Amerikanac

23.03.2008., nedjelja

Gdje su nestala jajca?

Tema danasnjeg posta bit ce jajca (doduse ne Uskrsna:-)

Jucer zaprimismo u bolnicu 50 godisnjeg Hispanoamerikanca sa teskom upalom pluca i prije nego sto smo uspjeli uzeti potpunu povijest bolesti, morali smo ga intubirati i staviti na respirator jer mu se stanje rapidno pogorsalo.

Nakon stabiliziranja pacijenta, zamolismo sestru da stavi urinarni kateter kako bismo mogli pratiti kolicinu izlucenog urina. Nakon procedure, sesta se u prolazu nasali kako zavidi nasem pacijentu jer nema nijednu dlacicu na tijelu i sto bi sve ona dala da je njena koza tako glatka (jadnica ostavlja bogatvo na brazilske ili sto ja znam koje druge voskove u kozmetickim salonima).

I naravno, kakvi bi mi to bili doktori da ne pregledamo pacijenta. Dakle, nalaz je slijedeci: lice = niti jedna dlacica (naravno nema ni folikula, dakle covjek se nije brijao), pazuh = niti jedna dlacica, prsa = nista, genitalno podrucje = 20-30 dlaka, noge = nit jedne dlacice. Zanimljivo, zar ne?

Kako i vrapci na grani znaju da su dlake na tijelu produkt androgena (testosterona), a kojeg kod muskaraca luce testisi, pregledasmo mi i te organe. Kad gle cuda: u mosnjama nema nista. Nothing!?

Zbunjeni pocesmo razradjivati moguce scenarije: od trauma, torzija testisa, tumora, mogucih operacija i slicno. Kako pacijent nije mogao dati nikakvu informaciju, prava osoba za takva pitanja je bila njegova zena.
Ona, amerikanka osrednjh godina po zanimanju sekretarica u firmi "odusevila nas sa svojim odgovorima: po njoj nije on nikada imao nikakvih problema s " tim stvarima". Nikakvih trauma, tumora, operacija i slicnog. Uredno je on obavljao svoje bracne duznosti. Ona nikad nije primjetila da on nema testisa. Nikada se on nije njoj pozalio da mu nesto fali.

To sto nema dlaka to se njoj jako svidja jer ona ne voli dlakave muskarce. Naravno, nikada se covjek nije obrijao u svom zivotu, ali to njoj nije bilo cudno.

Najveci biseri tek slijede:
1. Covjek je uredno godinama isao kod svog doktora i kod nekih drugih specijalista, no niko nikad nije nista primjetio.
2. Oni imaju dvoje djece. Tko li je sretni tata?

Na kraju razgovora zena ce meni poluzabrinuto: A, gdje su nestala njegova jajca?! Na to pitanje medicina ce pokusat odgovoriti nakon nekoliko dijagnostickih testova.

No ja sam jos uvjek zapanjen kako je moguce da neko dogura do 50 godine zivota a da nitko ne primjeti kako mu fale kljucni organi.

Izgleda da je sve moguce, nakon ovog dozivljaja nista me vise nece iznenaditi.







- 02:52 - Komentari (25) - Isprintaj - #

19.03.2008., srijeda

Terapija govnima?!

Da dobro ste culi, nije rijec o nikakvoj alternativnoj medicini ili novom pokretu govnoterapije kojeg zelim osnovati.

Ova metoda lijecenja je poznata u medicinskoj praksi kao fekalna bakterioterapija, fekalna transfuzija, ili fekalna transplantacija.

Radi se o lijeku za pseudomembranozni kolitis, vrlo opasnoj i potencijalno smrtonosnoj bolesti uzrokovanoj bakterijom Clostridium difficile, sa ciljem restauracije normalne bakterijskle flore kolona koristeci izmet (fekalnu tvar) zdravih donora. Clostridium difficile je gram pozitivna bakterija odgovorna za kolitis koji zahvaca 1 od 200 hospitaliziranih pacijenta.

