MonoperajAnka




Blog.hr




MonoperajAnka Home
U nedostatku vremena za češljanje po listama, otkrila sam uglavnom one blogere koji mi se sami jave, tj. ostave komentar ... neki su stalno tu, a ima i stalno novih.
Dobro mi došli svi!




MonoperajAnka E-Mail
... nemam nekih opakih ambicija, jednostavno ću neke svoje misli podijeliti s nekim koga zanima ...

MALI RJEČNIK MonoperajAnke Jr.
Tommimiđeri = Tom & Jerry
Ivaj = Ivan
pukovati = kupovati
pukaonica = kupaonica
mačuju se = mačevaju se
ja ti budem velila = ja ću ti reći
pirureta = pirueta
klopovac = poklopac
prokolica = trokolica
tobonak = tobogan
pikava voda = Jamnička
gimagama = kišobran
peblete = tablete
Dućanice = Kućanice
ustrujila = uključila u struju
mamino, menino = mamino, moje
goluf = kolut (npr. naprijed)
kotumenti = dokumenti
dindon = muški spolni organ
Šuma stribovora = Šuma striborova
gabelica = vilica
špikote = piškote
kadevade = Badewanne tj. kada
štajnčić = kamenčić
karotica = mrkvica
murmelica = pikulica
izaime = prezime
Zejuitenvize = Jesuitenwiese (u Prateru)
odbliži me = odmakni me od stola
pupica = lutkica
mrveno = jako malo, sitno
olovo soko = oko sokolovo
grudnik = rudnik
grčka meteorologija = grčka mitologija
mrv = crv


