MonoperajAnka




Blog.hr




MonoperajAnka Home
U nedostatku vremena za češljanje po listama, otkrila sam uglavnom one blogere koji mi se sami jave, tj. ostave komentar ... neki su stalno tu, a ima i stalno novih.
Dobro mi došli svi!




MonoperajAnka E-Mail
... nemam nekih opakih ambicija, jednostavno ću neke svoje misli podijeliti s nekim koga zanima ...

MALI RJEČNIK MonoperajAnke Jr.
Tommimiđeri = Tom & Jerry
Ivaj = Ivan
pukovati = kupovati
pukaonica = kupaonica
mačuju se = mačevaju se
ja ti budem velila = ja ću ti reći
pirureta = pirueta
klopovac = poklopac
prokolica = trokolica
tobonak = tobogan
pikava voda = Jamnička
gimagama = kišobran
peblete = tablete
Dućanice = Kućanice
ustrujila = uključila u struju
mamino, menino = mamino, moje
goluf = kolut (npr. naprijed)
kotumenti = dokumenti
dindon = muški spolni organ
Šuma stribovora = Šuma striborova
gabelica = vilica
špikote = piškote
kadevade = Badewanne tj. kada
štajnčić = kamenčić
karotica = mrkvica
murmelica = pikulica
izaime = prezime
Zejuitenvize = Jesuitenwiese (u Prateru)
odbliži me = odmakni me od stola
pupica = lutkica
mrveno = jako malo, sitno
olovo soko = oko sokolovo
grudnik = rudnik
grčka meteorologija = grčka mitologija
mrv = crv


