srijeda, 09.04.2008.
Lica nasilja
Bullying je još jedna od onih tema koje mediji uzimaju sezonski, pa je onda prežvakavaju dok potpuno ne izgubi okus. Riječ je o maltretiranju u školi, kada se klinci međusobno mlate, muče, psihički ili fizički zlostavljaju. To sranje odavno postoji, ali senzacionalistički pristup vijestima ipak postoji znatno manje, i zato je upravo bullying tako zanimljiv novinama i televiziji pogotovo. Svatko od nas je bio svjedokom nekog maltretiranja, uvijek je bio tu neki slabić u razredu kojem su svi davali bečke i gađali ga pljucama, uvijek je tu bila i ona čudna cura s kojom nitko ne želi pričati ali joj zato šaraju teke kad ne gleda. A i tučnjave su uvjek bile tu, neke nevine, neke gadne i krvave.
Toga je uvijek bilo, i da ne prepričavam nešto iz svoje osnovne, za ilustraciju ću prepričati jednu anegdotu moje sestre koja je u osnovoj bila početkom osamdesetih. Imali su jednog povučenog debelog lika u razredu kojeg su svi stalno zajebavali. Jednom su mu tako u poštanski sandučić ubacili sliku mrtve rasparane svinje sa kolinja, crijeva van i sve to. Navodno, slika je bila iz Modre laste. Pa i da nije iz Modre laste, opet morate shvatiti da iza toga stoji jedan stvarno zloban um, kad odlučite kolegu iz razreda sprdavati tako da mu stavite sliku zaklane svinje u poštu zato što je debeo.
Ali bullying ne prestaje u školi, jer ti likovi narastu, a neki od njih zauzmu visoke pozicije. U zadnjih desetak dana intenzivno se pisalo i izvještavalo o trojici, a to su George W. Bush, general Ivan Korade i Ivo Sanader. Ne, oni ne bacaju žvake u kosu ministrima, niti gađaju zastupnike vodenim balonima i nikoga (barem javno) ne štipaju za bradavice. Oni nose fina odjela, koriste fin vokabular, učinkovita oružja i zlostavljaju daleko veći broj ljudi od jednog razreda.
George W. Bush danas je najveći bully na svijetu. Ima nekih koji ga vole, republikanci na primjer, ali to im je u opisu posla, jer su svi konzervativni seronje. Taj bivši ovisnik o kokainu liječi kompleks manje vrijednosti pred ocem na taj način što je i sam postao predsjednik i nastavio rat u Iraku, tamo gdje je i njegov otac vodio rat. Nakon uragana Katrina koji je desetkovao New Orleans, Bush nije davao jeb za to sranje, ljude nižih staleža koji su ostali bez domova, kao ni ljude drugih boja od njegove rozo bjelačke. Ipak, Bush ima jednu vidljivu manu, kao što većina bullyja ima, a to je činjenica da on ne zna govoriti, pa redovito krivo izogovara bilo koju riječ koja sadržava korijene 'nuklerano' (kako on to izogovara, preveli bi kao 'nukularno'), ili 'terorizam' (po njegovu, 'trr-izam').
General Ivan Korade donedavno je bio heroj Domovinskog rata, a o problemima koje je radio novine su pažljivo pisale, kako ga ne bi okaljale. Ipak, ako upišete 'Korade' u Google, prvo što ćete dobiti je članak iz prošle godine, o tome kako je prijetio pištoljem u kafiću. S takvim ponašanjem prije ispada bully nego bilo što drugo, a sa ubijanjem nekoliko ljudi, bježanjem od policije, ubijanjem policajca i samoga sebe ispada nešto daleko sjebanije. Tako je policija danima tragala za jednorukim, koji ne samo da im je uspješno bježao, nego je i jednoga uspio ubiti. Možda bi uspješnije tražili Ramba, ali sumnjam. Ovo podsjeća na suđenje O.J. Simpsonu, samo kada je on bježao autom, policija ga je pratila helokopterima i autima, i uhvatili su ga vrlo brzo. Ovdje, to više nalikuje na ćoravu babu koja po dvorištu hvata kokoš koja je netom ostala bez glave.
Kod tog slučaja najviše su me nervirali mediji koji su instant izbrisali etiketu heroja sa Koradea i prozvali ga krvnikom, a desetljeće ranije bili su puno više blagoglagoljivi. Sada je krvnik iz Zagorja i šta ja znam koji još nadimak dostojan horora, a najbitnije je da je na kraju 'krvavog pohoda' 'presudio samome sebi'. To 'presudio samome sebi' mediji toliko često koriste da bi trebali tiskati na majice. I na taj način, sa takvim manijakalnim ispirajem mozga određenim paroloma i mediji postaju bully koji konstantno maltretira stanovništvo.
Ivo Sanader je također bully. Na neki način, čak je napredniji od Busha. Ima puno bogatiji riječnik od Busha i s nevjerovatnom preciznošću izbjegava odgovore na pitanja. Nikad direktno ne odgovori na pitanje, a često pitajem odgovori na pitanje.
'Vi mene pitate – odakle mi novac za toliko skupih satova? Ja vama kažem, koliko će nam vremena trebati da zaustavimo inflaciju?'
Ne samo da je bolji govornik, Sanader ima finije kravate, šira ramena, i daleko ga manje ljudi mrzi nego Busha. Dok Busha mrzi većina civiliziranog svijeta, Sanadera mrzi samo dio vlastitog naroda. Čak ne ni svi, jer ipak ima i onih koji su glasali za njega (vjerovatno su glasali 'muuu' ili 'vau vau', ali idemo dalje). Penzioneri, ribari, samohrane majke, intelektualci, studenti, bilo tko sa zdravim razumom osjetio je njegovo iživljavanje. Jedina mana Sanadera kao bullyja je njegov pogled uspavanog teleta zbog kojeg ne izgleda previše odrješito, pa ga njegovi inozemni bullyji s većim autoritetom, oni s kojima ide na EU pregovore, ne shvaćaju posve ozbiljno. Pitanje je, nakon pregovora, da li proguta ili ode na zahod ispljunuti?
utorak, 01.04.2008.
In Memoriam
Povodom smrti velikana hrvatskog glumišta Borisa Dvornika, prisjetimo se nekih drugih velikih imena dramskih umjetnosti koji nisu dobili ispraćaj kakav su zaslužili.
