MonoperajAnka




Blog.hr




MonoperajAnka Home
U nedostatku vremena za češljanje po listama, otkrila sam uglavnom one blogere koji mi se sami jave, tj. ostave komentar ... neki su stalno tu, a ima i stalno novih.
Dobro mi došli svi!




MonoperajAnka E-Mail
... nemam nekih opakih ambicija, jednostavno ću neke svoje misli podijeliti s nekim koga zanima ...

MALI RJEČNIK MonoperajAnke Jr.
Tommimiđeri = Tom & Jerry
Ivaj = Ivan
pukovati = kupovati
pukaonica = kupaonica
mačuju se = mačevaju se
ja ti budem velila = ja ću ti reći
pirureta = pirueta
klopovac = poklopac
prokolica = trokolica
tobonak = tobogan
pikava voda = Jamnička
gimagama = kišobran
peblete = tablete
Dućanice = Kućanice
ustrujila = uključila u struju
mamino, menino = mamino, moje
goluf = kolut (npr. naprijed)
kotumenti = dokumenti
dindon = muški spolni organ
Šuma stribovora = Šuma striborova
gabelica = vilica
špikote = piškote
kadevade = Badewanne tj. kada
štajnčić = kamenčić
karotica = mrkvica
murmelica = pikulica
izaime = prezime
Zejuitenvize = Jesuitenwiese (u Prateru)
odbliži me = odmakni me od stola
pupica = lutkica
mrveno = jako malo, sitno
olovo soko = oko sokolovo
grudnik = rudnik
grčka meteorologija = grčka mitologija
mrv = crv