Pregled tekstova
Metastaze društva
Ženska samosvijest
Domoljubni odgoj ne poznaje granice
Dnevnik propadanja ili navodnog rasta?
Gibonni u Beču
Caru carevo, Bogu Božje
Politika i glazba...
Emancipacija na balkanski...
Pozivnica...
Uoči rođendana
Austrijski "Ples sa zvijezdama" – uživo
Damir Stojić kod Stankovića
Domovinski čušpajz
"Stare kosti...
"Zajedničko slavlje mira"
Ne-zaustavljeni glas
Natjecanja i nagrade
Političari – zabranjeni ljudi
Desetljeće bračne sreće
Krenuli smo u školu...
Tko je naš bližnji na godišnjem odmoru?
Ribarenje i ribarsko prigovaranje 2010.
Winxice protiv Starwarsa
Pale sam na svijetu
Varšavska-intuitivno
Majko moja!
Ona lebdi...
"Kad si već na nogama...
Što (mi) znači nositi križ?
Zašto me (između ostalog) nema
Rođendansko kazalište lutaka
Zbogom Speedy
Kršćanska načela po farizejima
Tko mljacka barke?
Tata je osvojio bokal!
Naš prvi Flohmarkt
Ljetni ljubić
Odmor nakon godišnjeg odmora
Majčin Dan
Školovanja, titule i sl.
Batina je iz Raja izašla - 2. dio
Batina je iz Raja izašla
Linzer Torte
Mir na Zemlji - On s Marsa
Sveti Nikola je bio Turčin!
Imamo gramofon!
Dobri duh Casper
Oliver u Konzerthaus-u... ili o perspektivi
Meditacija o Svjetskom danu hrane...
Kad igračke ožive
Tko je Antonija Balek?-O efektu medalje
Jesu li Podravci škrti?
Tour de Podravina
Novaljski trijatar-2.godina
Sjećanja (po moru)
Ludi provodi, morski...
Mediteranski (ne)red
Odmor nakon godišnjeg odmora
Zasluženi odmor
Nogometno ludilo...
Maratonka
Tko ima bolje luđake?
Rattatouile
Majstor u kući
Tko je ovdje lud?
Predrođendansko ludilo
"Pjesma" umjesto posta
(Ne)privlačnost križa
(Ne)slavlja razna...
Rođendanske čestitke djevojčici
Znate li vi tko sam ja? Pa, taj i taj...
Poziv na građansku bunu!
Filozofija života za štednjakom
Dragi Lastane!
Zaboravljeni Božić
Plivam!
Na čemu si ti?
Tko su naši junaci?
Prelaženje granica... ili "Kad će braco?"
Anđeli koji se smiju
Kad domaja krvari
Papa, kineska haljina i pumpa-dućan
"Sve što vam treba je ljubav...
Nesreća dolazi tri puta zaredom
Novaljski trijatar
Servis na moru
Morski pozdravi
Selidba...
Kada reći zbogom?
Počelo je...
Oluja svih oluja...
Izgubljeno-nađeno
Priča sa zadanim riječima
Reci mi nježno, nježnije...
Hvala gospodine Miliću..._______(Xportal)
Poziv za gospodina Mandića_____(Xportal)
Blogo-rođendanska promišljanja
Integracija u tijeku
Bazeni i čevapi
Zbogom Supekovom humanizmu _(Xportal)
Noćna mora - antiDora
Noćna mora - antiDora _________(Xportal)
Prve tri su najvažnije...
"Pustite malene k meni"
Falco - austrijski pjesnik
Falco kao pjesnik ______________(Xportal)
Gavran ili svraka, oprost i dr...
Ljemetija
Sretna 2007!
Božić bez Ane... Uskrs bez Irene
Jaje od guske
Čini li uspjeh smisao?___________(Xportal)
Beču Mozart-Zagrebu narodnjaci(Xportal)
Ispovijed
Tko se boji Sv.Nikole... ________(Xportal)
"Pošten - j...n"
Pioniri maleni _________________(Xportal)
Austro- Ugarska birokracija ____(Xportal)
Prevareni i poniženi ... ________(Xportal)
Kapitalizam u obrazovanju
Licht in der Laterne,
Mali ovisnici
O mrtvima sve najbolje
Akumuliranje cinjenica...
Lange Nacht der Museen - 2.put
Majčinstvo i karijera
Dogodilo se...
Vienna World Records Day 2006
Djevojčicin čušpajz
Jesen u mom gradu
Dobro i loše
Kulturološko - bračne razlike
Madžarski turizam
Nije u šoldima sve...
Pjesma povratnice (umjesto posta)
Bye, bye mašem svima ...
Društvo znanja ili SF
Gastiči, dotepenci i dr.
Nogometna histerija
Vjerski turizam na austrijski način
Evo banke cigane moj...
Uskrs na groblju
Upoznajte Krešu!
Rođendanska antidepra
Kako sam postala izdajnica?
Hvala Blogu...
Beč - veliki pseći WC
Profesionalnost i podobnost
"Teta, darf ich bombe?"
Zločin i kazna
A i tata ima dvojku...
Dvije su mi godine tek ili već
Ljubav
Austrijski impresionizam
Umijeće (blogerskog) putovanja
Kondore...javi se
Griessknödel mit Zwetschkenröster
Novi život vrtićki
I skuhali su nam...
Što nam kuhaju Sv.Nikola i Djed Mraz
Slučaj Duje ili dvostruka mjerila
Aquashow 2005
Bečki sportski festival 2005.
Glorija - iza kulisa
Imam koncept
Nedjeljne misli
Sretno dijete
Privatni i javni govor
Očinstvo
Gotovani, na gotov´s!
Ružno pače
Petoljetka
Tata, kupi mi auto
Ni o čemu...
Bolest...
Ribarenje i ribarsko prigovaranje
Pakiranje
Stari morski vuk
Planska gradnja
Morski doživljaji MonoperajAnke
Pepe-pljuga
Vratija se Šime...
Sitne duše slovenske
Odoh ja...
Predizborne jagode
Rušitelji tabua-bečki hedonizam
Eurosong
Priča iz Hrvatske
Kraj svijeta?
Praznik sporta
Crvenkapica i ostale bajke...
Niš' ne kužim,ali imamo Papu
Kupujmo hrvatsko!
"Budeš ti vidjela"
Sretan mi rođendan
Ivan Pavao II - trag u vremenu
Sanjala sam Uskrs
Vratila sam se...
Proljetna generalka
Stiglo je proljeće!
Dan drugi...
Igranje sa Suncem,dijeta...
Čestitka za Mr. Perfect-a
Sretan Dan žena!
Čovik je čovik, a pas je pas
Iskustvo
Ajd' baš da probam...
Čega ćete se odreći u Korizmi?
Sportski vikend...pobjede i porazi
Što sve žene rade za dva jaja
Mali vodič kroz Beč
Teletubbiesi
Prosvijetlite me...
SPP - još nije gotovo
...i Nova godina
Sretan Božić
Čola je zakon
Na svijetu postoji jedno carstvo
Kaj vi ljudi nemate pametnijeg posla?
Advent u Beču
Najbolje hrenofke i Hašekov Švejk
Hrvatska je jedna vrlo katolička...
U zdravom tijelu zdrav duh!
Take the money and run
Sretan rođendan!
Dragi i drage moje...
Informiraj me o svemu
Tražili ste, gledajte!
Sjećanje na Irenu
Rubens iz dječjih kolica
Gdje je mladost nestala?
Zmazanoća je in
Smeće
Lange Nacht der Museen
Barbarella
Pasija-1.dio
Vau, postala sam "almost"cool
Tim bildingi i ostala menađerska...
Nemam kaj za dodati...
Esterajhersko (ne)znanje
Sir i vrhnje...u ulici jorgovana
Dolje monopolisti!
Meteoropatija
Umtausch, bitte!
Kaj su to neke feministice na Blogu?
Hoćemo li plaćati blog?
Susjeda i ostale ženice
Hrvatski lopovi
Ima još nešto...
Što je meni blog?
Terorizam je došao...
Zakaj ja ne volim ponedelek...
Bravo dečki!
Novalja mog djetinjstva
Sportski novinari
Šuvarova generacija
Cool, happy iliti hepi, sex...
Naplatne kucice,granice
Ne dam se u auto
Vatreno u Europu
Biti mama

