MonoperajAnka




Blog.hr




MonoperajAnka Home
U nedostatku vremena za češljanje po listama, otkrila sam uglavnom one blogere koji mi se sami jave, tj. ostave komentar ... neki su stalno tu, a ima i stalno novih.
Dobro mi došli svi!




MonoperajAnka E-Mail
... nemam nekih opakih ambicija, jednostavno ću neke svoje misli podijeliti s nekim koga zanima ...

MALI RJEČNIK MonoperajAnke Jr.
Tommimiđeri = Tom & Jerry
Ivaj = Ivan
pukovati = kupovati
pukaonica = kupaonica
mačuju se = mačevaju se
ja ti budem velila = ja ću ti reći
pirureta = pirueta
klopovac = poklopac
prokolica = trokolica
tobonak = tobogan
pikava voda = Jamnička
gimagama = kišobran
peblete = tablete
Dućanice = Kućanice
ustrujila = uključila u struju
mamino, menino = mamino, moje
goluf = kolut (npr. naprijed)
kotumenti = dokumenti
dindon = muški spolni organ
Šuma stribovora = Šuma striborova
gabelica = vilica
špikote = piškote
kadevade = Badewanne tj. kada
štajnčić = kamenčić
karotica = mrkvica
murmelica = pikulica
izaime = prezime
Zejuitenvize = Jesuitenwiese (u Prateru)
odbliži me = odmakni me od stola
pupica = lutkica
mrveno = jako malo, sitno
olovo soko = oko sokolovo
grudnik = rudnik
grčka meteorologija = grčka mitologija
mrv = crv