Pregled tekstova
Metastaze društva
Ženska samosvijest
Domoljubni odgoj ne poznaje granice
Dnevnik propadanja ili navodnog rasta?
Gibonni u Beču
Caru carevo, Bogu Božje
Politika i glazba...
Emancipacija na balkanski...
Pozivnica...
Uoči rođendana
Austrijski "Ples sa zvijezdama" – uživo
Damir Stojić kod Stankovića
Domovinski čušpajz
"Stare kosti...
"Zajedničko slavlje mira"
Ne-zaustavljeni glas
Natjecanja i nagrade
Političari – zabranjeni ljudi
Desetljeće bračne sreće
Krenuli smo u školu...
Tko je naš bližnji na godišnjem odmoru?
Ribarenje i ribarsko prigovaranje 2010.
Winxice protiv Starwarsa
Pale sam na svijetu
Varšavska-intuitivno
Majko moja!
Ona lebdi...
"Kad si već na nogama...
Što (mi) znači nositi križ?
Zašto me (između ostalog) nema
Rođendansko kazalište lutaka
Zbogom Speedy
Kršćanska načela po farizejima
Tko mljacka barke?
Tata je osvojio bokal!
Naš prvi Flohmarkt
Ljetni ljubić
Odmor nakon godišnjeg odmora
Majčin Dan
Školovanja, titule i sl.
Batina je iz Raja izašla - 2. dio
Batina je iz Raja izašla
Linzer Torte
Mir na Zemlji - On s Marsa
Sveti Nikola je bio Turčin!
Imamo gramofon!
Dobri duh Casper
Oliver u Konzerthaus-u... ili o perspektivi
Meditacija o Svjetskom danu hrane...
Kad igračke ožive
Tko je Antonija Balek?-O efektu medalje
Jesu li Podravci škrti?
Tour de Podravina
Novaljski trijatar-2.godina
Sjećanja (po moru)
Ludi provodi, morski...
Mediteranski (ne)red
Odmor nakon godišnjeg odmora
Zasluženi odmor
Nogometno ludilo...
Maratonka
Tko ima bolje luđake?
Rattatouile
Majstor u kući
Tko je ovdje lud?
Predrođendansko ludilo
"Pjesma" umjesto posta
(Ne)privlačnost križa
(Ne)slavlja razna...
Rođendanske čestitke djevojčici
Znate li vi tko sam ja? Pa, taj i taj...
Poziv na građansku bunu!
Filozofija života za štednjakom
Dragi Lastane!
Zaboravljeni Božić
Plivam!
Na čemu si ti?
Tko su naši junaci?
Prelaženje granica... ili "Kad će braco?"
Anđeli koji se smiju
Kad domaja krvari
Papa, kineska haljina i pumpa-dućan
"Sve što vam treba je ljubav...
Nesreća dolazi tri puta zaredom
Novaljski trijatar
Servis na moru
Morski pozdravi
Selidba...
Kada reći zbogom?
Počelo je...
Oluja svih oluja...
Izgubljeno-nađeno
Priča sa zadanim riječima
Reci mi nježno, nježnije...
Hvala gospodine Miliću..._______(Xportal)
Poziv za gospodina Mandića_____(Xportal)
Blogo-rođendanska promišljanja
Integracija u tijeku
Bazeni i čevapi
Zbogom Supekovom humanizmu _(Xportal)
Noćna mora - antiDora
Noćna mora - antiDora _________(Xportal)
Prve tri su najvažnije...
"Pustite malene k meni"
Falco - austrijski pjesnik
Falco kao pjesnik ______________(Xportal)
Gavran ili svraka, oprost i dr...
Ljemetija
Sretna 2007!
Božić bez Ane... Uskrs bez Irene
Jaje od guske
Čini li uspjeh smisao?___________(Xportal)
Beču Mozart-Zagrebu narodnjaci(Xportal)
Ispovijed
Tko se boji Sv.Nikole... ________(Xportal)
"Pošten - j...n"
Pioniri maleni _________________(Xportal)
Austro- Ugarska birokracija ____(Xportal)
Prevareni i poniženi ... ________(Xportal)
Kapitalizam u obrazovanju
Licht in der Laterne,
