiva potpunost. Brahman. A kada nadrastemo neki određeni skup konceptualnih kategorija, uvijek moramo biti spremni ići dalje, napredovati od duševnog stanja do duševnog stanja, kako je to rekao Sri Aurobindo, i od prosvjetljenja do prosvjetljenja. Jer, čini se da je naša svrha isto toliko jednostavna koliko i beskrajna.


Mi, kao što Aboridžini kažu, samo učimo kako preživjeti u beskonačnosti.

------------------------------------

Preneseno iz knjige: Michael Talbot - Holografski svemir

04.11.2008. u 09:34 • 12 KomentaraPrint#

nedjelja, 02.11.2008.


click to comment



Unutrašnji i vanjski Merkabah



Vanjština kreacije koja je stvorena od strane oba Merkabaha* ( i vanjskim i unutrašnjim ) izgleda isto, ali eksperimentalni aspekt osobe koja ga je stvorila iz Cvijeta Života je da ona zna da je jedan svijet stvoren kroz jedan duhovni razvoj, a drugi kreira svijet koji to nema – osoba sve vidi polarizirano – dobro i zlo, gore i dolje, lijevo i desno. Ona ne može naći jedinstvo i sklad kroz sve što postoji. ( Polarno razmišljanje ! )



Individualna kreacija



Ono što često ne primjećujemo je to što svatko od nas kreira sve – to je stvarno odnos između nas i Kreatora. Svaki put kad izađemo iz Velikog Ništavila, mi kreiramo čitav novi svijet. Mogućnosti tog Velikog Ništavila su jako velike. Tu su i drugi pokreti izvan Velikog Ništavila koji kreiraju drugačije stvari. Ovaj jedan kreira samo valnu formu svemira. Mi kreiramo sve kada izađemo iz sebe. Mi težimo razmišljanju da je sve drugo oko nas već kreirano i da kada smo se rodili, da smo rođeni u svemu tome, jer to tako izgleda. Iz drugog gledišta, kreacija je između nas i Kreatora od samog početka. To su filozofska pitanja koja su teško dokaziva i koje možemo teško shvatiti i utemeljiti.



Zamaranje s vanjskim pitanjima



Sada nije potrebno zamarati se previše sa pitanjima „Zašto je to tako“, „Što je to“ i „Što tu nije u redu“. To je većinom unutrašnji „posao“ koji bi sami trebali odraditi i koji je potreban za prijelaz. Nema „mjesta“ gdje bi mogli otići, ili „izgraditi“ nešto gdje bi se mogli sklonili ili napraviti neki stroj kojim možemo promjeniti taj prijelaz. To je unutrašnji proces koji nas treba oplemeniti i promjeniti. Nema razloga nekom „strahu“ od njega i od „onoga što se dešava“. To je prirodni proces.



Što se obično događa kada planeta prolazi kroz taj proces



Ono što se obično dešava kod takvog prijelaza je sljedeće: kada se planeta približava toj točki na kojoj se dešava prijelaz i sve se mijenja, sve se počinje „raspadati“ – sve socijalne strukture ( ekonomija, društvo, tehnologija, odnosi među raznim društvenim strukturama... itd. ) se počinju „rastapati“ i rušiti. Ključ toga je magnetsko polje planete ( u našem slučaju Zemlje ). Ono što današnji znanstvenici uviđaju može također biti ključ koji to omogućava je promjena osi, na početku kroz magnetsku hidrodinamiku, gdje magnetsko polje omogućava vezu između tekućih dijelova Zemlje koja postaju čvrsta. Kada se izgubi magnetsko polje, neki čvrsti dijelovi postaju tekući i nestabilni. To su demonstrirali već u laboratorijima. Magnetsko polje, kao i elektromagnetsko su glavni uzroci. Magnetsko polje je ono što koristimo kad objašnjavamo tko smo i što mislimo da jesmo, i također kada pohranjujemo naše podatke u našu „memoriju“, odnosno pamtimo. Trebamo vanjsko magnetsko polje da bi zadržali memoriju. Ne možemo živjeti bez nekog oblika vanjskog magnetskog polja. Ako pogledate na najveće gradove svijeta, uočit ćete da se dan prije, za vrijeme i dan poslije „punog“ mjeseca – dešava najviše silovanja i ubojstava. Razlog tome je što za vrijeme punog mjeseca imamo najviše odstupanja u jačini magnetskog polja Zemlje, i takva mala promjena je dovoljna da uzrokuje reakcije ljudi koji su na „rubu“ emocionalnih problema da „puknu“ i da učine svakojake stvari. Magnetsko polje utiče na emocionalno tijelo.



Kolaps magnetskog polja



Zamislite planetu Zemlju gdje ste na točki u kojoj se stvari počinju izbacivati iz balansa. Odjednom se magnetsko polje Zemlje u vrlo kratkom vremenskom periodu ( obično tri do šest mjeseci ) počinje kolebati i smanjivati. Što se dešava – ljudi se počinju „gubiti“. Polude. To je što lomi sve društvene strukture na planeti. Bez njihovog balansa, sve se raspada. Magnetsko polje potpuno nestaje barem na tri i pol dana. Obično vidite stvaranje sveopćeg kaosa.



Morfološke interakcije s graničnom mrežom



Svaki put kad se neka osoba uključi u graničnu mrežu svjesnosti, ona poveća signal s te mreže. Doći će do točke gdje će ljudi to početi osjećati i prilagoditi se tome. Djeca će imati najmanje problema, dok stariji mogu očekivati malo težu promjenu. Što ste stariji, to je teže prilagoditi se.



Finalni dan promjene osi i preklapanje denziteta



Nadamo se da neće biti toliko poludjelih – ali ako se to ostvari, tu dolazi do ideje o Armagedonu. Ako pogledate unatrag kroz povjesne spise, vidjet ćete da kad se promjenila os 1400.g. p.n.e, u Južnoj Americi su svi počeli sa borbama i ratovali su međusobno jer su njihove emocije bile jako pojačane. Nadamo se da se to sad neće dogoditi.

Oko pet - šest sati prije denzitetskog/dimenzionalnog pomaka u svijesti, proces ( koji je uobičajeno vezan uz promjenu osi ) počinje. Pomak osi i pomak u nivou svijesti su obično međusobno povezani. U ovom slučaju, pomak u svjesnosti može početi i prije i poslije pomaka u osi. Obično su simultani ( dešavaju se istovremeno ), i u tih 5-6 sati prije pomaka među denzitetima se dešavaju vizualni fenomeni. To će se zasigurno desiti kad se počinju ispreplitati dimenzije 3. i 4. denziteta, odnosno 3. i 4. denzitet. Tada se naša svijest počinje premještati u 4. denzitet, a svijest 3. denziteta se počinje gubiti. Kad se to dogodi, sintetičke stvari koji se sastoje od umjetno stvorenih materijala odnosno koje ne možemo naći u prirodi, će početi nestajati na mnogim područjima postepeno, ovisno o materijala od kojeg su napravljene. Neće nestati sve odjednom. Kad se granična mreža svijesti 3. denziteta počinje lomiti zbog kolapsa magnetskog polja, ti sintetički objekti počinju nestajati u tih 5-6 sati. Budući da se os/svijest/granična mreža mijenjaju i to se neprestano dešava već milionima godina, ostaci nekoliko građevina iz prijašnjih civilizacija ( neke su čak bile puno naprednije od naše ) govore o tome.

Činjenica da objekti koji počinju nestajati mnoge ljude ozbiljno počinje izluđivati i oni polude jer ne znaju i ne razumiju što se dešava. Zato je vrlo važno da ovo zapamtite. To je prirodni proces i kad vam se počne dešavati, najbolje je otići na neko neutralno mjesto, a ne u neku umjetno izgrađenu građevinu. Poželjno je biti vani, na zemlji ( površini ). To je razlog zašto su napredne civilizacije gradile strukture građevina od prirodnih materijala, npr. kamena. Oni su prolazili kroz promjene ostajući u njima.

Zato je u Taos Pueblu koji je star 1400 godina, zabranjeno lokalnim zakonom nositi umjetnu ( sintetsku ) odjeću u njihovim građevinama. Oni znaju da kad dođe „Dan čišćenja“, da će ući unutra i ostati sjedinjeni.

Tu je još jedan fenomen koji će se vjerojatno dogoditi. Kad se dogodi preklapanje denziteta/dimenzija, objekti 4. denziteta će se pojavljivati u ( našem ) 3. denzitetskom svijetu. To će biti objekti koji neće „pasati“ u naš svijet i bit će raznih boja koje će zgražavati vaš um. Ti objekti će udarati vaš um na načine koje ne možete sad ni zamisliti i koje ne možete razumijeti. Budući da je postepen pomak u napretku poželjan ( prijelaz u viši denzitet ), ne dirajte bilo koji od tih predmeta ( ako koji od njih dodirnete, to će vas odmah odvući potpuno u 4. denzitet ), a i ne gledajte u njih jer su hipnotizirajući i gledanje u njih samo ubrzava proces „uvlačenja“ u 4. denzitet.

Ako ste pribrani i koncentrirani, bit ćete u mogućnosti gledati sve to neko vrijeme, ali ne dugo. Kad se potpuno izgubi magnetsko polje Zemlje, vaše vidno polje i vid će polako nestajati i naći ćete se u crnom „mraku“, odnosno praznini. 3-D Zemlja će biti izgubljena za vas cjelokupno u svim pogledima i svrhama. Ono što se desi većini ljudi u tom vremenskom razdoblju je da zaspu i počinju sanjati. San obično traje 3 – 4 dana. Ako poželite, možete samo sjesti i opustiti se, ali ne zaboravite da sve što pomislite da će se desiti – desi se !!! Shvatite da ste doslovno prošli kroz jednu vrstu procesa „rađanja“ u 4. denzitet i da vas to ne zabrinjava puno. Proces je potpuno prirodan i „savršen“, ali strah je veliki problem za ljude u 3. denzitetu ( sadašnjem nivou ). To izgleda novim procesom, ali je on vrlo star. To ste već činili prije. U jednom trenutku za vrijeme procesa, možda ćete se sjetiti da ste to već činili i prije.



Druga strana



Kad nastupi svijet 4. denziteta, svjetlo se vraća. Naći ćete se u svijetu koji još niste vidjeli ( iako već jeste, ali se nećete sjećati toga jer je vaše sjećanje – memorija izbrisana i nekoliko puta prije ovoga ). Izgledat će kao potpuno novo mjesto. Sve boje i oblici i osjećaj svega će biti nov. Percepcijski, bit ćete isti kao i kad ste došli u svijest 3. denziteta, ali sada ste istih dimenzija kao i dosad. Tu su mnogo stvari koje su vrlo slične od svijeta do svijeta – jedna od njih je i ideja svetog trojstva ( majka-otac-dijete ). Kad uđete u taj novi svijet, iako ništa nećete razumjeti, vidjet ćete dva bića koja stoje tamo – majka i otac. Bit će vrlo visoki s obzirom na vas, otprilike 3 – 5 m. Jedno će biti muško, a drugo žensko. Ta bića imaju vezu s vama i vodit će vas i zaštititi za vrijeme vašeg ranog formirajućeg perioda u tom svijetu. Ta bića nemaju klasičnu vezu roditelja koju sad možda imamo u našem 3. denzitetu. Na samom početku oni znaju da ste dio Kreatora i prepoznaju vas i vašu spiritualnu prirodu. Pojavit ćete se isto baš kako i sad izgledate, iako vrlo vjerojatno goli, budući da sintetska odjeća neće „proći“ kroz proces.

Izaći ćete na drugoj strani i biti ćete u toj nevjerojatnoj realnosti sa tim dvjema bićima koja će nekako osjećati tu ljubav prema vama, iako vi nećete znati zašto. Iako će vaš fizički oblik biti potpuno isti, promjenit će vam se atomska struktura drastično. Mnogo prijašnje gustog i čvrstog tkiva će se promjeniti u energiju, i atomska struktura će biti više razdvojena nego prije. Najveći dio vašeg tijela će biti pretvoren ( konvertiran ) u energiju, ali vi to nećete znati.



Mnogi su pozvani a samo pojedini izabrani – scenarij



U Bibliji, Isus je rekao „dvoje od vas biće u krevetu, a jedno ću uzeti“. To govori o scenariju „mnogi su pozvani a samo pojedini izabrani“, što se često dešava, ali vi samo možete učiniti da pomognete nekome. Proći ćete kroz taj proces sami. Odredit će ga vaš karakter i tko u stvari jeste.

Ono što se obično dešava je da neki ljudi prođu kroz proces, a neki ne – a postoji i treća mogućnost – neki uđu u proces a ne izađu. Sami se izbace. Kad dostignete svijest 4. denziteta, mnogi ljudi neznaju da kreiraju cijeli svijet svake sekunde i da on nastaje njihovim mislima i osjećajima – odnosno svim njihovim djelovanjima! U 3. denzitetu je to isto istina, ali to se ne realizira jer imamo sva ta ograničenja nad nama samima da ništa ne možemo učiniti. Tamo je sve sadržano i trenutno. Ako ste tamo i niste u stvari pripremljeni za to, i počnete razmišljati negativno i osjećati strah, kreirat ćete scenarij koji će rezultirati da će vaše biće biti vraćeno u niži denzitet.

Istovremeno, oni koji prođu i sjede tamo i misle o ljubavi, istini, ljepoti, miru i harmoniji, to im se i dešava. Počinjete to sve manifestirati. Postajete stabilni u novom realitetu jer ono što osjećate i mislite – to je vaš karakter i ono što jeste. Oni koji su tamo i pokušavaju zaštititi druge, odnosno ne razmišljaju ubiti ili bilo što takvoga negativnog, nego samo razmišljaju pozitivno – to je i ono što im se manifestira, tj. događa, imaju zagarantiran uspjeh.

Poslije prelaska u viši denzitet, oni koji su „ostali“, odnosno rezoniraju ( slažu se ) s okolinom, jedna od prvih stvari koje im se počinju dešavati je to da saznaju: „Hej, sve što pomislim – dogodi mi se!!!“. Obično ljudi gledaju svoja tijela pod tim svjetlom i počinju mijenjati svoj izgled da bi ga prilagodili svojem idealnom izgledu koji im je na pameti – to je tamo samo djetinjasta vježbica. Ako pogledate mnoge vanzemaljske rase, sve su visoke, lijepe i zdrave. Samo-modelarstvo tijela je neutralna pojava u naprednijem 4. denzitetu jer je ono izraz kreativnosti. Poslije toga, druge stvari postaju mnogo zanimljivije, kao i aktivnosti.

Na Zemlji u 3. denzitetu, treba otprilike 18-21 godina da se od djeteta razvije osoba koja se može sama brinuti o sebi. U 4. denzitetu, to otprilike traje 2 godine – da se razvijete od sadašnje vaše veličine i stanja ( kad stignete ) pa do „odraslog“ bića. U tom razdoblju opet počinjete rasti. Raste vam tijelo, a glava se produžuje sa zadnje strane, i završavate izgledom kao Ahknaton. To je ono što je egipatsko jaje metamorfoze predstavljalo.

Sve to objašnjava zašto je vrlo važno ostati miran prvih par sati kada se pojavite u višem denzitetu/dimenziji i stupnju svijesti. Ponavljam, radite na vašem karakteru. Onog trenutka kad postignete Merkabah za vrijeme tranzicije, uspjeli ste. Pomaganje drugima je vrlo važno. Ako razumijete više od drugih o čemu se u stvari radi, trebali bi imati moralnu odgovornost da pomognete drugima AKO ONI TO ZAMOLE.



Vaš svemirski napredak



Za vrijeme ovog pomaka, imate polaritet sa vašim „Višim ja“ koje se sjedinjuje sa vašim trenutnim stanjem svijesti na točki kada ćete se sjediniti u jedno.

Vrlo visok nivo dimenzionalne svjesnosti ima njeno „tijelo“, planeta Zemlja. Vi na visokom nivou svjesnosti imate i tijelo koje koristite sada trenutno. Literarno govoreći, jednom ćete postati sunca i zvijezde na nebu – to je dio procesa cjelokupnog života u svemiru.



Vaši novi „roditelji“



Ta bića koje ćete susresti, vaši novi „roditelji“, relativno su već povezani sa vama. Oni će vas voditi, učiti i zaštititi za vrijeme prve dvije godine sve dok ne stanete na „svoje noge“. Oni znaju vašu duhovnu vrijednost kao dijelo kreacije, za razliku od sadašnjih roditelja koji većina imaju viziju djeteta kao njihove „svojine“ kojima se kontrolira i upravlja po svojoj volji. Ako će vam vaši novi roditelji nešto željeti reći, vi ćete to jednostavno iskusiti. Ako vam npr. žele reći nešto o sobi, vi ćete jednostavno biti u njoj. To je kao proširenje na višim nivoima svjesnosti i sanjanja sa 42+2 nivoa svijesti. Realitet 4. denziteta je sličan našem 3. u nekim stvarima. Još uvijek je to svijet u kojem je fizičko postojanje jedan njegov dio.



( Prevedeno iz knjige: Valdmar Valerian – Matrix book IV )



* Merkabah: Promišljena i svjesna manipulacija dimenzionalno-kružne-suprotne geometrijske forme koja dozvoljava kreaciju vibracijskog pretvaranja ( procesa ) nad energetskom strukturom dane organske mase, omogućavajući dimenzionalni orto-rotacijski proces da zaštiti i konvertira vibracijsko stanje te mase na viši dimenzionalni nivo egzistencije. ( Transdimenzionalna atomska remolekularizacija ? )

02.11.2008. u 19:23 • 6 KomentaraPrint#

petak, 31.10.2008.

GURDZIJEV

click to comment

Gurđijev

Georgije Ivanovič Gurđijev (1877 – 1949) je jedan od najpoznatijih ruskih metafizičara. Slijede bilješke sa nekih njegovih predavanja:



"Govorio sam prije o sudbini i slučajnostima u životu čovjeka. Sada ćemo malo detaljnije ispitati značenje ova dva pojma”.

(…)

"Sudbina stvarno postoji, ali ne za svakoga. Većina ljudi su odvojeni od svoje sudbine i žive samo pod uticajem Zakona Slučajnosti. Sudbina je rezultat planetarnih uticaja koji su u odgovarajućoj vezi sa tipom čovjeka. Govorićemo o tome kasnije. U međuvremenu morate shvatiti jednu stvar. Čovjek može da ima sudbinu koja odgovara njegovom tipu ali u praksi, on je nikada nema. To je usljed toga što se sudbina čovjeka odnosi samo na jedan njegov dio, tj. njegovu suštinu (istinsko Ja).

[Da bi se ovo razumjelo trebalo bi pogledati šta kaže Moravjev (“film”) na temu - Reinkarnacija]

"Mora se razumjeti da se čovjek sastoji iz dva dijela: suštine i ličnosti. Suština u čovjeku je ono što je stvarno njegovo. Ličnost u čovjeku je ono što ‘nije njegovo’.
'Nije njegovo' znači da je to došlo iz vana, što je on naučio, ili što on odražava, svi tragovi vanjskih impresija ostavljeni u njegovoj memoriji u njegovoj osjetilnosti, sve riječi i pokreti koji su naučeni, svi osjećaji stvoreni uz pomoć oponašanja- sve to ‘nije njegovo’, sve je to ličnost.”

"S tačke gledišta obične psihologije, podjela čovjeka na ličnost i suštinu je teško pojmljiva. Bolje rečeno, ovakva jedna podjela uopšte ni ne postoji u psihologiji.”

~***~

[Sada ćemo pogledati šta kažu Kasiopejci na ovu temu (čaneling seansa):

Pitanje: (L) prije nego što je Fred stigao, V__ i ja smo diskutovali na temu fizike i psihologije. Koliko sam ja razumjela na osnovu svog istraživanja ove tematike i ličnog iskustva, emocije u smislu onoga što mi pod njima podrazumjevamo, nalaze se u određenoj vezi sa fiziologijom, sa hemijskim supstancama i one mogu biti kontrolisane uz pomoć misli. Stoga, ako želimo da promjenimo svoje emotivno stanje, mi treba samo da promjenimo naš način razmišljanja. Da li je to tačno?
Odgovor: Djelomično.

P: (V) To što kažeš je tačno, ali koliko je ljudi u stanju to da učini?
(L) Ne baš puno. Manje od jedan posto. (V) Dobro, kakva onda definicija…...
O: Ne radi se o tome.

P: (L) Pa, o čemu se onda radi?
O: Karma.

P: (L) Da li emocije koje se prenose karmički imaju određenog uticaja na ljudsko tijelo u smislu hemijskog djelovanja...
O: Mogu imati.

P: (V) Znači, Laurina pretpostavka da sve emocije potiču od hemijskih supstanci ne mora da bude potpuno tačna?
O: Okay.

P: (L) Da li naša duša ima svoje vlastite emocije?
O: Otprilike.

P: (L) Kakve emocije doživljava duša?
O: To je kompleksno.

P: (L) Da li duša na nekom apsolutnom nivou može da osjeća npr. mržnju?
O: Nije isto stanje.

P: (L) Dobro, kada se neko bavi psihologijom, šta je najbolji pristup... šta je to istinski aspekt jednog bića kojeg treba dotaći da bi se pristupilo liječenju?
O: Podsvjesni um.

P: (V) Da li je tačna tvrdnja da psihologija proučava emocije?
O: Ne. Podsvijest je ista bilo u tijelu ili izvan njega.

P: (V) Podsvijest je dio duše?
O: Jedno te isto.

P: (V) Da li je ‘više Ja’ isto što i duša i podsvijest?
O: Da.

P: (V) Molim vas da mi definišete istinsku psihologiju?
O: Polu duhovnost. [...]

P: (L) I šta je onda istinska psihologija? Da li je to istraživanje podsvijesti?
O: Psihološki usmjereno proučavanje uma.

P: (L) Djelovanje fiziologije na um, hormoni, nivo šećera u krvi, djelovanje raznih organa, sve to ima uticaja na proces razmišljanja, da li je to tačno?
O: Blizu.

P: (L) I to je jedna polovina svega. Šta još?
O: Duh je polovina koja tu nedostaje. (…)]

~***~

"Jedno malo dijete još uvijek nema ličnost. Ono je ono što ono stvarno jeste. Ono je suština. Njegove želje, ukusi, ono što ono voli ili ne voli, sve to izražava njegovo biće onakvim kavo ono jeste.”

"Međutim, čim se počne sa njegovim tzv. ‘obrazovanjem’, ličnost počinje da raste. Ličnost se obrazuje dijelom namjernim uticanjima drugih ljudi, odnosno, ‘obrazovanjem,’ a dijelom i spontanim oponašanjem njih od strane samog djeteta. U obrazovanju ličnosti veliku ulogu igra i ‘pružanje otpora’ ljudima iz svoje okoline u pokušaju da se očuva ono što je stvarno ‘svoje’ i što je ‘istinsko’.”

"Suština je istina u čovjeku; ličnost je laž. Proporcionalno sa razvojem ličnosti, čovjekova suština se manifestuje sve rjeđe i rjeđe i često se događa da ta njegova suština zaustavi svoj razvoj u veoma ranom dobu tako da više ne raste.
"Vrlo često se događa da suština jednog odraslog čovjeka, čak i onog koji je veoma inteligentan u onom smislu koji se pod tim danas podrazumjeva, veoma obrazovanog čovjeka, prestane sa svojim rastom na nivou djeteta starosti od 5 do 6 godina. To znači da sve što mi u tom čovjeku vidimo, nije ‘njegovo lično.'”

