MonoperajAnka




Blog.hr




MonoperajAnka Home
U nedostatku vremena za češljanje po listama, otkrila sam uglavnom one blogere koji mi se sami jave, tj. ostave komentar ... neki su stalno tu, a ima i stalno novih.
Dobro mi došli svi!




MonoperajAnka E-Mail
... nemam nekih opakih ambicija, jednostavno ću neke svoje misli podijeliti s nekim koga zanima ...

MALI RJEČNIK MonoperajAnke Jr.
Tommimiđeri = Tom & Jerry
Ivaj = Ivan
pukovati = kupovati
pukaonica = kupaonica
mačuju se = mačevaju se
ja ti budem velila = ja ću ti reći
pirureta = pirueta
klopovac = poklopac
prokolica = trokolica
tobonak = tobogan
pikava voda = Jamnička
gimagama = kišobran
peblete = tablete
Dućanice = Kućanice
ustrujila = uključila u struju
mamino, menino = mamino, moje
goluf = kolut (npr. naprijed)
kotumenti = dokumenti
dindon = muški spolni organ
Šuma stribovora = Šuma striborova
gabelica = vilica
špikote = piškote
kadevade = Badewanne tj. kada
štajnčić = kamenčić
karotica = mrkvica
murmelica = pikulica
izaime = prezime
Zejuitenvize = Jesuitenwiese (u Prateru)
odbliži me = odmakni me od stola
pupica = lutkica
mrveno = jako malo, sitno
olovo soko = oko sokolovo
grudnik = rudnik
grčka meteorologija = grčka mitologija
mrv = crv