Ukoliko se bolest ne lijeci, moze imati smrtnost od 30% !!

Pseudomembranozni kolitis obnicno nastaje usljed poremecaja homeostaze u debelom crijevu (upotreba antibiotika ili imunouspresija) sto dovodi do unistenja normalne crijeve flore i naseljavanja patogene Clostridije. Tretman se zapocinje sa antibioticima, metronidazolom ili vankomicinom, ali kod najtezih slucajeva kod kojih antibiotska terapija nije dostatna, primjenjuje se gore navedena procedura sa gotovo 90 - 95% uspjehom.

Procedura se sastoji od visednevnog tretmana izmetom zdravog donora bilo pomocu nazogasticne cijevi ili klistira,a vrlo cesto kombinirano jer su rezultati puno bolji.

U literaturi su opisani neki slucajevi primjene iste teapije kod druge vrste kolitisa (ulcerativnog kolitisa) ali do sada ne postoje prave znanstvene studije.

Naravno, i sami mozete zamisliti koje sposobnosti Dr. Q mora imati da bi pacijenta nagovorio da "jede necija tudja govna" (u doslovnom smislu).

Je li biste vi prihvatili takvu terapiju?


Addendum: Naravno, pacijenti ne "uzivaju u obroku" zlicom, niti zvacu ili piju, niti moraju poslije "takvog obroka prati zube jer su im komadici necega ostali medju zubima". Izmet se nakon donacije preradjuje u laboratoriju i na kraju ustrcava preko klistira i nazogastricne cijevi u zeludac i crijeva.
Neki to nazivaju probiotickim pripravcima da zvuci lijepse i politicki korektno (Kefir, AB kultura i Jogurt su isto probioticki pripravci), ali na kraju price pacijent mora znati i mora biti informiran sto mu se daje i od cega je preparat napravljen, a to je u ovom slucaju ljudski izmet.
Pacijent mora potpisati da snosi sve rizike procedure jer iako se donori testiraju na HIV, hepatitise i ostale bolesti, uvjek postoji mogucnost zaraze na koju se pacijent mora upozoriti.



- 02:01 - Komentari (38) - Isprintaj - #

16.03.2008., nedjelja

Kako to izgleda kad Dr. Q misli da zna srpski...

Vec i vrapci na granama znaju kako je Amerika zemlja u kojoj su zastupljeni svi narodi i jezici svijeta, a NYC i okolica u tome prednjace.
I naravno, mozete zamisliti kako izgleda radni dan u ER...svakih desetak minuta trazi se prevoditelj za ovaj ili onaj jezik, dijalekt ili sto ja znam vec. Prevoditelji u nasoj bolnici su svi, od kuhara, spremacica, sekretarica, specijalizanata..to se jednom rijecju zove kulturno bogatstvo i raznolikost.

Pri zaposljavanju morao sam zaokruziti na listi jezike koje poznajem: medju stotinjak ponudjenih zaokruzih hrvatski, srpski, bosanski, srpskohrvatski, jugoslovenski. Na pocetku su me cesto zvali da prevodim s ruskog ili poljskog, jer je po njima to sve slicno, no na kraju su nesto naucili pa su pozivi bili rjedji i primjereniji.

Moj susret sa Mr. Z, sedamdesetgodisnjakom iz Beograda, nevjerojatne slicnosti na Ckalju, izmamio je suze radosnice na njegove oci.
Naime, on ne zna engleski i godinama je za sve svoje muke i probleme morao koristi usluge prevoditelja, uglavnom kceri ili unuka, koje su onda su sve njegove simptome moderirali i prilagodili duhu engleskog jezika. Jel je vrlo tesko prevesti metaforu tipa: "Jebote doktore, vucem nogu ko bagava kucka, u dupe je nabijem", na monotoni engleski jezik. Naravno, za neke simptome Mr. Ckalja nije se mogao pozaliti otvoreno pred obitelji jer su bili intimne prirode. I tako je nakon nekoliko godina patnje i mraka konacno osvanulo sunce nasem Ckalji koji sad moze lepo da se jada na " nasem" jeziku.

