MonoperajAnka




Blog.hr




MonoperajAnka Home
U nedostatku vremena za češljanje po listama, otkrila sam uglavnom one blogere koji mi se sami jave, tj. ostave komentar ... neki su stalno tu, a ima i stalno novih.
Dobro mi došli svi!




MonoperajAnka E-Mail
... nemam nekih opakih ambicija, jednostavno ću neke svoje misli podijeliti s nekim koga zanima ...

MALI RJEČNIK MonoperajAnke Jr.
Tommimiđeri = Tom & Jerry
Ivaj = Ivan
pukovati = kupovati
pukaonica = kupaonica
mačuju se = mačevaju se
ja ti budem velila = ja ću ti reći
pirureta = pirueta
klopovac = poklopac
prokolica = trokolica
tobonak = tobogan
pikava voda = Jamnička
gimagama = kišobran
peblete = tablete
Dućanice = Kućanice
ustrujila = uključila u struju
mamino, menino = mamino, moje
goluf = kolut (npr. naprijed)
kotumenti = dokumenti
dindon = muški spolni organ
Šuma stribovora = Šuma striborova
gabelica = vilica
špikote = piškote
kadevade = Badewanne tj. kada
štajnčić = kamenčić
karotica = mrkvica
murmelica = pikulica
izaime = prezime
Zejuitenvize = Jesuitenwiese (u Prateru)
odbliži me = odmakni me od stola
pupica = lutkica
mrveno = jako malo, sitno
olovo soko = oko sokolovo
grudnik = rudnik
grčka meteorologija = grčka mitologija
mrv = crv