Pregled tekstova
Metastaze društva
Ženska samosvijest
Domoljubni odgoj ne poznaje granice
Dnevnik propadanja ili navodnog rasta?
Gibonni u Beču
Caru carevo, Bogu Božje
Politika i glazba...
Emancipacija na balkanski...
Pozivnica...
Uoči rođendana
Austrijski "Ples sa zvijezdama" – uživo
Damir Stojić kod Stankovića
Domovinski čušpajz
"Stare kosti...
"Zajedničko slavlje mira"
Ne-zaustavljeni glas
Natjecanja i nagrade
Političari – zabranjeni ljudi
Desetljeće bračne sreće
Krenuli smo u školu...
Tko je naš bližnji na godišnjem odmoru?
Ribarenje i ribarsko prigovaranje 2010.
Winxice protiv Starwarsa
Pale sam na svijetu
Varšavska-intuitivno
Majko moja!
Ona lebdi...
"Kad si već na nogama...
Što (mi) znači nositi križ?
Zašto me (između ostalog) nema
Rođendansko kazalište lutaka
Zbogom Speedy
Kršćanska načela po farizejima
Tko mljacka barke?
Tata je osvojio bokal!
Naš prvi Flohmarkt
Ljetni ljubić
Odmor nakon godišnjeg odmora
Majčin Dan
Školovanja, titule i sl.
Batina je iz Raja izašla - 2. dio
Batina je iz Raja izašla
Linzer Torte
Mir na Zemlji - On s Marsa
Sveti Nikola je bio Turčin!
Imamo gramofon!
Dobri duh Casper
Oliver u Konzerthaus-u... ili o perspektivi
Meditacija o Svjetskom danu hrane...
Kad igračke ožive
Tko je Antonija Balek?-O efektu medalje
Jesu li Podravci škrti?
Tour de Podravina
Novaljski trijatar-2.godina
Sjećanja (po moru)
Ludi provodi, morski...
Mediteranski (ne)red
Odmor nakon godišnjeg odmora
Zasluženi odmor
Nogometno ludilo...
Maratonka
Tko ima bolje luđake?
Rattatouile
Majstor u kući
Tko je ovdje lud?
Predrođendansko ludilo
"Pjesma" umjesto posta
(Ne)privlačnost križa
(Ne)slavlja razna...
Rođendanske čestitke djevojčici
Znate li vi tko sam ja? Pa, taj i taj...
Poziv na građansku bunu!
Filozofija života za štednjakom
Dragi Lastane!
Zaboravljeni Božić
Plivam!
Na čemu si ti?
Tko su naši junaci?
Prelaženje granica... ili "Kad će braco?"
Anđeli koji se smiju
Kad domaja krvari
Papa, kineska haljina i pumpa-dućan
"Sve što vam treba je ljubav...
Nesreća dolazi tri puta zaredom
Novaljski trijatar
Servis na moru
Morski pozdravi
Selidba...
Kada reći zbogom?
Počelo je...
Oluja svih oluja...
Izgubljeno-nađeno
Priča sa zadanim riječima
Reci mi nježno, nježnije...
Hvala gospodine Miliću..._______(Xportal)
Poziv za gospodina Mandića_____(Xportal)
Blogo-rođendanska promišljanja
Integracija u tijeku
Bazeni i čevapi
Zbogom Supekovom humanizmu _(Xportal)
Noćna mora - antiDora
Noćna mora - antiDora _________(Xportal)
Prve tri su najvažnije...
"Pustite malene k meni"
Falco - austrijski pjesnik
Falco kao pjesnik ______________(Xportal)
Gavran ili svraka, oprost i dr...
Ljemetija
Sretna 2007!
Božić bez Ane... Uskrs bez Irene
Jaje od guske
Čini li uspjeh smisao?___________(Xportal)
Beču Mozart-Zagrebu narodnjaci(Xportal)
Ispovijed
Tko se boji Sv.Nikole... ________(Xportal)
"Pošten - j...n"
Pioniri maleni _________________(Xportal)
Austro- Ugarska birokracija ____(Xportal)
Prevareni i poniženi ... ________(Xportal)
Kapitalizam u obrazovanju
Licht in der Laterne,