Pregled tekstova
Metastaze društva
Ženska samosvijest
Domoljubni odgoj ne poznaje granice
Dnevnik propadanja ili navodnog rasta?
Gibonni u Beču
Caru carevo, Bogu Božje
Politika i glazba...
Emancipacija na balkanski...
Pozivnica...
Uoči rođendana
Austrijski "Ples sa zvijezdama" – uživo
Damir Stojić kod Stankovića
Domovinski čušpajz
"Stare kosti...
"Zajedničko slavlje mira"
Ne-zaustavljeni glas
Natjecanja i nagrade
Političari – zabranjeni ljudi
Desetljeće bračne sreće
Krenuli smo u školu...
Tko je naš bližnji na godišnjem odmoru?
Ribarenje i ribarsko prigovaranje 2010.
Winxice protiv Starwarsa
Pale sam na svijetu
Varšavska-intuitivno
Majko moja!
Ona lebdi...
"Kad si već na nogama...
Što (mi) znači nositi križ?
Zašto me (između ostalog) nema
Rođendansko kazalište lutaka
Zbogom Speedy
Kršćanska načela po farizejima
Tko mljacka barke?
Tata je osvojio bokal!
Naš prvi Flohmarkt
Ljetni ljubić
Odmor nakon godišnjeg odmora
Majčin Dan
Školovanja, titule i sl.
Batina je iz Raja izašla - 2. dio
Batina je iz Raja izašla
Linzer Torte
Mir na Zemlji - On s Marsa
Sveti Nikola je bio Turčin!
Imamo gramofon!
Dobri duh Casper
Oliver u Konzerthaus-u... ili o perspektivi
Meditacija o Svjetskom danu hrane...
Kad igračke ožive
Tko je Antonija Balek?-O efektu medalje
Jesu li Podravci škrti?
Tour de Podravina
Novaljski trijatar-2.godina
Sjećanja (po moru)
Ludi provodi, morski...
Mediteranski (ne)red
Odmor nakon godišnjeg odmora
Zasluženi odmor
Nogometno ludilo...
Maratonka
Tko ima bolje luđake?
Rattatouile
Majstor u kući
Tko je ovdje lud?
Predrođendansko ludilo
"Pjesma" umjesto posta
(Ne)privlačnost križa
(Ne)slavlja razna...
Rođendanske čestitke djevojčici
Znate li vi tko sam ja? Pa, taj i taj...
Poziv na građansku bunu!
Filozofija života za štednjakom
Dragi Lastane!
Zaboravljeni Božić
Plivam!
Na čemu si ti?
Tko su naši junaci?
Prelaženje granica... ili "Kad će braco?"
Anđeli koji se smiju
Kad domaja krvari
Papa, kineska haljina i pumpa-dućan
"Sve što vam treba je ljubav...
Nesreća dolazi tri puta zaredom
Novaljski trijatar
Servis na moru
Morski pozdravi
Selidba...
Kada reći zbogom?
Počelo je...
Oluja svih oluja...
Izgubljeno-nađeno
Priča sa zadanim riječima
Reci mi nježno, nježnije...
Hvala gospodine Miliću..._______(Xportal)
Poziv za gospodina Mandića_____(Xportal)
Blogo-rođendanska promišljanja
Integracija u tijeku
Bazeni i čevapi
Zbogom Supekovom humanizmu _(Xportal)
Noćna mora - antiDora
Noćna mora - antiDora _________(Xportal)
Prve tri su najvažnije...
"Pustite malene k meni"
Falco - austrijski pjesnik
Falco kao pjesnik ______________(Xportal)
Gavran ili svraka, oprost i dr...
Ljemetija
Sretna 2007!
Božić bez Ane... Uskrs bez Irene
Jaje od guske
Čini li uspjeh smisao?___________(Xportal)
Beču Mozart-Zagrebu narodnjaci(Xportal)
Ispovijed
Tko se boji Sv.Nikole... ________(Xportal)
"Pošten - j...n"
Pioniri maleni _________________(Xportal)
Austro- Ugarska birokracija ____(Xportal)
Prevareni i poniženi ... ________(Xportal)
Kapitalizam u obrazovanju
Licht in der Laterne,
Mali ovisnici
O mrtvima sve najbolje
Akumuliranje cinjenica...
Lange Nacht der Museen - 2.put
Majčinstvo i karijera
Dogodilo se...
Vienna World Records Day 2006
Djevojčicin čušpajz
Jesen u mom gradu
Dobro i loše
Kulturološko - bračne razlike
Madžarski turizam
Nije u šoldima sve...
Pjesma povratnice (umjesto posta)
Bye, bye mašem svima ...
Društvo znanja ili SF
Gastiči, dotepenci i dr.
Nogometna histerija
Vjerski turizam na austrijski način
Evo banke cigane moj...
Uskrs na groblju
Upoznajte Krešu!
Rođendanska antidepra
Kako sam postala izdajnica?
Hvala Blogu...
Beč - veliki pseći WC
Profesionalnost i podobnost
"Teta, darf ich bombe?"
Zločin i kazna
A i tata ima dvojku...
Dvije su mi godine tek ili već
Ljubav
Austrijski impresionizam
Umijeće (blogerskog) putovanja
Kondore...javi se
Griessknödel mit Zwetschkenröster
Novi život vrtićki
I skuhali su nam...
Što nam kuhaju Sv.Nikola i Djed Mraz
Slučaj Duje ili dvostruka mjerila
Aquashow 2005
Bečki sportski festival 2005.
Glorija - iza kulisa
Imam koncept
Nedjeljne misli
Sretno dijete
Privatni i javni govor
Očinstvo
Gotovani, na gotov´s!
Ružno pače
Petoljetka
Tata, kupi mi auto
Ni o čemu...
Bolest...
Ribarenje i ribarsko prigovaranje
Pakiranje
Stari morski vuk
Planska gradnja
Morski doživljaji MonoperajAnke
Pepe-pljuga
Vratija se Šime...
Sitne duše slovenske
Odoh ja...
Predizborne jagode
Rušitelji tabua-bečki hedonizam
Eurosong
Priča iz Hrvatske
Kraj svijeta?
Praznik sporta
Crvenkapica i ostale bajke...
Niš' ne kužim,ali imamo Papu
Kupujmo hrvatsko!
"Budeš ti vidjela"
Sretan mi rođendan
Ivan Pavao II - trag u vremenu
Sanjala sam Uskrs
Vratila sam se...
Proljetna generalka
Stiglo je proljeće!
Dan drugi...
Igranje sa Suncem,dijeta...
Čestitka za Mr. Perfect-a
Sretan Dan žena!
Čovik je čovik, a pas je pas
Iskustvo
Ajd' baš da probam...
Čega ćete se odreći u Korizmi?
Sportski vikend...pobjede i porazi
Što sve žene rade za dva jaja
Mali vodič kroz Beč
Teletubbiesi
Prosvijetlite me...
SPP - još nije gotovo
...i Nova godina
Sretan Božić
Čola je zakon
Na svijetu postoji jedno carstvo
Kaj vi ljudi nemate pametnijeg posla?
Advent u Beču
Najbolje hrenofke i Hašekov Švejk
Hrvatska je jedna vrlo katolička...
U zdravom tijelu zdrav duh!
Take the money and run
Sretan rođendan!
Dragi i drage moje...
Informiraj me o svemu
Tražili ste, gledajte!
Sjećanje na Irenu
Rubens iz dječjih kolica
Gdje je mladost nestala?
Zmazanoća je in
Smeće
Lange Nacht der Museen
Barbarella
Pasija-1.dio
Vau, postala sam "almost"cool
Tim bildingi i ostala menađerska...
Nemam kaj za dodati...
Esterajhersko (ne)znanje
Sir i vrhnje...u ulici jorgovana
Dolje monopolisti!
Meteoropatija
Umtausch, bitte!
Kaj su to neke feministice na Blogu?
Hoćemo li plaćati blog?
Susjeda i ostale ženice
Hrvatski lopovi
Ima još nešto...
Što je meni blog?
Terorizam je došao...
Zakaj ja ne volim ponedelek...
Bravo dečki!
Novalja mog djetinjstva
Sportski novinari
Šuvarova generacija
Cool, happy iliti hepi, sex...
Naplatne kucice,granice
Ne dam se u auto
Vatreno u Europu
Biti mama