Prvi nas razgovor bio je nesto za dozivotno pamcenje. Upitam ga ja sto ga danas najvise muci. A on ce ko iz topa: Doktore, imam zapaljenje suljeva. Nisam znao o cemu se radi, pomislih da su to zuljevi na srpskom, pa ga upitah ga gdje se nalaze i kako ih je dobio, a on ce meni : Pa je***te doktore, otkud ja znam. I zapocne skidati hlace i gace. Scena ko iz filma.. Srpskog humoristickog. Ja zurim potpuno zbunjen, speahless. Gologuz, prigne se on naprijed, rastvori polutke straznjice i pokaza prstom govoreci: Tu su doktore, tu su. Pomagaj.

Ugledah najvece hemeroide na svijetu. Nasmijah se od srca te ga utjesih ga ja kako cemo mi to rijesiti vrlo brzo.
Nakon toga bijasmo sretni obojica , ja jer naucih nesto novo i rijesih misteriju, a nas Ckalja jer se zapaljenu suljeva primako kraj.

I tako, dok je nas Ckalja odlazio kuci, poruci mi da ima da pozdravim kevu i caleta jer su napravili tako krasnog druga i coveka. A meni poruci da mi ne gine sljivovica i pecena curka kod njega kad me put nanese u Beograd.

Lepo, zar ne ?


- 19:27 - Komentari (13) - Isprintaj - #

13.03.2008., četvrtak

AMS

AMS je skracenica za altered mental status (poremecaj svijesti) i vrlo je cesta dijagnoza pri prijamu u bolnicu.
Uzroci su mnogostruki, od mozadnih udara, otrovanja, soka, traume, alkohola, droga, sepse...

A kako to izgleda kad imate AMS? Evo malo vlastita iskustva od prije dvije godine u nezaboravnim danima internshipa.

Ne, nije to bila posljedica alkohola ili partija sa razuzdanim medicinskim sestrama kao sto ste mozda pomisili, nego...

Vrijeme radnje: 23. veljace 2006, 5 : 40 popodne.
Dr. Q se dovezao kuci nakon 30-satnog dezurstva i nakon kratkih "ubijanja oka" za vrijema crvenog svjetla na semaforu te traumaticnih budjenja uzrokovanih urlanjem automobilskih sirena pobjesnjelih vozaca u njihovom stampedu prema vecerama koje se ohladise na stolu. Naravno pantomimu istih mozete i sami zamisliti, tesko je to opisati.
Udjoh u kucu, odlozih torbu kraj vrata i uputih se u sobu presvuci...no nemah snage nego napola obucen zavalih se na krevet.

Odjednom me iza sna trgne urlanje telefona, i prije nego sto se sabereh na telefonskoj sekretarci cujem poruku (Ja)majke Izbenika da joj se hitno javim jerbo susjeda Blaza ima neke Eserikije i elektrocite u mokraci pa bi tila to prodivaniti s mnome. Jamajka obicno zove ujutro prije posla kako bi me uvatila, jer navece obicno ide spavat prije nego sto ja dodjem kuci. Tako je to kad se zivi u drugoj vremenskoj zoni.

Skocih se s kreveta, pogledah na rucni sat kad ono 6:15. Uhvati me panika jer vec kasnim na posao. Obicno ustajem u 6:00 kako bi se stigao spremiti za posao u 7:00. Uljecem u kadu, brzinsko tusiranje, brijanje i izljetanje iz stana u roku 15 minuta. Ponosan sam na sebe kako am se uspija sredit u tako kratkom roku. Uljecem u auto i juris u bolnicu. Putem razmisljam kako sam uspio prespavat cilo popodne, vecer, noc...