"Ono što je stvarno njegovo lično svojsvo, tj. njegova suština, ona se obično manifestuje samo u obliku njegovih instikata i najednostavnijih emocija. Međutim, postoje slučajevi kada se čovjekova suština razvija paralelno sa njegovom ličnošću. Ovi slučajevi predstavljaju vaoma rijetke izuzetke, pogotovo u okolnostima civilizovanog života.”

"Suština ima više šanse da se razvije kod ljudi koji žive bliže prirodi, u teškim životnim uslovima i koji se nalaze u jednoj stalnoj opasnosti i bitci za opstanak.

[U vezi ovog poslednjeg navoda, mislim da u sadašnjim uslovima čovjek ima šansu da razvije svoju suštinu.]

"Međutim, po pravilu, ličnost kod takvih osoba je veoma malo razvijena. Oni imaju više onoga što je njihovo lično od onoga što ‘nije njihovo’, tj. fali im obrazovanje i kultura.

"Kultura stvara ličnost i istovremeno je produkt i rezultat ličnosti. Mi ne možemo da pojmimo da je cijeli naš život, sve ono što nazivamo ‘civilizacijom’, sve ono što smatramo pod naukom, filozofijom, umjetnošću i politikom, stvoreno od strane ljudskih ličnosti, tj. od strane onoga u njima, što u suštini ‘nije njihovo’.

"Taj elemenat tj. ono što ‘nije suštinski njihovo’, razlikuje se od onoga što ‘jeste njihovo’ po samoj činjenici da se ono može izgubiti, izmjeniti ili oduzeti od njih, na vještački način.
[Ljudima se može uništiti ličnost a podložni su i re-programiranju!]

"Postoje načini da se eksperimentalno verificira veza između ličnosti i suštine. U istočnjačkim školama postoje metode uz pomoć kojih je moguće odvojiti čovjekovu suštinu od njegove ličnosti. Za te svrhe oni ponekad koriste hipnozu, nekad specijalne narkotike ili određene vrste vježbi. Ukoliko se ličnost i suština čovjeka razdvoje neko vrijeme, na ovaj ili onaj način, u njemu se onda formiraju dva bića, koji pricčaju različitim glasom, imaju potpuno različite ukuse, ciljeve i interesovanja a za jedno od ta dva bića često se ispostavlja da se nalazi na nivou malog djeteta.

"Nastavljajući dalje s ovim eksperimentom, moguće je takođe uspavati jedno od ova dva bića, ili sam eksperiment može započeti tako što se uspava čovjekova ličnost ili se uspava njegova suština. Određeni narkotici imaju ta svojstva da uspavaju čovjekovu ličnost a da njegova suština istovremeno ostane budna. Tako nakon određenog vremena poslije uzimanja takvog narkotika, čovjekova ličnost nestaje, dok ostaje samo njegova suština. Onda se događa da čovjek koji je bio pun najraznovrsnijih i najuzvišenijih ideja, pun simpatija i antipatija, ljubavi, mržnje, strasti, patriotizma, stremljenja, želja, uvjerenja, odjednom ostane potpuno prazan, bez misli, bez osjećanja, bez uvjerenja i stavova. Prema svemu onome što ga je prije uzbuđivalo, on sada postaje potpuno indiferentan.

"Ponekad je on u stanju i da vidi svu izvještačenost i imaginativni karakter svog uobičajenog raspoloženja svojih uzvišenih riječi; a ponekad ih i zaboravi kao da nikada nisu postojale.

"Stvari za koje je svojevremeno bio spreman da žrtvuje svoj život sada mu se čine besmislene i beznačajne, nevrijedne da im se posveti bilo kakva pažnja. Sve ono što on sada može naći u sebi to je samo par instiktivnih težnji i ukusa. Voli slatkiše, uživa kad mu je toplo, ne voli hladnoću, ne voli da misli o poslu ili nasuprot tome, sviđa mu se ideja o fizičkom kretanju. I to je sve.

[Interesantno je da se mnogi ljudi koji su bili podvrgnuti hipnozi i kojima je data instrukcija da se svega toga sjete, nakon što se probude, nađu zaprepašteni kad saznaju da imaju nešto u sebi što ima skroz suprotne stavove o svemu. U večini slučajeva oni se onda potrude da suzbiju taj aspekt sebe (svoju suštinu) i nastave dalje, po starom, jer je njihova ličnost ta koja dominira i koja naravno ne može sama sebi priznati svu svoju izvještačenost.]

"Ponekad, ali veoma rijetko i kada se najmanje nadamo, ispostavi se da je kod određenog čovjeka njegova suština potpuno odrasla i razvijena, čak i u slučajevima kada njegova ličnost nije dovoljno razvijena. U tim slučajevima, ta suština ujedinjava u čovjeku sve ono što je u njemu ozbiljno i istinsko.

"Međutim, to se događa veoma rijetko. U pravilu, čovjekova suština je ili primitivna, divlja, djetinjasta, ili jednostavno - glupa. Razvitak čovjekove suštine zavisi od njegovog rada na samom sebi.

"Kod rada na samom sebi veoma važan momenat je onaj kada čovjek počne da razlikuje svoju ličnost od svoje suštine. Čovjekovo istinsko Ja, njegova individualnost, može jedino da izraste iz njegove suštine. Može se reći da je čovjekova individualnost, - njegova suština u jednom odraslom i zrelom obliku.

"Međutim, da bi se omogućilo suštini da odraste, potrebno je da se prvo oslabi stalni pritisak kojeg ličnost vrši na nju, jer se sve prepreke razvoju čovjekove suštine nalaze u njegovoj ličnosti.

'Ukoliko uzmemo jednog prosječnog kulturnog čovjeka, vidjećemo da je u velikoj većini slučajeva aktivni elemenat u njemu njegova ličnost, dok je njegova suština pasivni elemenat. Unutrašnji rast čovjeka ne može početi sve dok se to ne promijeni. Ličnost mora postati pasivna a suština aktivna. To se može ostvariti samo ako se ‘odbojnici’ otklone ili oslabe, jer su ti ‘odbojnici’ glavno oružje uz pomoć koga ličnost drži suštinu zarobljenom.

"Kao što je prethodno već rečeno, kod manje kulturnih ljudi suština je često razvijenija nego kod onih kulturnijih. Tako bi se moglo činiti da kod njih postoji mogućnost rasta, međutim, u praksi to nije tako jer se ispostavlja da je njihova ličnost nedovoljno razvijena.

"Da bi došlo do unutrašnjeg razvoja, i da bi se moglo raditi na samom sebi, potrebna je jedna određena razvijenost ličnosti isto kao i određena snaga suštine. Nedovoljno razvijena ličnost čovjeka podrazumjeva nedostatak znanja, nedostatak informacija i materijala na kome se mora bazirati rad na samom sebi. Bez određenih zaliha znanja, bez određene količine materijala koji ‘nije njegov’, čovjek ne može početi sa radom na samom sebi, on ne može početi da proučava samog sebe, on ne može početi da se bori protiv svojih mehaničkih navika, on jednostavno neće imati ni razloga ni motiva da poduzme jedan takav posao.


"To ne znači da su svi putevi zatvoreni za takve ljude. Put fakira i put monaha, koji ne zahtjevaju neki intelektualni razvoj još uvijek im ostaju dostupni. (…)

"Tako je evolucija za kulturnog čovjeka podjednako teška kao i za nekulturnog čovjeka.
"Kulturan čovjek živi daleko od prirode, daleko od prirodnih uslova egzistencije, u vještačkim životnim okolnostima i on tako razvija svoju ličnost na račun svoje suštine.

"Manje kulturan čovjek živi u normalnijim i prirodnijim uslovima, te tako on razvija svoju suštinu na račun svoje ličnosti.

"Uspješan početak rada na sebi zahtijeva jednu srećnu okolnost, gdje su ličnost i suština kod čovjeka podjednako razvijeni. Iz takve jedne okolnosti može da proistekne najveći uspjeh.

"Ako je njegova suština veoma malo razvijena, onda će čovjeku trebati jedan duži pripremni rad i taj posao će biti skroz besplodan ukoliko je čovjekova suština trula iznutra ili ima neka nepopravljiva oštećenja. Takvi slučajevi se dešavaju veoma često. Kod jednog abnormalnog razoja ličnosti često se dešava da se razvoj suštine zaustavi u jednoj veoma ranoj fazi, tako da ona ostane veoma mala i deformisana. Od neke male i deformisane stvari ništa se ne može napraviti.

"Što je još gore, vrlo često se događa da suština umre u čovjeku dok su njegova ličnost i tijelo još uvijek živi. Značajan procenat ljudi koje svakodnevno susrećemo na ulicama velikih gradova su ljudi koji su prazni iznutra, tj. oni su, u stvari, već mrtvi.”

[Ovo sto Gurđijev ovdje reče, trebalo bi nam odnekud biti poznato!? Pogledaj temu: Organski Portali]

"Na svu našu sreću, mi to nismo u stanju da vidimo i znamo. Kad bi mi znali koliko ljudi je stvarno mrtvo i koliko mrtvih ljudi upravlja našim životima, mi bi poludjeli od užasa.

"Stvarno se i dešava često da ljudi polude zato što su saznali nešto slično, a da prethodno nisu bili pripremljeni za to, tj. vidjeli su nešto što nisu trebali da vide.”

"Da bi čovjek vidjeo bez opasnosti po sebe, on mora već da se nalazi na putu. Ukoliko čovjek, koji nije u stanju da išta učini, vidi istinu - onda će on sigurno poludjeti. Međutim, to se rijetko dešava. Obično, sve je tako aranžirano da čovjek ne može ništa da vidi prije vremena.

"Ličnost vidi samo ono što ona voli da vidi i što nema uticaja na njen život. Ona nikada ne vidi ono što ne želi da vidi. To je istovremeno i dobro i loše. Dobro je ukoliko čovjek želi da spava, a loše – ukoliko želi da se probudi."

31.10.2008. u 22:02 • 7 KomentaraPrint#

četvrtak, 30.10.2008.

DJECA MATRIXA

click to comment



Neki dan čujem zvono na vratima, kad sam otvorio, vidim muškarca i ženu. Muškarac mi se odmah predstavio kao Đuro, a žena kao Marija.
Nisam se ni snašao, kad Đuro odmah s vrata reče: “Zdravo, došli smo po tebe da te povedemo da poljubiš Hrkljuša u dupe.”
Ja, misleći da možda ne čuh dobro, rekoh: “Izvinjavam se, nisam baš najbolje razumio? Kakav Hrkljuš? O čemu pričate?”
Đuro će opet: “Došli smo po tebe da ideš i poljubiš Hrkljuša u dupe, ako ga poljubiš dobićeš milion maraka, a ako ne – gadno ćeš proći. Biće ti - žžžk!”
Ja mu onda rekoh: “Šta je to, da se to ovdje možda ne radi o nekoj ucjeni”?
Đuro odgovara: “Hrkljuš je u stvari jedan milijarder filantrop. On je napravio ovaj grad. Ovo je njegov grad. On može da radi šta hoće, on te voli i želi ti dati milion maraka, ali ne može dok ga ne poljubiš u dupe.”
Na to mu ja uzvratih: “Pa, to stvarno nema nikakvog smisla. Zašto ja, zašto meni…?!?”
Marija će onda: “A ko si to ti da dovodiš u pitanje Hrkljušove darove, haa? Jel’ ti to nećeš milion maraka?!? Oš’ da kažeš da to nije vrijedno jednog malog poljupca u dupe?!?”
Ja: “Pa dobro, može biti, nije da ne može. A jel’ to sve po propisu…mislim…zakonito?”
Đuro: “Ma kako da nije, hajde odmah sa nama - da poljubiš Hrkljuša u dupe.”
Ja: “A jel’ vi to često ljubite njega u dupe?”
Marija: “Naravno, cijelo vrijeme.”
Ja: “Pa, jeste li dobili milion maraka?”
Đuro: “Ma nismo još, - ali dobićemo. U stvari, ne možeš da dobiješ pare sve dok ne napustiš grad.”

Ja: “Pa dobro, šta onda čekate, što sada ne napustite grad?”
Marija: “Ne možeš otići dok Hrkljuš ne kaže, inače, nema love.”
Ja: “Pa dobro, znate li vi ikoga ko je poljubio Hrkljuša u dupe, napustio grad i dobio pare?”
Đuro: “Moja ga je majka ljubila godinama, napustila je grad,
- i siguran sam da je dobila pare.”
Ja: “Nije valjda da nisi od tada nikako pričao s njom?!”
Đuro: “Pa naravno da nisam, Hrkljuš ne dozvoljava.”

Ja: “Pa dobro, kako onda znate da će vam vam on dati pare, kad još nikada niste vidjeli nekoga ko je dobio pare od njega?”
Marija: “Pa, on ti da nešto malo predujma, prije nego što napustiš grad. Možda dobiješ nešto na lotu, nađeš kakvu novčanicu na ulici ili dobiješ platu.”

Ja: “Pa kakve to ima veze sa Hrkljušom?”
Đuro: “Hrkljuš ima jake veze u ovom gradu.”
Ja: “Ja se izvinjavam, - ali meni sve ovo liči na najobičniju prevaru.”
Đuro: “U pitanju je milion maraka a ti nije valjda da nećeš nimalo da rizikuješ?! I nemoj zaboraviti, gadno ćeš proći ako ga ne budeš ljubio u dupe. Može da ti bude – žžk!”
Ja: “Pa, kad bih mogao da vidim tog Hrkljuša i lično porazgovaram sa njim, onda možda…”
Marija: “Niko ne vidi Hrkljuša, niko ne razgovara s Hrkljušom.”

Ja: “Pa, dobro, kako ga onda ljubite u dupe?”
Đuro: “Nekad mu samo otpuhnemo poljubac i pri tom pomislimo na njegovo dupe, a nekad poljubimo Jovana u dupe, pa mu on proslijedi poljubac.”
Ja: “Ko je sad Jovan?”
Marija: “Naš poznanik. On nas je učio kako da ljubimo Hrkljuša u dupe.”
Ja: “I vi ste njemu povjerovali kako postoji tamo neki Hrkljuš koji zahtjeva da ga se ljubi u dupe, i kako će vas on dobro nagraditi za to?!?”

Đuro: "Oh ne! Jovan ima PISMO u kome Hrkljuš objašnjava cijelu stvar. Evo, i mi imamo jednu kopiju, pogledaj sam, pa se uvjeri:”

PISMO

1) Poljubi Hrkljuša u dupe – i dobićeš milion maraka kad izadješ iz grada.
2) Koristi alkohol umjereno.
3) Udri one koji ne misle kao ti.
4) Jedi pravilno.
5) Hrkljuš je sve ovo lično diktirao.
6) Mjesec je napravljen od mladog sira.
7) Sve što Hrkljuš kaže – istina je.
8) Operi ruke kad izađeš iz WC-a.
9) Ne koristi alkohol.
10) Jedi ćevape u lepinji, ali - bez luka.
11) Ljubi Hrkljuša u dupe, inače ćeš gadno da prođeš.

Ja: "Hm, ovo mora da je Jovanov papir."
Marija: "Hrkljuš nije ni imao papira."
Ja: "Imam neki utisak da ako bi provjerili, ispostavilo bi se da je i ovaj rukopis Jovanov."
Đuro: "Pa naravno da jeste, Hrkljuš je to, u stvari, diktirao."
Ja: "Učinilo mi se da ste maloprije rekli da niko ne može da vidi Hrkljuša?"
Marija: "Ne sada, ali nekada davno on je imao običaj da ponekad razgovara sa ljudima."
Ja: "Čini mi se da ste rekli da je on humanista. Kakav je to humanista koji kažnjava ljude samo zato što su drugačiji?"
Marija: "Hrkljušove staze su nama nepoznate ali on je uvijek u pravu."
Ja: "Otkuda vi to znate?"
Marija: "Pa vidi šta kaže pod tačkom 7 – “Sve što Hrkljuš kaže – istina je”. Zar ti ni to nije dovoljno”?!
Ja: "Možda je vaš prijatelj Jovan sve to sam smislio."
Đuro: "Ni slučajno! Jer tačka 5 kaže “Hrkljuš je sve ovo lično diktirao”. Osim toga pod tačkom 2 kaže “koristi alkohol umjereno”, a pod tačkom 4 “jedi umjereno”, a navod pod tačkom 8 lijepo kaže “peri ruke kad izađeš iz WC-a” - pa i malo dijete zna da je sve ovo istina, što znači da i sve ostalo mora da bude istina."
Ja: "Ali tačka 9 kaže “ne koristi alkohol” i uopšte se ne slaže sa tačkom 2, a tačka 6 kaže da je mjesec nepravljen od mladog sira, što je naravno čista glupost."
Đuro: "Nema nikakve kontradikcije između tački 9 i 2, tačka 9 samo pojašnjava tačku 2, a što se tiče tačke 6, jesi li ti to bio na mjesecu – pa znaš od čega je napravljen?"
Ja: "Pa naučnici su sasvim dobro utvrdili da je mjesec od kamena…”
Marija: "Ali oni ne znaju zasigurno da li je taj kamen došao sa Zemlje ili iz svemira, tako da vrlo lako - tu ipak može da bude mladi sir u pitanju."
Ja: "Ja stvarno nisam neki ekspert, ali čini mi se da je teorija da je mjesec uhvaćen od strane gravitacionog polja Zemlje odbačena. Međutim, ako ni ne znamo odakle je ta stijena stigla, to ne znači da je ona sačinjena od sira."
Đuro: "Aha! Upravo si sam priznao da i naučnici griješe, a mi vrlo dobro znamo da je Hrkljuš uvijek u pravu!"
Ja: "Kako to mislite?"
Marija: "Pa, upravo nam tačka 5 kaže tako."
Ja: "Vi tvrdite da je Hrkljuš uvijek u pravu samo zato što je tako rečeno u PISMU, a u PISMU je istina zato što ga je Hrkljuš diktirao, a mi znamo da ga je Hrkljuš diktirao jer tako piše u PISMU. Pa zar to nije cirkularna logika, ništa drugo nego kad bi rekli Hrkljuš je u pravu zato što On kaže da jeste.”
Đuro: "Napokon si počeo da shvataš! Stvarno je lijepo vidjeti kad neko nadođe na Hrkljušev način razmišljanja!"
Ja: "Uh…ma...dobro, nema veze. A u čemu je fol sa ćevapima i lukom?"
Marija: (crveni se)
Đuro: "Ćevapi u lepinji i bez luka.
Ja: "Čuj, bez luka"!? Uh, đe me nađe!
Đuro: "Pa to je makar jasno, tako Hrkljuš voli. Jel’ ti ima još nešto nejasno"?
Ja: "A šta ako nemam lepinju?"
Đuro: "Nema lepinje, nema ni ćevapa. Ko je vidio jesti ćevape bez lepinje"?
Ja: "A šta fali luku? Što bez luka? A može li kajmak, kisele paprike, jogurt…?"
Marija: (izgleda ko pokisla kokoš) Jaooo, maaajko!
Đuro:( Počinje da viče) "Nema potrebe da o tome više raspravljamo na ovaj način! Luk ne dolazi u obzir! Hrkljuš nam to strogo zabranjuje!"

Ja: "Jeste li vi poludili, pa ko je vidio da se ćevapi jedu bez luka?! Doduše, neke žene ga izbjegavaju da im ne "smrdi" iz usta ili zbog podrigivanja. Uhh, dobro, pretpostavljam da ne bi trebalo da bude problema ako bih u lepinju ubacio… recimo... malo - kajmaka? Osim toga, ako Hrkljuš ne dozvoljava da se crveni luk jede s ćevapima, to ne znači da ne možemo jesti bijeli luk. Na primjer, ja kad pravim ćevape obavezno ubacim u njih malo bijelog luka a kad pravim pljeskavice, onda unutra dodam i crvenog… E, vala, ništa bolje od ćevapa kad se jedu sa svježim crvenim lukom; a kad se uz to zaljevaju i hladnim pivom...uhh… ljepote…"!

Marija: (Stavila prsti u uši)."Ja ovo nisam čula - La la la, la la, la la la..."
Đuro: "To je stvarno ogavno. Ko da je đavo ušao u tebe…"
Ja: "Otkad je to piva ogavna?! Osim toga, ja volim luk, i bijeli i crveni. A volite li vi kiseli kupus?! Ja bih ga mogao stalno jesti i sa ćevapima i bez njih. Na kraju krajeva, - jebo ćevape bez luka. A, jebo vas i taj vaš Hrkljuš"!
(Marija hoće da se onesvijesti.)
Đuro: (pridržava Mariju) "E, pa da sam znao da si i ti jedan od onih, ne bih gubio vrijeme sa tobom. Kad te Hrkljuš bude propuštao kroz ruke, ja ću biti tamo, brojaću svoje pare i od srca ti se smijati. Poljubiću Hrkljuša u dupe i za tebe, pivopijo, lukojedcu i kupusojedcu jedan besramni…uhhhh…"


HRKLJUŠEVCI vs EUROHRKLJUŠEVCI



Tako Đuro i Marija odoše ljuti. Kasnije sam saznao da je došlo do podjele između Hrkljuševaca.

To se desilo kada je jedan od njih počeo da tvrdi kako je on lično primio od Hrkljuša jedno novo PISMO, u kome On tvrdi da će se od sada pa nadalje, isplata odvijati u – eurima. Bilo je tu, navodno, još nekih izmjena, u smislu da se više nipošto ne smije jesti - piletina, kao i to da se od muških Hrkljuševaca traži da izvrše jedan manji hirurški zahvat na svom tijelu (to su nazvali – „tenus“), kako bi ih Hrkljuš lakše prepoznao kad dođu po pare.

Ova novija verzija PISMA brzo je naišla na odobravanje kod nekih Hrkljuševaca, tako da su se ovi izdvojili i formirali novu grupu, koja je danas poznata pod imenom – Eurohrkljuševci. (Neki od njih su onda počeli Hrkljuša i odmilja da nazivaju - Šahbazom)

Čujem da sada dolazi do žestokih sukoba između ove dvije grupe, jer je onaj navod iz PISMA, pod tačkom 3, ostao isti – u obe verzije.

***

Prije neki dan sam primjetio da se situacija u čaršiji zagužvava jer ima naznaka da je opet došlo do raskola u redovima Hrkljuševaca. Čini se da je jedna njihova grupa počela da tumači PISMO drugačije od drugih, tvrdeći da tamo ima mnogo više poruka, nego što se to može na prvi pogled vidjeti. Ovi su odmah optuženi od ostalih da ih je Šuljkrh (Đavo, prim prev.) uzeo pod svoje, te su ih proglasili - jereticima.

Još uvijek nije poznato kako će se ova sekta zvati u budućnosti, međutim, neki od Hrkljuševaca već ih sada pogrdno nazivaju – Šuljkrhlijama.

***

Danas čujem da je i kod Eurohrkljuševaca upravo izbio spor oko tumačenja one sporne tačke iz njihove verzije PISMA, prema kojoj se piletina mora izbaciti iz jelovnika. Tako jedna grupa zagovara teoriju da pile i kokoš nisu isto i najavila je otcjepljenje ukoliko kokoši ostanu u nemilosti, kako kažu, samo zbog neispravnog tumačenja PISMA.

(U stvari, njima je bila dobro jasna činjenica da se čuvena „begova čorba“ ne može napraviti bez stare dobre kokoške.)

Osim toga, ostalo je nejasno da li se ni jaja ne smiju jesti jer je i dan danas nepoznat odgovor na pitanje: šta je bilo prvo – kokoš ili jaje? (U „begovu čorbu“ ide i umućeno jaje.)