CreativeCommonsLicense
Creative Commons License

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom:
- Imenovanje
- Nekomercijalno
- Bez prerada

< kolovoz, 2009 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

03.08.2009., ponedjeljak

Ljetni ljubić

Ne znam koliko ste se i jeste li se uopće u ljetno doba ikada u ranoj mladosti, a možda i kasnije, susreli s ljubavnim romanima. Meni je nekako ljeto vrijeme kad se obično sjetim te vrste literature. Naime, pokojna baka je čuvala gotovo sve časopise u kući na moru. Tako je imala jednu čitavu kutiju za veš ispred svoje sobe u kojoj se moglo naći starih brojeva časopisa „Svijet“, „Izbor“, „Danas“, koji su bili, kad gledam iz današnje perspektive, stvarno sjajni u svakom pogledu pogotovo uzevši u obzir vrijeme mraka u kojem su nastajali. Kad bolje razmislim, zanimljivo je kako nas nekada ograničavanje slobode govora potiče da govorimo i pišemo slobodnije i kreativnije, nego kad nam je to ustavom zajamčeno, ali nismo više spremni biti tako slobodni.

U svakom slučaju, osim tih časopisa, bila je tu i pozamašna hrpica raznih ljubavnih romana i meni omiljenih nastavaka Zagorkinih romana koji su izlazili nekada davno uz neke novine, kao dodatak. Sjećam se u nekoliko noći progutane „Tajne krvavog mosta“ i još nekih romana u nastavcima čijih se naziva ne mogu sjetiti... Ali se zato jako dobro sjećam atmosfere napetosti i tajanstvenosti koje bi me obuzimale dok bi ih čitala, takve gladi za daljnjim nastavcima i potpunog razočaranja kada bih otkrila da neki nedostaju. Naravno, mogla sam sve to pročitati kasnije u Zagrebu u obliku knjige, ali to nije više bilo to. Ljeto, more, prve ljubavi, neizvjesnsot pri spremanju za izlaske...sve je to davalo jednu posebnu atmosferu pri čitanju i proživljavanju Zagorkinih likova. I zapravo se najviše sjećam tih ljubavnih opisa, nesretnih okolnosti koje su se u ime nevjerojatno jake ljubavi i odanosti otrpile i ponekad i čitav životni vijek u tajnosti čuvale i čekale, pravi trenutak.

Tih pravih trenutaka bilo je u ljubavnim romanima lakšeg pera puno više i nekako su se brže izmjenjivali, bez tako isprepletenih pripovjedalačkih zapleta, opisa i detalja. Bile su to, sada mi je to jasno, instant priče sve više-manje pisane po nekom sličnom obrascu, a svejedno sam se mogla zaljepiti za njih i proživjeti ih od početka do kraja. Sjećam se da sam već i u toj ranoj mladosti bila svjesna kako je to nešto manje vrijedno, danas bih možda rekla šund-literatura, ali svejedno sam se svjesno prepuštala da me obuzmu te priče kojih se uopće više ne sjećam jer nisu ostavile neki trag u smislu sadržajnog sjećanja. Ali su mi ostavile trag emocionalnog sjećanja proživljenih sudbina, te vječne nemogućnosti da se ona prava i istinska ljubav ostvari jednostavno, bez puno zapreka i da po mogućnosti traje. Ali na kraju ipak nekako pobijedi sve prepreke i obično sretno završi. I premda će vjerojatno svaki imalo obrazovan ljubitelj čitanja, vjerojatno zaobići takve kratke ljubavne priče koje su izlazile i vjerojatno još uvijek postoje u ženskim časopisima, ne mogu se oteti dojmu da su one isto tako dio našeg svakidašnjeg života, bez obzira kojem taboru, sloju, kasti - kakogod hoćete - pripadali. Kako?