CreativeCommonsLicense
Creative Commons License

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom:
- Imenovanje
- Nekomercijalno
- Bez prerada

< studeni, 2015  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

16.11.2015., ponedjeljak

Metastaze društva

Moj tata je bolestan, metastaze su mu zahvatile sve kosti i trenutno je u fazi trpljenja bolova. Unatoč dostignućima medicine i tehnološkom napretku, unatoč zdravstvenom sustavu dostupnom gotovo svima... Unatoč svemu što mu daje snagu i volju za život... snaga ga napušta, bolest ga uzima.

Nama koji ga pratimo u tome (ja iz daljine, mama i braća sa svojim obiteljima aktivno iz blizine) ostaje izdržati tu nemoć i promatranje patnje. Unatoč raznim pomagalima, pripravcima, čudesnim prirodnim i natprirodnim lijekovima - o zapadnoj medicini primjenjenoj u domaji ne želim trošiti riječi, jer se sve isprobalo i učinilo...

Neizlječiva bolest kao rak nosi sa sobom dehumanizaciju ljudskog bića.
To je dio priče koju čovjek više ili manje promišlja, ako ima dovoljno snage i sklonosti refleksiji, s kojom se bori i konačno možda i pristaje na nju, jer drugog izbora nema.
O tatinim osjećajima i promišljanjima ne bih na ovom mjestu, to je njegova intima i nije moje da o tome pišem.

Imam ipak potrebu pustiti krik protiv nepotrebne i dodatne dehumanizacije koja se događa, barem u njegovom slučaju, a ima veze s ne-organizacijom i pasivnošću kako zdravstvenog sustava, tako i s općenitim društvenim odnosom prema ljudima s neizlječivim bolestima.

Premda sam ljuta zbog takvog stanja, probati ću se suzdržati od nekih općih izjava kao primjerice one koju mi je dragi prijatelj na moju jadikovku u telefonskom razgovoru izgovorio: "A znaš i sama kako smo mi Hrvati najpametniji i svi sve znamo, uključujući i tvog tatu."

Prateći tatu već zadnjih pet godina od početka liječenja po bolnicama nisam se mogla oteti dojmu kako se (uglavnom na prijemu i dobivajući informacije) s ljudima komunicira na jednom ponižavajućem nivou, bešćutno i rijetko izlazeći u susret s nekim sitnim, ali za ljude u takvoj situaciji, bitnim i olakšavajućim organizacijskim postupcima. Tako je čekanje doktora po deset sati u čekaonici na neudobnim stolcima najnormalnija pojava. Jednom prilikom sam tako čekajući na tatin prijem prisustvovala razgovoru onkološke pacijentice koja je doputovala negdje iz Zagorja i nešto nije bilo zadovoljavajuće za prijem - ali me način i prijekor službenice prema toj zdvojnoj ženi rastužio, jer mogu zamisliti kolika snaga je potrebna za suočavanje s dijagnozom i proces umanjivanja simptoma, pa čemu onda još i takav neljudski pristup u komunikaciji?