Oni radikalniji i poučeniji čvrsto se drže stava da je - prvo bio Hrkljuš; a on pod piletinom podrazumjeva i kokoši, te su odatle počeli smatrati i jaja nečistim, tako da se na kraju nisu samo odrekli begove čorbe, nego su se i odlučno suprostavili svim drugima s parolom:



ŠTO JE VIŠE KLEVETA I LAŽI, HRKLJUŠ NAM JE MILIJI I DRAŽI!!!

bude jos:::)))))))
metafizicki sajt



30.10.2008. u 09:16 • 4 KomentaraPrint#

srijeda, 29.10.2008.

MATRIX

click to comment




Kad se lijepo upakovana gomila laži uspije da proda narodnim masama polako i sistematski tokom nekoliko hiljada godina - onda se istina smatra totalnom besmislicom a onaj koji ju propovjeda - totalnim ludakom
J. Dresden

-***-

Posmatrajući današnja zbivanja u svijetu sve je više onih koji se pitaju šta se ovo u stvari događa, jesmo li stvarno poludili ili je sve ovo na kraju krajeva normalno, - a mi neprilagođeni. Mentalna gimnastika nije baš omiljena disciplina za većinu ljudi, tako da većinom sve ostaje samo na ovom pitanju i o nekom dubljem zalaženju u ovu problematiku nema ni govora. Neki idu dotle da tvrde da je ono čega se čovjek najviše boji – razmišljanje svojom glavom.

Istovremeno smo skloni da za sve svoje, i probleme uopšte, optužujemo druge, dok sami nismo učinili ni najmanji korak da razbistrimo situaciju i pronađemo neko rješenje, ili makar objašnjenje.

U poslednje vrijeme sve je više i više nas koje neki unutrašnji glas poziva na uzbunu, govoreći nam kako je došao posljednji čas da se probudimo, a mi bunovni niti znamo zašto, a pogotovo kako; tj. većina nas se odavno već smatra budnim. Sve to skupa samo nam unosi dodatnu konfuziju i čini nas još nervoznijima.

Mi uostalom mislimo da već sada znamo skoru svu istinu, da smo dobro informisani, doduše dozvoljavamo mogućnost da nam je možda par nerelevantnih detalja promaklo.

Čovjek koji misli da zna Istinu, neće ni kretati u potragu za njom.

Kažu da je Buda jednom rekao da čovjek može da napravi samo dvije greške na svom putu ka Istini, prva je – da ne prođe cijelim putem, a druga – da ni ne krene.

Karlos Kastaneda, s druge strane, kaže da svaki čovjek u svojoj dubokoj podsvjesti zna istinu, međutim s obzirom da ga ona čini toliko zastrašenim i bespomoćnim, on se trudi da ona i ostane tamo gdje jeste. Oni koji su čitali Bibliju mogli su da vide kako je i Isus rekao – saznajte istinu, i ona će vas osloboditi. Od čega?!? Pa mi mislimo da smo već sada slobodni.

O čemu se u stvari radi? Može li istina stvarno da bude toliko bolna? Da li je moguće da živimo u iluziji?

Mislim da je film Matriks jedno od rijetkih filmskih djela koje se dobro «očešalo» o istinu, mada u samom shvatanju matriksa, kako on funkcioniše, kao i «kontrolnog sistema», - ima dosta konfuzije.

Oni koji su imalo dublje proučavali ezoteriku takođe su mogli da saznaju da postoji nešto što su naši preci pokušavali da nam kažu, jedna poruka koja navodi na to da nije sve onako kako mi mislimo da jeste, i mnogi od onih koji su tu poruku pokušavali da prenesu do nas danas, bili su u svoje vrijeme izloženi strahovitim patnjama (od strane kontrolnog sistema – «agenata matriksa») i živjeli su u stalnoj opasnosti. Oni koji su bili nešto glasniji kao npr. Bogumili, Katari (Albinežani) vrlo brzo su eksterminirani ili prekršteni (čitaj: re-programirani) od strane crkve, koja je sve donedavno bila jedan od glavnih nosilaca i čuvara matriksa. Dosta simbola istine preneseno je kroz bajke i mitove, mada jedan današnji programirani um teško može da ih raspozna. Čini se da su oni koji su radili preko «desnog krila» uspjeli da donesu poruku do ono malo ljudi koji tu poruku danas još uvijek mogu razumjeti. Kroz nekolicinu pravoslavnih grčkih i ruskih manastira proneseni su fragmenti istinske Gnostike i mada se oni danas nazivaju ezoteričnim učenjima pravoslavnog hrišćanstva, oni koji su imali priliku da se upoznaju i sa nekim aspektima Sufizma, koji inače ima iza sebe islamsku pozadinu, mogu da vide jednu zajedničku osnovu u oba ova učenja. U suštini, čini se da se radi o fragmentima jednog ezoteričnog učenja koje potiće još od Atlantide, a pozato je još i pod imenima "Tradicija" i "Doktrina".

Ja ću ovdje samo da navedem neke njegove elemente koji nam govore o tome kako bi matriks mogao da izgleda.

Ono što je Vuk činio u svoje vrijeme na području srpske kulture, prenoseći usmena predanja naroda u pisanu riječ, to su Gurdžijev, Uspenski i Moravijev (“sveto trojstvo ruske metafizike”) pokušali da učine na polju ezoteričnog učenja, sakupljanjem i objedinjavanjem njegovih fragmenata. Gurdžijev-ova metafizička škola bila je svojevremeno i bazirana na ovim učenjima, dok i danas imamo neke zapadne metafizičke škole kao npr. Quantum Future School, koje su ugradile fragmente pravoslavne ezoterike u svoja učenja.

Gurdžijev je uvijek tvrdio da je čovjek samo jedna mašina tj. njegova ličnost, personalitet ili ego, koji upravlja njegovim tjelom, nema nikakve veze sa njegovim istinskim bićem, tako da se njegova škola zasnivala na tome da se čovjek raznoraznim disciplinama “deprogramira”, “probudi”, tj. dosegne svoje “pravo ja”, odnosno, svoje istinsko, suštinsko biće i potencijale. Čovjeka – mašinu možemo na neki način smatrati - mrtvim. (Pustite mrtve – da sahrane mrtve, kako Isus reče)

Ista ta čovjekova Ličnost je i glavna smetnja prilikom prilaza jednom ezoteričnom učenju, jer čini se da čovjek ni ne može saznati istinu a da istovremeno sačuva svoju Ličnost, kao takvu, i realitet u kome je do tada živjeo. To Boris Moravjev objašnjava sposobnošću “samo – trankvilizacije.” Svako od nas ima jedan "filter" koji nam ne dozvoljava “input” informacija koje bi narušile iluziju u kojoj živimo, a time i integritet naše ličnosti.

To je analogno jednom kompjuterskom programu koji istovremeno ima u sebi i antivirusnu komponentu, koja ima zadatak da ga zaštiti od bilo kakvih spoljnih uticaja koji bi mogli dovesti u pitanje njegov integritet.

Da bi se čovjek upustio u izučavanje ezoteričnih učenja, prvo što mora da uradi, to je da onesposobi svoj “anti-virusni” program, a istovremeno i da modificira onaj kojim je do tada bio programiran.

Ezoterična učenja istočnog pravoslavlja daju indikacije o načinima “de-programiranja”, odnosno “buđenja” ljudskog bića i izlaska iz “matriksa”, kao i istinskoj pozadini svega ovoga.

Upravo je to bio i razlog zašto se ovo učenje maltene šapatom prenosilo, i to samo onima koji su bili spremni da ga čuju, upotrijebe ili prenesu dalje.

I dan danas oni koji govore istinu, često to moraju to skupo i da plate, a možemo samo zamisliti kako je tek nekada to bilo.

Ovdje ću samo ukratko da navedem samo neke od glavnih tajni koje ova učenja otkrivaju.

Ono što prominira iz ovih učenja je to - da mi, kao ljudska bića, nismo na kraju lanca ishrane. To je jedna od tački koja je za mnoge već dovoljna da naprave jedan zaokret od 180 stepeni, i ostave se ezoterike, do daljnjeg. (Kastaneda čak tvrdi da su ove činjenice svi ljudi svjesni, na jednom dubokom, podsvjesnom nivou, te kako se osjećaju bespomoćni i nesposobni da se uhvate u koštac s njom, čovjek upotrebljava sva sredstva koja su mu na raspolaganju da to znanje i ostane tamo gdje jeste). To je ujedno i istinski odgovor na pitanje: “ZAŠTO SE ČOVJEK BOJI ISTINE”.

U filmu the Matrix, Morpheus je pokazao u jednom momentu Neo-u bateriju i rekao mu – to smo mi, baterija. U prevodu - nečiji izvor energije ili - hrana.

Šta nam Kastaneda kaže u svojoj posljednjoj knjizi: Aktivna Strana Beskraja?

“Imamo grabljivca koji je došao iz dubine kosmosa i preuzeo vlast nad našim životima. Ljudska bića su njegovi zarobljenici.

Grabljivac je naš vladar i gospodar. On nas je učinio poslušnim i bespomoćnim. Ako želimo da se pobunimo on guši našu pobunu, ako želimo da se ponašamo nezavisno on zahteva da da to ne činimo.”

…”Sve vreme ti o tome govorim na indirektan način, nagoveštavajući ti da nas je nešto zarobilo. Mi smo zaista zatvorenici.”

“Oni su preuzeli vlast zato što se nama hrane i oni nas nemilosrdno pritiskaju zato što im služimo kao sredstvo za održavanje života.

Baš kao što mi gajimo kokoške u kokošinjcima, grabljivci gaje nas u ljudskim krletkama. Tako im je hrana uvek na raspolaganju.”

…“Ne, ne, ne” (Karlos odgovara) “To je apsurdno, don Huane. To što ti kažeš sasvim je monstrouzno. To jednostavno ne može da bude istina, ni za čarobnjake, ni za prosečnog čoveka, ni za koga”

“Zašto?” mirno upita don Huan. “Zašto? Zato što te to ljuti?” …Pa nisi još sve čuo. Sačekaj još malo, pa ćeš videti kako ćeš se osećati. Želim da se obratim tvom analitičkom umu. Razmisli za trenutak i reci mi kako bi objasnio protivrečnost između inteligencije čoveka-inženjera i gluposti njegovog sistema verovanja, ili gluposti njegovog kontradiktornog ponašanja. Šamani veruju da su nam grabljivci dali naš sistem verovanja, naše predstave o dobru I zlu, da su oni postavili naša društvena pravila. Oni su ti koji su stvorili naše nade i iščekivanja, snove o uspehu ili promašaju. Oni su nam dali lakomost, pohlepu i kukavičluk. Grabljivci su ti koji čine da budemo samozadovoljni, da se ponašamo šablonski i da budemo egomanijaci.”

“Ali kako oni to mogu da rade, don Huane?” (Karlos pita) “Da li nam oni to šapuću u uho dok spavamo?”

“Ne, ne rade oni tako. To je idiotski! Oni su daleko efikasniji i organizovaniji. Da bi nas držali u poslušnosti i poniznosti, krotke i slabe, grabljivci izvode čudesan manevar – izvanredan, naravno, s tačke gledišta stratega koji se bori, a jeziv za one koji zbog njega stradaju. Oni nam daju svoj um! Da li me čuješ? Grabljivci nam daju svoj um, koji postaje naš um. Um grabljivca je barokni, kontradiktoran, mrzovoljan, pun straha da svakog trenutka može biti otkriven.”

Upravo je to ono što su znali pojedinci iz redova pravoslavnog sveštenstva i Bogumili, i Katari, i sufiji i većina tzv. na smrt osuđenih “jeretika”.

Ezoterična učenja objašnjavaju kreaciju u smislu nivoa postojanja, slično solfeđu, odnosno muzičkoj ljestvici (tzv. Zakon Oktave). Sedam nivoa postojanja od kojih svaki obuhvata dijapazon frekvencija jednog od tonova (Do-Re-Mi-Fa-So-La-Si ili Do-Si-La-So-Fa-Mi-Re). Oblast vremena-prostora u kojoj neko živi u datoj tački vremena-prostora, u skladu je sa razvojnim stepenom njegove svijesti.

Možemo da zamislimo jednu zgradu sa sedam spratova. Na prvom spratu, žive minerali, kamenje… i oni imaju svoju odgovarajuću svijest (pročitaj “Zapisi iz kamena” od Ivankovića? i “Da li je i voda živo biće?”)

Drugi sprat, je svijet životinja i biljaka. Biljke imaju svoju odgovarajuću svijest i percepciju (pročitaj “Tajni život biljaka” – Christopher Bird), kao i životinje. (Na temu percepcije životinja pročitaj “Tertium Organum” – Uspenski)

Na trećem spratu žive ljudska bića, (i drugi…). Čovjekova percepcija je u vezi sa njegovim nivoom svjesnosti (iz ovoga ćemo vidjeti zašto nekima odgovara da smo što nesvjesniji). Naravno, i to na kom će spratu, odnosno, realitetu neko da živi, takođe zavisi od nivoa njegove svjesnosti. Mi možemo da percipiramo samo realitet sa našeg nivoa, kao i one ispod, ali ne i one iznad. Slično kao kad gledamo TV, mi podesimo aparat na jednu određenu frekvenciju, i vidimo i čujemo samo ono što se emituje na toj frekvenciji, mada istovremeno i desetine drugih stanica emituju svoje programe, samo na drugim frekvencijama.

Tri donja sprata, su spratovi materijalnog, odnosno tvrde materije, kao i svijesti. Na tim spratovima “postoji” i vrijeme, u onom obliku kako ga njegovi stanovnici percipiraju. Mi ga za svrhu održavanja iluzije percipiramo linearnim, uostalom tako je većina nas programirana.

Četvri sprat je “polu-fizičke” prirode, entiteti koji tamo obitavaju mogu da po volji zauzmu fizičku ili eteričnu formu svog tjela. Neki imaju i mogućnost da temporarno zauzmu formu ili oblik koji požele. Vrijeme ne postoji kao onakvo kakvim ga mi percipiramo, ono je selektivno. Entiteti sa četvrtog sprata mogu da odaberu određeni momenat u vremenu/prostoru i da ga dožive, nešto slično kao kad mi uzmemo jednu od ploča iz džuboksa i pustimo je da svira. U tom momentu u stanju smo da uživamo samo u jednoj melodiji, mada su i mnoge druge prisutne u džuboksu. Ili ako uzmemo kao primjer - projektor sa dijapozitivima. On u kaseti može da ima desetine dijapozitiva koji su nam na raspolaganju, dok mi momentalno možemo da gledamo/doživimo samo jedan, tj. onaj koji se trenutno projicira na platno.

Peti sprat, je tzv. “Tajm out” zona, odnosno “zona kontemplacije”.

Šesti sprat, je zona misaonih formi, entiteta koji su prošli kroz sve donje spratove i naučili sve potrebne lekcije, jer na kraju krajeva, sve ovo se može shvatiti kao jedna velika škola.

Sprat iznad ovoga je “Jedinstvo sa Jednim”, jedinstvo sa “Izvorom”, stvoriteljem ili kako već ko hoće to da nazove, jer u suštini naša odvojenost jednih od drugih i svega ostalog - je takođe samo jedna iluzija.

Ezoterično učenje istočnog pravoslavlja (Tradicija, Doktrina) otkriva i koji zakoni (“Generalni Zakon”, “Zakon Izuzetka”, “Zakon broja tri”, itd.itd.) vladaju na ovim “spratovima”, kao i tehnike koje čovjeku omogućavaju da izbjegne uticaje nekih od njih, a sve u svrhu prelaska na viši nivo postojanja, odnosno 4-ti “sprat”, a istovremeno i karmičku ulogu u svemu ovome, tj. istinska “pravila igre”.

Sada ćemo da zamislimo da u ovoj zgradi postoji i jedan “lift”, koji s “vremena na vrijeme” (svakih 300 000g.) prebacuju entitete sa donjih spratova na gornje, a neke i sa gornjih na donje. Da bi jedno stvorenje bilo u stanju da primjeti kada je “lift” stigao i u kom pravcu ide, on mora da ima razvijenu svijest tako da je ona u korespondenciji kako s liftom tako i pravcom u kome on ide.

Ovdje se sada javlja jedan problem. Kako se oni sa drugog “sprata” hrane onima sa svog “sprata” i ispod njega, kako se mi sa trećeg sparata (većinom) hranimo stvorenjima sa “drugog” sprata, tako se i oni sa 4-tog “sprata,” iznad našega – hrane sa našeg “sprata”.

ENERGIJA je glavna “valuta” ovog univerzuma!

Od sada ću umjesto “sprata” koristi termin – “denzitet” (D), koji je trenutno u upotrebi od strane mnogih pojedinaca u svijetu, koji se bave ovom tematikom (density = gustina). Denzitet ne treba mješati sa dimenzijama. Svaki denzitet može da sadrži bezbroj dimenzija.

Kao i sve ostalo, tako i sama svijest ima polaritete. Svako živo stvorenje, kao i njegova duša, može da ima jedan od dva polariteta, koje nećemo nazivati pozitivnim i negativnim, da bi izbjegli zabunu, nego tendencijom ili - “Orijentacijom Prema Sebi” (“OPS”) i “Orijentacijom Prema Drugima” (“OPD”). Prva vrsta, sve što u životu čini, čini samo za svoje lično dobro. Oni i kad pomažu drugome, čine to iz razloga da bi nešto dobili zauzvrat, odnosno, da bi onoga kome pomažu na neki način “zadužili”, tj. - kontrolisali. (Neki pomažu i iz razloga skupljanja bodova kod entiteta za kojeg im je rečeno da sjedi negdje gore i sudi, a oni povjerovali.)

Prva tri denziteta su po samoj svojoj prirodi tzv. “OPS denziteti”i tako ih i naseljavaju bića koja su po svojoj prirodi “OPS stvorenja”. Ljudska bića koja žive u trećem denzitetu su takođe - “OPS prirode”, i izuzev veoma malog broja primjera, ne mogu da ostvare stanje svijesti OPD entiteta,

(ukoliko bi to nekima i pošlo za rukom, oni bi vjerovatno automatski prešli na idući “sprat”, i nestali bi iz vidokruga ostalih??? – što se u metafizičkom rječniku naziva – ascenzija, vaskrsenje ili uskrsnuće). Čini se da i entiteti koji ostvare krajnji stupanj OPS polariteta, takođe mogu da dožive “iluminaciju” (prosvetljenje), kao i ascenziju prema 4-tom denzitetu. Ovdje govorim o promjeni “spratova” bez pomoći “lifta”, koji (čini se) prolazi svakih 300 000 godina pored našeg sprata. Taj period prema našoj percepciji vremena može da se čini veoma dugim, međutim za entitete sa 4-tog sprata, odnosno njihovu percepciju “vremena”, to bi moglo da bude analogno našoj percepciji dužine perioda od recimo 100 godina.

Međutim, na ovom nivou svijesti tj. egzistencije, čovjek ima šansu da postane i “OPD kandidat”. To znaći da prelaskom na jedan viši egzistencijalni nivo, (mahom uz pomoć “lifta”), tamo se odluči za opciju da nastavi svoj dalji rast i razvoj kroz interakciju i istinsku pomoć drugim stvorenjima koja imaju intenciju da prošire svoju svijest kao i da se dalje duhovno razviju, a da pritom te novostečene moći i znanja neće zloupotrebiti za manipulaciju i kontrolu drugih bića.

Četvrti denzitet je realitet u kome obitavaju i OPS i OPD entiteti. OPS entiteti kao i njihov realitet mogu se održavati jedino od energije specifičnih frekvencija, koju crpe iz 3-ćeg denziteta, odnosno nas. (“Ljudi su hrana za “mjesec” – govorio je Gurdžijev; u nedostatku boljeg izraza za 4-ti denzitet). Čovjek kad je u stanju straha, neizvjesnosti i brige a pogotovo kad je njegov lični život ili život njegovih bližnjih u neposrednoj opasnosti, proizvodi obilne količine energije određenih frekvencija kojima se entiteti iz 4D hrane. Nije slučajno što je sistem na ovoj planeti oduvijek bio tako organizovan da normalno ljudsko biće neprestano živi u manjem ili većem strahu i neizvjesnosti. I što je najtragičnije, - mahom u strahu od - drugih ljudi. (“Bojim se ljudi”, - kaže Ivan u filmu “Podzemlje”)

Istočno pravoslavno ezoterično učenje otkriva nam još jednu veliku tajnu. Ljudska bića se istinski mogu da podijele samo na dvije grupe; na ljude sa INDIVIDUALNOM dušom i na one sa - GRUPNOM dušom. Ljude sa individualnom dušom su nazvali – “ADAMIČNIM” ljudima, dok one sa grupnom dušom – “preadamičnim,” ili - ANTROPOIDIMA.

Šta se u stvari dogodilo? Prije nekih 300 000 godina, mi smo, što iz radoznalosti, što uz «asistenciju» određenih 4D OPS entiteta “uhvatili lift - prema dole”; tada smo živjeli na “međuspratu” između 3D i 4D, i obreli se na planeti Zemlji, u njenom 3-ćem denzitetu, koju je već naseljavao “preadamički čovjek.” Biblijska priča o “jabuci”, “zmiji” i Adamovom padu u “božju” nemilost, je samo jedna alegorija na ovaj događaj. Tu smo nadalje određenim tehnikama genetičke manipulacije “skraćeni” od strane tih OPS 4D entiteta, koji su inače u svojoj suštini jedna reptoidna rasa, (u mitovima najčešće pominjani kao “zmajevi”) sa 12 na 2 lanca DNA, sa 135 parova hromozoma na 23, što je dovelo do toga da trenutno nismo u stanju da koristimo više od nekih 6% svog moždanog potencijala, i što je učinilo da izgubimo vezu sa višim aspektima svog bića (koji obitavaju u višim denzitetima). Dalje, izgubili smo mnoga svojstva koja smo prije imali, a dobili i mnogo novih koje do tada nismo imali. To se ostvarivalo što kroz prirodno ukrštavanje sa preadamičkim ljudima, što genetičkom manipulacijom 4D OPS entiteta, što kontrolom naše svijesti.

Kako sam već prije naglasio, ova reptoidna rasa ima mogućnost da manipuliše "našim vremenom", po svojoj volji i da nas drži u nekoj vrsti vremenske petlje. Za njih nije nikakav problem da se kreću u vremenu-prostoru naprijed - nazad i udese stvari kako im najbolje odgovaraju u sadašnjem momentu. Uz malo svjetlosnih efekata i dima (light show) izdiktirali su Mojsiju “od boga dat’ pravilnik ponašanja”, kao i kasnije, Muhamedu, jednu drugu “svetu knjigu” i tako su uspjeli da osnuju “mentalni zatvor” za ljudsku svijest odnosno - biće, razdvoje čovječanstvo na dvije glavne grupe, - i postave pozornicu za sve one sukobe što će kasnije usljediti, a i dan danas traju.

Preadamički ljudi, koje možemo zvati i “organski portali”, znači oni bez individualne duše, bili su dio jednog prirodnog procesa tranzicije svijesti sa 2-gog denziteta, na treći, te da je sve ostalo kao prije oni bi kasnije dobili svoju šansu da individualizuju svoju dušu i u miru nastave svoj progres prema višim denzitetima. Oni se napajaju energijom iz duhovnog bazena 2-gog denziteta.

