utorak, 26.09.2006.

Goodbye my dear...


Prvi post napisan: 27.11.2004.
Ukupno postova: 325
Vaš blog postoji:21 mjesec i 29 dana

Odlazim.Da,odlazim.Ali ne samo iz Zadra.Ne samo iz škole.Odlazim i s bloga.Došlo je i to vrijeme...skoro vec dvije godine...nadala sam se da ću biti jedna od onih što najduže imaju blog,ali,čini se da ipak neću,eheh...
Slušam Frank Sinatru(zahvaljujući Petriću) i tužna sam.Jbno sam tužna...ne znam...uz to što se sutra moram oprostit od frendica ovo je zasigurno jedna od najtežih stvari koju sam morala napraviti do sada.A tako sam puno toga obavila...ovih dana sama preša,trčanje da sve stignem napravit...eh da...that's life,kaže Frank...
grad.oprostila sam se s gradom kad sam odlazila iz varoši.obožavam Zadar.što se više bližilo vrime odlaska,to sam više vremena provodila u njemu,upijala sve detalje,upijala sve pojedinosti...ljude,kafiće,glazbu,slušala svoje korake...Zagreb će mi ući u naviku.ne pod kožu,ne u krv kao Zadar,ali u naviku.vjerujem da ću se pronaći idućih pet godina gore baš u svemu.no,samo idućih pet godina.Zadar vuče prejako,bar tako mislim...
svašta ste čitali od mene u ove dvije godine...žao mi je zatvorit blog,ali osjećam da je došlo vrijeme.naći ćete me,to sam sigurna,ali u drugom obliku.
glazba sada postaje moj život,napokon!ostvarila sam dio svog sna,ono čemu sam težila dugo i sad samo treba počet sanjati...čini se jednostavno,a s vremena na vrime,teško...ne znam...
puno se toga izdogađalo i shvaćam da sam se promijenila dosta.daleko sam od one Amalije iz prvog posta,koja je ludila jer ju konobar u kaficu nie tia poslužit(hehe,sad me svi dobro znaju,pa se to ne događa! ;) sjećam se točno kad mi je zizzy pokazala blog,kad sam tek počela pisati...bila sam oduševljena...onda me blog povezao s prijateljicom iz razreda.samo smo o tome pričale!totalno zaluđene dizajnom...to je bilo vrime kad blog nije imao nego neke sitne opcije...di su onda bile kategorije,spremljeni postovi i slične stvari...kad su došle statistike na red bila sam oduševljena! smijeh
sjećam se kako sam onda bila...malena...ne znam,ali osjećam koliko sam odrasla u međuvremenu..-negdje između redaka svojih postova pisanih kasno u noć...
toliko događaja...vjerojatno se svih ne bi ni sićala da nie bloga...prijateljstva u razredu...moje prijateljice,blažene bile,toliko su mi pomogle što su bile tu za mene,tako su me ispunile svojim pojavama i toliko utjecale na mene...vjerojatno više nego itko u mom životu!sutra se moramo oprostit...ne reći zbogom,nego samo doviđenja,ali...i to će biti teško..jbno teško..strah me...
iznevjerile su me neke,ostavile samu u mraku,ali otvorila su se nova vrata na drugim stranama...one su upotpunile moj život!zato ne želim da me zaborave,ne želim da nas ovo razdvoji...
roditelji...ilitiga starci...oni kao da ne shvaćaju da odlazim.jednostavno,ponašaju se kao i uvijek.no,nakon svega što sam doživila s njima,sretna sam da sam toliko toga naučila i iskusila i da sad napokon odlazim,osamostaljujem se.to je ono što mi život nosi,što sam izabrala...
mislim da bi trebala biti sretna,jer mi se ostvario san,jer nisam izgubljena kao dosta mojih vršnjaka,ne lutam...nešto od toga dugujem i starcima,ali samo nešto...