Pregled tekstova
Metastaze društva
Ženska samosvijest
Domoljubni odgoj ne poznaje granice
Dnevnik propadanja ili navodnog rasta?
Gibonni u Beču
Caru carevo, Bogu Božje
Politika i glazba...
Emancipacija na balkanski...
Pozivnica...
Uoči rođendana
Austrijski "Ples sa zvijezdama" – uživo
Damir Stojić kod Stankovića
Domovinski čušpajz
"Stare kosti...
"Zajedničko slavlje mira"
Ne-zaustavljeni glas
Natjecanja i nagrade
Političari – zabranjeni ljudi
Desetljeće bračne sreće
Krenuli smo u školu...
Tko je naš bližnji na godišnjem odmoru?
Ribarenje i ribarsko prigovaranje 2010.
Winxice protiv Starwarsa
Pale sam na svijetu
Varšavska-intuitivno
Majko moja!
Ona lebdi...
"Kad si već na nogama...
Što (mi) znači nositi križ?
Zašto me (između ostalog) nema
Rođendansko kazalište lutaka
Zbogom Speedy
Kršćanska načela po farizejima
Tko mljacka barke?
Tata je osvojio bokal!
Naš prvi Flohmarkt
Ljetni ljubić
Odmor nakon godišnjeg odmora
Majčin Dan
Školovanja, titule i sl.
Batina je iz Raja izašla - 2. dio
Batina je iz Raja izašla
Linzer Torte
Mir na Zemlji - On s Marsa
Sveti Nikola je bio Turčin!
Imamo gramofon!
Dobri duh Casper
Oliver u Konzerthaus-u... ili o perspektivi
Meditacija o Svjetskom danu hrane...
Kad igračke ožive
Tko je Antonija Balek?-O efektu medalje
Jesu li Podravci škrti?
Tour de Podravina
Novaljski trijatar-2.godina
Sjećanja (po moru)
Ludi provodi, morski...
Mediteranski (ne)red
Odmor nakon godišnjeg odmora
Zasluženi odmor
Nogometno ludilo...
Maratonka
Tko ima bolje luđake?
Rattatouile
Majstor u kući
Tko je ovdje lud?
Predrođendansko ludilo
"Pjesma" umjesto posta
(Ne)privlačnost križa
(Ne)slavlja razna...
Rođendanske čestitke djevojčici
Znate li vi tko sam ja? Pa, taj i taj...
Poziv na građansku bunu!
Filozofija života za štednjakom
Dragi Lastane!
Zaboravljeni Božić
Plivam!
Na čemu si ti?
Tko su naši junaci?
Prelaženje granica... ili "Kad će braco?"
Anđeli koji se smiju
Kad domaja krvari
Papa, kineska haljina i pumpa-dućan
"Sve što vam treba je ljubav...
Nesreća dolazi tri puta zaredom
Novaljski trijatar
Servis na moru
Morski pozdravi
Selidba...
Kada reći zbogom?
Počelo je...
Oluja svih oluja...
Izgubljeno-nađeno
Priča sa zadanim riječima
Reci mi nježno, nježnije...
Hvala gospodine Miliću..._______(Xportal)
Poziv za gospodina Mandića_____(Xportal)
Blogo-rođendanska promišljanja
Integracija u tijeku
Bazeni i čevapi
Zbogom Supekovom humanizmu _(Xportal)
Noćna mora - antiDora
Noćna mora - antiDora _________(Xportal)
Prve tri su najvažnije...
"Pustite malene k meni"
Falco - austrijski pjesnik
Falco kao pjesnik ______________(Xportal)
Gavran ili svraka, oprost i dr...
Ljemetija
Sretna 2007!
Božić bez Ane... Uskrs bez Irene
Jaje od guske
Čini li uspjeh smisao?___________(Xportal)
Beču Mozart-Zagrebu narodnjaci(Xportal)
Ispovijed
Tko se boji Sv.Nikole... ________(Xportal)
"Pošten - j...n"
Pioniri maleni _________________(Xportal)
Austro- Ugarska birokracija ____(Xportal)
Prevareni i poniženi ... ________(Xportal)
Kapitalizam u obrazovanju
Licht in der Laterne,