Mali ovisnici
O mrtvima sve najbolje
Akumuliranje cinjenica...
Lange Nacht der Museen - 2.put
Majčinstvo i karijera
Dogodilo se...
Vienna World Records Day 2006
Djevojčicin čušpajz
Jesen u mom gradu
Dobro i loše
Kulturološko - bračne razlike
Madžarski turizam
Nije u šoldima sve...
Pjesma povratnice (umjesto posta)
Bye, bye mašem svima ...
Društvo znanja ili SF
Gastiči, dotepenci i dr.
Nogometna histerija
Vjerski turizam na austrijski način
Evo banke cigane moj...
Uskrs na groblju
Upoznajte Krešu!
Rođendanska antidepra
Kako sam postala izdajnica?
Hvala Blogu...
Beč - veliki pseći WC
Profesionalnost i podobnost
"Teta, darf ich bombe?"
Zločin i kazna
A i tata ima dvojku...
Dvije su mi godine tek ili već
Ljubav
Austrijski impresionizam
Umijeće (blogerskog) putovanja
Kondore...javi se
Griessknödel mit Zwetschkenröster
Novi život vrtićki
I skuhali su nam...
Što nam kuhaju Sv.Nikola i Djed Mraz
Slučaj Duje ili dvostruka mjerila
Aquashow 2005
Bečki sportski festival 2005.
Glorija - iza kulisa
Imam koncept
Nedjeljne misli
Sretno dijete
Privatni i javni govor
Očinstvo
Gotovani, na gotov´s!
Ružno pače
Petoljetka
Tata, kupi mi auto
Ni o čemu...
Bolest...
Ribarenje i ribarsko prigovaranje
Pakiranje
Stari morski vuk
Planska gradnja
Morski doživljaji MonoperajAnke
Pepe-pljuga
Vratija se Šime...
Sitne duše slovenske
Odoh ja...
Predizborne jagode
Rušitelji tabua-bečki hedonizam
Eurosong
Priča iz Hrvatske
Kraj svijeta?
Praznik sporta
Crvenkapica i ostale bajke...
Niš' ne kužim,ali imamo Papu
Kupujmo hrvatsko!
"Budeš ti vidjela"
Sretan mi rođendan
Ivan Pavao II - trag u vremenu
Sanjala sam Uskrs
Vratila sam se...
Proljetna generalka
Stiglo je proljeće!
Dan drugi...
Igranje sa Suncem,dijeta...
Čestitka za Mr. Perfect-a
Sretan Dan žena!
Čovik je čovik, a pas je pas
Iskustvo
Ajd' baš da probam...
Čega ćete se odreći u Korizmi?
Sportski vikend...pobjede i porazi
Što sve žene rade za dva jaja
Mali vodič kroz Beč
Teletubbiesi
Prosvijetlite me...
SPP - još nije gotovo
...i Nova godina
Sretan Božić
Čola je zakon
Na svijetu postoji jedno carstvo
Kaj vi ljudi nemate pametnijeg posla?
Advent u Beču
Najbolje hrenofke i Hašekov Švejk
Hrvatska je jedna vrlo katolička...
U zdravom tijelu zdrav duh!
Take the money and run
Sretan rođendan!
Dragi i drage moje...
Informiraj me o svemu
Tražili ste, gledajte!
Sjećanje na Irenu
Rubens iz dječjih kolica
Gdje je mladost nestala?
Zmazanoća je in
Smeće
Lange Nacht der Museen
Barbarella
Pasija-1.dio
Vau, postala sam "almost"cool
Tim bildingi i ostala menađerska...
Nemam kaj za dodati...
Esterajhersko (ne)znanje
Sir i vrhnje...u ulici jorgovana
Dolje monopolisti!
Meteoropatija
Umtausch, bitte!
Kaj su to neke feministice na Blogu?
Hoćemo li plaćati blog?
Susjeda i ostale ženice
Hrvatski lopovi
Ima još nešto...
Što je meni blog?
Terorizam je došao...
Zakaj ja ne volim ponedelek...
Bravo dečki!
Novalja mog djetinjstva
Sportski novinari
Šuvarova generacija
Cool, happy iliti hepi, sex...
Naplatne kucice,granice
Ne dam se u auto
Vatreno u Europu
Biti mama