Pa oni klasični i takozvani ozbiljniji pisci već su davno napisali svjetske ljubavne priče i pjesme koje su postale upravo dio nekog klasičnog obrazovanja. Obično su rijetko posvećeni samo nekom ljubavnom odnosu, jer to valjda odaje neko siromaštvo pisanja ili se odmah povezuje sa manje zahtjevnom (pogotovo nekada) ženskom publikom kojoj je dovoljna provala emocija, a ne sadrži onu neku dubinu i oštricu filozofije društva, povijesti i sl. Pa je i u Ani Karenjinoj obrađen čitav jedan svijet i nekolicina društveno-povijesnih odnosa u koju je onda ukomponirana jedna tragična ljubavna priča. Ne moram ni spominjati vjer da su te ljubavno-književno vrijednije priče ili pjesme ostale u mom sjećanju kao tragičnije od onih iz ljubavnih romana u raznim časopisima.

Ne znam je li dubina i vrijednost proistekla iz većeg razumijevanja stvarnog života u tim djelima ili je ozbiljnija ljubavna literatura utjecala da se one prave i duboke ljubavi percipiraju obično kroz nemogućnost i tragičnost. U ovim jeftinijim romanima se nije toliko filozofiralo, sve je išlo brzo i moglo je i sretno završiti. Trebalo je obično biti samo dovoljno uporan . Dakle, kako te ljubiće prepoznajem i doživljavam u svakodnevnom životu?

Volim slušati priče ljudi i zanimaju me sudbine i životni putevi, posebno vezani uz taj ljubavni dio. I obično kada dđjem kod ljudi do tog dijela, izoliram svoja pitanja od nekih sociološko-društvenih utjecaja i sličnih okolnosti i zanima me samo ljubavna priča. Nedavno sam, od jedne žene čula njezinu i gotovo kao i svaki puta do tada sam se uvjerila kako život piše romane, ako se sjećate te uzrečice iz nekad nezaobilazne Arene. I premda bih mogla zaključiti kako su i u stvarnom životu prave ljubavi nekako propuštene, uništene što od okoline, što od vlastite nemogućnosti i slabosti da ih sačuvamo, pa su po tome zapravo dosta sličnije nekim klasicima svjetske književnosti, onaj" ljubić-dio" dolazi do izražaja u pripovijedanju. Danas više nije običaj da si prijatelji pišu duga pisma u nastavcima, da se opisuju neki odnosi do u tančine, osim ako se ne radi o profesionalnim piscima ili pjesnicima. Ljubavni odnosi prepričavaju se brzo, baš kao sto i priliči dobu koje je puno stresa i kroničnog manjka vremena. Pa ja u toj sažetoj dramatičnosti koja ne ostavlja vremena za neki opis rasta odnosa, već ga sažima u nekoliko rečenica, prepoznajem taj ljubić-efekt.