Mali ovisnici
O mrtvima sve najbolje
Akumuliranje cinjenica...
Lange Nacht der Museen - 2.put
Majčinstvo i karijera
Dogodilo se...
Vienna World Records Day 2006
Djevojčicin čušpajz
Jesen u mom gradu
Dobro i loše
Kulturološko - bračne razlike
Madžarski turizam
Nije u šoldima sve...
Pjesma povratnice (umjesto posta)
Bye, bye mašem svima ...
Društvo znanja ili SF
Gastiči, dotepenci i dr.
Nogometna histerija
Vjerski turizam na austrijski način
Evo banke cigane moj...
Uskrs na groblju
Upoznajte Krešu!
Rođendanska antidepra
Kako sam postala izdajnica?
Hvala Blogu...
Beč - veliki pseći WC
Profesionalnost i podobnost
"Teta, darf ich bombe?"
Zločin i kazna
A i tata ima dvojku...
Dvije su mi godine tek ili već
Ljubav
Austrijski impresionizam
Umijeće (blogerskog) putovanja
Kondore...javi se
Griessknödel mit Zwetschkenröster
Novi život vrtićki
I skuhali su nam...
Što nam kuhaju Sv.Nikola i Djed Mraz
Slučaj Duje ili dvostruka mjerila
Aquashow 2005
Bečki sportski festival 2005.
Glorija - iza kulisa
Imam koncept
Nedjeljne misli
Sretno dijete
Privatni i javni govor
Očinstvo
Gotovani, na gotov´s!
Ružno pače
Petoljetka
Tata, kupi mi auto
Ni o čemu...
Bolest...
Ribarenje i ribarsko prigovaranje
Pakiranje
Stari morski vuk
Planska gradnja
Morski doživljaji MonoperajAnke
Pepe-pljuga
Vratija se Šime...
Sitne duše slovenske
Odoh ja...
Predizborne jagode
Rušitelji tabua-bečki hedonizam
Eurosong
Priča iz Hrvatske
Kraj svijeta?
Praznik sporta
Crvenkapica i ostale bajke...
Niš' ne kužim,ali imamo Papu
Kupujmo hrvatsko!
"Budeš ti vidjela"
Sretan mi rođendan
Ivan Pavao II - trag u vremenu
Sanjala sam Uskrs
Vratila sam se...
Proljetna generalka
Stiglo je proljeće!
Dan drugi...
Igranje sa Suncem,dijeta...
Čestitka za Mr. Perfect-a
Sretan Dan žena!
Čovik je čovik, a pas je pas
Iskustvo
Ajd' baš da probam...
Čega ćete se odreći u Korizmi?
Sportski vikend...pobjede i porazi
Što sve žene rade za dva jaja
Mali vodič kroz Beč
Teletubbiesi
Prosvijetlite me...
SPP - još nije gotovo
...i Nova godina
Sretan Božić
Čola je zakon
Na svijetu postoji jedno carstvo
Kaj vi ljudi nemate pametnijeg posla?
Advent u Beču
Najbolje hrenofke i Hašekov Švejk
Hrvatska je jedna vrlo katolička...
U zdravom tijelu zdrav duh!
Take the money and run
Sretan rođendan!
Dragi i drage moje...
Informiraj me o svemu
Tražili ste, gledajte!
Sjećanje na Irenu
Rubens iz dječjih kolica
Gdje je mladost nestala?
Zmazanoća je in
Smeće
Lange Nacht der Museen
Barbarella
Pasija-1.dio
Vau, postala sam "almost"cool
Tim bildingi i ostala menađerska...
Nemam kaj za dodati...
Esterajhersko (ne)znanje
Sir i vrhnje...u ulici jorgovana
Dolje monopolisti!
Meteoropatija
Umtausch, bitte!
Kaj su to neke feministice na Blogu?
Hoćemo li plaćati blog?
Susjeda i ostale ženice
Hrvatski lopovi
Ima još nešto...
Što je meni blog?
Terorizam je došao...
Zakaj ja ne volim ponedelek...
Bravo dečki!
Novalja mog djetinjstva
Sportski novinari
Šuvarova generacija
Cool, happy iliti hepi, sex...
Naplatne kucice,granice
Ne dam se u auto
Vatreno u Europu
Biti mama