Mali ovisnici
O mrtvima sve najbolje
Akumuliranje cinjenica...
Lange Nacht der Museen - 2.put
Majčinstvo i karijera
Dogodilo se...
Vienna World Records Day 2006
Djevojčicin čušpajz
Jesen u mom gradu
Dobro i loše
Kulturološko - bračne razlike
Madžarski turizam
Nije u šoldima sve...
Pjesma povratnice (umjesto posta)
Bye, bye mašem svima ...
Društvo znanja ili SF
Gastiči, dotepenci i dr.
Nogometna histerija
Vjerski turizam na austrijski način
Evo banke cigane moj...
Uskrs na groblju
Upoznajte Krešu!
Rođendanska antidepra
Kako sam postala izdajnica?
Hvala Blogu...
Beč - veliki pseći WC
Profesionalnost i podobnost
"Teta, darf ich bombe?"
Zločin i kazna
A i tata ima dvojku...
Dvije su mi godine tek ili već
Ljubav
Austrijski impresionizam
Umijeće (blogerskog) putovanja
Kondore...javi se
Griessknödel mit Zwetschkenröster
Novi život vrtićki
I skuhali su nam...
Što nam kuhaju Sv.Nikola i Djed Mraz
Slučaj Duje ili dvostruka mjerila
Aquashow 2005
Bečki sportski festival 2005.
Glorija - iza kulisa
Imam koncept
Nedjeljne misli
Sretno dijete
Privatni i javni govor
Očinstvo
Gotovani, na gotov´s!
Ružno pače
Petoljetka
Tata, kupi mi auto
Ni o čemu...
Bolest...
Ribarenje i ribarsko prigovaranje
Pakiranje
Stari morski vuk
Planska gradnja
Morski doživljaji MonoperajAnke
Pepe-pljuga
Vratija se Šime...
Sitne duše slovenske
Odoh ja...
Predizborne jagode
Rušitelji tabua-bečki hedonizam
Eurosong
Priča iz Hrvatske
Kraj svijeta?
Praznik sporta
Crvenkapica i ostale bajke...
Niš' ne kužim,ali imamo Papu
Kupujmo hrvatsko!
"Budeš ti vidjela"
Sretan mi rođendan
Ivan Pavao II - trag u vremenu
Sanjala sam Uskrs
Vratila sam se...
Proljetna generalka
Stiglo je proljeće!
Dan drugi...
Igranje sa Suncem,dijeta...
Čestitka za Mr. Perfect-a
Sretan Dan žena!
Čovik je čovik, a pas je pas
Iskustvo
Ajd' baš da probam...
Čega ćete se odreći u Korizmi?
Sportski vikend...pobjede i porazi
Što sve žene rade za dva jaja
Mali vodič kroz Beč
Teletubbiesi
Prosvijetlite me...
SPP - još nije gotovo
...i Nova godina
Sretan Božić
Čola je zakon
Na svijetu postoji jedno carstvo
Kaj vi ljudi nemate pametnijeg posla?
Advent u Beču
Najbolje hrenofke i Hašekov Švejk
Hrvatska je jedna vrlo katolička...
U zdravom tijelu zdrav duh!
Take the money and run
Sretan rođendan!
Dragi i drage moje...
Informiraj me o svemu
Tražili ste, gledajte!
Sjećanje na Irenu
Rubens iz dječjih kolica
Gdje je mladost nestala?
Zmazanoća je in
Smeće
Lange Nacht der Museen
Barbarella
Pasija-1.dio
Vau, postala sam "almost"cool
Tim bildingi i ostala menađerska...
Nemam kaj za dodati...
Esterajhersko (ne)znanje
Sir i vrhnje...u ulici jorgovana
Dolje monopolisti!
Meteoropatija
Umtausch, bitte!
Kaj su to neke feministice na Blogu?
Hoćemo li plaćati blog?
Susjeda i ostale ženice
Hrvatski lopovi
Ima još nešto...
Što je meni blog?
Terorizam je došao...
Zakaj ja ne volim ponedelek...
Bravo dečki!
Novalja mog djetinjstva
Sportski novinari
Šuvarova generacija
Cool, happy iliti hepi, sex...
Naplatne kucice,granice
Ne dam se u auto
Vatreno u Europu
Biti mama