Međutim, sada se dešava da oni postaju glavni elemenat preko koga 4D entiteti održavaju svoj uspostavljeni “matriks” u “našem” 3-ćem denzitetu, a isto tako i neka vrsta provodnika koji omogućava “isporuku” energije adamičkih ljudskih stvorenja “na trpezu” 4D OPS stvorenja. Nešto kao “slamka”, kroz koju OPS entiteti “sisaju” energiju adamičnog čovjeka, ili kao neka antena preko koje oni odašilju ovu energiju, kada su u interakciji sa adamičkim ljudskim stvorenjima.

4D OPS entiteti mogu u svakom momentu da “uključe” antropoida da odradi određeni zadatak u njihovo ime. Antropoid obično misli da samo ispunjava “božju naredbu”, - ili ništa ni ne misli.

Odnos snaga adamičkih stvorenja i antropoida je na ovoj planeti trenutno 50% - 50%. Problem je da se razlika između ova dva stvorenja ne može veoma lako primjetiti, te se uopšte ne treba ni upuštati u prosuđivanje ko bi moga da bude ovaj ili onaj, jer i adamički čovjek, koji ima individualnu dušu, po svom ponašanju skoro da se uopšte ne razlikuje od organskog portala, tj. antropoida. Svaka "programirana" osoba sa individualnom dušom danas ima elemente u svom ponašanju, koji su nekada bili karakteristični samo za organske portale. Kako “organski portal” nema individualnu dušu, on tako nema ni griže savjesti. Međutim, on će veoma dobro “odglumiti” grižu savjesti odnosno “žaljenje” u vezi nekog svog akta, ukoliko je njegova pozicija došla u pitanje ili gubitak kontrole. Kroz ovu dugogodišnju interakciju sa adamičkim stvorenjima, organski portali su razvili nevjerovatan nivo oponašanja adamičnih ljudi.

Oni koji vode “show program” na ovoj planeti su, u stvari, mahom “organski portali”. Pošto pate od želje za vlašću i pozicijom u društvu, naći ćemo ih svuda gdje je hijerarhija u pitanju. U vrhu politike, armije, policije, suda, crkve, medija, obrazovnih institucija, obavještajnih službi itd. itd. Oni su agenti, čuvari matriksa.

Iako organski portali mogu biti sve, od najprominentnijih naučnika, pa do “new age” guru-a, s obzirom da im fali duhovna komponenta, oni za razliku od adamičnih ljudi nemaju niti duha, niti kreativnosti. Oni mogu - samo da oponašaju. Oni vole da se pridržavaju sistema i protokola koje je neko prije njih zacrtao.

Ljudska stvorenja s dušom, uvučena su u ovu “igru” do te mjere da je sam opstanak njihove individualne duše došao u pitanje. Programiran adamični čovjek je opsednut materijalnim slično kao i organski portal, a tendencija ka materijalnom vodi – prema materijalnom … materiji…, odnosno onom “liftu” koji vode na dole.

Mislim da sada ulazimo u jednu finalnu fazu koja se slobodno može da nazove “Bitkom za Dušu”, onu našu vlastitu dušu koju smo oduvijek imali, ali je nismo bili svjesni. (Ovdje, naravno govorim o adamičkom djelu populacije). S obzirom da je period dolaska “lifta” neposredno pred nama, nama jedino ostaje – da se što prije probudimo.

Ljudi počinju da se bude, sve više i više, da postavljaju pitanja mnogo više nego su to do sada činili, da dovode u pitanje mnoge stvari koje su do sada bile “svetinje”. Mnogi prestaju da budu sljedbenici ove ili one dogme o počinju da razmišljaju svojom glavom. To nije slučajno.

Vrijeme je došlo da ovaj naš skriveni alat počnemo koristiti za odvajanje istine od laži, odnosno žita iz kukolja. To je individualna odgovornost svakog živog bića.

Prvi korak u ovome je prestanak interakcije sa svim onima koji nam “izvlače” energiju. Njih prepoznajemo po tome što nas često pokušavaju uvlačiti u svoje igre i intrige, i jednostavno, što se nakon nekog vremena provedenog u njihovom društvu – osjećamo iscrpljenim.

Organskom portalu se ne može pomoći, kao ni ostalima koji su duboko “zabrazdili” u svojoj OPS opciji.

Ukoliko je neko svu svoju istinu našao u Bibliji ili Kuranu, i ako samo kao papagaj ponavlja ono što je tamo pročitao – njemu nikako ne treba naturati neku drugu opciju, nego ga treba pustiti da se brčka u tom svom realitetu koliko god hoće. Prvo, ako bi i uspjeli da prevaziđemo njegov mehanizam “samo-trankvilizacije”, tj. sve one njegove filtere koji mu služe za očuvanje ličnosti i realiteta u kome živi, to bi bilo jedno nasilno prekrajanje njegove realnosti, kao i kršenje njegove slobodne volje. Zlatno je pravilo: “Pusti svaku dušu da hoda svojim putem”.

(Organske portale možemo prepoznati često po tome što se oni ovoga pravila nikada ne pridržavaju. Oni po svaku cijenu pokušavaju da nametnu svoje stavove i “istine” drugima. Za njih jedna zdrava razmjena mišljenja ne postoji, nego samo ubjeđivanje. Ukoliko ostanu bez argumenata, onda obično pokušavaju da diskredituju sagovornika a ne libe se ni da ga fizički napadnu, ukoliko procjene da su jači).

Treća, od bitnih stvari, koje koje možemo saznati iz Tradicije ili Doktrine je da adamični čovjek prolazi kroz proces inkarnacije. Mi smo svi besmrtna bića. Nema nikoga gore ko sudi.

Ideja raja i pakla, jednog svemoćnog entiteta koji gleda odozgo i očekuje da mu se sa strahopoštovanjem svakodnevno molimo, je samo jedan od dodatnih načina kako čovjeka držati pod kontrolom i kako mu odvratiti pažnju od vlastitih potencijala.

Bitka za kontrolu ljudskog uma traje još od vremena stare Atlantide.

Monoteizam je donedavno bio najvažniji način kontrole ljudskog bića. Činjenica jeste da je bio jedan čovjek koji je dostigao viši nivo svijesti, da je učio i druge kako to da ostvare, međutim kasnije je njegovo učenje iskrivljeno toliko, da se ono pretvorilo u svoju suprotnost.

Tako su Biblija, Kuran, Talmud itd. napravljeni po starom oprobanom receptu distorzije istine. Kada se u najbolje jelo stavi samo jedna kap otrova, to može da bude dovoljno da ubije čovjeka. Čovjekova duša ima osobinu da prepozna istinu, međutim, razum ima tendenciju da proguta sve skupa u paketu, uključujući i ambalažu.

Sa “…bože koji jesi na nebesi” stvoren je pojam “Boga” koji je negdje gore, kome se treba svakodnevno klanjati, voljeti ga i istovremeno ga se bojati (što naravno nije moguće jer ljubav i strah ne mogu da djele isto mjesto). Većina tzv. “pagana” smatrala je Bogom - Sve Što Jeste. Stoga, kontrolorima matriksa ova ideja se nije nimalo sviđala, tj. da jedno božansko biće prožima nas sviju, jer to bi naravno značilo da ne može biti opravdanja za nasilje jednog dijela božjeg bića nad drugim djelom božjeg bića. A ljudsko biće, s druge strane, oslobađa svoju emocijalnu energiju (hranu) u najvećem stepenu u momentu kada je uvučeno u neki konflikt.

Stoga, valjalo je boga izmjestiti napolje, tako da se mi međusobno možemo tući dok je svijeta i vijeka. Popovi, hodže, gurui, velikom većinom antropoidi, postaju majstori neuro -lingvističkog programiranja ljudskog bića. Stvara se imidž pastira i ovce. Vođe i sljedbenika. Vladara i podanika. Svaka “crna ovca” se brzo obeshrabruje i farba u bjelo, ukoliko preživi svoj nestašluk. Sve stare knjige i zapisi se uništavaju. Pravi se nova “istorija”. Iako osoba koju su nazvali Isusom nikada nije opravdala bilo kakav oblik nasilja, oni u njegovo ime utjeruju religiju - u krvi do koljena. Počinje kontrola čovjeka na bazi STRAHA. O nekom “duhovnom razvoju” - nema ni govora, ovdje se radi o kontroli stada OVACA, koja i dan danas traje.

Programi po imenu “Microsoft Islam”, “Ms Pravoslavlje”, “Ms Katoličanstvo”, “Ms Ko Zna Kakva Još Ne Sekta” počinju da se "daunloduju" u ljudsku populaciju i kontrolišu svijest čovjeka. Formira se zatvor za ljudsku svijest kojoj se istovremeno daje iluzija slobode.

Kasnije se počinje sa korištenjem frekvencija (većinom ELF talasi), subliminalne audio i vizuelne poruke upletene u ton i sliku medija, odnedavno i “cell – tornjeva” za mobilnu telefoniju, trovanje populacije lakim metalima i raznoraznim kemikalijama, u malim dozama - kroz dugi vremenski period, implanti itd. Tako nam organski portali proturaju i fluor u zubnim pastama (pored već toksičnog aluminijum oksida) i u vodi za piće, kao kobajagi “dobar za zdravlje zuba” (koristio ga nacistički doktor Mengele, “Anđeo Smrti”, u vodi za piće, za kontrolu svijesti zatvorenika u koncentracionim logorima); masa kemikalija se stavlja u sklopu raznoraznih aditiva u hranu; aspartame (vještački šećer – neurotoksin skinut sa američke liste bojnih otrova 68.g.; natrijum glutamat (MSG – monosodium glutamate) neurotoksin, kao dodatak jelima (Vegeta itd.) itd. itd. Sve u cilju zatvaranja svjesti adamičkog ljudskog bića i sprečavanja njegovog kontakta sa višim aspektima svijesti.

Glavni preduslov za kontrolu svijesti čovjeka je kontrola informacija.

Sakrivaju se pronalasci koji obezbjeđuju besplatnu energiju, ljekovi koji istinski liječe rak i ostale bolesti, načini za efikasnu proizvodnju hrane bez herbicida, pesticida i ostalih kemikalija, uvodi se genetički modificirana hrana koja kroz izvjestan period mijenja genom ljudskog bića itd. itd. itd.

(O raznim metodama kontrole svjesti čovjeka može se napisati nekoliko knjiga.)

Film koji je do sada najbolje predstavio matriks, po meni, je film “Podzemlje”, Emira Kusturice, mada se bolje rečeno ovdje radi o - matriksu u matriksu.

Grupa ljudi godinama živi u podrumu misleći da napolju cijelo vrijeme bjesni rat i to sve na osnovu informacija koje im Marko (4D-STS) servira preko «radija» (MEDIJA). Oni u podrumu imaju svoj realitet u kome se koliko toliko osjećaju sigurno i nikome ne pada na pamet da izađe napolje. Cijelo vrijeme rade, proizvode u ovom slučaju oružje, čijom prodajom Marko obezbjeđuje sebi ugodan život, i naravno ne pada mu na pamet da oni iz podruma saznaju istinu, nego ih cijelo vrijeme drži u neznanju. Marko vani STVARA NOVU ISTORIJU lažući o svojoj ulozi kao i o ulozi druga Crnog u ratu. Popovi i hodže takođe rade punom parom na učvršćivanju programa podrumske populacije.

U podrumu se nekim slučajem zadesio i majmun, i najtragičnije je to što je on bio jedino živo biće dole, koje se cijelo vrijeme prirodno ponašalo, odnosno – nije bilo programirano. Da majmunu na kraju nije dozlogrdilo i da nije granatom iz tenkovskog topa zatresao podrumski realitet, malo ko bi iz njega ikada izašao i vidjeo da napolju nije baš onako kako je do tada zamišljao, dok je bio u podrumu.

Da je majmun u nekom trenutku otključao i otvorio podrumska vrata, najverovatnije bi neko brzo pritrčao, vrata ponovo zaključao i usput pretukao majmuna, zato što ih je ovaj izložio opasnosti vanjskog realiteta. Znači jedini način da se ljudi istjeraju iz podruma je u stvari bio da se podrumski realitet toliko zatrese, da se oni koji su unutra toliko isprepadaju da im se na kraju ideja da izađu napolje čini mnogo bolja od one, da ostanu unutra. Međutim, interesantno je i to da je većina ljudi ostala i dalje u podrumu čak i nakon što je majmun (priroda) probio uz pomoć topa (talasa) izlaz koji vodi napolje.

Mnogi tvrde da nisu razumjeli ovaj film, a nikako da im padne na pamet da je osnovni razlog za to što su ga gledali – iz podruma.

Čini se da dolaze vremena kad će se ovaj naš «podrum» toliko da se zatrese da nećemo imati puno izbora, osim da biramo između izlaska napolje ili da ostanemo do daljnjeg zarobljeni unutar njega. Svaki veći potres ima i određene znakove koji mu prethode, oni se mogu zapaziti samo ukoliko čovjek pažljivo posmatra.

Zar nam nije i Platon nešto slično rekao u svojoj paraboli o PEĆINI!?!

“Zamisli neke ljude koji žive u nekoj podzemnoj pećini. Sjede leđima okrenuti i vezane su im i ruke i noge, tako da mogu gledati samo u zid pećine. Iza njih je jedan visoki zid, a iza tog zida opet neke spodobe nalik na ljude koje iznad ivice zida podižu neke figure. Pošto iza tih ljudi gori vatra, te figure bacaju lelujave sjenke na zid pećine. Jedino što stanovnici pećine mogu da vide jeste to “pozorište sjenki”. Oni su u tom položaju od kako su se rodili i naravno vjeruju da su te sjenke jedino što postoji.

Zamisli sada da da jedan od stanovnika pećine uspije da se otrgne iz zarobljeništva. Sve počinje time da se on zapita odakle potiču te sjenke na zidu pećine. Na kraju krajeva uspije da se izbori za slobodu. I šta misliš šta će se dogoditi kad se okrene prema figurama koje neko drži iznad zida? Za početak će ga naravno zasljepiti jako svjetlo. Zasljepiće ga i to što vidi oštra obrise figura – s obzirom da je do tada vidjeo samo sjenke tih figura. Ako bi uspjeo da pređe zid i počeo da se vere pored vatri i izašao u prirodu van pećine, još više bi bio zasljepljen. Ali pošto bi protrljao oči, pogodilo bi ga koliko je sve lijepo. Po prvi put bi vidjeo boje i oštre obrise. Vidjeo bi stvarne životinje i cvjeće, a ne sjenke u pećini koje su samo njihove loše kopije. Ali on se i tada pita otkuda potiču sve te životinje i svi ti cvjetovi. Onda ugleda sunce na nebu i shvatio da sunce daje život svom cvjeću i svim životinjama u prirodi kao što je i vatra u pećini činila da je mogao vidjeti sjenke.

Taj bi srećni čovjek iz pećine mogao da istrči u prirodu i raduje se svojoj novostečenoj slobodi. Ali on misli na one koji su ostali dole u pećini. Zato se vraća. Čim se vrati, pokuša da ubjedi druge stanovnike pećine da su sjenke na zidovima pećine samo neke lelujave kopije stvarnih stvari. Ali niko mu ne vjeruje. Oni mu pokazuju zid pećine i kažu da je ono što oni na njemu vide sve što postoji.

Na kraju ga ubiju.”

MATRIKS JE ZATVOR ZA ČOVJEKOVU SVIJEST

(a samim tim i za njegovo tijelo)

U knjizi “In Search for the Miraculous”, Uspenski nam kaže:



"Postoji jedna stara ruska priča koja govori o jednom veoma bogatom čarobnjaku koji je imao mnogo ovaca. Istovremeno ovaj čarobnjak je bio i jedno veoma škrto «stvorenje» (ne mora biti da se radilo o ljudskom biću prim.prev.) Tako nije htio da plati drugima da mu čuvaju stado niti je htio da investira pare u ogradu kojom bi ogradio pašnjake gdje su pasle njegove ovce. Stalno se dešavalo da neka ovca odluta u šumu, upadne u neku jarugu itd. međutim najgore je bilo to što su ovce počele da bježe jer su shvatile da čarobnjaka jedino zanima njihovo meso, koža i vuna, a to im se naravno ni malo nije sviđalo.

Na kraju, čarobnjak se dosjetio. On je hipnotisao svoje ovce a onda ih ubjedio da su one besmrtne i kako uopšte neće osjetiti kad im on bude gulio kožu, čak naprotiv, za njih će to biti jedno veoma prijatno iskustvo; ubjedio ih je i u to kako je on u stvari jedno veoma dobro “stvorenje” i da ih toliko voli da bi sve za njih učinio; i na kraju im je čak obećao i to da ukoliko im se nešto i desi – to se nikako neće dogoditi kad one misle da hoće i sigurno ne na onaj način na koji one misle da će se desiti, te je stoga najbolje, da one uopšte ni ne razmišljaju o tome. I ne samo to, čarobnjak je ubjedio ovce da one, u stvari, ni nisu ovce; tako je nekima od njih sugerisao da su lavovi, drugima da su orlovi, trećima da su ljudska bića a nekima, i da su čarobnjaci (može i – popovi, prim.prev.)

Nakon ovoga, sve njegove brige da će mu ovce pobjeći, jednostavno su nestale. One nikada više nisu bježale, jednostavno su mirno čekale trenutak - kad dođe njihov red da im čarobnjak odere kožu."

U knjizi: Gnostika - Ezoterična Tradicija Istočnog Pravoslavlja, Boris Moravjev kaže:

“…Da li čovjek umire u krevetu ili na palubi nekog interplanetarnog broda, njegovo stanje se suštinski nimalo ne mijenja.

Sreća? Pa učili su nas da naša sreća traje onoliko dugo koliko traje i naša iluzija…a šta je to iluzija? Niko ne zna. A istovremeno se utapamo u njoj. Kad bi samo znali šta je to iluzija, onda bi znali šta je i njena suprotnost: Šta je - Istina.

Ta Istina bi nas onda mogla osloboditi iz ropstva.”

O kakvoj vrsti ropstva razgovaramo? Pa mi mislimo da smo mi manje više slobodni.

Najbolji zatvor je onaj čiji zatvorenici ne vide ogradu, te tako većina njih ni ne zna da je u njemu, jer kad bi znali – možda bi im palo na pamet da bježe. Ovako – i vuk sit i OVCE na broju.

Tako nam pravoslavna ezoterika poručuje da je prvi korak u pristupu definisanja ograde zatvora i prilaza samom Putu koji vodi napolje iz njega taj, da čovjek prestane da – LAŽE, kako sebe, tako i druge. Međutim, istovremeno priznaje da je to veoma teško, jer je cijeli (ovaj) svijet (realitet) zasnovan na laži, te s obzirom da smo toj laži izloženi cijelo vrijeme, mi ne znamo istinu, te je tako ne možemo ni govoriti, odnosno, šta god kažemo, velika je vjerovatnoća da će to da bude samo još jedna – laž.

Da bih ovo objasnio poslužiću se jednom analogijom.

Na jednom predavanju na temu hipnoze predavač je hipnotisao jednu osobu iz publike i onda joj dao tzv. posthipnotičku sugestiju da ustane i kukurikne kad god se on uhvati za uho. Naravno, kad ju je povratio iz hipnoze ta osoba se vratila nazad u publiku ne sječajući se ničega, predavanje se tako nastavilo, predavač se onda uhvatio za uho - a onaj iz publike ustao i kukuriknuo. Tako se to ponovilo nekoliko puta. Onda su pitali osobu iz publike koja kukuriče, zašto to radi. Ona je nakon kraćeg razmišljanja odgovorila - kako joj se učinilo da je atmosfera na predavanju bila nekako loša, pa je htjela da je malo popravi tim svojim gestom.

Ljudska svijest ima tendenciju da interpretira odnosno racionalizuje svaki događaj i situaciju na osnovu do tada joj poznatih elemenata. Ona istovremeno ne dozvoljava mogućnost da samoj sebi prizna - da su njene akcije rezultat kondicioniranja, odnosno programiranja.

(To je onaj anti – virusni program kojim je “čarobnjak” zaštitio svoj orginalni program kojim je programirao tj. “hipnotisao” ovce)

Kad mislimo da mislimo "svojom glavom" - mi većinom, u stvari, - samo racionalizujemo na osnovu spolja nam zadatih elemenata.

Mi u stvari – cijelo vrijeme mahom “kukuričemo” a da toga nismo ni svjesni.

Da bi čovjek prepoznao iluziju on mora krenuti od pretpostavke da je u ovom momentu programiran. U Tradiciji se taj prvi korak naziva – "prelaskom Prvog Praga". On se sastoji od toga da onaj koji krene prema tom «Putu» mora prvo da doživi unutrašnje "bankrotstvo" svoje ličnosti, odnosno totalni moralni kolaps, iza kojeg ostaje "ogoljen do kostiju".

Prije neke tri godine kad sam se malo više bavio tematikom kontrole čovjekove svijesti, imao sam priliku da razgovaram sa Markom Philips-om i Cathy O' Brien, autorima knjige - «Trance Formation in America». Mark je bio agent CIA-e koji se bavio programiranjem ljudi, onda mu je navodno nešto «kliknulo», te je promjenio stranu. Usput je spasio i Cathy, koja je bila programirana da seksualno opslužuje visoke američke funkcionere kao npr. Klintona, Buša itd. Uspio je da ju koliko toliko deprogramira, međutim, ne i njenu kćerku koju su programirali tako da ukoliko počne ičega da se sjeća, istovremeno počne da se guši. (pedofilija i satanizam su u stalnoj vezi sa «agentima matriksa», o tome možda nekom drugom prilikom).

Na pitanje – da li programirana osoba može da zna da je njen um programiran, Mark je odgovorio – "kada bi mogla, onda se tu ne bi moglo razgovarati o programiranju svijesti ili uma te osobe, nego možda ruku...nogu...ili nečega drugog".

U ovom slučaju radilo se naravno o programiranju čovjeka od strane «čovjeka»? za striktno određene svrhe, a ne «čarobnjaka», međutim, «princip je isti – sve ostalo su – nijanse».

Još ću da dodam da je Cathy tvrdila kako se jednom prilikom George Bush Sr pretvorio pred njom u reptilsko stvorenje, nešto slično kao kad se drakula pretvorio u reptila, (interesantno – zašto drakula da se preobražava u – reptilsko stvorenje!?), u filmu Dracula Brama Stoke-a, i kako joj je rekao, između ostalog, da smo mi pod njihovom kontrolom hiljadama godina.

Danas kada čini se ulazimo u posljednji «krug», mnogima od nas neki unutrašnji glas govori kako je došao čas za buđenje. Mnogi tvrde da smo došli ovamo i u ovo vrijeme sa određenom svrhom i potpuno se slažem sa tim. Međutim, većina onih koji taj glas «čuju» počnu da ga «racionalizuju» i prvo za šta se žešće uhvate, to je Sveto Pismo, ako su prethodno programirani programom «Ms Hrišćanstvo», naravno oni programirani sa «Ms Islamom» hvataju se Kurana, dok oni "nesvrstani" imaju tendenciju prema jednom novom programu napravljenom upravo po njihovoj mjeri, koji se zove - «Ms New Age».

Čovjekova svijest može Sve da Racionalizuje, baš – Sve, nažalost, ne može sve i da Razumije.

Činjenica jeste da je jedan od prvih koraka prema prepoznavanju «zatvora», proučavanje i tih njegovih elemenata. Oni koji su «čuli poziv» spontano teže ka analizi «svetih knjiga», međutim toj analizi se treba pristupiti - iz «ptičje perspektive,» a ne da se tu ostane zarobljen i brčka se u njima u nedogled, te tako padne u zamku.

Uostalom, u ovim vremenima možda je bolje slijediti svoj instikt, jer je on jedino prirodno i istinsko sa čim trenutno raspolažemo.