CreativeCommonsLicense
Creative Commons License

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom:
- Imenovanje
- Nekomercijalno
- Bez prerada

< listopad, 2010 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

08.10.2010., petak

Političari - zabranjeni ljudi

Prije svega želim svima u domaji i izvan nje, koji ju nose sa sobom u pinklecu poput mene, sretan Dan neovisnosti. Neću puno o razlozima za ili protiv slavlja. Kažu da je lako biti kapetan poslije bitke. A ja ne vjerujem u lake stvari u životu. I bez obzira na ishod bitke ili situaciju nakon nje, mislim da su sve žrtve, odnosno njihove obitelji, zaslužile naše poštovanje i zahvalu. Taj dio bih jasno odvojila od onoga koji je uslijedio nakon spremnog odlaska velikog broja ljudi u rat za Hrvatsku. Premda vjerujem da su nažalost i prije samog rata postojale kalkulacije ili barem odsutnost realnog promišljanja ili upozorenja kako su u svakom ratu neizbježni ratni profiteri, a zatim desetljeća gospodarskog i moralnog oporavka.Ali nakon stoljeća neodsanjanog sna o neovisnosti (o značenju tog pojma dalo bi se razglabati), emocije preuzimaju vodstvo. K tome kažu još neki da su Hrvati kao narod naivni. Ako to kao takva genaralna teza može stajati, onda nikako da postanemo svjesni toga, pa se svaki puta nanovo nađemo prevareni, pokradeni ili toliko opečeni da su nam svi isti i potencijalni neprijatelji, kako je to povijest od stoljeća sedmog već više puta zorno pokazala.
U takvim okolnostima s jedne strane i agresije s druge, nije stvarno lako biti pametan.Možda doista drukčije nije moglo biti. Slušajući iste ljude nakon rata kojim rječnikom i stavovima nam se obraćaju, ne mogu se oteti tom dojmu skepse i postavljanju pitanja o neizbježnosti rata. Ali prošlost ne možemo mijenjati, za razliku od povijesti, ne kao znanstvene discipline već kao platforme koju svaki režim prekraja po vlasitim mjerilima. U prošlosti ostaju brojke žrtava palih za domovinu, ideju slobode i neovisnosti. U povijesti ostaju imena političara koji su tu neovisnost proglasili.
Jučer sam gledala početak svečane sjednicu Sabora uoči današnjeg Dana. Mislim da sam već negdje na blogu hr. pročitala da je nekome to izgledalo više kao komemoracija nego proslava. Meni se čini da da radi o različitim perspektivama, doživljajima, pa otuda i njihova tragikomičnost. Naravno da državni, politički, sudski, crkveni vrh u takvim prigodama vidi proslavu, čak i uz spominjanje svih postojećih problema. I uopće ne želim povlačiti paralelu sa socijalizmom, već samo sa jednim segmentom proslave, iz moje doživljajne persepktive. Naime, obilježavanje proslava sa istim pjesmama iz ratnog razdoblja, u nekim drukčijim izvedbama i okolnostima, zna zvučati stvarno umjetno. Sjetim se svojih pionirskih dana i pjesama o borcima i antifašizmu koje mi unatoč trudu tadašnjeg okruženja nisu nikad ušle pod kožu i bile su kao strano tkivo u meni, čak i uz Balaševićev pokušaj osvješćivanja tog problema neproživljenosti rata i zakletve o tome kako se ipak može računati na nas.
Onda se sjetim Domovinskog rata i pjesme Moja domovina koja nam je bila pred-upozorenje za početak zračne opasnosti i uzbunu. Trnci su me tada prolazili kad bih ju slušala, slike razaranja hrvatskih gradova odmah bi mi bile pred očima, praćene osjećajima tuge i ponosa. Imam osjećaj da nas je ta pjesma stvarno u tom trenu zbližila, nas inače navodno razjedinjene Hrvate. Pretpostavljam da je malo onih koji su tada imali potrebu komentirati izvedbu ili aranžman, bila je to pjesma iz srca u ratnom vihoru.
I onda gledam nakon dvadeset godina više-manje istu ostarjelu ekipu, a zbor HRT-a izvodi tu pjesmu koja u meni ne izaziva nikakve emocije osim osjećaja neprimjerene iritantne izvedbe u visokim tonovima i tragikomičnosti pri preletu kamere i spontanom polu-pjevušenju jednog ministra.
I ja sam očito ostarila i nisam više mladenački naivna. Ali ako su si tada, u vrijeme rata, dozvolili to i mnogo stariji i iskusniji, smirujem se djelomično mišlju o prolaznosti. Sve će to proći, izaći će se jednom iz malodušja i raznih kriza, samo će neki platiti veću, a neki manju cijenu. I to je život.