Zar je teško ljudima za koje se zna da će unatoč dogovorenom terminu pola ili čitav dan provesti čekajući, napraviti neke grupe i podijeliti ljude da mogu otići nešto pojesti ili obaviti?
Neku noć je tata prokrvario i brat ga je odvezao na hitnu u Vinogradsku, gdje su čekali na prijem od šest po podne do tri sata u noći, samo da ga pregledaju. Sama doktorica koja ga je pregledala je na tatino pitanje o razlogu tako dugog čekanja rekla da bi bilo i doktora i kapaciteta, ali nedostaje organizacija.

Priču o palijativnoj skrbi i nepostojanju hospicija u Zagrebu ću možda ispričati drugom prilikom, jer sam profesionalno i osobno vezana uz nju...
Ali zanima me, ovisi li organizacija ili ljudskost u postupanju prema bolesnim ljudima stvarno samo o novcima?
Da, ne živim već dugo u domaji i ne, ne želim pametovati (premda sam i ostajem Hrvatica) i ne, nije tako svugdje i ovakve stvari se u Austriji ne podrazumijevaju. I znam da nisu svi u zdravstvu grubi i beščutni, dapače tatina doktorica je (kad uspije doći do nje) vrlo susretljiva i voljna sve učiniti, a i dio osoblja se pokazao onakvim kakvim bi trebali biti svi koji se profesionalno bave takvim ljudima - s osjećajem za ljudsku patnju. Govorim o sistemu, o onoj platformi koja u korijenu dodatno otežava već postojću patnju.

Kao primjerice (ne)prijem u bolnicu za onkološke pacijente ili neke druge ljude koji se teško kreću za predoperativne pretrage, a ne da moji moraju razbijati glavu kako će tati u jednom danu organizirati sve pretrage da ga tako slabog i u bolovima ne maltretiraju sa pojedinačnim pretragama čitav tjedan. Jer interna uputnica za takve slučajeve postoji i tata ju je dobio od doktorice opće prakse koja je kopirala paragraf iz zakona koji to omogućava, ali u bolnici to ne priznaju. Pa se čovjek nađe u situaciji da moljaka nešto na što ima pravo, jer je svaki dolazak novi atak na izmučeni organizam, koji se znajući ishod bolesti mora još dodatno operirati da bi se izbjegla krvarenja...
Je li to normalno?Je li to ljudski? Razmišlja li netko koliko je to ponižavajuće?

Čitam vijesti, forume, fejsove - lijevi, desni, navodno umjereni - svi protiv ili za nešto, svijet je u raspadu - ubijanja, mržnja, ratovi i teror sa svih strana.
Znam da priča mog tate nije tako važna ni prioritetna za društvo, za ovaj svijet.
Ali odnos društvenih institucija prema bolesnima i umirućima pokazuje na kojem je stupnju svijesti i ljudskosti neko društvo. I ako institucije zakažu, ne mora naša ljudskost.

Ako vjera u Boga nije dovoljno jaka (broj službenih pripadnika katoličkoj Crkvi za mene ovdje nije relevantan) što nas još priječi da više vjerujemo u čovjeka?
Ako ne vjerujemo u Isusove riječi: "Ono što učiniste jednom od moje najmanje braće, meni učiniste" možemo možda zamisliti da je svaki taj čovjek na kraju svog života naš rođeni brat, sestra, majka, otac, dijete, suprug, prijatelj - ljudsko biće.

Možda ne dijelimo iste stavove (kao što ja ne dijelim neke sa svojim tatom), možda nam taj sada slabi i izmučeni čovjek nije ni simpatičan ili mislim možda čak da je zaslužio neku vrstu kazne po sistemu vidiš, govorio sam ti, a ti nisi slušao.
Možda su ljudi umorni od života i potplaćeni, pa postaju manje osjetljivi na tuđu nesreću ili skloni ekstremima (kao što mnogi sad nakon napada u Parizu guštaju izjednačavajući sve izbjeglice s islamistima i sl.) i gube dimenziju ljudskosti i prihvaćanja.
Pokušavam uzeti u obzir sve te faktore i molim Boga da u ljudima prije svega bude prisutan u odnosu prema drugima, pogotovo slabima.