Veoma je bitno razumjeti i principe kontrole ljudske svijesti, jer je to jedini način da bi se ljudsko biće i oslobodilo od nje.

To da li će jedno (adamičko) ljudsko stvorenje danas koristiti svoj um ili još bolje rečeno – odreći ga se, s ciljem da bi nekoga što vjernije slijedilo, nekome ugađalo, nekome se klanjalo itd., to je njegova individualna odluka, odnosno – izbor, i za taj svoj izbor moraće da snosi i konsekvence.

Završiću ovaj dio teksta sa ovim navodom iz knjige «Buđenje», Antony de Melo-a:

«Našao neko orlovo jaje i stavio ga pod kokoš. Orlić se izlegao kad i pilići i odrastao sa njima.

Čitavog života orao je radio isto što i kokoši u dvorištu, misleći da je jedna od njih. Kljucao je naokolo u potrazi za bubama i glistama, kokodakao je i lepršao krilima, uzdižući se koji pedalj iznad tla.

Prošle su godine i orao je ostarjeo.

Jednog dana ugledao je u visini, na vedrom nebu, čudesnu pticu moćnih raširenih krila, kako lebdi na vjetru.

Stari orao zapanjeno je gledao uvis. «Šta je to?» pitao je.

«To je orao, kralj ptica», rekla mu je jedna kokoš. «On pripada nebu, dok mi, kokoši, pripadamo zemlji.»

I tako je orao umro među kokošima, ne znajući ko je.»



(Pojam “lift”, koji sam nekoliko puta pomenuo, označava ono što neki metafizičari danas nazivaju “Fotonskim pojasem”, “Galaktičkim Supertalasom”, “ Frequency Realm Border-om” ili jednostavno vibracionim talasom koji “zapljuskuje” ovaj naš region vremena-prostora jednom u 300 000 godina, sa mogućom tendencijom da svaku muzičku notu i one na njoj povisi za jedan ton više!?! Na to možemo gledati i na kao jednu vrstu prirodnog sistema ravnoteže u “Svemu Što Jeste”).

metafizicki sajt

29.10.2008. u 19:29 • 4 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 27.10.2008.

RA

click to comment


U istini nema ispravnog i pogrešnog. Nema polariteta za sve što će biti pomireno u nekoj tački vašeg plesa kroz celinu tela/uma/duha kojim se u ovo vreme zabavljate, izobličavajući na različite načine.

To izobličavanje ni u kom slučaju nije neophodno. Njega je izabrao svako od vas kao alternativu razumevanju celokupnog jedinstva misli koje povezuje sve stvari.

Vi ste svaka stvar, svako biće, svaka emocija, svaki događaj, svaka situacija.

Vi ste jedinstvo.

Vi ste ljubav/svetlo, svetlo/ljubav.

Vi jeste.

To je zakon Jednog.



Razmislite, ako želite, o tome da je Univerzum beskonačan.

Za to možete pronaći dokaze ili ne, ali možemo vas uveriti da nema granica vama samima, vašem razumevanju, onome što volite da zovete putem, potragom ili vašom percepcijom kreacije.




Definicije Socijalno-memorijski kompleks:

Celina u kojoj se individualna svest entiteta potpuno stapa sa svešću grupe/celine. Grupna duša.



Celina uma/tela/duha:

Pojedinačni entitet sa slobodnom voljom od trećeg denziteta, na kome celina uma/tela biva prožeta duhom.



Denziteti:

Nivoi svesnosti unutar jedne oktave postojaja.

Prvi denzitet – svesnost

Drugi denzitet – rast

Treći denzitet – samo-svest

Četvrti denzitet – Ljubav ili razumevanje

Peti denzitet – Svetlo ili mudrost

Šesti denzitet – Svetlo/ljubav ljubav/svetlo ili jedinstvo. Često se opisuje kao empatična mudrost.

Sedmi denzitet – Denzitet prolaska, stapanje sa Jednim.

Ra: Iz perspektive, kakvu može imati entitet koji je izdvojen iz kontinuuma vremena/prostora, može se videti da u ciklusu dovršenja postoji samo sadašnjost. Mi sami tragamo za tim razumevanjem. Na sedmom nivou bi trebalo, ako je naš skroman napor dovoljan, da postanemo jedno sa svime, bez memorije, bez identiteta, bez prošlosti i budućnosti, jednostavno egzistirajući u svemu.



Osmi denzitet – Završna nota „koja se za sve sa naše oktave gubi u misteriji kroz koju ne prodiremo“.

„Ispitivač: Da li to znači da ćete na 8. denzitetu imati svest o svemu što jeste?

Ra: Ja sam Ra. To je delimično tačno. Prema našem shvatanju to neće biti naša svest, već svest Kreatora.“



Žetva:

Proces tokom koga entitet, planetarna sfera ili socijalno-memorijski kompleks „diplomira“ i prelazi sa jednog nivoa svesnosti (denziteta) na drugi. Odvija se u precizno određenim ciklusima.




Distorzija:

Svako odstupanje od Zakona Jednog. Reč distorzija u tekstu ne mora uvek imati negativno značenje. Prve tri distorzije Zakona Jednog su Slobodna volja, Ljubav i Svetlo.





Katalizator:

Stimulans za rast, nešto što predstavlja izazov i mogućnost da se nauče lekcije.

Ko je Ra? Mi smo oni koji pripadaju Zakonu Jednog. U našoj vibraciji polariteti su harmonizovani; paradoski imaju rešenje. Mi smo Jedno. To je priroda naše svrhe.


***
Mi ne možemo reći šta leži iza poništenja ujedinjenog sopstva u Svemu što jeste, jer i dalje težimo da postanemo sve što jeste, a i dalje smo Ra. Naša staza se nastavlja.
***
Ispitivač: Kada govorim sa vama kao sa Ra, da li se obraćam individualizovanom entitet ili socijalno-memorijskom kompleksu?
Ra: Govorite sa Ra. Nema podvojenosti. Vi biste to nazvali socijalno-memorijskim kompleksom, sugerišući pri tome mnoštvo. Prema našem shvatanju vi se obraćate jednom individualizovanom delu svesti.

Komunikacija Ra: Ja sam Ra. Nisam ranije govorio kroz ovaj instrument. Morali smo da sačekamo dok ona ne bude precizno podešena, iako šaljemo vibracije malog opsega. Mi vas pozdravljamo u ljubavi i u svetlu beskonačnog Kreatora.



Posmatrali smo vašu grupu. Bili smo pozvani vašoj grupi, jer vi osećate potrebu za drugačijim iskustvima u kanalisanju koje se odvija uz intenzivniji, ili, kako biste to mogli da nazovete, napredniji pristup proučavanju obrazaca iluzije vašeg tela, uma i duha, što vi zovete potraga za istinom. Nadamo se da ćemo vam ponuditi drugačiji pogled na informaciju koja je uvek ista.

***

Ispitivač: Znam da ta pitanja nisu od značaja s obzirom na Zakon Jednog, ali po mojoj proceni – i molim vas da me ispravite ako grešim i da date potrebne sugestije – to će drugima omogućiti lak pristup materijalu, koji će možda postati knjiga. Veoma smo zahvalni za ovaj kontakt i svakako ćemo prihvatiti svaki predlog u pogledu toga kako da primamo ove informacije.



Ra: Ja sam Ra. Nećemo predlagati neki primereni niz pitanja. To je vaše preimućstvo kao slobodnog poslanika Zakona Jednog. Naučili/razumeli smo da naša socijalno-memorijska celina ne može delotvorno razaznati distorziju socijalne celine uma/tela/duha vaših ljudi. Mi bismo sada želeli da ispunimo svoju čast/odgovornost podučavanja/učenja i odgovorimo na pitano. To će biti dovoljno, jer mi ne možemo prozreti dubine distorzije koja je inficirala vaše ljude.

***

Ispitivač: Prošle noći sam razmišljao: kada bih bio Ra, prva distorzija Zakona Jednog (Zakon Slobodne volje prim.prev.) bi mi dopustila da neke pogrešne informacije pomešam sa pravim koje prenosim ovoj grupi. Da li vi to radite?



Ra: Ja sam Ra. Ne radimo to namerno. Međutim, biće zabuna. Naša namera u ovom konkretnom projektu nije da damo pogrešne informacije, već da preko omeđenog prostora vašeg jezičkog sistema izrazimo osećaj Beskonačne Misterije Jedne Kreacije u njenom beskonačnom i inteligentnom jedinstvu.

Na početku beše ... Ispitivač: Hvala vam. Možete li mi nešto reći o prvoj poznatoj stvari u kreaciji?



Ra: Ja sam Ra. Prva poznata stvar je beskonačnost.



Ispitivač: Od te beskonačnosti onda dolazi ono što doživljavamo kao kreaciju. Šta je bio sledeći korak ili sledeći razvitak?



Ra: Ja sam Ra. Beskonačnost je postala svesna. To je bio sledeći korak.



Ispitivač: Posle toga, šta je sledeće došlo?



Ra: Ja sam Ra. Svest je dovela do fokusiranja beskonačnosti u beskonačnu energiju. Nazivali ste to različitim vibraciono-glasovnim kompleksima, najčešći u vašim ušima su bili „Logos“ i „Ljubav“. Kreator je fokusiranje beskonačnosti kao budnog i svesnog principa, koji smo nazvali inteligentnom beskonačnošću. Taj termin je odgovarajući u meri u kojoj smo u stanju da ostvarimo razumevanje/učenje na vašem jeziku.



Ispitivač: Možete li da navedete sledeći korak?



Ra: Ja sam Ra. Sledeći korak još uvek traje u ovoj tački vremena/prostora vaše iluzije, šireći se, kao što možete percipirati u svojoj iluziji. Sledeći korak je beskonačna reakcija na kreativne principe, koja sledi Zakon Jednog u njegovoj primarnoj distorziji, slobodi volje. Na taj način su moguće mnoge, mnoge dimenzije, beskonačne u svom broju. Energija se kreće od inteligentne beskonačnosti zahvaljujući prvom izlivu neposredne kreativne sile, stvarajući tako obrasce koji se u holografskom stilu javljaju u čitavom univerzumu, nezavisno od smera u kome se energija širi. Ti obrasci energije počinju onda da regulišu svoje lokalne ritmove i polja energije, kreirajući dimenzije i univerzume.

Sponsors
Distorzije Zakona Jednog 1. DISTORZIJA = SLOBONA VOLJA

Ispitivač: Prva distorzija inteligentne beskonačnosti je slobodna volja. Možete li dati definiciju ove distrozije?

Ra: Kroz ovu distorziju Zakona Jednog Kreator želi da spozna samoga sebe (da steken iskustva o samome sebi). Prva distorzija je slobodna volja.

Ispitivač: Kreator onda dopušta potpunu slobodu u putevima spoznaje. Da li je to tačno?

Ra: To je u potpunosti tačno.



2. DISTORZIJA = LJUBAV

Prva distorzija, slobodna volja, pronalazi fokus, koji znate kao Logos, Kreativni Princip ili Ljubav. Druga distorzija je Ljubav.



Ljubav je veliki aktivator i primarni Su-Kreator koji stvara mnoštvo kreacija, koristeći inteligentnu energiju. Ljubav koristi inteligentnu energiju za kreiranje određenih obrazaca iluzije ili denziteta da bi omogućila svoje sopstveno inteligentno prosuđivanje kao metod spoznaje sebe.



3. DISTORZIJA = SVETLO

Inteligentna energija tada kreira distorziju poznatu kao Svetlo. Od te tri distorzije nastaju mnoge, mnoge, od kojih svaka ima svoje sopstvene paradokse, koje treba rešiti, nijedna važnija od druge.



Poreklo svake energije je delovanje slobodne volje na ljubav. Prava priroda energije je svetlo, uključujući i unutrašnje svetlo koje je zvezda vodilja sopstva. To je prava priroda svih entiteta.

Simultanost - Više Ja Ispitivač: Šta je to Više Ja?

Ra: Više Ja, kako ga nazivate, je deo sopstva koje poseduje potpuno znanje (razumevanje) o sakupljenim iskustvima koja nisu adekvatno naučena. Ono pomaže sopstvu u isceljenju i pri programiranju budućih životnih iskustava.

***

Ra: Više Ja može komunicirati sa entitetom tokom dela ciklusa u diskarniranom stanju (između života) – ili tokom inkarnacije ako su otvoreni odgovarajući prolazi ili kanali u korenu uma.

***

Ra: Naizgled Više Ja egzistira simultano sa celinom uma/tela/duha. To nije prava simultanost, jer se Više Ja, kada je potrebno, kreće sa pozicije razvoja entiteta, kakva se može pretpostaviti u budućnosti, ka celini uma/tela/duha.

***

Ispitivač: Onda, kako mi razumemo stvari, Više Ja operiše iz budućnosti i znalo bi, ukoliko sam zainteresovan, šta će se se dogoditi.

Ra: To nije tačno, jer bi to predstavljalo kršenje slobodne volje. Više Ja je svesno lekcija koje su naučene do šestog denziteta. Izbore, koji se moraju napraviti da bi se dostiglo Više Ja, mora da načini sama celina uma/tela/duha.

Više Ja je nalik mapi na kojoj je destinacija poznata, putevi ucrtani a putnik je već dostigao tu destinaciju u nekom univerzumu, možda upravo u ovom. Više Ja na toj destinaciji gleda unazad na put koji je pređen i pomaže putniku da cilj postigne na lakši način.



Tako Više Ja može da programira entitet za određene lekcije i predisponirana ograničenja, ali ostatak je prepušten izboru entiteta.

***

Ispitivač: Da li je Više Ja svakog entiteta na šestom denzitetu?

Ra: Da, to je čast/dužnost sopstva prema sopstvu kada se približi 7. denzitetu.



Ra: Više Ja je manifestacija data kasnom 6. denzitetu kao poklon od strane njegovog budućeg sopstva. Poslednja aktivnost srednjeg 7. denziteta, pre nego što se okrene ka svejedinstvu sa Kreatorom, stekne spiritualnu masu, je da preda izvore Višeg Ja sopstvu šestog denziteta. Sopstvo šestog denziteta daje živu banku sećanja na iskustva Višem Ja. Znajući to, možete videti, da su vaše sopstvo, vaše Više Ja i vaša celina uma/tela/duha jedno. Oni su jedno biće.

***

RA: Više Ja štiti kada je potrebno i vodi kada se traži ali princip slobodne volje je nenarušiv. Prividna kontradiktornost između determinizma i slobodne volje nestaje ako se prihvati da postoji istinska simultanost. Više Ja je završetak i rezultat svih razvojnih iskustava celine uma/tela/duha do tog trenutka.

27.10.2008. u 19:18 • 4 KomentaraPrint#

nedjelja, 26.10.2008.