I dok tako ja jurim ucini mi se kako sunce izlazi na neuobicajenom mjestu, ali tome me u tom trenutku nije uznemirilo. Jedino sto me iznenadilo bile su kolone auta u suprotnom smjeru. Ma kuda svi ovi idu? Obicno su kolone u mom smjeru jer svi idu prema NYC, a ne obratno. Upalih radio ne bi li cuo sto se to desava i zbog cega svi "bjeze" u suprotnom pravcu. Na radiju svira mjuza, nema nikakvih vijesti.

I dok tako ja ulazim zbunjen u bolnicku garazu, ugledah masu auta kako odlaze iz bolnice. Vise mi nista nije bilo jasno...
Pogledah opet na sat, 6: 55, dakle ne kasnim. Otvorim mobitel kad ono sok...tocno je 6: 55 ali popodne. Naravno, jos uvjek 23.2...
Okrenuh se u garazi i vratih kuci moleci Boga da me nitko od poznatih ne ugleda.

Naravno, za sve je bila kriva susjeda Blaza i njeni elektrociti. No i danas mi nije jasno kako tusiranje, oblacenje, 25 minuta voznje, izlazak sunca na zapadu, stampeda auta u suprotnom smjeru nisu bili dovoljni da skuzim o cemu se radi.....

A sta bi tek bilo da sam usao u bolnicu i poceo se cuditi gdje su druge kolege ??


- 01:58 - Komentari (27) - Isprintaj - #

09.03.2008., nedjelja

Mojih sest americkih godina

Evala ljudi,

Zaokupljen svojim svakodnevnim poslovima, brigama i ostalim gluparijama gotovo zaboravih na jednu moju godisnjicu, sestu godisnjicu mog americkog zivotnog poglavlja. Sve je pocelo 26. veljace 2002, slijetanjem na O' Hare. Za one koje zanimaju moji prvi dojmovi glede obecane zemlje, otidjite na prve postove ovog bloga.
Meni se cini da je sve skupa nekako brzo proslo, pocinjem vjerovati u Mandinu teoriju relativnosti vremena (moja baka Manda uvjek govori kako kad si stariji vrijeme sve brze i brze leti). Ima istine u tome.

Prvih americkih dana moji doseljenicki prijatelji su me upozorili na "Five years rule" koje glasi kako je svatko tko je imalo sposoban u ovoj zemlji u prvih pet godina mora kupiti kucu, imati novi auto, pristojnu ustedjevinu i dobar posao.

Cini mi se da sam ja izuzetak koji potvrdjuje ovo pravilo.

Dakle kako izgleda summary moje prve americke sestoljetke;

1. Kuca = jos uvjek samo " dream"....zivi se iznajmljenom stanu u predgradju velikog grada.
Doduse prosli mjesec sam imao i podstanara, malog misa kojeg je ulovila dobra stara misolovka u roku 24 sata. Tata je zatrazio da mu posaljem to cudo od misolovke u HR jer se muci sa svojim podstanarom u konobi vise od godinu dana.

2. Novi auto = jednog lijepog dana.
Ja se jos uvjek vozikam u svojoj staroj Hondici koju kupih polovnu prije 6 godina. I jos uvjek me slusa i kotrlja se. Japanac je japanac.
Dok se moji na poslu smjeskaju kad me vide u njoj, ja im uredno objasnim da meni moja religija ne dopusta cesto mjenjanje automobila.
Kad su religijske stvari u pitanju, tu su Ameri nedostizni, toliko respekta nigdje ne dozivih.

3. Dobar posao = well, i to ce doci jednog dana kad porastem. Za sada mi religija ne dopusta da ga promjenim :-)

4. Pristojna ustedjevina = pa, ustedjevinu koju sam donio od doma sam potrosio, a umjesto nove ovdje ja pokusavam vratiti nagomilane dugove.

I dobro, da sad ne ispadne da sam 100% posto nesposoban ima tu i nekih uspjeha koji nisu ukljuceni u "uobicajenu petoljetku za gastarbajtere". U ovih 6 godina zavrsih svoj PhD, a i specka se primakla kraju...Nije u soldima sve...

Sve je lako kad je covjek hard worker i ima target, zar ne ?