Pregled tekstova
Metastaze društva
Ženska samosvijest
Domoljubni odgoj ne poznaje granice
Dnevnik propadanja ili navodnog rasta?
Gibonni u Beču
Caru carevo, Bogu Božje
Politika i glazba...
Emancipacija na balkanski...
Pozivnica...
Uoči rođendana
Austrijski "Ples sa zvijezdama" – uživo
Damir Stojić kod Stankovića
Domovinski čušpajz
"Stare kosti...
"Zajedničko slavlje mira"
Ne-zaustavljeni glas
Natjecanja i nagrade
Političari – zabranjeni ljudi
Desetljeće bračne sreće
Krenuli smo u školu...
Tko je naš bližnji na godišnjem odmoru?
Ribarenje i ribarsko prigovaranje 2010.
Winxice protiv Starwarsa
Pale sam na svijetu
Varšavska-intuitivno
Majko moja!
Ona lebdi...
"Kad si već na nogama...
Što (mi) znači nositi križ?
Zašto me (između ostalog) nema
Rođendansko kazalište lutaka
Zbogom Speedy
Kršćanska načela po farizejima
Tko mljacka barke?
Tata je osvojio bokal!
Naš prvi Flohmarkt
Ljetni ljubić
Odmor nakon godišnjeg odmora
Majčin Dan
Školovanja, titule i sl.
Batina je iz Raja izašla - 2. dio
Batina je iz Raja izašla
Linzer Torte
Mir na Zemlji - On s Marsa
Sveti Nikola je bio Turčin!
Imamo gramofon!
Dobri duh Casper
Oliver u Konzerthaus-u... ili o perspektivi
Meditacija o Svjetskom danu hrane...
Kad igračke ožive
Tko je Antonija Balek?-O efektu medalje
Jesu li Podravci škrti?
Tour de Podravina
Novaljski trijatar-2.godina
Sjećanja (po moru)
Ludi provodi, morski...
Mediteranski (ne)red
Odmor nakon godišnjeg odmora
Zasluženi odmor
Nogometno ludilo...
Maratonka
Tko ima bolje luđake?
Rattatouile
Majstor u kući
Tko je ovdje lud?
Predrođendansko ludilo
"Pjesma" umjesto posta
(Ne)privlačnost križa
(Ne)slavlja razna...
Rođendanske čestitke djevojčici
Znate li vi tko sam ja? Pa, taj i taj...
Poziv na građansku bunu!
Filozofija života za štednjakom
Dragi Lastane!
Zaboravljeni Božić
Plivam!
Na čemu si ti?
Tko su naši junaci?
Prelaženje granica... ili "Kad će braco?"
Anđeli koji se smiju
Kad domaja krvari
Papa, kineska haljina i pumpa-dućan
"Sve što vam treba je ljubav...
Nesreća dolazi tri puta zaredom
Novaljski trijatar
Servis na moru
Morski pozdravi
Selidba...
Kada reći zbogom?
Počelo je...
Oluja svih oluja...
Izgubljeno-nađeno
Priča sa zadanim riječima
Reci mi nježno, nježnije...
Hvala gospodine Miliću..._______(Xportal)
Poziv za gospodina Mandića_____(Xportal)
Blogo-rođendanska promišljanja
Integracija u tijeku
Bazeni i čevapi
Zbogom Supekovom humanizmu _(Xportal)
Noćna mora - antiDora
Noćna mora - antiDora _________(Xportal)
Prve tri su najvažnije...
"Pustite malene k meni"
Falco - austrijski pjesnik
Falco kao pjesnik ______________(Xportal)
Gavran ili svraka, oprost i dr...
Ljemetija
Sretna 2007!
Božić bez Ane... Uskrs bez Irene
Jaje od guske
Čini li uspjeh smisao?___________(Xportal)
Beču Mozart-Zagrebu narodnjaci(Xportal)
Ispovijed
Tko se boji Sv.Nikole... ________(Xportal)
"Pošten - j...n"
Pioniri maleni _________________(Xportal)
Austro- Ugarska birokracija ____(Xportal)
Prevareni i poniženi ... ________(Xportal)
Kapitalizam u obrazovanju
Licht in der Laterne,