TRI DIMENZIJE PROCESA KARMICKOG CISCENJA


click to comment



KARMA KAO POJAM


Karma je riječ iz sanskrta u čijem je korijenu slog kri koji označava akciju. Izrazom karma govori
se o zakonu uzroka i posljedice, odnosno utjecaju određene akcije na buduća zbivanja. Taj su
izraz preuzeli gotovo svi svjetski jezici, ali zakon karme ipak nije ekskluzivno indijsko otkriće jer o
njemu pod različitim imenima govori većina svetih i manje svetih, ali ponešto preciznijih spisa
napisanih na ovoj planeti. Literatura poput ove obavezno se prihvaća kršćanstva i Biblije ne bi li
time zapadnjacima lakše prenijela istočnjačke ideje pa ću to učiniti i ja. “Oko za oko, zub za zub”
ili “što si posijao, to ćeš požnjeti”, kaže Biblija i time na sebi svojstven, ali nedvosmislen način
govori o istom principu. (Eto, Biblija je uvijek spasonosno sredstvo zaštite od naleta kršćanskih
fundamentalista ili nekih pomalo ograničenih duhovnih lokalpatriota.) U literaturi ili na Internetu
naći ćete pod pojmom karme i najrazličitija dodatna tumačenja. Tako postoji karma pojedinca,
karma obitelji, karma odre|ene grupe ili zajednice, karma grada, teritorije, države, kontinenta ili
čitave planete. Tako|er postoji aktivna karma i još nemanifestirana karma te ona koju je moguće
izmijeniti i ona koju nije moguće izmijeniti. Pojam karme dosta je širok i obuhvaća mnoge modele,
principe i zakonitosti, ali svi oni imaju zajednički nazivnik upravo u principu akcije i reakcije.
Kako zakon karme predstavlja univerzalan kozmički princip, tako je inteligentno pridržavati ga se.
Šteta što većina ljudi nije svjesna ove jednostavne zakonitosti jer kad bismo imali na umu da nam
se sve, doslovno sve što od sebe odašiljemo u obliku misli, emocija i konkretnih postupaka vraća
na isti način nazad, onda bi mnoge negativnosti koje se nepromišljeno čine automatski otpale.
Zato smatram da ne treba štedjeti truda da se s ovim principom upozna što veći broj ljudi i to u
što ranijoj dobi. Dakle, ako nešto ukrademo i nama će biti ukradeno, ako fizički zlostavljamo
druge i nas će jednog dana netko fizički zlostavljati, ako lažemo i nama će se lagati, ako emotivno
povređujemo druge i mi ćemo biti povrijeđeni, ako ubijamo bit ćemo ubijeni i tako dalje. S druge
strane, ista će se stvar događati i s pozitivnim djelovanjem - ako dajemo dobit ćemo, ako volimo
bit ćemo voljeni, ako vjerujemo u sebe i drugi će u nas vjerovati, ako cijenimo sebe i drugi će nas
cijeniti, ali i obratno - ako ne volite sebe neće vas ni drugi voljeti. Zakon karme je, dakle,
dvosmjeran i zahvaća našu komunikaciju s okolinom, ali i komunikaciju sa samim sobom,
odnosno odnos koji imamo prema sebi. Ovaj drugi dio karmičkog principa nešto je manje poznat i
u zadnje ga vrijeme sve više otkriva suvremena psihologija te novoeonski sustavi osobnog
razvoja, dok odnos prema okolini više naglašavaju religije.
NASTANAK KARME
Postavlja se pitanje kada se karma stvara i tko određuje kakva će ona biti. Karma, naime,
odre|uje samu sebe, ona je univerzalan princip od kojeg nitko nije izuzet - prema hindusima niti
sam Bog. Karma se stvara u svakom trenutku jer sve što sada činimo imat će posljedice u
budućnosti, dobre ili loše, kako po našu okolinu, tako i po nas same. No, kao što sadašnjim
djelima stvaramo zalog za budućnost, tako smo nekadašnjim djelima kreirali svoju sadašnju
situaciju. Nekih se djela sjećamo i znamo kada smo ih počinili, ali ima i kreacija kojih se obično ne
sjećamo i nismo ih svjesni, upravo zato jer su nastale u nekom drugom vremenu, prostoru i
obličju. Sjećanja na takva zbivanja potisnuta su u suptilne dimenzije psihe koje obično nazivamo
podsvijest i nadsvijest. Premda ih nismo svjesni ne znači da se ti događaji nisu dogodili i da za
njih nismo odgovorni. Naprotiv, i takvih se zbivanja moguće prisjetiti te steći potpun uvid u
karmičke procese koje smo njima izazvali. Riječ je o tome da se karma stvara i u našim
prethodnim egzistencijama koje obično nazivamo prošli životi.
REINKARNACIJA I PROŠLI ŽIVOTI
Uz pojam karme vezuje se i pojam reinkarnacije koji govori o tome da čovjek nije samo fizičko
tijelo, nego je on i spiritualno biće (duša, jastvo, atman, transpersonalni centar) koje seli iz jednog
tijela u drugo. Duša napušta fizičko tijelo u trenutku njegove smrti i zatim se ponovo utjelovljuje u
novom fetusu. Ona se reinkarnira u novom fizičkom obličju, novoj teritoriji, ponekad u suprotni
spol, s novim ciljevima, novim osobinama i talentima. Duša je u razdoblju između dvije inkarnacije
svjesna svoje prethodne fizičke egzistencije i zbivanja u njoj, kao što je svjesna i svih ostalih
života koje je provela u fizičkom tijelu. Svjesna je i svojih postupaka i njihovih posljedica i željet će
u svojoj budućoj egzistenciji otplatiti negativnu karmu kako bi stekla slobodu da nesputano
realizira svoj kreativni potencijal, odnosno ostvari ciljeve koji su joj u tom trenutku interesantni.
Ključan moment u procesu ponovnog utjelovljenja jest plan budućeg života.
Iskustvo je pokazalo da upravo mi sami, na nivou duše te prije svog povezivanja s novim tijelom
(prije rođenja), pravimo plan budućeg razvojnog procesa. Sami odabiremo način karmičke
otplate. Sami odabiremo novo tijelo, roditelje i teritorij na kojem ćemo živjeti. Nitko nas ne
kažnjava, niti Bog, niti bilo koji drugi autoritativni duhovni entitet. Nitko nam ništa ne nameće, sve
odbiremo mi sami. Odabir se vrši unutar datih mogućnosti, sa svim slobodama i ograničenjima
koja nam određuje naša karma. Odabir se, doduše, vrši uz konzultaciju s određenim duhovnim
bićima koje obično čine naši duhovni vodiči i zaštitnici, ali posljednja je riječ naša. Zato je, kada
govorimo o zakonu uzroka i posljedice, veoma važno vremenski ga ne ograničavati jer mnoga
sadašnja zbivanja imaju svoje uzroke u prošlim životima, a mi smo osoba koja koja ih je
prouzročila i kasnije sama odabrala način karmičke otplate.
Utjecaj prošlih života očigledan je, ako ni u čemu drugome, onda u terapijskim intervencijama
koje uključuju rad na uzrocima ljudskih problema. Premda mi ne moramo vjerovati u doktrinu o
reinkarnaciji, činjenica je da intervencije nad negativnim životnim modelima usvojenim kroz
zbivanja koja ljudi spontano doživljavaju kao prošle živote daju izvanredne rezultate. U tom
smislu uopće nije bitno jesu li prošli životi realnost ili ne. Slike, priče i doživljaji koje regresirana
osoba opisuje možemo nazvati i maštom, ukoliko koncept reinkarnacije nekome nikako nije
prihvatljiv. Bitno je da takve intervencije izazivaju pozitivne promjene u svijesti i ponašanju osobe,
odnosno omogućuju ostvarenje željenog cilja. One tako|er omogućuju kontakt s velikim brojem
izuzetno važnih informacija koje posljedicu (problem) povezuju direktno s njezinim uzrokom,
sadašnje stanje i zbivanje sa zbivanjima u prošlim životima. Time postajemo svjesni zašto su
okolnosti sadašnjeg života takve kakve jesu, znamo što smo i zašto izbrali, znamo koje lekcije
moramo naučiti i koji je smisao sadašnjeg zbivanja ili života uopće.
Zapadnjaci teže prihvaćaju ovakve tvrdnje jer ne razumiju zašto se ljudi ne sjećaju svojih prošlih
života, ukoliko oni postoje. Razloga za gubitak sjećanja ima više. Na zapadu, kao prvo, ne postoji
tradicija vjerovanja u zakon karme i reinkarnacije, odnosno u prošle živote. Kršćanstvo ne
prihvaća ovu doktrinu. Znanost je nije dokazala, a i ja na ovom mjestu govorim o doživljaju prošlih
života kao o subjektivnom iskustvu. Nije lako prihvatiti nešto što nije vidljivo i opipljivo, za što
obično ne postoje nikakvi materijalni dokazi i što zahtijeva znatno proširenje svijesti ili promjenu
svjetonazora, pogotovo kada vodeće civilizacijske strukture kao što su znanost i crkva odbacuju
ovu doktrinu kao neistinitu. Kad u nekoj civilizaciji vlada neki opći, kolektivni stav, onda su ljudi
skloni prihvatiti ga i živjeti u skladu s njim. Zato mi, čak i ako doživimo neko neobično iskustvo,
imamo tendenciju da ga potisnemo, plašeći se reakcije naše okoline. O tome vrlo dobro govori
jedna irska narodna poslovica koja kaže - "kad vidite leteću kravu, bolje vam je da zaboravite da
ste je ikada vidijeli."
No, glavni razlog gubitka sjećanja na prošle živote nije toliko civilizacijski, već je daleko više
psihološki. Sjećanja na prošle živote nalaze se pohranjena u suptilnim dimenzijama naše psihe.
Ona su gurnuta u suptilne dimenzije zato da nas ne opterećuju vezanošću za okolnosti
nekadašnjeg života za koje bi se mnogi ljudi čvrsto zalijepili. Većina ljudi na ovoj planeti nije
svjesna sebe kao slobodnog, aseksualnog, bezimenog i bezobličnog spiritualnog bića, već je
snažno poistovjećena s tijelom i osobom koja trenutno jesu te s ljudima s kojima su bliski i s
kojima žive. Međutim, bitan razlog postojanja reinkarnacije jest upravo mogućnost korjenite
promjene, napuštanje starog obličja i starih uloga te preuzimanje novih. Snažna poistovjećenost s
jednim obličjem, odnosno dug boravak u jednom tijelu onemogućio bi dušu pri stjecanju
najrazličitijih iskustava koje ona želi iskušati i iživjeti. Zato postoje smrt i reinkarnacija - one su,
između ostalog, sredstvo koje duši omogućuje potpunu promjenu. Uz takvu promjenu ići će i
gubitak sjećanja na prošle inkarnacije. Takva se sjećanja ne nalaze u svjesnom dijelu psihe, nego
ostaju zapisana i pohranjena u podsvijesti osobe. Kako bismo se u potpunosti centrirali u novom
tijelu i novoj realnosti, novom vremenu i prostoru, mi moramo svoju svijest i pozornost usmjeriti
na sadašnjost, a ne se opterećivati i dekoncentrirati stalnim uplitanjem suptilnih impresija, stanja i
raspoloženja koja ne spadaju u sadašnjost i ne vrše konstruktivan i pozitivan utjecaj na naš život.
Treba, dakle, živjeti ovdje i sada, centrirati se u sadašnjosti jer je to jedini način da se uspješno
ostvare životni ciljevi. No, ponekad je (napredni duhovni praktikanti reći će i prečesto) nužno
ostvariti kontakt i sa suptilnim dimenzijama svijesti kako bismo u njima pronašli uzroke odre|enim
karmičkim procesima te napravili intervenciju kojom ćemo izvršiti direktan utjecaj na sadašnja
zbivanja. Razlog zbog kojeg se takve intervencije vrše je slijedeći.
PROMJENJIVA I NEPROMJENJIVA KARMA
Neke vidove karme nije moguće mijenjati. Riječ je o fizičkom tijelu u kojem se nalazimo,
roditeljima, teritoriju na kojem smo se pojavili, našim talentima i sposobnostima, temperamentu i
mnogim drugim ograničavajućim momentima koji su nam jednostavno dati i predstavljaju karmički
okvir koji jedino možemo prihvatiti i unutar njega živjeti najbolje što možemo. Tako|er nije moguće
mijenjati dharmu, naš životni zadatak ili misiju. Dharmu smo sami odabrali jer smo procijenili da
će nam upravo takva misija donijeti najveće ispunjenje i predstavljati način našeg kreativnog
samoostvarenja pa bi stoga bilo apsurdno mijenjati nešto što ima vrlo preciznu namjenu i cilj.
Dharmu (ponekad) jedino možemo ispuniti brže, čime stječemo prostor za nova iskustva, ali u
potpunosti je promijeniti ne možemo. No, dobar dio karme je moguće izmijeniti. Koji je to dio,
ovisit će o konkretnoj osobi jer je karma izrazito individualna stvar i ne možemo je definirati u
brojevima ili postotcima. Tako|er, kada govorimo o promjeni karme, riječ je o određenoj vrsti truda
i rada pa osobe koje po tom pitanju ništa aktivno ne poduzimaju svakako nisu u istoj poziciji kao i
ljudi koji intenzivno rade na svom karmičkom čišćenju. Evo što je to što se aktivnim pristupom
karmičkom procesu dade učiniti.
VANJSKA DIMENZIJA KARME
Rekli smo na početku ovog članka da karma ima svoju unutrašnju i vanjsku dimenziju. Vanjska se
tiče konkretne fizičke ili materijalne otplate karmičkog duga jer se iza loše karme redovito krije
neki oblik nasilja kojeg je osoba izvršila nad sobom ili drugima, bilo ono fizičko, emotivno,
mentalno ili duhovno. Stoga će proces karmičke otplate morati uključiti pozitivnu kompenzaciju
počinjenih djela jer će nam se u protivnom karma vraćati na direktan način, što može po nas biti
prilično destruktivno. Dakle, ako smo nekada fizički zlostavljali druge, prema zakonu akcije i
reakcije sada bi drugi nas trebali fizički zlostavljati na isti način i u istoj mjeri. No, zakon karme
nije destruktivan. On nije konstruiran tako da se nasilje vraća nasiljem, koje pak rađa novo nasilje
i stvara začarani krug iz kojeg nema izlaska. Zato ljudi uvijek imaju priliku da na konstruktivan
način vrate karmički dug tako što će sada fizički pomagati drugima na način suprotan
nekadašnjem nasilju. Time je moguće izbjeći takozvanu "bumerang karmu" koju bi rijetko tko
uspio izdržati na pozitivan način. Naravno, ukoliko ne želimo vanjski, fizički dio karme odraditi na
konstruktivan način, bumerang ćemo teško izbjeći.
UNUTARNJA DIMENZIJA KARME
Karmičku otplatu suprotnom pozitivnom aktivnošću istovremeno mora pratiti i rad na unutarnjoj
dimenziji karme. Ovo je izuzetno važan dio karmičkog procesa jer praksa pokazuje da je pri
stvaranju karme psihološki moment primaran, a odnos prema okolini (negativno djelovanje)
sekundaran. Naša unutarnja stanja odražavaju se na vanjsku realnost, čak štoviše, ona stvaraju
vanjsku realnost. Ljudi postupaju u skladu s unutarnjim stanjima, ona ih potiču na određene
postupke koji kasnije podliježu zakonu akcije i reakcije. Naše misli i osjećaji stvaraju naše životne
okolnosti time što direktno određuju naše ponašanje i postupke. Mi kreiramo vlastitu realnost i
uzroci svih naših problema su u nama. Tako je djelovanje posljedica, a unutrašnje stanje uzrok.
Ako smo ljuti i nismo u stanju kontrolirati ljutnju, vjerojatno ćemo postati agresivni i počiniti neko
destruktivno djelo. Ono će nam se jednog dana vratiti u vidu nečije agresivnosti usmjerene prema
nama, a da je mi možda ničim nismo izazvali. Tada ćemo se pitati zašto nam se tako nešto
doga|a i nećemo biti u stanju povezti naše nekadašnje ponašanje s trenutnim zbivanjem. Kada
konačno povežemo posljedicu s njenim uzrokom, morat ćemo otići još dalje i pronaći razlog
svojoj ljutnji. Razlog je uvijek u nekom obliku negativnog odnosa prema sebi. Na primjer, ako
mislimo o sebi da smo nedovoljno sposobna osoba i dozvoljavamo svome šefu na poslu da nas
tlači, iskorištava ili ponižava (ne reagirajući na sve to), sasvim je sigurno da ćemo u sebi
akumulirati nezadovoljstvo koje će s vremenom prerasti u ljutnju. Ta će ljutnja kad tad pronaći
svoj ventil u nekom obliku agresivnog ili destruktivnog ponašanja. No, sve što tada učinimo
drugima vratit će nam se istim nazad, jednako kao što se ono što smo čitavo vrijeme činili sebi
odrazilo na našu okolinu.
Jasno je, dakle, da negativna djela imaju korijen u negativnim unutrašnjim stanjima koja proizvodi
naš negativan odnos prema sebi. Tako|er je vidljivo da se negativna djela vraćaju u skladu s
principom akcije i reakcije. Proces karmičkog čišćenja mora uključiti konkretno izravnavanje
računa suprotnim pozitivnim djelovanjem. Time otplaćujemo vanjski dio karme, ukidamo potrebu
da sada netko zlostavlja nas te stječemo određenu količinu slobode jer ona više nije ograničena
našim dugom. No, postavlja se pitanje što ćemo učiniti s negativnim odnosom prema sebi koji je i
prouzročio kasnija negativna djela. Ukoliko ne promijenimo taj odnos, klica negativnosti će i dalje
tinjati u nama, prijeteći da ponovo proizvede negativnu akciju koja će nas karmički opteretiti.
SPIRITUALNI ASPEKTI KARMIČKOG PROCESA
Svaki karmički proces ima svoj smisao koji leži izvan granica samog procesa, odnosno duga i
njegove otplate. Pored sređivanja karmičkog problema čišćenjem njegove unutarnje i vanjske
dimenzije postoji i treći, najsuptilniji aspekt karmičkog procesa, a to je njegova spiritualna
dimenzija. Ona se tiče spiritualnih lekcija koje leže u pozadini svakog karmičkog procesa, dakle
stjecanja kvalitetnog duhovnog iskustva i znanja kojim ćemo izbjeći ponovno upuštanje u
negativne karmičke procese. Ova dimenzija nadilazi zakon uzroka i posljedice i nema više toliko
veze s dualnim, manifestiranim svemirom u kojem postojimo kao ljudska bića. Njome stječemo
odmak od drama ljudskih života, igara patnje i sreće, uspjeha i neuspjeha, konfrontacije
pozitivnog i negativnog, djelovanja i mirovanja. Ovdje je u stvari riječ o dimenziji svijesti prema
kojoj nas karmički procesi vode, na nju nas upućuju, a ponekad čak prisiljavaju da se s njome
suočimo. Bez nje nije moguće u cijelosti razumjeti karmičke procese te zauzeti pravilan odnos
prema njima.
Riječ je o razini svijesti koju obično nazivamo duhovnom. Duhovna svijest omogućuje ispravan
uvid u točku egzistencije u kojoj se trenutno nalazimo. Duhovna nas svijest centrira i daje pravu
perspektivu, bilo da je riječ o odnosu prema sebi ili prema svijetu oko sebe, odnosno prema
manifestiranom i nemanifestiranom aspektu svoga bića. Naime, jedan od dva osnovna aspekta
duhovne svijesti jest onaj iz kojeg svo zbivanje, život i postojanje te sav pojavni, materijalni svijet
djeluje kao privid, kao nešto što u stvari ne postoji. Tako će budisti reći da je pojavni svemir
iluzija, obmana ili samsara. Hindusi govore o maji, kozmičkoj halucinaciji, ništa stvarnijoj od
fatamorgane, ali moćnoj i neodoljivo privlačnoj. Sveti Ivan od Križa, kršćanski mistik, govori da
jedini pravi put do Boga vodi prvo preko spoznaje sveopćeg ništavila, preko čišćenja svijesti i čula
od veza sa svakodnevnim životom koji je iluzija te zatim k usmjeravanju svih svojih težnji prema
stanju unutrašnje i vanjske neovisnosti o svjetovnim zbivanjima. Čuvene su Ivanove rečenice -
"jedini put kojim je vrijedno ići jest put koji vodi u ništa" ili "jer ništa nisam tražio, sve mi je bilo
dano". One govore o odvraćanju pozornosti sa svjetovnih stvari te otvaranju uma prema suptilnim
oblicima ispunjenja koje donosi duhovno iskustvo. Drugi aspekt duhovne svijesti tiče se spoznaje
o karakteru pojavnog svijeta i njegovoj dinamici. Pojavni svijet je dualan, sastavljen od suprotnosti
između kojih se odvijaju određeni procesi. Prilagodba procesima te sudjelovanje u njima na
ispravan način vještina je koju je moguće steći jedino povezivanjem s duhovnom razinom
vlastitog bića.
Naime, prema navedenim učenjima cjelokupna realnost ima dvije osnovne razine. Postoji
manifestirani, pojavni svemir ili, ukratko, materijalni svijet. S druge strane postoji i nemanifestirani
svemir ili duhovni svijet. Ako bismo sveukupnu realnost nazvali jednom riječju Bogom, onda
postoji Bog u svom manifestiranom ili aktivnom stanju te Bog u nemanifestiranom, suptilnom ili
pasivnom stanju. Bog u nemanifestiranom stanju nalik je pojmu potencijalne energije u fizici. Bog
je ovdje svjestan sebe kao Boga, svjestan je svih svojih potencijala, ali se nalazi u stanju
mirovanja, neaktivnosti i ne-djelovanja, u stanju koje krasi statičnost i sveopće jedinstvo. Bog
može u manifestiranom svemiru realizirati svoje potencijale, opredmetiti svoje ideje i kristalizirati
svoju svijest. "On" (Bog nije on, ona niti ono - dok koristimo riječi treba imati na umu njihovu
površnost i nepotpunost) može kreirati razinu postojanja koju će karakterizirati zakon akcije i
reakcije, univerzalni princip promjene, odnosno zakon stalne mutacije materijalnih tvorevina iz
jednog oblika u drugi. Manifestirani svemir je dualan, u stalnom kretanju, podložan konstantnoj
promjeni. Zato ako postoji razina postojanja koja nedvosmisleno jest, koja je stvarna i realna,
onda je to prije razina Boga u njegovom nemanifestiranom, izvornom, čistom stanju. To s druge
strane znači da je manifestirani, materijalni svemir relativan, da tvorevine i zbivanja u njemu i jesu
i nisu pa je time manifestirani svijet privid koji djeluje realno samo ako ga se doživljava vrlo
ograničenom percepcijom.
No, koliko god manifestirani svemir bio privid, za bića koja žive u njemu on je realnost, doduše
prolazna, ali ipak realnost. Zato je bitno poznavati neke od osnovnih karakteristika manifestiranog
svemira. Manifestirani svemir je dualan jer u njemu nailazimo na suprotnosti između kojih se
odvijaju određeni procesi. To znači da je manifestirani svemir podložan promjeni. Ne moramo biti
mistici da bismo uočili nestalnost i promjenjivost svijeta u kojem živimo. Postojanje promjene
očigledna je i sveprisutna činjenica i jedino su zakoni promjene stabilni i nepromjenjivi. Zato neki
karmički procesi imaju za cilj spoznavanje i prihvaćanje zakona promjene kao prirodnog životnog
procesa, odnosno kao duhovnog znanja koje je nužno steći. To konkretno znači da se treba
promijeniti da bi se negativna karma okončala. Svi znamo koliko nam teško pada i najmanja
promjena, često i ona koja očigledno vodi na bolje. No, jedino promjena svijesti, a s njom i
promjena ponašanja te načina života donosi pozitivne pomake prema naprijed i ne vrijedi se
odupirati, negirati ili cjenkati s nečim što je osnovna zakonitost dualnog, manifestiranog svemira.
Tako bi akcija, efikasnost i fleksibilnost (sposobnost mijenjanja te brza prilagodba novonastaloj
situaciji) bile najbitnije sposobnosti koje mora posjedovati biće koje postoji u dualnom svemiru.
Zato će određeni karmički procesi zahtijevati od nas da izgradimo takve osobine, jer bez njih
nećemo moći riješiti svoj karmički problem.
S druge strane, ima karmičkih procesa koji iniciraju svijest o tome da je svo zbivanje u dualnom
svemiru iluzija, da se nikakva promjena nikada nije niti dogodila jer mi nikada nismo niti napustili
naše prvotno stanje jednosti s Bogom kao izvornom i očiglednom suštinom našeg bića. Upravo
zato mistici kažu da su svi ljudi već prosvijetljeni (jedno s Bogom), samo toga nisu svjesni.
Apsolutna istina i dojam statičnosti, nepromjenjivosti, osnovna je karakteristika nemanifestiranog
svijeta, svijeta jedinstva. Izgleda paradoksalno, ali s ove razine svijesti materijalni, opipljivi i vidljivi
svijet doživljava se kao iluzoran, a nematerijalni, suptilni, nevidljivi duhovni svijet kao realan i
istinit. U promjenjivosti materijalnog svijeta leži njegova iluzornost, a u stabilnosti i vječitosti
duhovnog njegova istinitost. Postavlja se pitanje zašto bi ljudska bića morala spoznavati i takve
dimenzije svijesti, odnosno razine stvarnosti, čemu ovakve spoznaje služe i koja korist od njih.
Osnovni razlog jest slijedeći.
Naime, u materijalnom svijetu u kojem živimo postoji još jedna konstanta, a to je patnja.
Postojanje patnje također je vrlo očigledna činjenica, no nešto su manje vidljivi njeni uzroci.
Budisti će reći da je svijet u kojem živimo iluzija, ali većina bića koja u njemu živi nije svjesna
svijeta kao privida, već ga doživljava kao jedinu realnost. Iz tog će razloga ljudi na ovom nivou
ne-svijesti biti skloni projiciranju svog izvornog stanja jednosti s Bogom u tvorevine materijalnog
svijeta. Ako je naša izvorna suština čista sreća, ničim posebnim izazvano zadovoljstvo, osjećaj
potpune voljenosti, mira ili kreativnosti, a mi nismo svjesni da te stvari leže u nama, da praktično
ne postoje izvan nas, onda ćemo biti skloni lijepiti se za ljude, predmete ili stilove života koji nas
na sličan način ispunjavaju. Ako nam netko ili nešto uskrati objekt našeg ispunjenja mi ćemo se
osjećati loše, odnosno to će u nama izazvati patnju.
Dakle, život ponekad može biti patnja. No, s točke gledišta apsolutnog svijeta, patnja je, kao i
život, iluzija. Patnja postoji zbog našeg otpora prema promjeni, odnosno zbog snažne vezanosti
za produkte manifestiranog svemira te nedovoljne svijesti o nemanifestiranoj, duhovnoj dimenziji
našeg bića. Patnju proizvodi naš ego koji se vezuje za sadržaje našeg uma, odnosno objekte
dualng svijeta. Ljudi se pretjerano vežu jedni za druge, za predmete koje posjeduju, za svoje
osobine - vrline ili mane, za stečeni društveni status, za svoja uvjerenja, stavove i predrasude,
svoja očekivanja i svoje želje. Zato će patnju izazvati gubitak objekta za koji smo se vezali.
Patnja se također često javlja kao prethodnica određenim oblicima promjene, bilo da je riječ o
promjeni na gore ili na bolje. Svaka cjelovita promjena zahtijeva cjelovito napuštanje jedne stare
životne konstrukcije i izgradnju nove, a taj je proces ponekad bolan i izaziva patnju. No, veći dio
patnje ovdje stvara otpor prema promjeni, negoli sam prolazak kroz proces promjene. Zato se
promjeni treba prepustiti uz što manje otpora, kako ne bismo ometali prolazak kroz ionako
kompleksnu situaciju u kojoj smo se našli. To, međutim, često nije lako izvesti. Zato sustavi
karmičkog čišćenja donose čitav dijapazon sredstava koje je moguće primijeniti da bi se osobu na
što je moguće skladniji način provelo kroz proces promjene.
Slijedeći uzrok patnje zvučat će prilično ekstremno, ali činjenica je da čak i samo postojanje bilo
kakve želje izaziva patnju. Zato budisti tvrde da je jedini način nadvladavanja patnje u
nepostojanju nikakvih želja jer nas one vode prema vezanosti za cilj, preusmjeravaju našu
pozornost s duhovnog svijeta na materijalni, uzrokuju vezanost i samim time patnju. Budisti ne
teže niti pozitivnim niti negativnim iskustvima, već rade na pražnjenju svoje svijesti od
poistovjećenosti s tvorevinama pojavnog svijeta te se nastoje centrirati u Bogu kao konačnoj
realnosti. Za zapadnjake je ovo uglavnom neprimjenjiva doktrina jer postojanje cilja i rad na
njegovom ostvarenju predstavlja temelj naše civilizacije. No, htjeli ne htjeli, povremeno ćemo se
naći u životnim situacijama koje će nas jednostavno gurati prema ovakvoj razini svijesti jer nas
niti jedna druga neće biti u stanju izvući iz začaranog kruga vječito novih potreba i želja, vezanosti
za osobe koje su nas davno napustile ili nerazumijevanja života u cijelosti zato što uporno
odbijamo prihvatiti njegovu spiritualnu dimenziju. Zato rješenje ovog problema leži u spoznaji
izvorne suštine našeg bića kao duhovne jer će nam takvo iskustvo dati porteban odmak od želja i
životnih zbivanja koja bi inače u nama izazvala patnju.
S druge strane postoji i dimenzija patnje koju budizam možda nije dovoljno naglasio. To je patnja
koju proizvodi otpor prema inkarniranosti. Riječ je o patnji koju izaziva otpor prema izvršenju
zadataka koje smo odabrali za sadašnji život, otpor da odradimo svoju karmu i svoju dharmu. U
tom smislu mnogi ljudi imaju otpor prema samoj inkarnaciji. Oni prožive pola života ili čitav život,
a da u stvari ne žive, ne ostvaruju svoje potencijale i time stvaraju patnju sebi i drugima. U ovom
slučaju patnju ne stvara pretjerana prilijepljenost za neki oblik života, nego nedovoljna nužna
vezanost za cilj i zadatak. Riječ je o lijenosti, dekoncentriranosti, odugovlačenju, izbjegavanju
obaveza, bijegu od stvarnosti i stalnom boravku u stanju lagane neprisutnosti. Jedina vrsta
"bijega" koja bi u ovakvim slučajevima stvarno pomogla bilo bi podizanje svijesti u duhovnu
dimenziju svoga bića. Ona će, s jedne strane, osobi donijeti mir i ispunjenje koje ne može naći
vežući se za tvorevine materijalnog svijeta od kojeg bježi, a tako|er će joj dati informacije
potrebne za izvršenje svoje životne misije.
Zato patnju izazvanu bilo vezivanjem za manifestirani svijet ili bijegom od opterećenosti koju
doživljavamo samim postojanjem, efikasno rješava jedno te isto sredstvo - spoznaja izvorne
duhovne suštine vlastitoga bića. Duhovna svijest daje čovjeku uvid u nemanifestirane aspekte
svoga bića te svijest o zakonitostima manifestiranog svijeta. Ona se uvijek tiče otkrića neke nove
dimenzije ljubavi, sreće, ispunjenja, lakoće i jednostavnosti, bezbrižnosti, svjetla, kreativnosti ili
spontanosti. Iz navedenih razloga mnoge osobe koje su riješile neki karmički problem kao što je,
na primjer, iscjeljenje od neke teške bolesti kažu da im samo iscjeljenje uopće nije toliko bitno,
koliko im je bitna lekcija koju su kroz bolest naučili. Nov način života, ljubav koju osjećaju prema
sebi i drugima te neka nova razina duhovne svijesti koju prije nisu poznavali, a ostvarili su je
putem karmičkog procesa kroz koji su prošli, znatno je dragocjeniji dobitak koji prati uspješno
svladan karmički proces od samog ozdravljenja.
Tako patnja nije samoj sebi cilj, ona je posljedica otpora prema promjeni, prema postojanju ili
prema nekoj duhovnoj spoznaji za koju smo postali zreli. Istovremeno, patnja je i sredstvo našeg
osobnog razvoja jer nas omekšava ili očvršćuje i time priprema za viša stanja svijesti te veću
kvalitetu života. Zato je konačni cilj svakog karmičkog procesa i patnje koju on izaziva upravo
promjena svijesti, promjena ponašanja te načina života. To će zatim omogućiti realizaciju našeg
kreativnog potencijala, odnosno naše osobno samoostvarenje. S naučenom karmičkom lekcijom
mi ćemo, umjesto da nepotrebno patimo, živjeti konstruktivno i produktivno te ćemo istovremeno
pozitivno utjecati i na našu okolinu.