CreativeCommonsLicense
Creative Commons License

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom:
- Imenovanje
- Nekomercijalno
- Bez prerada

< veljača, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

20.02.2008., srijeda

Znate li vi tko sam ja? Pa, taj i taj... novinar

Ovu rečenicu nekih vrlo samoživih novinara, nisam jednom čula, istina, ne uvijek uživo, ali od ljudi kojima vjerujem, pa ih uzimam kao istinite.
Naime, već neko vrijeme razmišljam o tome u kojem pravcu odlazi novinarstvo općenito, pa onda i ono u domaji.
Budući da sam i sama radila kao novinarka, voditeljica i urednica u tiskanom, televizijskom, i najviše radijskom novinarstvu, pretpostavljam da sam dobila prilično dobru sliku, premda me zadnjih osam godina nema u domaji, pa uzimam u obzir i promjene koje nisam doživjela na vlastitoj koži. Iako se moj profesionalni interes usmjerio u sasvim jednom drugom pravcu, pokušavam i dalje ostati informirana, koliko mogu, s obzirom da ne mogu gledati sve hrvatske televizijske programe, u Beču gdje živim.
Ali su mi dostupne novine (putem Interneta) i radijske postaje. A činjenica da je i blog postao izvor mojih informacija i to onih koje ne pate od cenzure (osim one auto-cenzure) pa mi se često čine objektivnije i zanimljivije od nekih službenih glasila ili novinskih članaka.
Ono što pak kao neki obični gledatelj kojem treba pojednostaviti (kovanica gospodina Bage, kojim ću se kasnije pozabaviti) ipak jasno vidim je činjenica da se dogodila hiperprodukcija raznih voditeljica i voditelja sumnjive novinarske, jezične ili bilo koje komunikacijske vještine (da opće znanje kao podlogu ne spominjem) koji uglavnom zadovoljavaju kriterij lijepog ili oku ugodnog izgleda, dakle atraktivnost i popularnost.
Bez obzira kako su tu popularnost stekli, to naime za voditeljski posao očito više nije važno. I tu ne želim biti na liniji tko se nije školovao nema što tražiti u tim vodama jer smatram da za dobrog voditelja nije nužno presudno obrazovanje, ali onda bi barem trebali postojati neki standardi na tim televizijama ili radio postajama koji bi se trebali poštovati.
Jer istina je da ni prije voditelji nisu završavali neke škole za voditelje, ali su se vlastitom voljom za učenjem poštivanjem standarda i nenametljivošću, s vremenom profilirali u više ili manje bolje stručnjake, kako je to u svim profesijama.
Ono što mene užasava kako kod voditelja, tako i kod novinara ili urednika-voditelja, je činjenica da sebe stavljaju u prvi plan, a sve ostalo podređuju onda tome. Po meni je zadaća voditelja da vodi (na što ujedno i sam naziv upućuje) neku emisiju na način da ju samo usmjerava, a ne da iznosi svoje osobne stavove (za to postoji forma komentara), ponavlja gostima kako je on ovdje glavni i kako je to njegova (ili njezina emisija, pa možete čuti i karakteriziranje i komentiranje stavova nekih gostiju od strane voditelja i to u stilu: " A jeste neki, sad pokušavate izbjeći odgovor!" ili "Ja se uopće ne slažem s Vama" ili "Tu se s vama slažem" i sl.
Ma što se vi gospodine Bago ili gospođo Novak-Srzić ili Čuljak-Šelebaj imate slagati ili ne slagati sa Vašim gostima????Ili drukčije rečeno, koga zanima Vaše mišljenje o nekoj temi?. Mene zanimaju različita mišljenja stručnjaka iz nekog područja, a onda želim sama odlučiti o tome da li mi je netko vjerodostojan, što smatram ispravnim ili istinitim, a što ne.
Kada tako gledam, onda mi se isto tako jako neukusnim čini nepristojnost i bezobrazluk nekih voditelja prema nekim gostima, bez obzira kojoj opciji pripadaju i da li ih se s pravom razotkriva u njihovim nedosljednostima ili lažima. Zapravo, nemam ništa protiv razotkrivanja ili novinarskog rešetanja, ali mi nije svejedno na koji način se ono provodi.
Tako neću nikada zaboraviti emisiju Aleksandra Stankovića (emisiju Nedjeljom u dva rado pogledam) sa Nenadom Ivankovićem.
Taj gost mi se osobno ne sviđa, ni kao novinar ni kao čovjek. Ali način na koji ga je Stanković počeo ispitivati je bio toliko nepristojan i agresivan da je na kraju taj meni antipatični gost ispao veći profesionalac od Stankovića. Što mi je žao, jer onda i to razotkrivanje gubi na vjerodostojnosti.
Sličan primjer je intervju Mislava Bage sa premijerom Sanaderom.
Ne razumijem, je li bezobrazluk (kojeg neki političari možda i jedino razumiju, ali sad nije riječ o tome) zaista neophodan da se dobije odgovor. I tješi me Goran Milić kod kojega vidim da je moguće postaviti i neugodna pitanja pristojno i isto tako pristojno inzistirati na odgovoru.
Izgleda da je možda zaista istinita navodna izjava tog profesionalca kako on smatra da nije toliko dobar, koliko su drugi loši.
A zašto su drugi loši? Pa pogledajte bilo koji prijenos ili emisiju, gdje se stalno u svakoj najavi aludira na privatan život voditelja...Tako svi znamo da je Nikolina Pišek sa Kristijanom Curavićem, ali ne iz žutog tiska nego sa nekog prijenosa na državnoj televiziji...Ili prvo doznamo sve o njezinim noktima, kako bi onda ona mogla suvereno porazgovarati sa Janicom Kostelić, naravno ne o skijanju, već o Janičinim noktima. I sve se vrti oko voditelja, oko njihovih navika, stila života... Oni zapravo postaju vijest i informacija. Naravno da ne zagovaram neku sterilnost u prijenosima, ali postoje diskretniji i istančaniji načini da se nešto da do znanja, bez da se pretjerano upućuje na svoju osobni veličinu.