- 01:03 - Komentari (18) - Isprintaj - #

06.03.2008., četvrtak

Svaka slicnost je slucajna ili?


MISO KOVAC

1. U mom kraju

2. Od kavane do kavane

3. Pijem i pit cu

4. Nebu pustam bijelu pticu

5. Od zivota digao sam ruke

6. Ja sam igrac na srecu

7. Samo nas nebo rastavit moze

8. Lanterna

9. Sibenska balada

10. Ja nemam vise razloga da zivim

11. Boze daj mi snage svete

12. Dalmacijo sveto ime

13. Samo jedan dan zivota

14. Nevjernica

15. Vracam ti se Dalmacijo mati


50 CENT

1. In My Hood

2. In da Club

3. High All the Time

4. Gotta Make it to Heaven

5. Life's on the Line

6. I'm a Hustler

7. Touch the Sky

8. Green Lantern

9. A Baltimore Love Thing

10. I'm Supposed to Die Tonight

11. God Gave Me Style

12. Ghetto Qur'an

13. Just a Li'l Bit

14. Fuck dat Bitch

15. Going Home





- 00:33 - Komentari (12) - Isprintaj - #

04.03.2008., utorak

Sve sto ste zeljeli znati o Sloveniji a niste se usudili pitati

Evo jednog cirkularnog mail-a o nasem zapadnom susjedu pa se malo nasmijte (za one koji to jos nisu procitali).

MORE
Prema nekim novijim istrazivanjima, Slovenija navodno ima more. Ocevici tvrde da su ga vidjeli oko Pirana i Kopra, a prema njihovim svjedocanstvima u Piranskoj je luci zabranjeno sidrenje brodova duzih od 5 metara, jer zalaze u medjunarodne vode. U sklopu koparskog hotela "Triglav" u tijeku je takodjer i izgradnja suvremenog bazena s morskom vodom, cime ce povrsina slovenskog teritorijalnog mora biti povecana za 42%. Slanost mu je nesto manje od 38 promila, cime slovensko more spada u neslanije sale ovog dijela Sredozemlja.

NA(R)VODNO OSLOBODILACKI RAT
Rat za nezavisnost Slovenije (1991.-1991.) jedan je od najkrvavijih, najduzih i najiscprljujucih ratova u povijesti covjecanstva. Od rata - u kojemu je ovu drzavu napalo nekoliko desetaka povampirenih regruta JNA sa 14 oklopnih transportera i koji je, s kracim prekidima, trajao punih 7 dana - razrusena, spaljena i izmrcvarena Slovenija oporavila se u nepune tri godine, razvivsi se u vodecu gospodarsku i vojnu silu Piranskog zaljeva.

PRIRODNE OSOBINE
Republika Slovenija se nalazi na neatraktivnoj parceli u podnozju Alpa i prostire se na jedva 20 000 km2 (usporedbe radi, tolika su u Hrvatskoj bila samo okupirana podrucja, op.a.). Na karti Europe, Slovenija se nalazi izmedju Italije, Austrije, Madjarske i Hrvatske, ali se ne moze vidjeti prostim okom (za lijepa vremena, Slovenija se moze vidjeti tek na karti Republike Slovenije). Najvisi planinski vrh je Triglav, visok 2863m, dok je najtuplji vrh drzavni. Klima je srednjeeuropska, u sjeverozapadnom dijelu alpska, a u posljednje vrijeme i antihrvatska. Takva klima pogoduje uzgoju voca u Makedoniji.

STRUKTURA STANOVNISTVA
U Sloveniji zivi oko 1 500 000 ljudi (usporedbe radi, toliko ih stane na zagrebacki hipodrom), od cega ih je 16% skrtih i sebicnih, 14%uobrazenih i umisljenih, 13% alternativnih, 6% debelih, 51% zenskih i
0.002% nevinih. Iako sluzbeni slovenski izvori tvrde da van maticne zemlje zivi oko 150 tisuca Slovenaca koji su otisli u emigraciju za vrijeme komunistickog rezima, pravi je razlog taj sto u ovu zapadnobalkansku drzavicu nisu svi mogli stati.