CreativeCommonsLicense
Creative Commons License

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom:
- Imenovanje
- Nekomercijalno
- Bez prerada

< rujan, 2010 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

09.09.2010., četvrtak

Krenuli smo u školu iliti "Od kolijevke pa do groba, najljepše je đačko doba"

Nakon dva mjeseca ljetnih praznika, provedenih u domaji, prvo s nama, a onda s familijom, vratila nam se djevojčica. Velika, još pametnija, brbljavija, samostalnija i pomalo pubertetski bahata (druženje sa starijim sestričnama ima višestruku korist). Ako se kojim slučajem netko zapitao zašto me nema na blogu, jedan dio odgovora skriva se u potpunom posvećivanju mojoj školarki. Drugi dio moje blogovske šutnje postane možda jasniji do kraja posta.
Tjedan prije početka škole uzela sam slobodno i obilazila s mojom malom povratnicom bečki zoološki vrt s novim slonovskim nasljednikom, dugouhim Tulubom i tek nekoliko dana starom koalom, parkove, igraonice, bazene... da bi tjedan završile karipskom noći na brodu koji nas je vozio po Dunavu. Tamo je djevojčica definitivno potvrdila svoju odluku da kad naraste postane cirkusantica, plesačica i pjevačica na posebno veselje tate zvanog Savršeni, koji još uvijek ne zna kako reagirati na takve izjave svoje princeze.
Prvi dan po povratku odmah je palo i druženje sa bivšim vrtićkim prijateljima, gdje je započelo i učenje djevojčice vožnje biciklom. Kasnije je vožnja usavršena u kvartu (u pratnji tate zvanog Savršeni - ovaj put na romobilu). To je otprilike izgledalo ovako - ja u kuhinji kuham i ispod prozora svakih desetak minuta čujem vesele urlike djevojčice koja se dere: "Maaaammaaa vidi me, tata me ne može stići kako jurim." i glas Savršenog na izmaku snaga: "Gledaj ispred sebe dok voziš i ne zuji okolo...", a onda bi nestali, dok se prizor opet ne bi ponovio, sa još bržim prolaskom djevojčice i sve umornijim i sporijim tatom. Po povratku bi se sjurili za stol i izjeli sve što bih pred njih stavila, pa bi pao red crtića, pa red plivanja... a sve začinjeno pitanjima, komentarima, tvrdoglavostima.
Nakon mjesec dana posla i tišine, ovo je bio pravi šok i uvid kako je roditeljstvo intenzivna pojavnost koja, kao i ljubav i sve ostalo čemu čovjek daje vrijednost, zna biti prekrasna i prestrašna u isto vrijeme.
Vjerojatno se radi o intenzitetu emocija koji zna biti iscrpljujući. Jer uz sve ono lijepo i veselo, druženju u gradu punom ponuda za djecu i roditelje, postoji i druga strana... Pripremanje, planiranje, oblačenje koje je kod djevojčice prava noćna mora nakon koje se osjećam potpuno gotova, negodovanje, raspravljanje i tako redom.
Još kad pomislim na pubertet koji nas tek čeka, pitam se jesmo li uopće svjesni koliko energije nam pojedu ti naši nasljednici? Naravno, ako se bavimo njima i ne prepustimo ih...
Rado bih zastala koji trenutak na ovoj misli i ne bih ju olako zaobišla standardnim roditeljskim odmahivanjem, kako je to sve normalno, kako su to svi prošli, kako su djeca najveće bogatstsvo života, a roditeljska žrtva nešto što se podrazumijeva, jer to sve znam i prihvaćam. Pitam se samo kako i koliko si unatoč svim tim saznanjima, osvješćujemo i ovu drugu mračniju stranu roditeljstva, koja onda naravno utječe i na sve druge odnose i nas same kao osobe.
Olako odmahivanje ili sram priznati gdje su nam granice, dugoročno može izazvati puno veću štetu. Zdravlje koje nam nastrada sigurno ne može služiti na našu, pa onda i dobrobit naše djece. Koliko osvješćujemo i učimo našu djecu da smo samo ljudi koji moraju isto misliti na sebe i svoje potrebe?
Roditelji koji imaju djecu s posebnim potrebama, pretpostavljam, osjećaju tu potrebu možda kao neku konstantu. Premda vidim da i takve situacije obiluju optimizmom i nevjerojatnom životnom snagom, jer im djeca vraćaju svojim prihvaćanjem, ljubavlju, osmjesima i pogledima. I onda se obično kaže kako se sve te žrtve zaboravljaju...
S obzirom da djevojčica ne spada u tu, pomalo nezgodno nazvanu, skupinu djece posebnim potrebama jedinu paralelu koju mogu povući s drugim roditeljima ili točnije majkama, je porod djevojčice. Taj zaborav o kojem pričaju majke meni je uvijek bio enigma. Imam li ja slonovsko pamćenje, ili raščlanjujem stvari nekako drukčije?
Ne znam, možda oboje... U svakom slučaju, mislim da se ne radi o tome da svu tu bol i patnju treba zaboraviti, već da joj treba dati smisao. Čak i ona kada je vrlo teško pronaći poveznicu velike patnje i velike radosti, što nam već dvije tisuće godina više ili manje uspijeva prihvatiti u nošenju Isusovog križa i Uskrsnuća kao odgovor patnji.
Ali da se sa neba spustim opet na zemlju. Točnije u đačku klupu. Zvono koje zvoni obično nas trgne svojim zvukom. To ne mora biti pravo školsko zvono koje do sada zapravo nisam niti čula da zvoni u školi moje djevojčice. Moje unutarnje zvonce zvoni sada svaki dan nekoliko minuta prije sedam sati. Vrijeme odlaska na spavanje smo pomaknuli ranije i za sada se kao poznata gomila spavalica dobro držimo.