Radio-novinarski-ego-tripovi su mi omiljeni. To su oni koji obožavaju slušati svoj glas bez obzira na rezanje pjesme koju možda s uživanjem slušate, jer oni će vam u stilu pričam samo da pričam zaželjeti ugodnu vožnju ako ste u autu, ugodno slušanje ako ste doma ili kuhate ručak ili....ne znam što, već će oni sve moguće nabrojati, a da vam pritom neće dati neku važnu informaciju. Ali eto, čisto da ih slučajno ne zaboravite, kako su oni dragi,dobri, misle na vas i imaju tako divan umirujući glas....poput Sonje Šarunić.
Da parafraziram Bareta: "A gdje je nestala informacija?"
I što je danas uopće više informacija?
Istina, postalo je nekako pomodno žaliti se na žutilo u novinarstvu, ali to je činjenica.
Isto kao što je činjenica da ljudi traže ono što im se nudi i da djeca uče od onoga što im je ponuđeno. Gospodin Matija Babić je na tome izgradio svoju poslovnu karijeru. Iako se u njegovom slučaju radi o čovjeku koji očito ima veze sa novinarstvom ili vođenjem jednog portala, neupitno je da to veliko poštivanje onoga što publika želi smanjuje standarde, jer publika je uvijek željna više i više (ne nužno kvalitete, već razotkrivanja i banalnosti), a malo je onih koji znaju reći gdje je granica. Ili onih koji će se uopće držati nekih granica, čitatelji su izgleda neka neprikosnovena stručna masa kojoj se onda treba sve podređivati (hm, otkuda mi je poznata ta masovna psihologija?).
I zapravo se radi ne toliko o nestručnosti ili neprofesionalnosti, koliko o jednoj etičkoj opredijeljenosti koja onda prihvaća sve što vole mladi bez neke alternative ili ne daj Bože nekog pretjeranog filozofiranja, jer stvari su jako jednostavne. I neka budu, i neka ljudi imaju i takve brze, jednostavne informacije na raspolaganju. Ali odabir informacija koje se onda ipak serviraju su bez alternative.
Jedan od najstrašnijih primjera tko je sve danas novinar i to urednik i novinar-istraživač je primjer gospodina Pukanića.
On je od fotografa ili fotoreportera slikajući zgodne komade, nekim nevjerojatnim čudom, kakvo je, po meni (ovo je ipak moj blog, jel' Bago?) moguće samo u kafkijanskim preobrazbama vrlo ambicioznih malograđanskih tipova koji se žele potvrditi u svijetu velikih novinarskih faca.
Osim o činjenici da se radi o polupismenom gospodinu (jednom prilikom sam se dopisivala s njim) koji svoje novinarstvo temelji na aferama i urotama zavjere koje su očito zanimljive narodu gdje nema kruha, ali ima igara. Dok sam gledala Novo novo vrijeme, film Igora Mirkovića, nisam mogla doći k sebi od onih scena gdje urednik Puki predlaže nesuvisle bombastične naslove, a stari novinarski lisci mu pokušavaju što lukavije do kraja redigirati svaku riječ, jer ipak treba od nečeg živjeti, a zamjeriti se onome tko te plaća i nije neka profitabilna fora.
Ako ga je netko gledao nedavno kod Stankovića, mogao je lijepo vidjeti kako je on zapravo jedna jako velika faca, njega se zove u sve relevantne emisije, on je ona siva eminencija, on zna sve tajne u stilu alanfordovskog Broja Jedan (hvala Savršenome na ovoj opaski), on si je sa svima na ti, on svih upozorava kako i što trebaju napraviti, od Petrača do Gotovine....Kakve veze to s novinarstvom ima, teško je više reći. A zapravo me kao prosječnog, običnog gledatelja i ne zanima tko je koga, kada i zašto, jer na kraju krajeva ne vjerujem (kao prava Hrvatica ) nikome, ili u ovom slučaju, ne vjerujem njemu.
Ali ono što kao neobična gledateljica vidim je jedna prilično krnje ili naknadno obrazovana i profesionalno nekompetentna osoba malograđanskih stavova koja je u stanju izjaviti kako mu je bahatost strašna...O Bože, smiluj mi se...
A smiluj se i svakom novinaru u domaji, koji pokušava zadržati svoju neovisnost, etičnost i profesionalnost na nekoj pristojno razini (znam znam, rastezljiv pojam, ali moram ostaviti slobodu stavljanja osobnih granica zar ne?).
A ima ih još i te kako...Istina, dosta im je teško preživjeti u tom svijetu velikih novinarskih i voditeljskih faca, pa nekako uvijek budu maknuti s pozicija. A zamjene ih oni agresivniji, glasniji, navodno jako neposredni i vrckasti poput Barbare Kolar ili još duhovitijeg Duška Čurlića. Ali taj par je jako rado gledan, što potvrđuju i nagrade publike. I premda se mogu tome do preksutra zgražavati, ono što me doista zabrinjava je činjenica da je Mislav Bago dobio godišnju nagradu struke.
Dok su ljudi poput Tihomira Ladišića ili Branimira Pofuka, nekako preko noći nestali, barem sa HTV-ovih prostora.
Jedan od maknutih je i moj bivši kolega, vrlo draga i poštena osoba, čiji e-mail je nedavno stigao do mene, pa vam ga s njegovim dopuštenjem stavljam na raspolaganje i pozivam na komentare, slobodne, necenzurirane, dugačke, komplicirane, kratke ili sasvim jednostavne, Molim samo da imaju veze sa temom i da budu pristojni...Pa evo