DRZAVNO UREDJENJE
Slovenska drzava uredjena je dosta ukusno i funkcionalno, obzirom na prilicno skucen prostor. Lijevo od ulaza nalazi se prostrano Cerknisko polje i neobicno namjestena Postojnska jama. Kroz sredinu drzave vodi
rijeka Sava, uz koju se prolazi pored najveceg slovenskog naselja ljubljane i dolazi do pomalo nametljivih Julijskih Alpa s nekoliko
simpaticnih jezercica u podnozju. Desno od ulaza, pak, nalaze se nepretenciozni vinorodni brezuljci i decentno uredjene poljoprivredne
povrsine. Drzava ima i nekoliko sporednih ulaza, a na jugozapadu i
prozor s kojega za lijepa vremena puca ceznutljiv pogled na more.


PODRIJETLO
Slovenci su, u stvari, alpski Hrvati, a o njihovu hrvatskom podrijetlu
govori i nedavno istrazivanje provedeno medju stedisama "Ljubljanske banke". Prema nekim uglednim antropolozima, Slovenci su nastali tako sto je Edvard Kardelj Hrvatima jebo mater, nakon cega je jedan dio hrvata krenuo osnovim pravcem razvoja socijalistickog samoupravljanja
prema zapadu. Uvjereni da su otkrili novu socijalisticku republiku, naselili su se i postepeno potpuno potisnuli autohtono stanovnistvo koje je, kako kaze predaja, bilo toliko skrto da su Hrvati tu zemlju nazvali "Slovenija".

SPORT
Od sportova u Sloveniji najpopularnije je plivanje. Kako slovensko more, medjutim, nema propisane olimpijske dimenzije, Slovenci ne plivaju u moru, nego na snijegu. Posto, pak, na snijegu ne mogu plivati, oni po njemu hodaju, a obzirom na cinjenicu da po njemu ne mogu hodati, oni se po njemu krecu na narocitim drvenim letvama. Kako je, medjutim, na tim letvama po snijegu nezgodno hodati, oni se njima spustaju po planinskim padinama. Plivanje se u Sloveniji zove jos i smucanje ili skijanje. Od ostalih sportova u usponu je alpinizam, dok je atletika u krizi jer trkaci na srednjim i dugim prugama ne mogu dobiti austrijsku vizu.

- 22:42 - Komentari (3) - Isprintaj - #

03.03.2008., ponedjeljak

Tako tsubo

Ne, nije to naziv novog sushija ili nekog novog japanskog jela, rijec je o bolesti, tj. sindromu slomljenog srca.
Da, dobro ste culi. Radi se o tugom, zalosti, ili pak nesretnom ljubavi slomljenom srcu.

Slijedi prica od prije par dana. Dobijem poziv iz ER da je zaprimljena zena, 35 i nesto sitno godina sa bolovima u prsima, poteskocama u disanju i znakovima srcanog zatajenja. Radna dijagnoza: Moguci infarkt miokarda.

Malo me uznemirio podatak da mlada osoba, bez ikakvih rizicnih faktora moze imati tako tesku dijagnozu. Nakon pregleda te EKG koji je ukazivao na infarkt prednje stjenke srca i ostalih testova, zaprimih zenu u CCU (coronary critical care unit).
Tijekom intervjua saznah kako radi kao manager u jednoj firmi, ima dosta stresan posao, ne pusi, ne pije, vjezba tri puta tjedno, nije udana i ima (odosno imala je) decka. Na moj upit sto se dogodilo s njezinim deckom, kroz plac mi priopci kako je poginuo jucer u Iraku.
Ona je kolabirala nakon sto je cula tu vijest, te su je u polusvjesnom stanju na aparatima doveli u nasu bolnicu.Nakon jednodnevnog promatranja, ultrazvuk i kateterizacija srca dali su nam tocnu dijagnozu: Takotsubo sindrom ili pojednostavljeno sindrom slomljenog srca.