Mali ovisnici
O mrtvima sve najbolje
Akumuliranje cinjenica...
Lange Nacht der Museen - 2.put
Majčinstvo i karijera
Dogodilo se...
Vienna World Records Day 2006
Djevojčicin čušpajz
Jesen u mom gradu
Dobro i loše
Kulturološko - bračne razlike
Madžarski turizam
Nije u šoldima sve...
Pjesma povratnice (umjesto posta)
Bye, bye mašem svima ...
Društvo znanja ili SF
Gastiči, dotepenci i dr.
Nogometna histerija
Vjerski turizam na austrijski način
Evo banke cigane moj...
Uskrs na groblju
Upoznajte Krešu!
Rođendanska antidepra
Kako sam postala izdajnica?
Hvala Blogu...
Beč - veliki pseći WC
Profesionalnost i podobnost
"Teta, darf ich bombe?"
Zločin i kazna
A i tata ima dvojku...
Dvije su mi godine tek ili već
Ljubav
Austrijski impresionizam
Umijeće (blogerskog) putovanja
Kondore...javi se
Griessknödel mit Zwetschkenröster
Novi život vrtićki
I skuhali su nam...
Što nam kuhaju Sv.Nikola i Djed Mraz
Slučaj Duje ili dvostruka mjerila
Aquashow 2005
Bečki sportski festival 2005.
Glorija - iza kulisa
Imam koncept
Nedjeljne misli
Sretno dijete
Privatni i javni govor
Očinstvo
Gotovani, na gotov´s!
Ružno pače
Petoljetka
Tata, kupi mi auto
Ni o čemu...
Bolest...
Ribarenje i ribarsko prigovaranje
Pakiranje
Stari morski vuk
Planska gradnja
Morski doživljaji MonoperajAnke
Pepe-pljuga
Vratija se Šime...
Sitne duše slovenske
Odoh ja...
Predizborne jagode
Rušitelji tabua-bečki hedonizam
Eurosong
Priča iz Hrvatske
Kraj svijeta?
Praznik sporta
Crvenkapica i ostale bajke...
Niš' ne kužim,ali imamo Papu
Kupujmo hrvatsko!
"Budeš ti vidjela"
Sretan mi rođendan
Ivan Pavao II - trag u vremenu
Sanjala sam Uskrs
Vratila sam se...
Proljetna generalka
Stiglo je proljeće!
Dan drugi...
Igranje sa Suncem,dijeta...
Čestitka za Mr. Perfect-a
Sretan Dan žena!
Čovik je čovik, a pas je pas
Iskustvo
Ajd' baš da probam...
Čega ćete se odreći u Korizmi?
Sportski vikend...pobjede i porazi
Što sve žene rade za dva jaja
Mali vodič kroz Beč
Teletubbiesi
Prosvijetlite me...
SPP - još nije gotovo
...i Nova godina
Sretan Božić
Čola je zakon
Na svijetu postoji jedno carstvo
Kaj vi ljudi nemate pametnijeg posla?
Advent u Beču
Najbolje hrenofke i Hašekov Švejk
Hrvatska je jedna vrlo katolička...
U zdravom tijelu zdrav duh!
Take the money and run
Sretan rođendan!
Dragi i drage moje...
Informiraj me o svemu
Tražili ste, gledajte!
Sjećanje na Irenu
Rubens iz dječjih kolica
Gdje je mladost nestala?
Zmazanoća je in
Smeće
Lange Nacht der Museen
Barbarella
Pasija-1.dio
Vau, postala sam "almost"cool
Tim bildingi i ostala menađerska...
Nemam kaj za dodati...
Esterajhersko (ne)znanje
Sir i vrhnje...u ulici jorgovana
Dolje monopolisti!
Meteoropatija
Umtausch, bitte!
Kaj su to neke feministice na Blogu?
Hoćemo li plaćati blog?
Susjeda i ostale ženice
Hrvatski lopovi
Ima još nešto...
Što je meni blog?
Terorizam je došao...
Zakaj ja ne volim ponedelek...
Bravo dečki!
Novalja mog djetinjstva
Sportski novinari
Šuvarova generacija
Cool, happy iliti hepi, sex...
Naplatne kucice,granice
Ne dam se u auto
Vatreno u Europu
Biti mama