ispred mene je čisti list.tek ga treba ispisati.da vam budem iskrena,jedva čekam ispisat nove stranice...ne mogu dočekat!moj trud se isplatio,uspjela sam i sad krećem...znam,bit će teško.niti jedan početak nie lagan,al spremna sam...spremna sam boriti se do kraja,do svih granica.u meni ima puno snage.skupljala se dugo i čeka izać na površinu.toliko toga treba vidjet,proživit,iskusit...ne želim ništa propustit...
završit ću elementalom,najdražim mi bendom:

gledaj me srce, tok trepneš okom ja sam osvojila svijet…

Čudan osjećaj u trbuhu, al nemoj mi ga kvarit
I danas mi je uspjelo – zaljubit se u male stvari
Neki put krivo je jutro, ili stranac što te pozdravi
neki put je kriv hiphop beat ili rif na gitari
Sunce, hvala ti, što si izašlo za mene
Sunce, obećajem, misli su mi pozitivne
- 23:03 - Tvoje riječi ( 17 komentara) - Tvoj papir - #

petak, 22.09.2006.

After exkurzija party


Sinoch smo bili u Foruma.Kao,imali smo taj party nakon exkurzije,kako naslov kaže. smijeh naravno da su me starci naživcirali,kao što to svakodnevno čine ovih dana,pa sam onda dobila izlazak do 1 ure(jeah right,baš sam došla na vrime...mhhh... rolleyes) i u novčaniku imala 5kn.izlazite li vi ikad sa 5kn u novčaniku?Fala Bogu,imala sam kod sebe prirodu,pa mi je bilo prva liga! wink smokin
spremale smo se kod Miki u stanu i posli sam se ja našla na kratko sa curama sa faxa.kad je ekipa stigla u grad i napravila nekoliko đireva,silo se u kulta i tamo se pila cuga.onda je mikich otišla sa mnom na rivu,a posli smo završile na sambuki u ria.nisam mogla izdržat,jbg. smijeh tamo smo dobile još 2 cuge,a jednu smo popile na ex :lol: i vratile se nazad.
put do foruma u maglovitom sjećanju,ali ne zbog alkohola wink smijeh hvala Ani što me zasmijavala,pa sam se cerekala ko luda smijeh smijeh smijeh
doli je bila hrpetina ljudi,jako jako puno poznatih,a ja sam plesala,plesala,plesala i plesala....gušta...nevjerojatno...vrime je prolazilo sporo,uživala sam u svakoj sekundi,osjećala sam svaku sekundu.tilo mi je bilo podređeno ritmu,glazbi...dok je svirao house bilo je super,a posli je počelo po domaćem,pa sam većinom šetkala(oprostite cure što sam se gubila non-stop...).
ekipa je posli išla u maya pub na studentsku večer,ali pošto je već bilo 2 sata,a ja nisam imala prijevoza do doma,odlučila sam da je ipak pametnije produžiti kući!tako sam u 2i30 bila u krevetu,crknuta i ubijena,ali sritna.jbno sritna.cure su stvarno bile prva liga,zadnji izlazak u Zadru je bio legendaran!hvala vam puno miki,matea,maraska i anice.naravno,ne smin zaboraviti legendarnog fabu! smijeh thumbup ali naravno i ostatak s kojima sam pričala i plesala je bio divan...samo da nabrajam hrpu ljudi ne bi imalo smisla...
i znate što?siditi u vip loži je baš kulj smijeh cool
eto,znam,nezanimljiva tema,al jbg...exkurzija je prošla i super je bilo...party je bio možda još i bolji,pitaj boga...bilo je zabavno,to je sve...totalno sam trenutno spižđena od staraca da ne mogu uopche normalni post napisati!!
još fala bogu 6 dana,pa idem ca.ako racunam dane koje treba preživit s njima,onda samo 5,pa je lakše...samo znate ono,što se više bliži,to sporije vrime ide... headbangbang

eto....stavila bi slike s ex ,ali virovali ili ne,još ih nisam dobila,pa...dok vi čekate,čekam i ja...priča se da će mi se kao doniti,al eto...očito neće pa ćemo čekati još neko vrime...
nadam se da ne ludite u školi...da se spremate za faxeve...da vas nitko iz vaše bliže okoline ne muči...da ste jednostavno...sretni...ja znam da cu uskoro biti!uskoro! :)

ljubac svima od vaše amy kiss
- 22:15 - Tvoje riječi ( 1 komentara) - Tvoj papir - #

subota, 16.09.2006.