Dakle o cemu se radi?

Takotsubo sindrom je ne ishemijska kardiomiopatija uzrokovana stresom kod koje dolazi do naglog slabljenja funkcije srcanog misica. Buduci da je to slabljenje uzrokovano velikim emocionalnim stresom (smrt ili gubitak voljene osobe) ova se bolest jos naziva sindrom slomljena srca. Uzrok je najvjerojatnije ogromna kolicina hormona stresa (kateholamina, adrenalina) koji se naglo izluce te uzrokuju zatajenje srca (nesto poput zatajenja usljed prenaprezanja.)

Bolest se ocituje promjenom oblika srca na ultrazvuku koje poprima oblik japanske klopke za hobotnice, tako tsubo (ne trebam spomenuti da su Japanci prvi opisali ovu bolest).

Ukoliko osoba prezivi akutnu epizodu ove bolesti (da, dobro ste culi, od ovoga se i umire), oporavak je obicno potpun za nekoliko mjeseci.
Lijecnje se sastoji od pruzanja suportivnih mjera, vazopresora ili inotropnih lijekova.

Nakon sto procitah njenu dijagnozu u bolesnickom kartonu, sjetih se bakinih prica o tome kako su neki njeni poznati i rodbina umrli " jer im je srce prepuko od tuge"...

A ja sam tada bio uvjeren kako su to samo price za malu djecu......




- 23:24 - Komentari (16) - Isprintaj - #

02.03.2008., nedjelja

Mr. Welby

Odgovor na nagradna pitanja iz prethodnog posta glase:

1. Kakav je stav Crkve o DNR?
Pa ovisi o tome o kojoj se zemlji radi. To ce biti tema danasnjeg posta, price iz Italije i SAD.

2. DNR je vrlo razlicit od pasivne eutanazije. DNR ne znaci DNT (do not treat = nemoj lijeciti), tj. bolesniku se mora pruziti svo dostupno lijecenje, ali u slucaju zastoja rada srca ili disanja se ne primjenjuje ozivljavanje. Za razliku od toga pasivna eutanazija podrazumjeva prekid svih mjera lijecenja i dijagnostickih postupaka, te se smrt ceka uz kontrolu patnji i bolova (morfij).
Cesto se ova dva pojma poistovjecuju, ali su u biti vrlo razliciti.

Vratimo se malo prvom pitanju.
Ne znam jeste li upoznati sa slucajem Piergiorgio Welby-ja, talijanskog pjesnika i desnicara te s njegovom tromjesecnom borbom za pravo na smrt 2006 godine. Ukratko, Mr. Welby je rodjen u Rimu i u 17-toj godini mu je dijagnosticirana progresivna misicna distrofija (nasljedna bolest u kojoj misici odumiru i kojoj do danas nema lijeka) , zbog koje je zavrsio na respiratoru (umjetnoj ventilaciji) 1997 godine. Nazalost, od tada vise nije bio u mogucnosti sam se hraniti i govoriti, a jedina mogucnost komuniciranja mu je bila pomocu elektronskog uredjaja. Zadnju godinu svog zivota prikljucio se talijanskoj Radikaloj stranci, ciji je bio dopredsjednik, a koja se bori za legalizaciju eutanazije i slobodu znanstvenog istrazivanja.

U rujnu 2006, poslao je video-pismo talijanskom predsjedniku Napolitanu u kojem je opisao svoje stanje i zatrazio da ga lijecnici puste da umre. To pismo je potaklo talijanske politicare na veliku debatu u parlamentu o tom i slicnim slozenim etickim pitanjima. Naravno, to je potaknulo i Crkvu na odgovor, pa je kardinal Javier Lozano Barragán u jednom od intervjua izjavio da je prekid mehanicke ventilacije prihvatljiv jedino ukoliko njegovi lijecnici to smatraju besmislenim i bez ikakve sanse za oporavak. No, njegovi lijecnici nisu imali konsenzus o njegovim sansama za oporavak. Njegov slucaj je zavrsio na sudu, koji je odbio njegov zahtjev jer ne postoji zakon kojem se regulira to pitanje.
U prosincu 2006, anesteziolog Dr. Ricco ga je odlucio iskopcati s umjetnog ventilatora, prethodno se uvjerivsi kako je njegov zahtjev donesen bez ikakvog vanjskog pritiska. Talijanski politicari su bili podjeljeni nakon objave njegove smrti.