Strategije priprema bile se kod svakog od nas različite. Djevojčica je na stalne upite da li se veseli školi, prvo uredno odgovarala kako se jako veseli, da bi mi jednom prilikom priznala: "Znaš, svima govorim kako se veselim školi, a to uopće nije istina". Nakon kraćeg razgovora i moje opaske kako ne mora govoriti ono što misli da se od nje očekuje, počela je odgovarati ono što je osjećala... neizvjesnost, strah od novog, nesigurnost. Tako su se odgovori o veselju pred školom polako pretvorili u kratko: "Ne, ne veselim se.", da bi mi na kraju priznala kako je to njezina taktika da prvo kaže za sve novo jedno veliko NE kojim se onda osigura da će zapravo sve biti u redu.
Ja sam imala pristup pouzdanja i poznavanja svoje djevojčice koja se voli dokazivati i pokazivati i slijedila intuiciju koja mi je govorila kako će u školi uživati.
Savršeni je hodao danima s popisom stvari za školu u rukama i pokušao odgonetnuti sve te njemačke nazive potrepština za školu, noć pred školu nije mogao spavati (za razliku od ženskog, navodno temperamentnijeg dijela) i sve je snimao i fotografirao.
Kako smo torbu dobili od djevojčicine krsne kume, osim svih stvari s popisa, imali smo za ove krajeve uobičajeni školski tuljac sa slatkišima i koferčić sa priborom za crtanje.
Jučer je na roditeljskom Savršeni platio knjige točno 5,80 Eura, jer se zapravo radi o par tankih knjiga i nekakvim radnim listovima, koje učitelj kopira za djecu.
Da, djevojčica ima vrlo mladog učitelja, nasmijanog, smirenog, ali upornog u zahtjevima.
Priča Savršeni kako je jučer još jednom zamolio da djeca ne nose za užinu slatkiše, i slatke gazirane sokove ili ledene čajeve, na što je jedna majka zavapila, kako njezin sin ne pije ništa osim ledenog čaja, a učitelj mirno odgovorio kako su dovoljno veliki da otkriju i druga pića bez toliko šećera.
Djevojčica je oduševljena školom i posebno učiteljem (rekla je da će ga pitati je li oženjen?), kao što sam prije i pretpostavila. Sva je važna i velika, otkriva novi svijet...
U popodnevnoj nastavi, ili za sada prikladnijeg naziva igraonici, ima tetu jarko crvene boje kose s hrpom piercinga na sebi, pa se nadam da će joj to biti toliko normalno da neće imati potrebu i sama slijediti taj uzor.
Upis u muzičku školu, koja nam je blizu osnovne, je bio isto prepun mlađih glazbenih pedagoga, koji očito vole raditi s djecom. Za koji tjedan kreće tako i dječje muzičko kazalište, a ako dobijemo povoljne termine na preustrojavanom bečkom plivačko-bazenskom nebu, počinje i naša plivačka škola, koju vodimo Savršeni i ja. Sve je krenulo nakon saznanja kako u sjajnom kapitalističkom sustavu, nivo plivačkih škola nije ni do koljena puno siromašnijih istočnih susjeda, pa smo Savršeni, kao dugogodišni aktivni plivač u želji da djevojčicu nauči dobro svim plivačkim tehnikama, i ja kao pedagoško-trenerska potpora organizirali najprije plivačku školu u sklopu jednog kluba, a trenutno samo nebo zna kuda će nas to odvesti.
Kad već spominjem nebo, pročitala sam nedavno knjigu svog prijatelja Seada Muhamedagića pod nazivom Miris neba i preporučam ju dalje svima koji vole razmišljati o suvremenoj hrvatskoj esejistici i naravno Nebu u njoj.
Kako me djetinjstvo prati čitav život, prvo vlastito, a sada i djevojčicino, posegnula sam i za knjigom pod nazivom (moj prijevod s njemačkog) Nikada nije kasno za sretno djetinjstvo u kojoj autor Ben Furman podastire teoriju osnaženih i sretnih ljudi upravo iz problematičnih obitelji, za razliku od čestih predrasuda kako su djeca iz disfunkcionalnih obitelji s problemom alkohola, agresije i zlostavljanja i sami zarobljeni u tom krugu.
Ne znam tko i kada je zajamčio sreću ljudima, ali očito je da smo u potrazi za njome, što kroz povratak u djetinjstvo (sretno ili nesretno, uvijek je izvor potrage), što kroz potragu za izgubljenim vremenima, a najmanje kroz budućnost, jer je ona još najneizvjesnija.
Moja potraga je trenutno u fazi rezignacije, iz koje me svako malo trgne zarazni smijeh djevojčice.
Njezina velika želja za otkrivanjem svijeta i potreba da pokaže koliko je pametna i kako sve razumije, ne ostavljaju puno prostora za moja promišljanja.
Nakon što sam joj neki dan objasnila kako je u koštici od jabuke pektin koji nam hrani mozak, pojela je oprezno jednu i objasnila mi kako osjeća da je već pametnija i to odmah potkrijepila primjerom. Na nebu su bili oblaci i ona je nakon pojedene koštice odmah prepoznala razne oblike. Na njezin upit da li ja to vidim i razumijem njezinu promjenu, i moj odgovor kako ne mogu to odrediti, k'o iz topa je odgovorila: "Pa naravno, kad ti nisi pojela tu košticu i nisi sada dovoljno pametna da bi to primijetila." Ja sam se samo smijala i pomislila kako se moja potraga za srećom, barem na tren, u potpunosti smjestila u jednoj maloj koštici od jabuke.
- 10:13 - Komentiraj (10) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se