Amerikanac

Evala ljudi,

Zaokupljen svojim svakodnevnim poslovima, brigama i ostalim gluparijama gotovo zaboravih na jednu moju godisnjicu, sestu godisnjicu mog americkog zivotnog poglavlja. Sve je pocelo 26. veljace 2002, slijetanjem na O' Hare. Za one koje zanimaju moji prvi dojmovi glede obecane zemlje, otidjite na prve postove ovog bloga.
Meni se cini da je sve skupa nekako brzo proslo, pocinjem vjerovati u Mandinu teoriju relativnosti vremena (moja baka Manda uvjek govori kako kad si stariji vrijeme sve brze i brze leti). Ima istine u tome.

Prvih americkih dana moji doseljenicki prijatelji su me upozorili na "Five years rule" koje glasi kako je svatko tko je imalo sposoban u ovoj zemlji u prvih pet godina mora kupiti kucu, imati novi auto, pristojnu ustedjevinu i dobar posao.

Cini mi se da sam ja izuzetak koji potvrdjuje ovo pravilo.

Dakle kako izgleda summary moje prve americke sestoljetke;

1. Kuca = jos uvjek samo " dream"....zivi se iznajmljenom stanu u predgradju velikog grada.
Doduse prosli mjesec sam imao i podstanara, malog misa kojeg je ulovila dobra stara misolovka u roku 24 sata. Tata je zatrazio da mu posaljem to cudo od misolovke u HR jer se muci sa svojim podstanarom u konobi vise od godinu dana.

2. Novi auto = jednog lijepog dana.
Ja se jos uvjek vozikam u svojoj staroj Hondici koju kupih polovnu prije 6 godina. I jos uvjek me slusa i kotrlja se. Japanac je japanac.
Dok se moji na poslu smjeskaju kad me vide u njoj, ja im uredno objasnim da meni moja religija ne dopusta cesto mjenjanje automobila.
Kad su religijske stvari u pitanju, tu su Ameri nedostizni, toliko respekta nigdje ne dozivih.

3. Dobar posao = well, i to ce doci jednog dana kad porastem. Za sada mi religija ne dopusta da ga promjenim :-)

4. Pristojna ustedjevina = pa, ustedjevinu koju sam donio od doma sam potrosio, a umjesto nove ovdje ja pokusavam vratiti nagomilane dugove.

I dobro, da sad ne ispadne da sam 100% posto nesposoban ima tu i nekih uspjeha koji nisu ukljuceni u "uobicajenu petoljetku za gastarbajtere". U ovih 6 godina zavrsih svoj PhD, a i specka se primakla kraju...Nije u soldima sve...

Sve je lako kad je covjek hard worker i ima target, zar ne ?