Drage kolege,

Neću vas puno zagnjaviti, nije lančani mail.
Zovem se Tomislav Šovagović, rođen sam u Šibeniku, imam 31 godinu, radio sam u sportskoj redakciji NOVE TV od 15.11.2004.
Radio, jer možda ste čuli, ili tek ćete sada pročitati, dobio sam otkaz prije nekoliko sati.
Usmeno, u iščekivanju zakonski obaveznog pismenog otkaza s obrazloženjem.

Kolega Domagoj Pancirov također više nije dio sportske redakcije, ponuđen mu je posao na portalu dnevnik.hr.
Jedini grijeh mog kolege jest što više od četvrt stoljeća godina prati sport, i što ima u malom prstu sve sportske priče, rezultate, analize...
I što njegovi prijenosi nerviraju generalnog direktora ove kuće Dražena Mavrića.
Moj minus jest što nisam pristajao na stalne zahtjeve od strane Ive Gačić i ostalih urednika da se radi takozvani infotainment (ma što to značilo- ozbiljni, a žuti), već sam oduvijek težio raditi afirmativne priče o sportašima.
Možda ćete reći «moraš slušati šefove», moja želja od prvog dana jest bila obavljati novinarski posao časno i pošteno. Ali, kao diplomirani novinar, s obranjenom radnjom o novinarskoj etici, često sam imao problema sa žutilom u novinarstvu koje smatram isključivo jeftinom prilikom da polupismeni ljudi uđu u medijsku mašineriju. Koja se dobro prodaje.
A novinari ne bi trebali samo informirati, infotainmentirati, već i formirati ljude.
Pa makar i one koji nemaju doma people-metar, taj moderni daljinski upravljač naših sudbina.
Ne morate se složiti, ali doista mislim da su naši odlasci (ili premještaji, kako vam drago) dobar pokazatelj da kriteriji ne postoje (jer ovdje ekonomisti ocjenjuju i odlučuju o sudbinama novinara), te da svatko od vaših i naših može završiti na ulici.
Ako niste dio sustava.
Ili ako razmišljate svojom glavom.
Reći ćete «lako je njemu ovo napisati sada kada je dobio nogu!».
A nikada mi teže nije bilo pisati.
Čovjek sam s diplomom koja se ovdje nimalo ne cijeni, dovršavam i diplomski rad na Institutu za teologiju, imam radno iskustvo na tri radijske postaje, dobio sam u životu nekoliko priznanja za poeziju i kratke priče, napravio na stotine televizijskih priloga, izvještavao s velikih sportskih događaja, ali to ništa ne znači nadređenima.
Ne utvaram da sam Jerry Maguire, niti Tom Cruise, ne propagiram scijentologiju,
ne tražim podršku, štrajk, ali...