Crkva je odbila katolicki pogreb jer je Welby opetovano javno izrazio zelju da umre sto je protivno doktrini Crkve. Isto tako, Dr. Ricco i njegovi pomagaci su ekskomunicirani iz Crkve, naknadno optuzeni za ubojstvo od strane talijanskih vlasti, ali je u konacnici sud ipak odbacio te optuzbe.

A sad jedna prica iz SAD.
Dr. Q radi u katolickoj bolnici Sv. Trojstva, ciji su vlasnici Sestre milosrdnice. I svakodnevno se susrece s brojnim zahtjevima pacijenata ili obitelji za DNR odredbom, a vrlo cesto i za pasivnom eutanazijom koji se uvjek odobravaju.
U bolnici postoji i Odjel palijativne skrbi, ciju direktoricu specijalizanti nazivaju Angel of Death, jer je njen glavni zadatak razgovarati s obiteljima i s pacijantima i nagovoriti ih kako bi zatrazili DNR odredbu ili pasivnu eutanaziju. Ona tijesno suradjuje sa pastoralom u nasoj bolnici, sjedi u Etickoj komisiji bolnice i sudjeluje u vizitama u Jedinici Intenzivnog Lijecenja.
Svakodnevno za vrijeme vizita, slusam njezine komentare kako tog i tog pacijenta treba skinuti s aparata, jer ima tu i tu bolest, jer kakva mu je kvaliteta zivota i slicno. Ponekad komentari imaju smisla, ali uglavnom nemaju jer nas Andjeo Smrti je medicinka sestra, koja sebi daje pravo da odlucuje o onome sto ne zna i za sto nije educirana.
I to mene, i mnoge od mojih kolega dovodi u ceste sukobe. Pogotovo kad se kriteriji o kvaliteti zivota i kolicini patnji mijenjaju ovisno o drustvenom polozaju i kolicini dolara i osiguranju kojeg doticni pacijent ima.
A zar ona, ja ili netko drugi ima pravo odluciti kakva je necija kvaliteta zivota ili kolicina patnje?

U jednom od takvih sukoba prosle godine, upitah je kako to da ista Crkva, s istom Doktrinom ima dvostruke kriterije, jedne u Italiji druge u SAD? I nakon pola sata diskusije nije me uspjela impresionirati sa svojim stavovima, te mi je na kraju dostavila " Eticke i religiozne smjernice za Katolicke bolnice Americke biskupske konferencije". Citajuci taj dokument dodjoh do sljedeceg poglavlja kojeg cu citirati u originalu:
" While every person is obliged to use ordinary means to preserve his or her health, no person should be obliged to submit to a health care procedure that the person has judged, with a free and informed conscience, not to provide a reasonable hope of benefit without imposing excessive risks and burdens on the patient or excessive expense to family or community."

Dakle, da je Mr. Welby bio Amerikanac lijepo bi umro u Sv. Trojstvu i nitko nikad ne bi i cuo za njega.

I tko je sad u pravu, talijanski ili americki biskupi? Ili oni ne pripadaju istoj Crkvi ?






- 19:33 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< ožujak, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Prosinac 2013 (1)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (4)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (3)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (4)
Svibanj 2008 (4)
Travanj 2008 (4)
Ožujak 2008 (9)
Veljača 2008 (4)
Siječanj 2008 (9)
Prosinac 2007 (16)
Studeni 2007 (18)
Listopad 2007 (14)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Zivot Dr. Q, modernog hrvatskog emigranta, u obecanoj zemlji

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se