Pomalo naivna i u sebi kontradiktorna politička izjava o nekom pravednom kapitalizmu kojem bismo trebali težiti, izaziva u meni slične emocije kao i spominjaju socijalizma s ljudskim licem, u kojem smo živjeli. Jer i to ljudsko lice imalo je naličje koje je mnoge stajalo glave. Opet jedan drugi hrvatski intelektualac u katastrofičnoj emisiji katstrofalnog voditelja kaže kako je kod nas uništen pojam općeg dobra i svatko gleda samo svoj mali svijet, obitelj i dalje od toga se ne ide u izgradnji civilnog društva. Sjajno mi je kako već životno iskusni i veliki umovi u svojoj dobronamjernosti ne vide čitavu sliku. Ako je netko prije dvadeset godina otišao braniti zemlju, bez obzira na različitost motiva (mlađi dijelom iz avanturizma, neki jer su tako opet branili svoj vlasiti prag,a neki iz osjećaja za opće dobro) i nakon povratka naišao na sliku grabeži, pa jasno je da mu je puna kapa općeg dobra jer se ono ne cijeni i s godinama koje prolaze se cijene sve manje.
I opet se vraćam onima koji nas vode, koji govore u naše ime i trebali bi biti primjer i uzor.
Neki su u sudskim procesima, neki su i osuđeni. Pravna država radi konačno svoj posao. Jasno je da ne mogu ni među primjerima biti samo najbolji primjerci. Sve je to ljudski, zar ne? Ali je meni strašno da je Sabor legitimno utočište za osobnu egzistenciju, a ne prvenstveno mjesto s kojega se radi za dobrobit naroda, pa neka se onda primjereno i bude plaćen, premda se sintagma dobrobiti i dobrih namjera može opet dovući i do pakla. Ali neka barem te namjere budu neko polazište.
Tako slušam neki dan kako je jedan visokopozicionirani čovjek, bivši blagajnik većinske stranke u Saboru, trenutno u pritvoru, ponovno aktivirao svoj saborski mandat, jer je egzistencijalno na to prisiljen. Pa nakon svih visokih pozicija i dobrih primanja, Sabor ostaje kao joker u rukavu. Nekako uz svu hrvatsku naivnost koju svjesno nosim u sebi, teško mi je vjerovati da će ta motivacija za povratak u saborske klupe donijeti nešto od općega dobra za društvo. Ali zakoni su jasni, izglasali su ih oni koji sjede tamo i čovjek smije to napraviti, sve je po zakonu. Dobro je da konačno imamo svoju domovinu u kojoj se barem u Saboru poštuju zakoni. I nemojmo biti nezahvalni i ne trpajmo sve političare u isti koš, to ih jako ljuti. Ako i jesu svi u istim klupama, razlikuju se oni jako, toliko da su spremni ne razgovarati i vrijeđati se nemilice. Dok ne dođe vrijeme za koaliranje, onda razlike popuste. Ipak ideja općeg dobra prevlada.
Ali sada nakon nacionalnih specifičnosti, idemo malo na usporednu razinu kod malo daljih susjeda Esterajhera koji su ne-pravedni kapitalizam dijelom zamijenili socijalnom politikom iliti na hrvatski prevedeno politikom većinskih socijalista (govorim za Beč) ili da budemo još domoljubno precizniji, crvenim komunjarama kojima stalno prijete tzv. narodnjaci i još takozvaniji slobodnjaci. I da se odmah prisjetimo, te dvije spomenute stranke su, unatoč velikim razlikama, prije nekoliko mandata koalirale, naravno za opće dobro. Neka dobra su stvarno opća tj. univerzalna.
Onak gastički pojednostavljeno, slobodnjaci su oni od pokojnog Haidera, koje sada vodi Strache i svoju kampanju bazira na sloganima: "Previše stranoga nikome ne donosi dobro"," Mi smo za slobodne žene" što se odnosi na muslimanke i stav stranke o zabrani nošenja prekrivala za glave na javnim mjestima, "Mi vjerujemo u našu mladež" (s time da je njemačka riječ Jugend povijesno opterećena zbog hekadašnje hitlerove mladeži, slično kao i potpuno legitimna riječ rasa koju sam ja preuzela u jednom stručnom tekstu, pa su me u korekturi zamolili da ju zamijenim nekom manje problematičnom riječi istog značenja) ili onaj meni najbolji: "Jer je nama stalo do Bečana". Pa se pitam kao i Mirna Jukić u jednom već poodavnom radijskom razgovoru, odnosi li se to i na nju i tko su Bečani za Strache-a? Moja djevojčica je rođena u Beču i čitav svoj mladi život je provela ovdje, a mama i tata su zagrepčani. Ona za sebe kaže da je Bečanka, ali ne i Austrijanka.