© Tomislav Budak (srpanj 1999)

26.10.2008. u 11:26 • 6 KomentaraPrint#

četvrtak, 23.10.2008.

DUSA I KARMA


click to comment


Duša


Taj pojam podrazumijeva onaj dio čovjeka koji je stalan i koji preživljava smrt njegovog fizičkog tijela. Alegorički, taj pojam može da se odnosi na samu suštinu nečega. U religijskom, duhovnom i ezoteričkom žargonu, ta riječ se koristi u svakojakim značenjima koja često čovjeka dovode do konfuzije.

Duša obično podrazumijeva onaj dio čovjeka koji je permanentan u smislu opstanka nakon fizičke smrti i specifično pripada jednoj određenoj individui a istovremeo ne i nekoj drugoj. Na primjer, jedan ‘organski portal’ ili ‘pre-adamični čovjek nema dušu u tom smislu, iako bi kod njih mogla da postoji neka vrsta ne-individualizirane animirajuće energije na mjestu gdje se normalno nalazi individualna duša. S tim u vezi, ta vrsta duše se smatra fragmentom grupne duše iz 2-gog denziteta.

Ukoliko duša egzistira u jednom takvom smislu, onda ona može bi manje ili više razvijena. Ukoliko postoji, može se desiti da ona nema mnogo upliva na to kako čovjek živi svoj život. Ona većim dijelom može da spava, što se obično i događa i kao takva je odvojena od doživljaja uma i tijela. Ovdje se možemo poslužiti onom starom gnostičkom Parabolom o Kočiji, u kojoj se čovjekovo biće poredi sa jednom kočijom, odnosno, konjskom zapregom, gdje sama kočija ili kola, simbolizira čovjekovo fizičko tijelo, konji predstavljaju njegove emocije, osjećanja i strasti; kočijaš predstavlja jedan intelektualni sklop koji je sposoban da rezonuje (Ličnost) a u kočiji se nalazi i jedan putnik, koji je ujedno i njen gospodar (Duša). U svom normalnom stanju, cijeli taj sistem bi trebao da bude u jednom besprekorno skladnom odnosu i perfektno da funkcioniše – kočijaš drži uzde čvrsto u svojim rukama i upravlja konjima i kočijom u pravcu i na način koji mu gospodar nalaže. Međutim, u praksi je stvar prilično drugačija jer putnik u kočiji spava a kočijaš koji se nalazi u nekoj vrsti transa smatra da je on gospodar kočije. Tako on putnika u svojoj kočiji nije ni svjestan ili je zaboravio na njega.

U tom smislu, u nekim gnostičkim učenjima smatra se da bi kočijaš trebao da se "probudi" tj. poveže sa svojim višim centrima, te tako stekne uslove za povezivanje sa svojim – "istinskim Ja", gospodarom (putnikom u kočiji), koji bi se tek tada razbudio i preuzeo upravljanje kočijom tj. čovjekovim bićem. Tako, s gnostičkog aspekta, na kočiju, odnosno, kočijaša, gleda se kao na nešto što ima potencijal za razvoj ili napredak a ukoliko se taj potencijal ne iskoristi, kočija veoma lako može završiti u provaliji. Čini se da je čovjeku potrebno da prethodno ostvari određeni stepen razvoja svog bića, prije nego što se njegova duša ‘usidri’ u njemu kao jedan svjestan gospodar misli, osjećanja i fizikalnosti.

U sklopu filozofije new-age pokreta, pod dušom se smatra sve ono što se podrazumijeva kao svijest i namijerno napušta tijelo, dozvoljava astralno putovanje, proizvodi vidovnjačke efekte itd.. Za razliku od toga, učenje 4-ti Put traži načine da se prvo duša dovede u tijelo, ukoliko ona postoji. Duša prvo treba da preuzme vlast nad svojom vlastitom inkarnacijom od svih sila ličnosti, bioloških i drugih, koje normalno upravljaju tijelom, odnosno, koje upravljaju cijelom "predstavom."

Međutim, duša tu nije potpuno odsjećena, nego se manifestuje u smislu povremenih impulsa svijesti, dubokih emocija, osjećaja nekog dubljeg smisla u svom životu itd. Čovjek je tu, iako ne pod direktom upravom svoje duše, još uvijek odgovoran za sve svoje postupke. Prema uobičajenom stanju stvari, duša ipak mora da karmički plati za sve greške i štetu koju je čovjekova ličnost napravila, mada ona nije bila ta koja je njome upravljala.

Možda je to razlog zašto u vezi s tim, Gurdjieff kaže: "Blagosloveni je onaj koji ima dušu; blagosloven je i onaj koji je nema; ali tuga i jad će zadesti onoga koji ju je imao u sebi u začetku.'

Čak i u sklopu učenja 4-ti Put, duša nema fiksno značenje. Tu se ona nekada pominje kao astralno tijelo a u nekim slučajevima se tvrdi da ju čovjek mora sam proizvesti iz ‘sirovih materijala’. To onda podrazumijeva opstanak nakon smrti. Međutim, ako je duša napola izgrađena, onda ona može da se zaglavi u "limbu", jer se ne može razgraditi a ne može se ni inkarnirati u ljudskom tijelu.

Za vrijeme jedne inkarnacije, duša može da raste a može i da se ‘smanjuje.’ Ona nije nepokretna ili nepromjenljiva. Upuštanje u magiju u smislu upravljanja višim spiritualnim silama da bi se nešto dobilo na zemlji može npr. da ošteti dušu. Duša nema vezu sa čovjekovim intelektualnim kapacitetom, fizičkim čulima ili fizičkom kondicijom, ali se čini da, da bi se ona inkarnirala, DNA u fizičkom tijelu mora na neki način da bude kompatibilna s njom. Interakcija duša-DNA može takođe da bude dvosmijerna ulica, gdje DNA u jednu ruku predstavlja preduslov, a u drugu, duša utiče na nju svojim prisustvom, te je tako na neki način može i modificirati.

Čini se da riječi duh i duša imaju veoma usko ako ne isto značenje, mada se ponekad upotrebljavaju u različitom kontekstu. Ponekad riječ duša ima značaj emocija. dok riječ duh podrazumijeva nešto generalnije. Tako neko može da osjeća nešto iz dubine svoje duše ali ne i iz dubine svog duha.



Karma

Na Sanskritu, ta riječ znači - ‘dejstvo/djelovanje.' Koncept i interpretacija karme su uglavnom ujednačeni u većini raznih ezoteričkih učenja. Generalno rečeno, ta interpretacija podrazumijeva jednu ‘odgovornost’ duše za sve njene postupke i to se obično odnosi na mnogobrojne životne vijekove. Glavni princip svega toga bi trebao biti – ‘što siješ, to žanješ.‘

Međutim, s tačke gledišta ezoteričnog učenja 4-ti Put, kojeg su prenosili i promovisali Gurđijev, Uspenski, Moravjev i drugi, karma u svom pravom smislu, nema nikakve veze sa ovim današnjim, ‘običnim,’ ili ‘vanjskim’ čovjekom, koji s tačke gledišta tog učenja nije ništa drugo, do jedna ‘reaktivna mašina’. Tako se tu ni ne koristi pojam reinkarnacije u pravom smislu te riječi, nego se kaže da je čovjekov život jedan film, koji se neprestano – ‘ponavlja’. Dakle, tu se radi o jednom neprestanom mehaničkom ponavljanju jednog te istog života, sve dok čovjek ne uspije da izađe iz tog ‘filma’. Tako, tek kad čovjek prestane da bude jedna ‘reaktivna mašina’, odnosno, prestane da se ponaša kao jedna obična posljedica djelovanja spoljašnjih uticaja, kad on postane svjestan i izgradi svoje biće u dovoljnoj mjeri da izađe izvan područja dejstva Zakona Slučajnosti, te onda pređe u domen Zakona Izuzetka, - on tek tada stiče uslove da uđe u onaj pravi ciklus inkarnacija i tek tada postaje podložan djelovanju karme. Dakle, prema ovom učenju, ni karma ni reinkarnacija ne važe za tzv. “vanjske ljude”.

Kad čovjek uspostavi vezu sa svojim – istinskim Ja – on onda “preživljava” fizičku smrt i održava se u jednoj prepoznatljivoj kohezivnoj formi, koja ima svoju slobodnu volju i nije više neka obična ‘reaktivna mašina’.

Naravno, prema 4-tom Putu, velika većina današnjih ljudi ne ispunjava ove uslove. Stoga se u Četvrtom Putu ni ne troši vrijeme na objašnjavanje koncepta karme, nego na tehnike Rada na Samom Sebi, da bi se postigli uslovi za “preživljavanje” fizičke smrti, nakon čega bi principi reinkarnacije i karme počeli da važe u njihovom pravom smislu.

Moravjev tako piše o – ‘principu ponavljanja’ – koji reguliše život “vanjskog čovječanstva”. To uključuje neku vrstu prenosa određenog karmičkog tereta iz jednog “filma” u drugi, ali se tu ne radi o istinskoj reinkarnaciji u smislu da čovjek može svjesno da izabere gdje će se roditi i s kojim ciljem. Uspenski je takođe dosta teoretizirao na tu temu – ponavljanja. Gurdžijev je govorio da nešto kao što je svjesna inkarnacija može da postoji ali da to nema nikakve veze s čovjekom ovakvim kakav je on danas.

***

Najednostavnije tumačenje ide otprilike ovako - tu se radi o tome da se “loša djela” vraćaju onome koji ih je počinio na takav način da počinilac može sam da uvidi svoje greške i da odbaci jedno takvo ponašanje. Tako bi se tokom nekoliko života sve kretalo prema jednoj perfekciji, istini i opštem dobrostanju, ili – harmoniji, što bi se reklo. Međutim, ukoliko se okrenemo oko sebe ili pogledamo unazad kroz istoriju, ne možemo naći ništa što bi moglo poduprijeti jednu takvu teoriju.

Prema nekim drugim teorijama, principi karme dozvoljavaju da se čovjek evolutivno razvije uz pomoć dva puta, OPS i OPD (koje smo do sada već mnogo puta pominjali). Dakle, kad bi karma stvarno funkcionisala onako kako je mi normalno tumačimo, onda onaj ‘OPS Put’ vjerovatno ne bi ni postojao, a evidentno je da on – postoji, te bi možda ovdje moglo biti neke istine. Međutim, kako onda karma djeluje kod individua jakog OPS naboja? Sa “zadrškom”?!? Neki tvrde da ih ona ‘pusti’ (ili im bar ‘ne smeta’) da se popnu do nekog od gornjih spratova, te se oni onda odatle sunovraćaju u primarnu materiju, ili što bi se reklo, udaraju nosom u “patos” (1. denzitet), što se takođe može interpretirati kao – “naplata” karme!?!

Činjenica je da se individue jakog OPS naboja mahom nalaze na visokim pozicijama u ovoj našoj oblasti postojanja i da odozgo stvaraju uslove za patnju većine ostalih. Činjenica je da ovi dole pate mnogo više od njih. Moglo bi se reći i to da dobri ljudi pate mnogo više od zlih, ovdje i sada. Postoje i činjenice koje ukazuju na to da - ne samo da se ljudsko društvo ne popravlja u smislu neke humanosti, nego da upravo srljamo ka ambisu i da je ljudske humanosti sve manje i manje na ovom svijetu, a o nekoj unutrašnjoj ili međusobnoj harmoniji ne možemo ni razgovarati. Znači, kad bi karma stvarno funkcionisala po onom svom teoretskom principu i imala one efekte koji joj se pripisuju, onda bi se očekivalo da stvari idu na bolje!?

Mislim da s humane tačke gledišta, karma nema neku svoju prirodnu funkciju da napravi ovaj svijet boljim, kako se to obično smatra. Čak i njegovo dovođenje u neku ravnotežu u ovoj našoj oblasti postojanja je prilično dubiozno, jer postoji dosta elemenata koji ukazuju na to da su “sile mraka” nadaleko nadmašile sve ostale sile, tj. da one ovdje preovladavaju. Doduše, možda postoje oblasti postojanja gdje je egzistencija mnogo, mnogo ljepša ili bar - lakša, pa im tako mi predstavljamo onaj uteg na “negativnoj” strani “vage”, te u tom smislu održavamo “ravnotežu” u nekom širem kontekstu Svega Što Jeste?!?

Isto tako, ako bi neko “činio dobro” samo zato da bi bolje prošao u karmičkom smislu, to bi takodje podrazumijevalo određeno “varanje” ili zloupotrebu ovog koncepta. Ukoliko je krajnji cilj određene vrste ponašanja nekog čovjeka, sebičan po samoj svojoj suštini, u smislu – “da bi on na kraju nešto dobio”, onda to takođe nema veze sa OPD sustinom bića i postojanja.

“Stvari ne dolaze onima koji su pozitivno orjentisani, nego kroz samu suštinu čovjekovog bića.” [Ra]

Takođe se čini da postoje ne samo individualne nego i grupne karme. Kroz neke kanale dosta se priča o karmi Atlantide, koja je kako se čini dostigla vrhunac u OPS smislu, te tako i samu sebe uništila, a navodno, - i narodi mogu imaju svoju grupnu karmu. Postoje i neki podaci da se prije nekih 80 hiljada godina nešto slično desilo i sa tzv. planetom Kantek (“petom planetom”) odakle su stigli Arijevci!? S te tačke gledišta, ako se čovjek i može “osloboditi” svoje lične karme, može li od grupne? Čini se da i na ovom području ima dosta magle.

Rudolf Steiner je takođe dosta pisao o individualnim i kolektivnim karmama. On je tvrdio da se čovjek može da kreće kroz određena stanja iz života u život, gdje se jedna intenzivna mržnja u jednom životu, može da pretvori u bol i patnju u drugom životu, a onda da se u narednom životu to može da manifestuje npr. u smislu nedostatka inteligencije. (tzv. ‘progresija stanja’). Isto tako, ljubav u jednom životu pretočila bi se u zadovoljstvo u drugom itd...

Sada se postavlja pitanje, da li čovjekova duša može biti podložna zakonima karme, kad se u situaciji u kojoj se mi nalazimo, ona većinom ništa ni ne pita. Ličnost (kočijaš) upravlja tijelom (kočijom) a da u većini slučajeva on duše (gospodara) nije ni svjestan? Da li se duša onda može smatrati odgovornom ukoliko ‘kočijaš,’ usljed svoje ignorantnosti i nepažnje, strovali ‘kočiju’ u provaliju?!

Onda imamo podatak da se ličnost kao takva stvarno gubi nakon fizičke smrti, a ono što ostaje je duša. Šta se to onda inkarnira i šta je to što je podložno karmi? Čini se da još uvijek niko nije uspjeo ovo precizno da definiše.

Budisti tvrde da se čovjek sastoji od 5 supstanci ('skandhas'). Čini se da su oni Gurdžijevi ‘vodonici’ nešto slično tim budističkim ‘skandama’. Prema njima, za vrijeme svog života čovjek može da stvara razne ‘kristalizacije’ i potpuno ili djelomično formirana ‘viša tijela’ koja su u stanju da opstanu nakon fizičke smrti, te tako da nastave sa daljim doživljajima, uključujući i inkarnacije.

Ove ‘skande’ se predstavljaju kao ‘talasni paketi’ u ‘Moru Samsare’, koje u širem smislu podrazumijeva ovaj zemaljski svijet gdje dolazi do njihove inkarnacije. Tako su neki od tih ‘energetskih paketića’ izražajniji ili veće kohezije od drugih, te oni kruže između inkraniranih i diskarniranih stanja. Tu ne postoji neki striktan ili stalan identitet odredjene individue, mada dolazi do prezervacije određenih njenih ‘kristaliziranih’ crta i njihovog postepenog stapanja, te pojačavanja ili naglašavanja određenih ‘frekvencija’ u tim “talasnim paketićima skandi”. Karma bi se ovdje mogla uporediti sa zakonima fizike koji upravljaju propagacijom tih talasa između inkarnacija. U nekim slučajevima, jedan takav cjelovit ‘paket’ može imati i jednu određenu mjeru ‘slobodne volje,’ te koristiti zakone fizike ili karme tokom svog razvoja, bilo da se on odvija ovim ili onim pravcem.

Na kraju se može reći da između budističkih i Gurđijevih ideja postoje određene paralele.

Postoje takođe i neke indikacije o ‘karmičkim vezama između nekih ljudi’, kao i nekim ‘potencijalno pozitivnim’ aspektima karmi.

Na kraju, čini se da karma ipak postoji a kakav je stvarni “mehanizam” njenog djelovanja, to još uvijek ostaje jedno pitanje.

METAFIZICKI SAJT

23.10.2008. u 11:39 • 14 KomentaraPrint#

srijeda, 22.10.2008.

SVJETLOST KAO HRANA

click to comment



Jestivi divlji ( frenetičan ) elektron




Svijetlost je osnovni sastojak iz kojeg potiče sav život, razvija se i ispunjava se energijom. Svijetlost i zdravlje su nerazdvojivi. Osobnim ponašanjem uspjeli smo se odvojiti od izvora svijetlosti koristeći fluorescentnu rasvjetu, životom u zatvorenom prostoru, naočalama, kontaktnim lećama, sunčanim naočalama, losionima za tamnjenje kože, jedući meso, hraneći se prerađenom hranom i kuhanim povrćem, mnogi od nas pate od kroničnog nedostatka svjetlosti. Kao i neuhranjenost nedostatak svjetlosti nam uskraćuje potrebni nivo hranidbenih tvari i ritmičko stimuliranje bitno za život potpuno zdravog bića.

Nobelovac Laureate Dr.Szent-Gyorgi opisao je osnovni životni proces kao mali strujni tok poslat nam od sunčeve svjetlosti. Bez svjetlosti nema zdravlja. Ovaj iskaz je ključ u razumijevanju značaja svježe biljne hrane i drugih načina za unošenje svijetla u naš organizam. Mi smo ljudske fotoćelije sa sunčevom svijetlosti kao osnovnom biološkom hranjivom tvari.


Dr.Szent-Gyorgi govoreći o toku sunčeve svijetlosti koje Sunce isijava prema nama, zapravo govori o visoko nabijenim elektronima koji sudjeluju u prenošenju sunčeve energije u našu submolekularni uzorak bez mijenjanja naše molekularne strukture. Model kvantne fizike počinje prihvaćati (ozakoniti) naš više intuitivan model vegetarijanske hrane kao kondenzirane sunčeve svjetlosti koju unosimo u naš ljudski organizam jedući biljnu hranu. Kada je energija zemaljske vegetacije indirektno unesena u naš organizam konzumiranjem mesne hrane, veći dio bio-elktričnih vibracije energetskog uzorka je uništeno. Energija sunčeve svjetlosti je također uništena u vegetarijanskoj hrani koju kuhamo ili prerađujemo.


Uzbuđujući proboj za mene bila je konceptualna sinteza kako hranom unosimo energiju fotona sunčeve svjetlosti u naše tijelo i kako ga ono koristi. Aludirao sam na taj koncept kada sam govorio o istraživanju dr. Hans Eppinger koji je pronašao da su sve stanice u osnovi baterije koje su pune kada je čovjek zdrav. Kada je čovjek bolestan, baterije se isprazne i jedva funkcioniraju. Značajno otkriće je da samo nekuhana hrana ima mogućnost povećati naboj stanice kao baterije.




Slijedeći korak u razumijevanju metabolizma stanice kao baterije




Pozitivan naboj se energetski hrani kisikom. Negativni naboj se hrani energijom elektrona i fotona ispunjenih sunčevom svjetlošću i skupljeni u vegetarijanskoj hrani. Ova elektronima ispunjena hrana otpušta energiju elektrona kroz Cytochrome oxidddase sistem.Cytochrome oxidant sistem djeluje kao transformator koji energiju elektrona pretvara u ATP. ATP je osnovno energetsko spremište molekule bioloških sistema. Biokemijsko otpuštanje energije ATP je gorivo za sve energetski zahtjevne procese na molekularnom nivou u našem biološkom sistemu.

Elektroni su u biti provučeni kisikom kroz cytochrome oxidant sistem na pozitivan pol stanične baterije. Više kisika u sistemu stvara jače privlačenje. Vježbe disanja, konzumiranje hrane bogate kisikom i život u nezagađenom okruženju bogatog kisikom povećava ispunjavanje naše potrebe za kisikom. Ključ razumijevanja je cytochrome oxidant sistem postoji u svakoj stanici i zahtjeva energiju elektrona da bi funkcionirao. Ta energija elektrona dolazi od biljne hrane koju konzumiramo svježu. Kada je hrana prokuhana osnovna harmonična rezonancija uzorka žive energije elektrona u svježoj hrani djelomično je uništena. Kada jednom razumijemo ovu naučno dokazanu činjenicu logičan slijed je da ćemo konzumirati hranu bogatu elektronima kao voće, povrće, orašaste plodove i sjemenke te proklijala ili namočena zrna.


Dr Johanna Budwig iz Njemačke nosioca diplome iz fizike, farmacije, biokemije i medicine i jedan je od prvih istraživača koje je kombinirao dubinu znanja kvantne mehanike i fizike sa sveobuhvatnim znanjem ljudske biokemije i fiziologije. Ona je zaključila, ne samo da živa hrana bogata elektronima djeluje kao donator snažnih elektrona nego elektronima bogata hrana djeluje kao sunčano rezonantno polje u tijelu koje privlači, sprema i povezuje sunčevu energiju u našem tijelu. Ona tvrdi da su fotoni sunčeve svjetlosti privučeni vibracijom suncu sličnim elektronima u našem biološkom sistemu, osobitu u duplo povezanom elektronskom oblaku pronađenom u našim lipidima. Ti suncu slični elektroni poznati su pod nazivom pi-elektroni. Taj pi-elektronski sistem unutar molekularne strukture ima sposobnost privlačenja i aktiviranja sunčanih fotona.


Ona misli da energija dovedena tim sunčevim fotonima djeluje kao "nati-entropy faktor". Prevedeno terminologijom biologije, entropy znači starenje. Anti-entropy je identično sa obrnutim procesom starenja. Iz točke gledanja kvantne fizike fotoni nikada ne stare; oni imaju brzinu vremena. Sunčani fotoni pronose visoki nivo naloga (anti-entropy energija) u pi-elektrone našeg biološkog sistema. Što više svjetlosti skupljamo u našem sistemu, to više obnavljamo zdravlje i unosimo energiju koja zaustavlja starenje našeg ljudskog organizma.

Zbog toga, ljudi koji jedu rafiniranu, kuhanu i visoko prerađenu hranu smanjuju količinu sunčanih elektrona koji energiziraju sistem i količinu visoko sunčanih elektrona koji stvaraju visoko elektronsko solarno rezonantno polje. Zahvaljujući Dr. Budwig, obrađena hrana može čak djelovati kao izolator zdravom pritjecanju elektriciteta. Što smo više sposobni apsorbirati sunčeve elektrone, više smo sposobni reagirati, privlačiti i upijati sunčeve elektrone u direktnoj rezonanciji sa suncem, drugim sunčevim sistemima i čak drugim galaksijama. Što smo više u mogućnosti upijati sunčeve elektrone u dublje nivoe kože, manje su mogućnosti za dobivanje sunčanih opeklina i teoretski manje karcinoma kože.