CreativeCommonsLicense
Creative Commons License

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom:
- Imenovanje
- Nekomercijalno
- Bez prerada

< veljača, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

04.02.2008., ponedjeljak

Filozofija života za štednjakom

Sjećam se svoje bake Premujke (sa otoka Premude) koja je, često i sa čikom u ustima znala biti podbočena za štednjakom nakon ručka, ribajući ga Arfom, spužvicom, a i nožem (sa špicom noža je čistila one rubove u kojim se skupljala prljavština do koje se ne može lako doći).
To je zapravo bila gotovo svakodnevna rutina, jer za tim štednjakom biti značilo je čavrljati sa sustanarkom s kojom je dijelila prostor pripreme jela (ostavština poslijeratne podjele imovine gdje se diskrecija nije baš previše cijenila).
Baki je nedavno bila deseta godišnjica smrti, ali nisam namjeravala pisati o njoj. Dok se danas nisam našla za svojim ceran-štednjakom koji se više ne riba onim grubim spužvicama, već sa posebnim sredstvom, puno elegantnije, a ribanje je prepušteno malom posebnom skalpelu za skidanje tvrdokornijih ostataka hrane.
Ali princip je vrlo sličan, premda moju sustanarku zamjenjuje radio ili televizija, pa nemam mogućnost dijaloga, već samo monologa. I to onog unutarnjeg.
Interesantno je da je baka zapravo i sama sa sobom znala na tom ritualnom mjestu za vođenje razgovora, također mrmljati sebi nešto u bradu i zapravo je prerađivala informacije, ako nije imala nikoga u blizini, onda sama sa sobom.
Kažu neki da su geni jako bitni i određuju neki postotak našeg ponašanja (ima tu raznih teorija i razilaženja o tim postocima) a onaj preostali dio nam je usađen odgojem u nekoj sredini.
Ja imam svoje iskustvo i odgovorno tvrdim da su geni sigurno moćni, ali da čovjek osim kao uvjetovano biće, isto tako i kao slobodna osoba zapravo može birati kojim putem će, i koliko će se ili neće boriti protiv nekih usađenih navika ili gena. Naravno da nije uvijek lako, pogotovo ako su vam geni-geni kameni... Onda to možda ide malo teže, jer kamen je prilično nezahvalan materijal za pre-oblikovanje.
Ali nije nemoguće.
Moja je baka imala očito neke jako usađene gene, a ni okolina ni životne situacije joj nisu pogodovale, a ruku na srce, nije niti sama baš bila neki vojnik ili barem radnik koji bi se prihvatio posla preuređenja unutarnjeg, duhovnog života. Tako da je ostala, po mojem mišljenju, na emocionalnoj i duhovnoj razni djeteta, što zapravo i nije skroz neobično, budući da je svoju majku izgubila na prijelazu iz djetinjstva u mladenaštvo.
Onako kako je se ja danas sjećam, vidim ju kao vrlo inteligentnu osobu sa razvijenim smislom za primjećivanjem, indoktriniranu nekim crkvenim pravilima bez pravog osjećaja za sadržaj, koje je preuzela školujući se kod časnih sestara u Splitu i emocionalno zbunjenu i nerazvijenu, što je na žalost ostala trajna karakteristika do kraja njezinoga života, kada je dodatnoj zbunjenosti kumovala i demencija.
Onako sa strane promatrajući ju, bila je ona izuzetno zabavna i duhovita, vrlo neobična u nekim navikama, uzimajući u obzir doba u kojem je živjela. Pušila je strasno i puno. Znam po pričanju da je u jednoj ruci držala djecu i dojila, a u drugoj čik od cigarete. Mogu samo zamisliti taj verbalni duel između nje i npr. udruge Roda...
Po noći je preslagivala stvari u ormaru ili po kuhinji, i odlazila spavati u sate nakon ponoći, ponekad i pred jutro. U tim noćnim razgovorima bila je najzanimljivija, otvorena, vrckasta, i nekako više dobronamjerna.
Ali je zato jutro bilo doba kada smo svi mi djeca i odrasli, dok bi zajedno bili u kući na moru, znali da ne smijemo stvarati buku barem do 11 sati, ništa ne pitati i mirno se šuljati po kući dok Kućarinka (to joj je bio nadimak) ne popije kavu i popuši prvu jutarnju cigaretu.
Premda niti to nije bila uvijek garancija pretvorbe u neko prihvatljivije biće spremno za uobičajenu komunikaciju.
Rijetko je izlazila iz kuće i nije voljela putovati niti micati se sa mjesta. To je vrijedilo u svakom slučaju, pa kada bi iz Zagreba došla na more, onda bi se opet teške muke vraćala u Zagreb.
Šetnje, tišina, razgovor sa prirodom ili neke slične varijante punjenja energije bile su za nju nedokučive i nepotrebne akcije. Ona je sebe okruživala ljudima jer je loše ili nikako znala biti sama sa sobom.
Svi su uvijek dolazili k njoj, vrata kuće su nakon prve cigarete bila uvijek otvorena do ranih jutarnjih sati. Što je bilo jako nezgodno jer se teško moglo smuljati vrijeme povratka iz diska ili izlazaka.
Baka je bila za ono doba vjerojatno jedna od najbolje obaviještenih osoba na čijim informacijama bi pozavidjele i razne obavještajne službe.
Opažanja su joj je bila opaka (tu vidim genetsku crtu kod sebe), ali način na koji ih je dalje distribuirala, definitivno nije moj način i tu vidim svoju osobnu zaslugu, jer se taj lanac komukacijskog ophođenja na žalost nije prekinuo niti sa mojom majkom, koja je puno toga pokušala na pojavnoj razini prepraviti, ali dubinski isto nije uspjela zagrepsti i odbaciti tog nakupljenog genetskog smeća.
