Prica o jednoj klinickoj sudiji
Doktori jako vole ekperimente, i to rade gotovo svakodnevno. Bilo da se radi o novim metodama lijecenja, operacijskim tehnikama ili pak o novim lijekovima. Da bi se lijek ili nova metoda lijecenja ispitala u klinickoj studiji na bolesnicima, moraju se zadovoljiti vrlo rigorozni uvjeti, od pozitivnih rezultata eksperimenta na zivotinjama, toksikoloskih analiza, prolazne ocjene povjerenstva za klinicke studije, etickog povjerenstva bolnice i jos puno toga.
Kako bi se osjecali da imate smrtonosnu bolest, ali vas o tome doktor nikad nije izvjestio, niti vam prepisao pravi lijek. Jos bolje, ukljucio vas je u neki tajni eksperimenta bez vase volje i pristanka? Vjerujem da gotovo svima dolaze asocijacije na Dr. Mengela i njemu slicne "doktore" koji su radili eksperimente na zatvorenicima koncentracijskih logora. Koliko od vas je culo za slican, Tuskegee eksperiment, koji je zavrsio ne tako davne 1972? Tuskegee je drzavno sveuciliste u Alabami osnovano 1880 godine. Tamo je od 1932 do 1972 US Public Health Service (PHS) provodio klinicku studiju na 399 crnaca zarazenih sifilisom. Cilj ekperimeta je bio pokazati kako je sifilis razlicita bolest kod crnaca jer je u dotadasnjim zapazanjima primjeceno kako bijelci imaju vise neuroloskih komplikacija , dok su crnaci imali vise kardiovaskularnih komplikacija sifilisa. Ti ljudi su bili lokalni siromasi kojima je receno im je da imaju “bad blood” te da ih lijece zbog toga. Kako bi osigurali participiranje ispitanika, sve medicinske informacije su skrivane od pacijenata. Uz to, obecana im je besplatna zdravstvena zastita i pogrebne usluge. Sve besplatno. Isprva su jadnici lijeceni bizmutom, zivom i neoarsphenaminom. Kasnije su dobivali svemoguci aspirin. "Znanstvenici" su pustili da se bolest razvije u punom obliku (tercijarni sifilis) od cega su umirali u mukama. Cak i nakon otkrica penicilina, sudionicima pokusa nije bilo omoguceno lijecenje. Isto tako, za vrijeme trajanje eksperimenta donesena je i Helsinska deklaracija (Svjetska zdravstvena organizacija) 1964 godine kojom se nalaze obavezni informirani pristanak u svim humanim klinickim studijama. No, ni ta deklaracija nije omela daljni nastavak pokusa. Trebalo je gotovo 40 godina da nekom od “znanstvenika” progovori savjest i pokaje se za ucinjeno. Prica je konacno dosla na vidjelo u clanku novinarke Jean Heller. Pod ogromnim pritiskom javnosti vlada je konacno obustavila studiju i prvi put dala ispitanicima pravi lijek za sifilis. Posljedice eksperiementa su bile strasne, 28 ljudi je umrlo od sifilisa, 100 je umrlo do komplikacija sifilisa, 40 supruga je inficirano spolnim putem, dok je 19 djece je rodjeno sa kongenitalnim sifilisom. Na kraju je sve zavrsilo visemiljonskom dolarskom nagodbom van suda. Ali je zastrasujuca prica ostala. I sto na kraju reci? Prica o "eksperimentu" jos i danas zivi medju crncima, i prenosi se s generacije na generaciju. Do sada sam uvijek dobio negativan odgovor od crnaca kada sam ih pokusavao ukljuciti u trenutno odobrene klinicke studije. Nakon sto sam cuo za ovu pricu, nepovjerenje crnaca u vladu i u nas bijelce nije za mene vise iznenadjujuce. P.S. Za one koje zele znati vise, preporucam roman James Jones-a “Bad Blood” |
Prica o psu (s poukom)
Ovo danas dobih mailom (thnx Ani) ...svakako vrijedi postiranja.. Mesar se jako iznenadio kad je vidio da mu pas ulazi u mesnicu, pa ga je otjerao. Ali, kasnije, evo psa opet. Priđe on psu i vidi mu cedulju u ustima. Uzme je, a tamo piše: "ako može šest kobasica i janjeći but, molit ću... pas ima i novac u ustima." pogleda, i stvarno uz cedulju je deset dolara. uzme on novac, spakira narudžbu u vrećicu i da psu da uhvati u čeljust. To ga se sve toliko dojmilo, da je odlučio zatvoriti i krenuti za psom. Pas ide niz ulicu i stiže do semafora na dugme. Spušta vrećicu, pritiska dugme, uzima vrećicu, strpljivo čeka zeleno. Prelazi ulicu, mesar za njim. Stiže do autobusne stanice, i gleda u red vožnje. Mesar je očaran. Pas nalazi svoj bus, i sjeda na klupu. Nailazi bus, pas obiđe da vidi prednji kraj, pogleda broj, vraća se na klupu. Nailazi drugi bus, pas ode i pogleda broj linije, aha to je taj, ulazi. Mesar za njim, sad već otvorenih usta. Bus ide preko pola grada, na drugi kraj predgrađa, pas razgleda pejzaž. Na kraju ustaje, ide do prednjeg kraja busa, propinje se na zadnje šape, pritiska dugme da bus stane. Silazi, s vrećicom i dalje u ustima. I tako idu mesar i pas trotoarom, kad jednom pas skrene do kuće, stazom do vrata, ostavlja vrećicu na pragu, zalijeće se i udara cijelim tijelom o vrata. Uzima još veći zalet i opet se baca na vrata. Iz kuće se nitko ne javlja. Pas se vraća stazom, preskače živicu, ide oko vrta, priskače do prozora, lupa glavom o okvir nekoliko puta, a onda se vraća do ulaznih vrata. Iza vrata se promalja grmalj, uzima vrećicu s praga i onda se počne derati na psa i šutirati ga. Mesar: "Za ime svijeta, što vam je, pa taj pas je čisti genij...! Što se mene tiče, mogao bi nastupiti na televiziji...!" Grmalj: "Ovo genij? 'ajde...! ovo mu je već drugi put ovog tjedna da je zaboravio ključeve..." Pouka: Možete nadmašiti očekivanja promatrača, ali šefova nikad...! |
< | veljača, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv