U potrazi za Svetim Gralom

srijeda, 21.06.2006.

Jednom...

Jednom,

Kad u Tebi odjekne Riječ

Koja bijaše na početku;

I kad srce tvoje krene ususret svakom biću,

Otvoreno i strpljivo, nježno i postojano;

Tad Otac će sretno raširiti ruke,

I što bijaše mrtvo, oživjet će novim životom,

Što bijaše izgubljeno, u novom će svjetlu biti pronađeno.

Dado, 2003.

- 22:11 - Komentari (4) - Isprintaj - #

subota, 17.06.2006.

Molitva gospodnja i članovi ljudskog bića

Oče naš - molitva koju nam je sam Bog dao, molitva u kojoj molimo za ono što nam uistinu treba, jer "zna Otac naš što nam treba i prije nego li ga zaištemo".

Ezoterno kršćanstvo otkriva nam dublje značenje ove molitve i vezu između nje i sedam članova ljudskog bića.

Na početku molitve zazivamo Boga Oca, a zatim slijedi:

1. Sveti se Ime tvoje - neizrecivo Ime božje jest upravo onaj najintimniji dio našeg bića, gdje u svojoj unutrašnjosti kažemo sebi: "ja sam koji jesam, koji sam bio i koji ću biti". To Ime božje možemo čuti samo iznutra (ne možemo čuti kako ga netko izgovara izvana) i ono nas vodi u duhovni svijet. Stoga nam u molitvi Oče naš Sveto Ime božje stoji u vezi s članom ljudskog bića koji nazivamo duhovno ja. Od tri viša člana ljudskog bića, to je prvi član.

2. Dođi Kraljevstvo tvoje - božje Kraljevstvo upućuje nas na onaj drugi od tri viša člana ljudskog bića - životni duh. Naime, preko duhovnog ja objavljuje nam se duhovni svijet i gledajući u duhovni svijet možemo prepoznati to isto duhovno ja, tu božansku iskru, u drugim bićima i u čitavoj božjoj kreaciji. Tu božju kreaciju nazivamo Kraljevstvom božjim i onaj dio našeg bića kojim smo srodni toj čitavoj božjoj kreaciji - Kraljevstvu božjem - nazivamo životni duh.

3. Budi Volja tvoja - Volja božja upućuje na vrhovno stvaralačko načelo po kojem je sve stvoreno. Onaj dio ljudskog bića kojim je čovjek uistinu kreativno biće, sa sposobnošću da iz sebe stvara neke nove kvalitete, a u skladu s božanskim načelima, nazivamo duhovni čovjek. To je treći viši član ljudskog bića.

Ova tri člana, kako spomenuh u prijašnjim postovima, čovjek tek treba uistinu razviti u dalekoj budućnosti. Na početku molitve Oče naš spominjemo ova tri viša člana kao izraz božanskog u čovjeku, te kao ideal onoga prema čemu težimo i prema čemu molimo našeg nebeskog Oca da nas vodi.

Slijedi dio molitve koji povezuje božansko-duhovno i one niže članove koji su duševno-tjelesni izraz tog božansko-duhovnog:
Kako na nebu tako i na zemlji.

Zatim slijedi molba Bogu Ocu da se pobrine za dobrobit ona četiri niža člana našeg bića:

1. Kruh naš svagdanji daj nam danas - ovdje molimo za dobrobit našeg fizičkog tijela, za kruh koji ga hrani.

2. I otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima svojim - dugovi su ono što opterećuje naše etersko tijelo, jer su u njemu "zapisani". Pod dugovima valja razumijevati postupke i propuste kojima smo se ogriješili o naše bližnje. Osim naših dugova prema drugima u eterskom tijelu su nam zapisane i pogreške drugih prema nama dok ih ne osvijestimo i ne oprostimo. Stoga u ovom dijelu molitve molimo Oca da nam pomogne da očistimo svoje etersko tijelo i da ga očuvamo čistim.

3. I ne uvedi nas u napast - ovdje molimo za dobrobit našeg astralnog tijela. Naime, napasti nam onečišćuju i razaraju astralno tijelo, te molimo našeg nebeskog Oca da nam spasi astralno tijelo od onoga što ga razara.

4. Nego izbavi nas od zla - ovdje se govori o pogrešci ljudskog ja - zlu. Onaj tko nema samosvijesti ne može učiniti zlo. Životinja može biti agresivna, krvoločna, može nekoga ozlijediti, pa i ubiti, ali nikad ne možemo reći da je životinja zla. Ona djeluje instinktivno, bez samosvijesti. Samosvijest koja čovjeka razlikuje od životinje omogućuje mu i to da može činiti zlo. Dakle, zlo je pogreška ili bolest ljudskog ja. U molitvi Oče naš zato molimo Boga da sačuva naše ja od bolesti, da nas izbavi od zla.