Tako mi na pamet pada zadnji primjer moje dobre poznanice koja mi priča svoju ljubavnu priču: „Nakon prvog braka sa troje djece, našla sam ljubav svog života s kojim sam bila srodna duša. Tako smo se dobro razumjeli i snažno voljeli, a on je prihvatio moju djecu iz prvog braka kao svoju.“ Sjajno... Ali ljubavne priče obično imaju neki zaplet, sretno završavaju u bajkama i u ponekom ljubavnom romanu. No da ostanem na stilu iznošenja... Međutim, u priču se uplela njegova familija, ponajviše mama. Joooj, koji poznati obrazac, pa taj sjajan tip je neka vrstamaminog sina (svi su više manje neka podvrsta, osim siročadi i prinčeva-kaže jedna moja prijateljica) . Ja se uvijek nanovo naivno pitam kako je moguće da netko tako dobro povezane srodne duše razdvoji? Ali da ne kvarim priču svojim upadicama...„I na kraju smo se razišli. Ja sam strašno htjela dijete s njim, krunu naše ljubavi, a on je smatrao da nam je troje djece dosta. I onda sam upoznala svog drugog muža (s pravom ljubavi nije bila u braku) i odlučila imati dijete s njim, premda je ta želja bila izvorno vezana uz onog pravog i jedinog. Čak sam ju i nazvala po jednoj našoj priči.“ Tu je malo zastala, očito joj je bilo teško dok je pričala. A onda je nastavila: „Sreli smo se nakon nekog vremena, slučajno u dućanu. Otišli smo na piće i pričali o svemu. O tome kako smo nekada bili zajedno, kako si nedostajemo i kako bi bilo lijepo da se vidimo. On je slobodan, ne može se skrasiti, ja sam u nesretnom braku s čovjekom kojeg ne volim.“ I opet se ja pitam u čemu je problem? I stiže mi odgovor u nastavku priče: „Trebalo bi djelovati protiv njegove familije, protiv sadašnjeg supruga, otrgnuti djetetu oca uz kojeg je vezano... Komplicirano, čovjek nije sam, treba misliti na djecu...“ i tako priča za sada završava prilično nesretno. Nastavak slijedi. A kraj se još ne zna, premda je vrlo mala vjerojatnost da će se njih dvoje opet spojiti.
Ipak sam dobila dojam da kad si tako pričamo svoje životne ljubavne priče, nekako nedopustivo sažimamo i prelazimo preko tolikih slojeva, jer treba raditi, stvarati, brinuti se. I nema se vremena ni snage za analiziranje, suočavanje, rješavanje tih kompliciranih situacija koje nastaju najviše zbog nedostatka hrabrosti, možda i one mladenačke ludosti koja više nije primjerena... ili tko zna čega.

I tako slušam te kratke snažne ljubavne priče, gutam ih kao pravi ljetni ljubić i pitam se kako nekima uspijeva čitav život provesti uz nekoga tko nije njihov suđeni ili suđena i postoji li zapravo ta neka fatalna veza i prepoznavanje, ili smo skloni idealiziranju (mi žene, posebno) pa se zapravo radi o nekim drugim jednostavnijim biološko-sociološkim sklopovima koji nas drže zajedno i bez nepotrebne tragične dubine. Izmišljamo li ju nekada sami, da bi si olakšali neko teško razdoblje i našli utjehu u onom zamišljenom partneru jer ovaj uz nas nije uvijek onakav, kakav bio mogao biti onaj drugi, da smo ostali s njim? Može li se prava ljubav zaista s vremenom osjetiti ili čak i naučiti, baš kao što su nekada neke majke govorile svojim kćerkama kako ni one nisu odmah na vjenčanju voljele njihove očeve, ali je ljubav s vremenom došla. Može li Božji blagoslov i molitva utjecati da brak postane ono sveto mjesto ljubavi kakav bi trebao biti? Ili se radije okrećemo ljubavnim pričama u kojima je Bog prisutan samo kod zaklinjanja u njegovo ime, a zapravo sve vrvi od strasti i ljudskih osjećaja bez te transcedentalne upućenosti para na onoga koji ih može možda još dublje spojiti.? Odgovora je možda mnogo, a možda ih nekad niti nema...već se jednostavno živi bez njih. Ipak će ljubavne priče, kako one književno vrijednije, tako i one za manje zahtjevne, biti zanimljive. Još me muči odgovor na pitanje zašto su sretni završeci nekako umjetnički manje vrijedni? Podrazumijeva li patnja i u ljubavnim pričama onu dubinu i analizu koja nam u jednostavnoj sreći izmiče?

Kako bilo, danas je Savršeni na naš gramofon stavio staru singlicu na kojoj na jednoj strani Josipa Lisac i Miro Ungar u rock operi Gubec-Beg pjevaju Ljubavnu pjesmu koja odiše srećom, dok na B strani singlice Ladarice pjevaju Baladu o nesretnoj ljubavi. Ja si rado odslušam obje strane i pokušavam se sjetiti, osim one o Johnny Cashu, još neke stvarne ljubavne priče koja završava sretno. Ima ih sigurno, a možda i vi znate koju. Gospođi Ani Žube ostavljam one izmišljene, a književnim teoretičarima a i kritičarima da donose sudove o (ne)kvaliteti takvih uradaka. Do tada gutam ljubiće u verbalnom i glazbenom obliku. Jer ovi pisani u knjigama (kao npr. Schlinkova „Žena kojoj sam čitao“) me odmah zaokupe povijesnim temama poput nacionalsocijalizma i kolektivne krivnje. A to nisu teme za jedan ljetni ljubić, kada se prepuštamo ljubavnim emocijama... Zar ne?
- 16:11 - Komentiraj (20) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se