Kao što naslov zbori (živeo hrvacki ) danas je našom dragom Špolji 13. rođendan.

Slavilo ga je u nedjelju. Prvo smo se u 5 sati svi nacrtali kod njega ( ja sam se kompjuterski na paint-u, brže je ). Mali pohlepnik je odmah odmotavao poklone. Ja sam mu kupila onu mini višenamjensku lampicu. (nije to samo za čitanje ) Janja mu je kupila nešto baš za njegov uzrast, kutijicu punu malih gumenih kukaca. Bio je oduševljen. Nakon što smo lijepo izgađali Mihaelu, krenuli smo na naš put u nepoznato...um, kino. Špoljin hodnik bio je jako uzak, pa nam je rekao da se vani oblačimo. Na to je Bruno nadodao:"Zračna uzbuna. Siđite s broda." :
Naravno, naš siromašan slavljenik nije imamo love za kokice, pa smo morali (ja) švercati jumbo vreću standard slanog čipsa (ona bijela vrećica na kojoj piše samo čips ), kroki kroket i krašotice. Na putu do malla nailazili smo na svakakva čudesa, ali najčudesnije je bio čudesan auto kojemu je čudesan prtljažnik bio čudesno otvoren. Došla sam u napast da naše slano blago (čips) strpam u taj prtljažnik. (umjesto božićnice ) Ali ipak nisam. Kad smo podigli karte i išli u dvoranu, čipsove sam sakrila ispod jakne koju sam nosila u rukama. Ili je čuvar slijep ili sam ja jako dobro kamuflirala taj čips.
Gledali smo "Dan kada je zemlja stajala mirno", film je prejeben.

"Na tragu Božićnoj sreći"
Pitate se što je Božična sreća? Pa pokloni naravno!!
Tako sam ja jučer bila na tragu sreći Božičnog jutra, ali, nažalost, nisam je našla.
Tražila sam na svim poznatim i nepoznatim skrovištima, u svim ormarima, izmweđu svih kutija, u svim kutijama...
Jedino mjesto koje nisam provjerila, jest garderoba.
Danas krećem na put ka nepoznatim predjelima naše garderobe...
Ako naiđem na bar jednu sreću, khm, poklon, javiti ću vam!