Vidimo tako da u ovoj molitvi molimo našeg nebeskog Oca za sve ono što nam je uistinu potrebno, i to ne samo u ovom trenutku nego i do kraja vremena. Ljepota i savršenstvo ove molitve očituje se i u tome što je primjerena za svakoga. Netko tko ne može dokučiti značenje ove molitve, ali svejedno uporno moli, dobit će time jako mnogo (iako to možda neće biti odmah vidljivo). Netko drugi tko se uspio svojim osjećajima jako uživjeti u ovu molitvu, dobit će još i više. Onaj tko svojim mišljenjem pokuša dokučiti tajne molitve Oče naš, pronalazit će u njoj neiscrpan izvor inspiracije i taman kad pomisli da ju je shvatio, otvorit će mu se neka nova dimenzija u kojoj shvaća kako još ima mnogo toga za shvatiti... i tako zadivljenost tom tako jednostavnom, a opet tako složenom molitvom, nikad ne prestaje.

- 02:05 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 06.06.2006.

Razvoj članova ljudskog bića u odnosu na povijest čovječanstva

Obzirom da sam u prošlom postu rekao nešto o razvoju čovjekovih članova u odnosu na dob, treba još reći nešto i o razvoju tih istih članova u odnosu na povijest čovječanstva.

Ako se vratimo u prošlost devet tisuća godina (dakle oko 7200 godina prije Krista), dolazimo u razdoblje u kojem je iz mračnog razdoblja, koje je nastalo nakon što je opći potop dokrajčio atlantsku civilizaciju, izronila indijska civilizacija. U to doba čovjek je još uvijek doživljavao duhovni svijet kao realnost, a ovaj fizičko-osjetilni svijet koji nam se danas čini kao jedina stvarnost, za indijce je bio samo privid, tj. maja. U ovom razdoblju, koje je trajalo sve do otprilike 5100 godina prije Krista, u čitavom čovječanstvu je naglasak bio na razvoju eterskog tijela. Dakle, ostali članovi su više bili pripremani za kasniji razvoj, a pravi razvoj se u to doba odvijao u eterskom tijelu čovjeka.

Oko 5100 godina prije Krista nastupa drugo razdoblje koje povezujemo s perzijskom civilizacijom. Tu je gledanje duhovnog svijeta bilo već znatno slabije u odnosu na prethodnu epohu. Ljudi su za perzijske civilizacije u fizičko-osjetilnom svijetu vidjeli nešto na čemu čovjek treba raditi, nešto što treba oplemeniti svojom djelatnošću. U ovom razdoblju naglasak je na razvoju astralnog tijela.

Oko 2900 godina prije Krista nastupa doba egipatsko-babilonske civilizacije. Tu se već čovjek jako zainteresirao za fizičko osjetilni svijet. Gledanje duhovnog svijeta sad je mnogo slabije u odnosu na doba perzijske civilizacije, no još uvijek znatno jače nego li danas. U ovo vrijeme čovjek se učio čitati božji rukopis u fizičko-osjetilnom svijetu, pa se tako naročito razvilo promatranje nebeskih tijela i u njihovom međusobnom odnosu ljudi su prepoznavali zakone po kojima je Bog ustrojio svemir i po kojima se sve odvija. U doba egipatsko-babilonske civilizacije čovječanstvo je intenzivno radilo na razvoju duše osjećaja.

Oko 800 godina prije Krista, došlo je doba grčko-latinske civilizacije. U ovom dobu postepeno je za većinu ljudi nastupilo gotovo potpuno zamračenje duhovnog svijeta. Čovjek je sve više vidio samo ono što mu je dolazilo preko osjetila, te je fizičko-osjetilni svijet postajao jedina realnost za čovjeka, osim za jedan manji dio čovječanstva u kojem se još zadržava jedan oblik vidovitosti. U ovom razdoblju koje traje otprilike do pada Bizanta, naglasak je na razvoju duše razuma. Sa dušom razuma se rađa i mišljenje kakvo danas imamo, što je omogućilo razvoj filozofije i logike.

Oko 1400 godina nakon Krista, nastupa doba germanske civilizacije u kojem danas živimo (i trajat će sve do negdje 3600 godina nakon Krista). Ne treba posebno napominjati da je u naše doba materijalizam dosegnuo svoj vrhunac i da polako dolazi vrijeme kada će duhovni pogled na svijet ponovo jačati, osnažen onim što nam struji iz događaja na Golgoti, iz Kristovog uskrsnuća. U današnje vrijeme čovječanstvo najjače razvija dušu svijesti. Stoga i svi zli utjecaji koji toliko sa svih strana prijete ljudskim dušama u današnjem dobu, naprosto zahtijevaju od čovjeka da razvija svijest, jer zlo se sakriva u čovjeku upravo tamo gdje nema svijesti.

Nakon spomenutih razdoblja slijede još dva razdoblja, a zatim ponovo velika katastrofa, ovaj puta znatno drugačija od općeg potopa, ali to je već tema za neki drugi post.

- 02:40 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	lipanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30