Sigurno da nije lako iz jedne generacije u drugu sve što nam se ne sviđa samo odbaciti, tako da i ja još sigurno imam puno posla.
Ali po mnogočemu vidim da prekidam taj negativan lanac.
I to pokušavam činiti tako da ne odbacujem sve, jer često sam svjesna i nekih ne baš osobito pozitivnih oblika ponašanja, ali odlučila sam ih zadržati po vlastitom izboru kao neki suvenir, dio obiteljskog naslijeđa koji mi je potreban za moju ravnotežu. One koje smatram pozitivnima, još više njegujem.
Jer mislim da je jako opasno otići u drugu krajnost i odreći se svega onoga kako su radili naši stari, te krajnosti često završe u nekim apsurdnim karikaturalnim situacijama gdje prepoznajemo kod sebe (ili ne) upravo ono čega smo se zakleli da ćemo se odreći. To naravno ne podrazumijeva ono pristajanje na braniku gena bez borbe uz opravdanje kako se protiv tih gena ne može nikako boriti (opaska za osobu koja će se vjerujem prepoznati)
I tako ja pišem o nečem o čemu uopće nisam namjeravala pisati, a ta karakteristika je tako lijepo njegovana po ženskoj liniji mog genetskog plemena, jer i baka je znala početi jednu priču i nevjerojatnim slijedom asocijacija završiti na nečem desetom, a da slušaču nije bilo ni trenutka dosadno i nije ju namjeravao prekidati vraćanjem na temu.
Što ja bezobrazno svojim racionalnim dijelom bića znam raditi svojoj majci u našim beskrajnim telefonskim razgovorima.
A teme su bile nepresušne, više ili manje zanimljive, i zapravo vječne. Bilo je tu i puno tračanja, mnoge žene su u tim ogovaranjima dobivale razne pogrdne nazive, nije baka ni muškima ostajala dužna, jer premda je odgojena patrijahalno, poslovi i kritike su bile ravnomjerno raspoređene.
Zatim političke teme, koje su najbolje ocrtavane nacionalnim budnicama kojima je baka uspavljivala djecu i kasnije pjevala nama.
U Crkvu je rijetko išla. Premda me ona prva naučila Anđele čuvaru mili kojega i dan danas molim zajedno sa svojom djevojčicom.
Bila je čak jednom i u disku, kada je na užas moje tada već punoljetne sestre, došla po nju, da ju izvuče iz tog pakla.
I tako ja danas čisteći svoj štednjak razmišljam o građanskoj inicijativi Zagrepčana za očuvanje Cvjetnog placa takvim kakav je, o sadržajima i vrsti novinarskog prezentiranja tih istih sadržaja čitateljima, slušateljima, gledateljima, o nekakvom moralnom umiranju u društvu, pogotovo sela koje je izgubilo onu tradicionalnu potku a izbombardirano je novim Big Brother sadržajima koje onda ne zna kritički preraditi, o austrijskom formalizmu koji me uvijek nanovo zatekne....o djevojčici, Savršenom...jednostavno o životu.
I uvijek se sjetim onih bakinih direktnih i nesofisticiranih izjava, kako je netko teška budala, ona druga pak obična šupljača, netko joj je divan i obožava ga slušati. (Vice Vukov npr).
I razmišljam si kako mnogi učeni ljudi filozofiraju u nekim znanstvenim ustanovama, uredima, na javnim tribinama...I kako ja očito imam potrebu za time, onu usađenu ili dijelom i razvijenu. Ali nitko koga znam to ne radi tako neposredno, za štednjakom, na mjestu gdje se odvija onaj svakodnevni život, gdje se kuha hrana, pa onda čisti isto ono što će se sutra opet uprljati i gdje život zapravo prolazi u nekim nebitnim poslovima koje nitko ni ne primjećuje, a koji osim krađe vremena postaju prostor za unutarnji monolog.
I zato odajem počast svojoj,u mnogočemu nesavršenoj baki (ovu karakteristiku se trudim sve više njegovati kao opreku onim super-ženama koje sve mogu, a onda ostanu prazne za sebe), koja bi možda u nekim drugim vremenima uspjela ostvariti karijeru feministkinje, a ovako je ostala samo jedna neobična kućanica koja je satima čistila svakodnevno svoj štednjak i čija filozofiranja su isparila sa skuhanom hranom. Ili su možda ipak ostale negdje, u nekom genu?
I možda daje odgovor na pitanje zašto su bodulke tako beskrajno opterećene čistoćom...ispiru li se time grijesi vražje naravi ili se samo nastoji držati red u neredu života? Ili nam je važno ostaviti dobar dojam? Ne znam pravi odgovor, a zapravo me ni ne zanima...
Na neki način mi je drago da nisam odrasla u normalnoj okolini sa super genima, zaštićena od trauma... Kao što piše Isabelll Allende u Mojoj izmišljenoj zemlji: "O čemu bih vam onda danas pisala?"
Za kraj vam poklanjam jedan, meni legendaran, razgovor kojeg se sjećam kad je djeda umro, a koji je vodila baka sa još jednim u svakom pogledu nezrelim članom familije:

Baka: "Ah, di je sad moj A? (djed kojeg je često za života omalovažavala, a kad je umro postao je neprežaljen - linija koja isto na žalost traje)... Vjerojatno šeće negdje na nebeskim pašnjacima... "

Član familije: "Hoćeš reći da je naš A. bio kauboj?"

Baka: "Glupane, pa nije valjda bio Indijanac?"
- 11:37 - Komentiraj (16) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se