Volio bih da zadržite ideale, dragi moji iz Informativnog programa, ali i da budete svoji, da razmišljate vlastitom glavom, da ne dopustite nikome da vas ucjenjuje raznim shareovima, te da svaki razgovor završava «novinarstvo je takav posao.»
I da vam se uvaljuje radno vrijeme koje ni u «Robinji Isauri» nije viđeno.
Iva Gačić nazvala me 2006. gramzivim jer sam se drznuo pitati zašto smo imali samo 47 eura dnevnice (bez toplog obroka), kada su svi imali 70 eura na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Njemačkoj?
Kao, imamo interni pravilnik (valjda) koji ne poštuje Odluku Vlade RH o visini dnevnice (Narodne novine broj 148/2005 – Republika Njemačka - 70 eura), što se potvrdilo i prilikom moga zadnjeg putovanja u Norvešku (umjesto 80 eura, kolega Mišo Maoduš i ja dobili smo bijednih 48 eura za 4 dana).
Ali znate kako to ide, «to je nagrada, vidjeli ste srebrne rukometaše!»...
A gdje završi razlika u dnevnicama? To samo revizija zna.
I tako bih mogao unedogled, ali dosadio bih i svakom strpljivom čovjeku.

Želim vam svaku sreću u nastavku rada na Novoj TV.
Marko Kuman, Igor Knežević, Ivica Kovačević, Goran Jovetić, Lana Kazensky, Domagoj Pancirov, Juraj Sajfert, Bruno Berger, prije toga Boris Mišević i još mnogi drugi, neka mi ne zamjere, svi su otišli ili su premješteni..
Je li to baš sve moralo tako završiti?
Netko će jednom morati reći: DOSTA JE BILO...
Unatoč svim kreditima, obavezama, obiteljima, životnim nedaćama.
Ponos je zadržati čisti obraz.
Želim i vama sličan osjećaj.
Ne dopustite da vas gaze kao kiseli kupus.

p.s. da ne pričam o parkingu, blatu, vanjskom sjaju, «Farmi», jumbo plakatima, «mojim novim majicama» i ostalim sitnim dušama. I kad već nemamo sindikat koji bi zaustavio ludosti, ne zaboravite da po Pravilniku o radu (članak 34) imate pravo na najmanje 12 radnih dana neprekidno godišnjeg odmora. Ne dajte da vam bešćutno uzimaju ta dva dana svake godine.

Napisano u besanoj noći s 29. na 30. siječnja ljeta Gospodnjeg 2008.

Tomislav Šovagović
Za prijatelje Šova

Da se ne rastanemo u tišini, malo poezije za kraj:

«Što je život? Mahnitanje.
Što je život? Puste sanje.
Prazna sjena što nas ovi.
O, malen nam dar je dan
Jer sav život to je san.
A san su i sami snovi!»

Pedro Calderon de la Barca

- 10:07 - Komentiraj (13) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se