Amerikanac

Ovo je visilo na zidu sale za sekcije u Zavodu za anatomiju na Salati u danima kad sam bio student. Jeli jos uvijek tako?


U bijeloj okrečenoj sobi stoje dva duga drvena stola.
Svakoga dana nove im goste dovezu mrtvačka kola.
Služavke umrle u bijedi ili sijede ispaćene pralje
Kojima ukočene ruke ne mogu prati dalje.
I koje uzevši im ruha ubonica amo šalje.

Bludnice koje pohotne ruke nikada više neće da dirnu
Što poslije sviju budnih, bludnih noći uđoše u jednu mirnu.
Il stigne ovamo kažnjenik kojeg je žandar prestao da vodi
Il napuhnuti utopljenik kojemu ime nesta u vodi
Il skitnjom izmučene skitnice vječito gonjene do mitnice
što prođoše kroz ovaj život bosi.

Svi oni amo jednom dođu zbiti u ljesove proste
I zauzmu svoje mjesto na stolu što vječno očekuje goste.
Žive su ih gonili i gnjeli, nožem su ih rasparali mrtve
Ti, što žrtve za života bjehu, ostadoše i poslije smrti žrtve.

Stanovahu na kraju grada u prljavom kvartu roblja
Počivat će na kraju groblja daleko od arkada.
I kao što je više nih imalo zajedničku sobu
Tako će i sad više njih noćivati u istom grobu.




D.Cesarić