Možda dvije namirnice najbogatije sunčevim elektronima i namirnice koje imaju sposobnost apsorpcije sučevih elektrona su mikroalge spirulina, i AFA dodaje dr. Peter Naydenov, i laneno sjeme u različitim oblicima, uključujući i laneno ulje. Dr. Budwig je izvijestio o slučajevima općeg ozdravljenja i čak karcinoma koji se povukao nakon upotrebe velike količine lanenog ulja koje je povećalo količinu energije elektrona u sistemu i time stvorilo dovoljno raspoložive energije za izlječenje sistema.

Kako spirulina i AFA rastu na visokim nadmorskim visinama i toplim predjelima, imaju povećan beta-karoten i druge karotenoide, sisteme enzima i drugih bioloških sastojaka za bolje apsorbiranje pojačane sunčane i kozmičke radijacije. Otkrio sam da uzimajući spirulinu i trljajući se proizvodom Phycotene Cream (proizveden od Dr. Christopher Hills iz Light Force) ja i moji suradnici i dobrovoljci nismo imali problema sa sunčanim opeklinama radeći duge sate pod užarenim nebom u Tree of Life Rejuvenation Center u Patagoniji, Arizona.


Druga su istraživanja pokazala da su spirulina i Phycotene Cream bili uspješni u obnavljanju stanica squamous karcinoma kože i rješavanju pre-cancer squamous cell carcinoma. Druga su istraživanja pokazala da su tri četvrtine ljudi hipersenzitivnih na sunčanu svjetlost (pate od erythropoetic protoporphinaria) bili u mogućnosti povećati vrijeme izlaganja suncu. Tri četvrtine onih koji su poboljšali svoju prilagodbu mogli su se izložiti suncu četiri puta duže. Za one koji razumiju da smo mi ljudske fotoćelije koje često pate od nedostatka svjetlosti, ovo je izuzetno uzbudljiv pronalazak.


Dr. Budwig je također pronašla da kada kombiniramo laneno ulje sa visoko vrijednim bjelančevinama, tri duplo obmotani elektronski oblaci prisutni u svježem lanenom ulji i proteinima, stvaraju bi polarnu mrežu kondenzatora koji čak bolje apsorbiraju, spremaju i prenose razmjenu sunčevih elektrona i pojačavaju sunčevu rezonanciju. Ona često upotrebljava neke vrste ovčjeg sira kao visoko proteinsku hranu za kombinaciju sa lanenim uljem. Kao vegetarijanac koji ne koristi mliječne proizvode , otkrio sam da je pčelinji polen i spirulina savršena visoko proteinska koncentrirana hrana za kombinaciju sa lanenim uljem.


Prema saznanjima moderne fizike i kvantne biologije, po Dr. Budwig, ne postoji druga živa stvar u prirodi koja više akumulira sunčeve elektrone od ljudskog bića. Izgleda da su ljudi osobito povezani sa sunčanom svjetlosti. Sa istom rezonancijom sunčanih elektrona, naša povezanost sa zvijezdama je povećana našom sposobnošću da prihvatimo poklon njihove svjetlosne energije i biokemijski ju preradimo. Svjetlost je naša pupčana vrpca sa svemirom.


Naša sposobnost da se ispunimo sunčevom kozmičkom energijom ovisi o jedenju hrane koja sadrži visokosunčane elektrone koji su u rezonanciji i privlače sunčeve i kozmičke zrake. Naše zdravlje i svjesnost ovise o našoj sposobnosti da privlačimo, spremamo i dovodimo energiju elektrona koja je bitna za energiziranje i reguliranje svih životnih sila. Što je veće spremište svjetlosne energije to je veća snaga našeg ukupnog elektromagnetskog polja, i posljedično više je energije slobodno za liječenje i održavanje optimalnog zdravlja.

Snažno sunčevo rezonantno polje najavljuje evoluciju čovječanstva u dosezanju punog kapaciteta kao ljudskog "sunčanog bića". Svjetlost podržava evoluciju, a nedostatak fotona u našem tijelu sprečava je. Svjetlost i svjesnost su međusobno povezani. Vraćajući se u nazad do prošlog stoljeća, Rudolf Steiner, osnivač Waldorf Schools, Antropozofske medicine i biodinamičkog vrtlarstva mislio je da dozvoljavajući vanjskom svijetlu da uđe u naš sistem oslobađamo jednaku količinu našeg vlastitog unutarnjeg svijetla. Što više povećavamo sposobnost apsorpcije i asimilacije svijetlosti to više svjesni postajemo. Što se više mijenjamo povećanjem naše apsorpcije svijetlosti to više sami postajemo svjetlost. Ovo je profinjena tajna "svjesne ishrane".



dr. Gabriel Cousens

22.10.2008. u 11:38 • 6 KomentaraPrint#

utorak, 21.10.2008.

click to comment


Što je zapravo samopoštovanje?

U nezrelom društvu, u kojem većina ljudi vrlo rijetko uopće ima prilike iskusiti što znači osjetiti se istinski dobro sa samima sobom, korisno je razmotriti o čemu zapravo govorimo kad se radi o samopoštovanju.

Ono o čemu želim govoriti daleko je dublje i šire od samopoštovanja kao načina ponašanja, pa čak i stava prema sebi.

Želim govoriti o osjećaju duboke ispunjenosti iznutra, užitka u vlastitom postojanju, iskustvu koje nije samo ljubav prema sebi, već doživljaj sebe kao izvora ljubavi, kao ljubavi same. Izraz 'ljubav prema sebi' postaje tada nepotreban, racionalni konstrukt. Samopoštovanje je daleko od pravog termina za taj unutarnji osjećaj, no može biti odgovarajući termin za vanjsko ponašanje u svakodnevnom životu koje proizlazi iz tog osjećaja.

Niti kad se radi o vanjskom ponašanju, samopoštovanje našem društvu nije blisko, te se stoga interpretira na najrazličitije načine.

Kroz mnoga stoljeća, naši preci su odgajani u pokornosti prema crkvi i vladarima. Da bi se to postiglo, bilo je nužno prisiliti ljude da se odreknu svoje prirodne težnje za slobodom i obiljem, prisiliti ih da se smatraju manje vrijednima i da potisnu svoje izvorne, autentične osjećaje i želje. Stoljećima, od malih nogu djeca su odgajana u strahu, krivnji i stidu ne samo zbog najmanje pogreške u vanjskom ponašanju, nego i zbog osjećaja samih ('ljutnja je smrtni grijeh!'). Voljeti sebe, doživjeti sebe kao ljubav, kao dragocjena bića – vodilo bi automatskom odbacivanju takvog odgoja i stoga nije moglo biti dopušteno.

Kako bi ljudi mogli povjerovati da su njihovi najdublji osjećaji loši, morali su povjerovati i da su oni sami loši grešni u svojoj biti, nevrijedni po prirodi. Kad djeca odgajana u takvom ozračju odrastu, rode vlastitu djecu i suoče se s njihovim osjećajima i željama – često je daleko lakše okriviti dijete da je 'zločesto' i 'sebično' nego priznati desetljećima potiskivane osjećaje i sav strah, krivnju i sram kojima su oni vezani. Tako se krivnja i strah prenosi u sljedeće generacije.

Tako smo dobili društvo lažne pristojnosti i upitnog morala, društvo u kojemu je 'biti dobar' značilo zanemariti sebe i svoje potrebe, 'biti pristojan' značilo ne isticati se, čak niti reći nešto dobro o sebi, a 'obzir prema drugima' vrlo je često zahtijevalo djelovanje na vlastitu štetu.

Fizika tvrdi da je energiju nemoguće uništiti, moguće je samo promijeniti joj oblik. Slično je i s emocijama. Izvorne, autentične ljudske težnje i ljudski osjećaji nisu se mogli uništiti čak niti nakon što se to stoljećima pokušavalo.

Potisnuti osjećaji uvijek ostaju u nama i bore se da se izraze i prenesu svoju poruku. Ako ne dopuštamo sebi da to učinimo na konstruktivan način, podsvjesno počinjemo tražiti druge načine olakšanja – destruktivne. Ogovaranje, licemjerje, depresija, zavist i zloba bili su 'ispušni ventili' mnogih generacija. No prije ili kasnije događa se da naša moć samokontrole popusti pod pritiskom nagomilanih emocija, nakon čega često prelazimo u drugu krajnost.

To se upravo događa u našem društvu kao cjelini. Nagomilana destruktivnost izlazi na površinu kroz ratove i beskrajne prikaze nasilja i nezrelog ponašanja na televiziji. Mlade generacije, odrasle s jedne strane na tradicionalnom odgoju, a s druge na takvim nezrelim modelima koji šalju poruku da je destruktivnost u redu, prelaze u drugu krajnost – otvorenu sebičnost i aroganciju do agresivnosti. Zatim to često i zovu samopoštovanjem, što je djelomice razlog zbunjenosti oko tog termina.

Velika većina ljudi nikad nije iskusila istinsko samopoštovanje i može samo zamišljati kako se ono manifestira. Zbog toga im je toliko lako povjerovati u lažne prikaze samopošto vanja, često i u lažan, prividni osjećaj moći koji daje destruktivnost. Jednom kad imate vlastito, unutarnje iskustvo, nisu vam više potrebni vanjski modeli prema kojima ćete se orijentirati.

U vanjskom ponašanju, samopoštovanje se manifestira jednako kroz poštivanje vlastitih osjećaja, potreba i zahtjeva, kao i kroz poštivanje drugih ljudi, i to na način da ih doživljavamo kao snažne i sposobne da učine to isto. Nema straha od osude (koji je zapravo u prvom redu strah od osude samih sebe!) Nestaje potrebe da zanemarujemo sebe kako bi vodili brigu o drugima, jer znamo da su oni to sposobni učiniti sami – i, ne manje važno, da imaju pravo na to.

(Ljutnja i otpor koji mnogi ljudi osjete u situacijama kad im se druga osoba samo usudi izraziti neslaganje s njihovim ponašanjem, ili upozoriti ih da su povrijedili njezine osobne granice, obrambeni je mehanizam koji prikriva duboko nesvjesno vjerovanje da ne zaslužujemo zauzeti se za sebe. To se vjerovanje stvara obično u vrlo ranoj dobi. Kako naše istinsko biće osjeća da je to neprirodno i ima otpor prema tome, ali se u dječjoj dobi ne zna nositi s tim osjećajem, on se nešto kasnije obično prekrije i maskira kompulzivnim pokušajima da se osjećamo bolje sami sa sobom, često i kroz potcjenjivanje drugih ljudi i njihovih potreba.)

Zdravo i sretno dijete, ono koje se još nije naučilo stidjeti samog sebe, spontano izražava sve svoje želje i osjećaje, te i ne pomišlja da ih skriva – dok ga se ne uvjeri da bi to trebalo činiti. Zdravo dijete usmjereno je u prvom redu na sebe, te prirodno, premda ne svjesno i racionalno, očekuje da će i drugi činiti isto.

Biti usmjeren na sebe – ne zvuči li to kao sebičnost? U pravilu se još uvijek tako označava. Mnogima je lakše nazvati to sebičnošću kod drugih, nego usuditi se učiniti to isto, suprotstaviti se, reći ne ili zauzeti se za sebe. Pod poštovanjem prema drugim ljudima, koje je nužno sadržano u istinskom samopoštovanju, podrazumijevam poštivanje osobnih granica drugih ljudi – izbjegavanje da ih se namjerno povrijedi ili naruši njihova sloboda – ali i poštivanje njihove moći i odgovornosti da sami postave i obrane svoje granice. Drugim riječima, da nas upozore ako nenamjerno činimo nešto što njima ne odgovara.

Kad govorim o usmjerenosti na sebe, jednostavno mislim da jedino mi sami možemo znati što želimo i što nam je potrebno, te da ne možemo očekivati da će bilo tko drugi to činiti za nas. Isto tako, ne možemo znati, i nerazumno je očekivati da znamo i predviđamo, što drugi ljudi žele i osjećaju. Kako svatko od nas ima različit karakter i različita iskustva, često se događa da smo u krivu čak i kad smo uvjereni da znamo što druga osoba osjeća i misli.

Nikad nećete vidjeti zdravo dijete koje se osjeća dobro sa sobom, kako anksiozno nastoji predvidjeti i pretpostaviti želje svih ljudi oko sebe ('Jesam li nešto krivo rekla? Nešto krivo učinila? Možda će ljudi steći dojam da sam sebična?'), ali vidjet ćete mnoge nesretne, anksiozne ljude (i djecu) kako to čine. Zdravom djetetu je normalno reći 'ne' ako nešto ne želi, kao što mu je normalno da i drugi ljudi kažu 'ne' i postave svoje granice – a zatim se o tome može pregovarati.

Usmjeriti se na sebe znači u potpunosti preuzeti odgovornost za sebe, kao i shvatiti odgovornost drugih ljudi da učine to isto. Ako se svatko osjeća sposoban i slobodan reći i izraziti što osjeća i želi, to nas oslobađa beskrajne krivnje i beskrajnih, često neizrečenih, očekivanja i optužaba.

To ne znači da su nam drugi ljudi manje važni. Nijedna osoba koja se istinski osjeća dobro sa sobom nema potrebu ili želju povrijediti ili potcijeniti druge. Naprotiv, što smo više sposobni razumjeti i cijeniti sebe, to nam postaje lakše i kad je riječ o drugima. Prirodno je da imamo određenu zdravu sliku o tome što bi značilo svjesno povrijediti slobodu i osobni prostor druge osobe i da nećemo željeti to činiti, jer znamo kakav je to osjećaj. No – u idealnom slučaju - kad se radi o specifičnim željama, osjećajima ili neslaganju, očekujemo od druge osobe da ih sama izrazi – a kako nema potrebe da se to čini kroz okrivljavanje, tako nema potrebe niti za strahom i krivnjom – i postaje nam mnogo lakše saslušati i cijeniti tuđe mišljenje.

Naravno, rijetko kad je u životu prisutan takav idealan slučaj i mnogo puta ćemo morati uzeti u obzir prošlost druge osobe i način na koji je naučila funkcionirati; njezine strahove, krivnju i potisnute osjećaje. Često ćemo se naći u situaciji da druga osoba nije sposobna uzeti u obzir naša ograničenja. To čini rad na samopoštovanju – kao i život sam - raznolikim, zanimljivim i punim prilika da učimo i preispitujemo sebe iz različitih gledišta i u različitim okolnostima.

Osjećati se voljeni i cijenjeni potreba je koja je pokretački impuls goleme većine ljudskog ponašanja. Traženje pažnje i ljubavi u korijenu je, ili barem donekle prisutno, u gotovo svemu što komuniciramo ili ne komuniciramo, pokušavamo postići, prezentirati prema vani; ključ je većine naših emocionalnih reakcija, posebno onih neugodnih.

Kao djeci, drugi ljudi su nam jedini mogući izvor procjene nas samih i našeg ponašanja. Bez imalo iskustva o svijetu u kojem smo rođeni, jedino u tuđim reakcijama možemo vidjeti zrcalo onoga što šaljemo u okolinu. Ono čega nismo svjesni kao djeca, jest da drugi ljudi ne reagiraju nužno na nas nego na mnoge druge sadržaje koji se odvijaju u njihovoj svijesti.

Koliko puta nas iznutra grize ljutnja ili tuga zbog nečega što želimo dobiti od drugih ljudi, ali ne uspijevamo? Od 'što će reći susjedi' pa do ekstremnog egzibicionizma, reakcija drugih ljudi ono je što nam je često primarno. Mnogi tome podrede cijeli svoj život: od onih koji se nikad ne usude izraziti svoje istinske želje iz straha od odbacivanja, pa do ljudi koji cijeli život provedu trčeći za novcem kojim bi kupili različite statusne simbole i izazvali divljenje okoline i dojam moći.

Moć je ono za čime posežemo kad nesvjesno steknemo dojam da, što god učinili, ne možemo dobiti ljubav. To je zastrašujuć zaključak koji pokreće potrebu da se kontrolira okolina. Drugi temelj potrebe za moći je čista kompenzacija: ako ne možemo dobiti ono što istinski želimo – osjećati se vrijedni kroz iskustvo da smo voljeni – posežemo za nečim manje vrijednim, ali relativno sličnim, kao što je osjećaj nadmoći.

Traženje ljubavi izvana nikad ne može nadoknaditi ljubav prema sebi duboko utemeljenu u unutarnjem osjećaju. Čak i kad postignemo izvanjski uspjeh, duboko u sebi svjesni smo da on nema istinsku vrijednost jer smo odobravanje postigli naporno stvorenim i održavanim prividom, umjesto okrivanjem sebe kakvi stvarno jesmo. No, kako nikad ne naučimo kako se osjećati voljeni i vrijedni na druge načine, podsvijest ne zna drugačije nego nastaviti po starom – i zbog toga toliko mnogo ljudi potroše cijeli život uporno ponavljajući strategije koje ne funkcioniraju ili kompulzivno odmah kreću za još većim 'uspjesima' – većom slavom, većom moći, većom svotom novca...

Kao odrasli toga smo barem donekle svjesni, ali davno stvoreni dječji zaključci i dalje su, duboko potisnuti, u nama i oblikuju našu svijest i život. To se može promijeniti, mada ne preko noći. Dubok nedostatak osjećaja da su voljeni i cijenjeni jednostavno zbog sebe samih, većini je ljudi, u većoj ili manjoj mjeri, osnovni temelj na kojem su izgradili svoju osobnost, te je potrebno vrijeme i rad da se to promijeni.

Istinska ljubav prema sebi ispunjava nas na način na koji to nikad ne može učiniti ljubav koja dolazi izvana. Čak i ako smo izvana istinski voljeni, ako nam nedostaje ljubav prema sebi nećemo to moći u potpunosti prihvatiti, cijeniti, osjećati opravdanim.

Sposobni smo da volimo sebe do mjere koju nam je teško čak i zamisliti. Ako i pokušamo, zamišljanje takvog osjećaja u odnosu na stvarno iskustvo slično je zamišljanju putovanja u odnosu na putovanje samo. Naša istinska priroda ne može se uništiti čak ni dubokim i snažnim dječjim negativnim dojmovima i možemo je ponovno otkriti i iskusiti.

Osjećati se voljeni iznutra iskustvo je koje 'jednim potezom' briše sve sitne, a i mnoge krupnije, povrede i zamjeranja drugima. Nije nam više potrebno odobravanje i potvrda izvana, pa nas niti ne smeta ako je ne primamo. Osjećamo se ispunjeni prekrasnim osjećajem ljubavi, a ako netko drugi to nema u sebi, znamo da to nema veze s nama. U istinskom iskustvu ljubavi prema sebi, to nije logično obrazložen stav oko kojega se moramo svjesno truditi i razmišljati – jednostavno više ne primjećujemo ponašanje oko kojeg bi prije osjećali potrebu da raspravljamo ili 'iskomuniciramo osjećaje'. Sposobniji smo suosjećati s drugima i priznati njihovu bol. S druge strane, ako nas netko direktno povređuje i omalovažava, sposobniji smo zauzeti se za sebe ili napustiti uvjete koje nam ne odgovaraju.

Promjena i rizici, koji mnoge ljude dovoljno plaše da radije ostaju u iznimno lošim uvjetima, poduzimaju se lako jer u takvom stanju svijesti ne možemo ni pomisliti da takve uvjete prihvatimo: primjerice loše uvjete rada, zlostavljanje na poslu, učmale odnose bez nade za poboljšanje... Duboko u sebi, znamo da će nam biti dobro i da ne moramo pristajati na tako nešto. Bez riječi i svjesnog truda, znamo da možemo stvoriti nešto mnogo bolje. Kako krećemo prema tome, to se i ostvaruje, lako i gotovo automatski, jer smo svoje lekcije naučili – a ljubav prema sebi jedna je od temeljnih životnih lekcija.


metafizicki sajt...
P.S...DA MISLIMO MALO I NA NESTO DRUGO...

21.10.2008. u 16:37 • 5 KomentaraPrint#

nedjelja, 19.10.2008.

Pozdravljam vas mili moi sa jedna moja najomilenija mantra...
Imajte ljepo nedeljno poslepodne voli vas ...ANANDA...

19.10.2008. u 14:51 • 19 KomentaraPrint#

petak, 17.10.2008.

Dragi moi prijatelji....Zelim vama sve ljepo ove vecer,nek Ljubav bude uz vas,nek bude sreca koju do sad niste osjetile....Raduj te se,zivot je jedan,ljubite........volim vas ...ANANDA...

17.10.2008. u 20:41 • 4 KomentaraPrint#

utorak, 14.10.2008.

click to comment

Ne stivnuva duhot na novodojdeniot...Pesnata na Tvorecot neprekinato se branuvase niz moite setila,ragase se poveke i pogolema vecnost,me ucese na se sto bese zivo...
...Anando ! tvojot duh se raduva na celoto postoenje,podignise i prepustise na kruznite dvizenja i blago pulsirackite tonovi na kosmosot,zivej bezgranicno i ljubi....O presvetol gospodaru na vecnite noti na ljubov,ti blagodaram za moeto ritmicno dvizenje na mojot duh,O presvetla ljubov i svetlino,ti blagodaram za moite cuvstva koi znaat da cenat i sakat....
NEKA BIDE VECNOST VO SE I NAD SE..............

14.10.2008. u 21:46 • 2 KomentaraPrint#

Nek danas bude sva ljubav na ovaj svjet sa vama....Dragi moi zelim vam miran i ugodan dan...Svjetlost nek dotakne vasem srce i nek osvjetli vas zivot...volim vas ...ANANDA...

14.10.2008. u 12:32 • 2 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 13.10.2008.

Drago moje svetlo,ti koe vleguvas vo mene so seta svoja raskos te blagoslovuvam,procistime od seto nesvesno postoenje na moeto "JAS" podarimu krila od svetlina na mojot vecen duh i vnesime vo postoenjeto na tvorecot....Draga moja Ljubov,pregrnime so seta svoja ziva sila,poklonime na zivotot sto zraci vo mene i vozvisime.........

13.10.2008. u 18:55 • 6 KomentaraPrint#

nedjelja, 12.10.2008.

Go pozdravuvam zrakot svetlina sto me imase probudeno,mu posakav da bide uste posvetol.....ANANDA ,vremeto e tvoj partner vo segasnosta,ljubovta e povtorno vo tebe,raduvaj se pocnuva povtorno da gori tvojot zar...
...DOBREDOJDE...

12.10.2008. u 10:04 • 4 KomentaraPrint#

subota, 11.10.2008.

NEK LJUBAV BUDE JEDINO NESTO U VASIM SRCIMA..

11.10.2008. u 11:40 • 13 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< studeni, 2008  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (15)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

click to comment

Svjesnost i ljubav...
Sve je u nama,nas misao kreira nasa buducnost...
Dajte sebi na sluzbi ljubavi....
Ljubite neprijatelje...
Zivite dan ko da je vas posljedni...
Ima ljubav...
Ima centar...
Ima Bog...
Sve je jedno...
Sve je nista....
Ja stvaram....
Ja sam sila....
Ja sam Bog...
Ja sam nista...
click to comment



click to comment

click to comment

http://www.ivantic.net/Zdravlje.htm

click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to commentclick to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to commentclick to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to commentclick to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to commentclick to commentclick to comment
click to comment
click to commentclick to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to commentclick to commentclick to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to commentclick to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment
click to comment

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se