Varoš

oproštaji su teški.mrzim opraštanje.od ljudi,od kvarta,od grada.dramatiziram?možda,ali...to je po varošku :)
sinoch je bio moj posljednji dan rada u brava.nema više.nikad.što sam ispekla sendvicha i hambija sam ispekla.starci su danas sve kompletno razmontirali. :'(
no,hvala bogu,pošteno se proslavilo!u četvrtak sam popila previše jegera.ili nikad nie previše?? :D lol
a sinoch...hihi,hvala bogu na mojoj susjedi,pa je baš bilo zabavno sve do negdi 8ipo uri navečer smokin wink zaista sam otišla u stilu u kojem sam i tila otići,tako da eto...
kad sam sinoć zaključavala,još sam jednom sve dobro pogledala,da zapamtim taj prostor koji jebeno volim.znam,ići ću ja doli na kavu,ali nie to to,nie to ista priča!
ža mi je da više neće biti zajebancije,pucanja od dosade,buljenja u jedan te isti zid,komentiranja glupih ljudi,pravljenja kava u svim varijacijama te riči,a svi ljudi...ne mogu ih ni nabrojiti...osim toga,idem u zagreb,pa ono...
radila sam doli prošlo lito one čudne smjene i ispiždživala od dosade,a onda cilu zimu svaku subotu,pa onda sad kad sam se vratila s prijamnog opet i tako to,eli....
puno se toga tamo događalo.isključimo li alkohol i darove prirode,dodamo tome koji pir(nažalost i sprovod...) mogu tu ubrojiti i promjene kolega u kafićima i ostanak nekih stalnih.dodam li tome još koje prijateljstvo i masu,masu poznanstava moglo bi se reći da sve to u meni ostavlja trag.dubok dovoljno da traje.
10 godina je dug period.jebeno dug.kad budem jednom toliko dugo s dečkom,vjerojatno ću se udat za njega.jebiga,varoš je takva,pa se za nju ne moreš ženiti...ona je svačija i ničija...mda...mudrujem,a zapravo želim reći da me jednim djelom odgojila.svašta sam u njoj naučila.i dobro i loše...
hvala svim kolegama,na svim kavama,trpljenjima mene u svim stanjima pubertetskih mušica.hvala gostima na strpljenju i razgovorima kad bi mi bilo dosadno!hvala ekipi iz susjednih kafića koji su mi minajli šolde kad bi tribalo(pogotovo ekipi iz kantuna!).fala ekipi na plaćenim nebrojenim cugama!hvala dj-evima josipu i andreju(ilitiga liquidu i andrologicu smijeh) što su me miljun puta oraspoložili i što sam i od njih naučila nešto o glazbi,upoznala glazbu na jedan drugačiji način!na kraju krajeva,fala starcima da su me pustili da radim doli...
ne znam,evo sada ne nalazim pravih riči...možda zato jer mi je teško.čudno će biti doći kući s faxa i ne moći ići kod stare pojesti sendvič i onda đir po gradu...ali,nema veze!
život moj....okreće jednu novu stranicu,iako ga ja pokušavam lagano sprječiti...no dobro...donila sam neke odluke i više me neće biti strah....

mda,toliko od mene...sve je ispalo užasno spetljano...nadam se da vi ne morate otići iz svog kvarta...tamo je ipak najlipše... yes
- 17:14 - Tvoje riječi ( 12 komentara) - Tvoj papir - #

ponedjeljak, 11.09.2006.

gotta do:

još 17 dana do zagreba i do tada moram:

1.ići kod tete u peglicu po uputnicu

2.otići u bolnicu napraviti pretrage

3.otići kod (prokletog) zubarano

4.napraviti oglas da iznajmljujemo sobu i odniti ga na fax(šmrc,moja soba nie više samo moja!namcor)

5.napraviti popis stvari koje ću nositi u prvom điru sa sobom

6.početi više vježbati!!!yes i srediti one note!!!

7.otići u maleni shopping da si popravim kolekciju jesen/zima u ormaru(a i svoje raspoloženje wink)

8.riješiti neke stvari sa nekim ljudima da me ne bi opterećivale u zagrebu

9.ispartijati se sa prijateljicama partysmokin

10.pozdraviti se sa Varoši no (mislim da će to biti dosta teško...)