Umorna sam od netrpeljivosti i destrukcije među ljudima - te metaszaze na tkivu ljudskosti me bole do suza, jer razaraju život u generacijama.
Moj tata ostaje vjeran svojoj ljudskosti, unatoč nekim meni neshvatljivim stavovima, njegova ljudskost ga ne napušta ni u bolovima i nemoći.
Strpljivo podnosi sve što ga čeka.
Kako mi zdravi stojimo s našom strpljivošću?
Ja trenutno loše, molim za ohrabrenje i ljudsku solidarnost.
Jer imam osjećaj da unatoč dobrim stanicama, dobroćudnim jedinkama, društvo obuzimaju loše razarajuće stanice raka...

Možda mi obični smrtnici ne možemo spriječiti užase i terore, ali možemo svaki sa svog mjesta i u ophođenju s drugima - jednostavno biti ljudi.
- 15:31 - Komentiraj (9) - Isprintaj - #

23.10.2015., petak

Ženska (samo)svijest

Djevojčicina izjava dana: "Bože kako sam pametna, a nemam još ni dvanaest godina. Da sam živjela u neko prijašnje vrijeme, sigurno bi me već spalili ko vješticu."
- 14:14 - Komentiraj (4) - Isprintaj - #

11.09.2015., petak

Domoljubni odgoj ne poznaje granice

Kćer i mama ručaju i pričaju kako su provele prijepodne u školi i na poslu.

Kćer: "Danas nas je profesorica povijesti pitala znamo li kada je počela ljudska povijest."
Mama: "I, jesi znala?"
Kćer: "Javila sam se i rekla od osmog stoljeća."
Mama: "Otkud ti baš osmo stoljeće?"
Kćer: "Čula sam u Hrvatskoj da je tamo od sedmog stoljeća, pa sam mislila da je drugdje od osmog?!?"

Eto što nastane kad Bečanku pošalješ u domaju na praznike :-)

- 11:26 - Komentiraj (3) - Isprintaj - #

10.09.2014., srijeda

Dnevnik propadanja-ili navodnog rasta?

Patnja je kršćanski izraz poimanja ljubavi-dio života i u tom kontekstu intrepretirana smislom-ne baš sasvim jasnim ljudskim poimanjem stvarnosti,ali teološkii ili jednostavnije rečeno"Bog zna zašto se nešto događa"i tko sam ja da pitam takve tričarije tipa"Zašto baš ja?"
Tata nije ni trenutka potrošio svoje preostalo vrijeme na to pitanje. Od njegovog saznanja da je rak prostate metastazirao odlučio je "boriti se". Ta jezična konstrukcija mi je uvijek bila pomalo nejasna- znači li ta borba protiv nečega ili nekoga, ili za nešto- ili oboje...
U svakom slučaju, čovjek je odlučio prihvatiti sudbinu uz objašnje da "Onaj gore zna što radi".
Varijacije zamišljanja "Onog gore" su razne- od kazališne u kojoj glavni akter povlači konce na lutkama- kako mu se sviđa, ili po nekoj njegovoj logici, preko slike bradatog starca koji pokreće mašinu ljudskih tijela do one vladara koji strogo ali pravedno dijeli svakome sudbinu- ne nužno po zaslugama- jer naša i Njegova logika su često nespojive i bespredmetno ih je uspoređivati ili nedajbože preispitivati.
Ateisti su u ovoj dvojbi Božjeg plana isključeni jer su si rak zaradili nekim drugim putem- genetski ili načinom života...ili kajjaznam čime...pa pitanje može ostati i neodgovoreno po principu- shit happens
Ali tata je vjernik, pa se priliči naći neki smisao u bolesti i patnji,a ako ga se baš ne može odmah naći, ne pristoji se preispitivati,pa je sigurno već negdje skriven u vremenu i prostoru,samo smo mi tako mali da ga ne vidimo i ne razumijemo.
Pomirba je važna-dapače prijeko potrebna-pa mi gore spomenuti borbeni stav dođe gotovo kao kontradikcija. Ali tko sam ja da preispitujem tatin stav prema bolesti ili postavljam blesava i infantilna pitanja:"Zašto baš on?"
Jer već znam i sve moguće odgovore- da odgovora nema i da je pitanje besmisleno, da Bog daje čovjeku onoliko koliko može podnijeti-ljudi koji su pokraj onoga koji može podnijeti se ne spominju-do onog zapravo najjednostavnijeg bez puno filozofiranja koje glasi:"A zašto ne on?"
I tako se vrtimo u krug-svaki dan postaje sve teži,tata se sve teže kreće, metastaze su se proširile na sve kosti,bolest se "podmuklo širi" kako on to sam opisuje, a ja si zamišljam kakav je to osjećaj kad znaš da ti se vlastito tijelo raspada iznutra, a ljuštura još stoji....
Ali da- duša je vječna i duh se ne predaje- samo ne znam gdje da ih smjestim u bolesnom tatinom tijelu-gledano dječjim očima.. 
Jer ja sam njegovo dijete, a on je veliki i snažan tata kojega sam kao mala djevojčica nacrtala kao okruglog Barba Papu koji u velikom trbuhu nosi djecu-to mi je bilo jedino objašnjenje za njegov veliki trbuh.
Sad mu je opet napuhnut, velik i napunjen stanicama raka ili vodom...
A ja uz svo znanje, vjeru i navodnu mudrost koja dolazi s godinama ne znam objasniti niti odgovoriti .... Samo bih vikala i bunila se...ili jednostavno zašutila.
Jer je teško,bolno i ne vidim smisao patnje-a ako je to cijena duhovnog rasta,nekako mi se ostaje radije malom...