Najveći paradoks je tajna veza Strache-a i srpske zajednice (trenutno zbog veličine zajednice traže priznavanje svoje manjine u Austriji) pa se Strache i slika na plakatima s pravoslavnom plavom brojanicom, koju nosi na ruci u pozi zasukanih rukava. Populistički nastrojeni Srbi navodno glasaju mahom za njega, a neki nepisani pakt se razvio valjda na temeljima međusobne bliskosti u stavovima, ili neke računice koja može na prvi pogled biti nespojiva, ali kako nas je već i naša povijest valjda poučila, ekstremi se znaju jako dobro razumjeti. Pa se pretpostavljam neki Srbi ne osjećaju više kao stranci i pragmatično se vežu uz jednog ekstremnog političara koji ih prihvaća kako bi pokazao kako je otvoren za dijalog sa svima koji igraju (može i srpsko kolo) po njegovim pravilima. A ni brojčanost glasova nije zanemariva, onako usput.
Moje mišljenje je da se takvim kampanjama poigrava najnižim osjećajima čiji odjeci otežavaju javnu raspravu o bitnim temama, a stranci su sigurno jedna od njih. Rekla bih da su razlike ovdje više vezane uz socijalni status nego uz nacionalnu pripadnost. Jer određeni sloj Austrijanaca (ovdje ih neszlužbeno zovu prolis) jednako tako podržava političare koji u strancima vide samo opasnost.
Postoji ovdje teza o poželjnim i manje poželjnim strancima koji se ovisno o oku promatrača regrutiraju po nacionalnoj ili socijalnoj pripadnosti. Tako smo mi ovdje više poželjni jer smo visoko obrazovani, premda dolazimo iz bivše Juge, što nam baš i nije neka preporuka. Naravno, takve stavove nećete nikad čuti javno izrečene jer Austrijanci za razliku od hrvatskih političara uglavnom više paze na svoj politički govor i kako pakiraju svoje poruke. Kako su i šezdeset godina nakon Drugog svjetskog rata još uvijek opterećeni temom nacizma, Strache i slični izazivaju buru i smatraju se autsajderima, osim ako nisu potrebni za koaliciju, pa se onda govor malo prekraja.
Na nekim plakatima drugih stranaka je Strache prekrižen, pa je dijete naše prijateljice komentiralo:"Mama, vidi, zabranjen striček".
Ja nemam pravo dati svoj glas na izborima u Austriji, a u Hrvatskoj mi to pravo još nisu oduzeli. Ali si utvaram da imam pravo komentirati svijet u kojem živim i radim, kao i onaj iz kojega sam potekla i u kojem sam se školovala i odrasla.
Na svoj bečki prozor neću danas izvjesiti hrvatsku zastavu, jednako kao što ni za nadolazećći austrijski nacionalni praznik neću izvjesiti austrijsku zastavu. To uopće ne znači da sam apolitična ili neutralna u svojim stavovima. Samo mislim da ima različitih situacija i okonosti i bezbroj drugih načina izraziti svoje domoljublje.
Kako je Beč primjer gdje bivša Jugoslavija u malom i dalje zajedno živi, trudim se u okruženju brojnijih Srba u Beču dostojno živjeti svoju hrvatsku pripadnost uz naučeni oprez i nacionalno-genetsku ali osvještenu naivnost, izgrađujući ljudske odnose i sa njima, našim poopćenim neprijateljima bez imena i prezimena, pitajući se što bi bilo da dođe do situacije rata opet, bi li ljudskost prevladala nacionalnost. Odgovor možda neću nikada doznati, ali do tada mogu promatrati neke meni zanimljive pojave..Kao primjerice činjenicu da je odmah nakon izložbe u katedralnom Dommuseum-u nakon izložbe o Hrvatskoj kao kolijevci europske kulture uslijedila odmah izložba o Srbiji kao mostu između istoka i zapada.
Kako se mi vidimo i kako nas drugi vide, ovisi ne samo o političarima. Oni su kao što je opet tragikomično nedavno ustvrdio splitski gradonačelnik, jeftina roba (moram priznati da mi se uz sav užas te izjave sviđa doza vjerojatno nehotične samokritičnosti, budući je i on jedan od njih).
A koliko smo mi, ostali, takozvani mali ljudi jeftini? Svi više-manje težimo višem standardu i tzv, boljem životu. Ne morate otići u inozemstvo da biste se, kao ja primjerice, negdje drugdje bolje prodali. Može se to i u vlastitoj zemlji, odustajanjem od profesionalnih kriterija i pristajanjem na sve i svašta, zbog straha od nemogućnosti plačanja računa. To je nekako više opravdano, jer ste ipak ostali i borite se, ako ništa drugo s plačanjem računa. Ljutog pogleda uz poznati hrvatski jal, dobacujemo opaske političarima....a gdje smo mi u toj priči? Hoćemo li i sami sebe povremeno preispitati i možda u nekim postupcima prekrižiti kao zabranjene ljude, kao što to lako radimo s političarima, tim dežurnim krivcima? Manipulirati se može samo s onima koji se daju izmanipulirati koji daju glas manipulatorima. Dobro je provjeravati, kritizirati, pozivati na transparentnost i mijenjati ako ne rade dobro. Koga to točno? Naše vlastite savjesti. Svaki dan.
Pa i na ovaj dan, Dan hrvatske neovisnosti.
- 15:13 - Komentiraj (12) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se