11.riješiti barem jedan predmet što se tiče razrednih ispita u MIOC-u

12.spržiti glazbe i srediti cedeove da imam što slušat u zagiju thumbup

13.biti malko sretnija....(ako ovo sve uspijem,možda i hoću...)

eto,to je zapravo samo dio toga što bi trebalo obaviti,al morala sam zapisati da slučajno što ne zaboravim...
pusice šaljem svima...nadam se da ću imat nešto vremena da vas posjetim češće...ovih dana skoro ništa,nažalost....eto...
- 23:44 - Tvoje riječi ( 11 komentara) - Tvoj papir - #

subota, 09.09.2006.

Gossip

Svi tračaju.To je činjenica.
Tračanje je zdravo za mozak.I to je činjenica.Ali,mislim da je sve u prevelikoj količini štetno,pa tako to.
Nema toliko dugo da sam pogledala film "Trač".Znate onaj di ekipa studenata pokrene neki trač kao projekt za neki predmet i onda prati kako se on širi,da na kraju više ne bi znali ko tu koga vuče za nos ilitiga ko tu pije,a ko plaća!
Zanimljivo,zaista je,al kad film ideš opet gledati,već znaš u čemu je kvaka i onda više nie tako napeto kad se sve rasplete po drugi put!Ono što je problem u našem životu svagdašnjem je to što nema playbacka,nema ponovnog gledanja istih scena.ili je to možda jedna velika velika rijetkost!
dobar trač-loš trač.ima li tu neke razlike?postoje li uopće dobri tračevi?mislim da su na kraju ipak svi tračevi loši,nezdravi.I to ne samo za mozak,već i za ljude oko kojih se vrte.

Tako sam npr.danas čula da se priča o jednoj curi kako je ostala trudna i pobacila,pa je zbog toga još imala nekih problema u životu.Potpuna laž.No,ljudi o tome zaista pričaju,uvjereni kako je to istina iloi nešto barem blizu istine.Zapravo,to se pretvorilo u cijelu dramu-curka je zbog toga pala razred,zbog toga je radila ovo ili ono...bla bla...koga to uopche zanima?!ono što je najgore je to da osim nje mogu ispaštat potpuno drugi,ni krivi ni dužni ljudi!i čemu onda to?je li to vrijedno nečijeg posprdnog deset minutnog smijanja u kafiću?mislim da i sami znate odgovor.a posljedice lošeg(čitaj:krivog,neispravnog ili netočnog) trača često znaju biti jako,jako neugodne!
zaista mi nikad nie bilo jasno kako na svitu mogu postojat ljudi kojima je to jedina zanimacija?!zaista sam,vjerovala ili ne,upoznala ljude koji ne znaju o ničemu pričati,nego samo tračaju!bilo da je to onaj tip kojemu su gaće pale do po guza ili je to pak nešto sočnije,pa tu ima više ljudi sa više masnih detalja...
dajte molim vas!ne shvaća se da takve priče ostavljaju ružan dojam o određenoj osobi,a to može biti potpuno kriva slika nekog!ono što se često zapitam-što bi da se to govori o vama?što bi vi napravili da čujete kako je vaša najbolja prijateljica (pucam na slipo...) zapravo osoba koju je "prešlo" pola grada i da ona s time uopche nema problema?!naravno da to nema veze ni s približnom istinom,ali...to nikog baš previše nie briga!
osim toga,izloženi smo udaru medija svaki dan.stvari kakve čitamo po novinama(pogotovo tzv.žutom tisku) mogu biti tako nelogične i bedaste da se zapitate kome te ideje padaju na pamet?zar je zaista došlo takvo vrijeme da se mora zarađivati na tome što je netko obukao i kad se netko s nekim puknuo u nekom šumarku?!a tek mobiteli...mislim da ništa nije moglo više pridonjet širenju tračeva od mobitela!sms je idealan za te stvari!nevjerojatno je kako u 160 znakića ponekad može stati toliko puno informacija!!!
eh eh...neki ljudi jednostavno mogu izmisliti takve gluposti da to nie humano!zato,nemojte vjerovat baš svemu što čujete od drugih,nemojte nasjedati na sve gluposti iz novina i tv-a,jer ponekad ljudi nemaju pametnijeg posla u životu nego se baviti drugima,a to samo govori o njima i tome kakvi su zapravo!

pusice od vaše omiljene tračerice amy smijeh
- 01:56 - Tvoje riječi ( 4 komentara) - Tvoj papir - #

nedjelja, 03.09.2006.