- 03:11 - Komentiraj (5) - Isprintaj - #

21.06.2013., petak

Gibonni u Beču

Jučer je u bečkom klubu u klubu https://chayafuera.com/Gibonni s bendom održao koncert u sklopu promocije svog novog albuma 20th Century Man.Raznih glazbenih kritika njegovog pokušaja prodora na šire tržište izvan zemalja bivše Jugoslavije ne nedostaje, pa ću se ja zadržati na osobnoj razini.
Dakle, jučer je bio najvrućiji dan do sada u Beču i disalo se na škrge. Klub može primiti do petstotinjak osoba, bilo je po slobodnoj procjeni pola od te brojke, ali zagrijanih Gibinnih fanova iz "naših krajeva", tu i tamo koji Austrijanac. Moja austrijsku kolegicu koja je na ljetovanju u Hrvatskoj postala Gibbin fan i do sada je odlazila na koncerte u Sloveniju,jučer je satrla vrućina i unatoč veselju da doživi Gibbu u Beču, propustila koncert koji je počeo točno u 21 sat. Prva pjesma je bila naravno sa novog albuma, ne mogu se sjetiti je li bila Kids in uniform ili Broken Finger. Izvrstan prateći bend i ženski vokal djelovali su na početku presnažno i preglasno za takav manji prostor, pa se zalomila i koja mikrofonija. Gibbo je polako ali sigurno osvajao publiku, kako on to već zna, direktnim kontaktom, spuštanjem sa bine, gostovanjem jedne djevojke iz publike s kojom je otpjevao Oprosti,kratkim razgovorom s jednim momkom koji se popeo na pozornicu s nekim transparentom (mislim da se radilo o JMBG natpisu). Sve u svemu, Gibbo zna slušati svoju publiku,pa je čuo pozive da otpjeva pjesme i na hrvatskom. Tako da je tijek pjesama gradirao od onih novih na engleskom, preko onih koje imaju samo refren na engleskom-kao Anđeo u tebi, do naravno starijih na hrvatskom. Na kraju je završio sa Zlatnim godinama. Mene neke njegove nove pjesme jako podsjećaju na početke u Osmom putniku, a neke su mi prave Gibbine balade prepjevanje na "Gibbinom engleskom" koji zvuči doista specifično. Kada sam svojoj kolegici pričala kako su ga u Hrvatskoj prilično izrešetali zbog tog engleskog, rekla mi je kako je njoj puno lakše sada razumjeti o čemu pjevu, s obzirom da zna samo nekoliko riječi na hrvatskom i do sada je mogla samo slušati bez nekog dubljeg razumijevanja teksta, osim onog što sam joj ja prevela. Meni je to malo proširilo vidik i pomislila sam kako Gibbo nije "samo naš" i tko zna kako zvuči nekom strancu koji ne zna hrvatski. I unatoč činjenici da ne pjeva sjajno, da mu ni taj engleski nije vrhunski...Gibbo svojim stihovima, svojim specifičnim zvukom i osjećajem za stvaranja melankolično-romaničarsko-rokerskog izričaja zove da se s njim spojite i totalno mokri od vrućine izderete grlo, što sam ja i učinila. I baš mi je dobro leglo.
- 09:12 - Komentiraj (3) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se