Exkurzija-rezime :)

Bio je to moj posljednji dan u FF-u.Barem sam tako mislila.(poslije je ispalo da ipak nie bio posljednji!).Dan prije njega sam bila totalno nostalgična.Sjećala sam se svih dogodovština koje sam prošla u svom ljubljenom fas fudiću i bila pomalo tužna,jer sam znala da toga više nece biti,ali...život ide dalje!
Dan prije puta sam htjela ovdje nešto napisati,čisto pozdrave da vam javim da idem na put,da odlazim na drugi kraj Europe,u Španjolsku,ali zamislite-blog nije radio!!! headbang no anyway...

Spremila sam se u miru božjem,napravila popis svih stvari koje sam nosila(što se poslije pokazalo jako,jako pametnom idejom!!) i spremila sve stvari u torbetinu :)
Krenuli smo sa kolodvora u 22h,puni energije,entuzijazma i ne znam ni ja sve čega već ne,jer ostavljalo se starce i sve probleme i kretalo se u 9 dana ludovanja.
Bilo je zaista nezaboravno!Tako sam sretna da sam na kraju uspila sve složiti da vam to ne mogu opisati.Skupila sam 300 eurića zahvaljujući starcima,Miki,babi,sebi i još nekim jako jako dragim ljudima kiss
vidjela sam zaista sve i svašta!prvu večer smo prespavljivali malo izvan Canesa u apartmanu koji je još bio najbolji od svega(sa frižiderom,mikrovalnom i aparatom za kavu!!!),a ostalih 5 večeri u Lloret de Maru,u hotelu sa navodne 4 zvjezdice rolleyes ionako me živo bolila briga!
da vam svaki dan opisujem,nema baš smisla,post bi bio predug!svaku sam večer bila negdje drugdje,sa drugom ekipom i to nije moglo bolje ispasti!
sve sam uspila-piti,pušiti,jesti(živilo pohano meso! njami),zabavljati se,spavati,maziti se,bariti,plesati sa profesorima,razgledavati,zvati svoje,kupovati...nema što nema!sve osim Neta no
no dobro,bilo je i loših stvari,ali,zašto o njima?jednostavno su mi pomogle da stavim stvari u svojoj glavi na svoja mjesta i to je to...ljudi su pokazali pravo lice i u jednu ruku im hvala na tome...
Barcelona je predivna!ne znam što da kažem!nisam znala di da se okrenem!Osim nje,Lloreta i Canesa još smo bili u Nici,Avignonu,Monte Carlu,Grasu,Veroni,...više ni ne znam!
hrana je bila srednja žalost,ali se živilo od pringlesa,duana i kave!
gledala sam flamenco,pila sangriu,bili na viteškim igrama,vozikali se na vlaku smrti i sličnim stvarima u Port Aventuri...zaista sve i svašta!
vodičko je naravno,neizostavni dio cijele priče,stvarno se potrudio!hvala profesorima i njemu na strpljenju! :)
nisu se baš previše žalili na nas,dakle bili smo okej.na granici su nas gledali jedino slovenci,a za nazad nitko! :)) put i nie bilo toliko naporan,u busu na kat je zaista bilo zabavno(moglo se i zafumati s vremena na vrime ;) naučila sam spavati u razno raznim pozama,pa eto,sad zakomim svugdi bez beda! :)
isto sam jedva čekala doći doma,prošetati po varoši,zapaliti sa svojom ekipom i uživati u miru terase,mirisu predivnog grada,mirisu doma...
od svega sam zaključila da je kod kuće ipak najljepše,pa eto...

nadam se da ste i vi putovali ovog lita i da ste se zabavili!ovo je tek mali dio priče!uskoro će mi doći slike,pa možda i objavim koju!
šaljem veliku pusu iz uspavanog zadra! :)
- 01:49 - Tvoje riječi ( 8 komentara) - Tvoj papir - #