Amerikanac

Kako izgleda kad Dr. Q ode kod doktora u Sveucilisnu bolnicu u Viskansinu uz naravano dobro zdravstveno osiguranje?

Ovako…slijedi prica.

Od rodjenja imah madez na lijevoj nadlaktici, velicine centimetra u promjeru koji me prije dvije godine poceo boliti uz nelagodan osjecaj. Boju nije mijenjao, ali sam ipak (pa i pticice na grani znaju kako to moze biti jako opasno) odlucio odstraniti.

Nazovem svoje bivse zdravstveno osiguranje da dogovorim pregled kod dermatologa, kad ono, prvo moram ici kod svog doktora opce prakse. Jedino me ona moze uputiti dermatologu. Nazovem sestru svoje dr. Barbare; nazalost prvi slobodan termin za dva mjeseca. Stadoh kukati kako se ipak radi o madezu, cak pocnem i uvelicavati simpotome ne bi li me prije primila, no nema sanse. Sisterka je neumoljiva. Ako mi je hitno neka idem na hitnu pomoc. Pa nece mi valjda na hitnoj skidati madez?

I tako, u nadi da mi nije nista strasno, pomirih se sa sudbinom i cekah. Puna dva mjeseca. Moja draga dr. Barbara, onako zabrinuto poglavsi moj madez, mudro zakljuci kako moram ici kod dermatologa. Dobro jutro!! Pa to i moja baka zna. Preporuci neku svoju prijateljicu, profesoricu iz dermatologije, koja je krasna zena i dobar strucnjak. Pogodite koliko se tu ceka? Naravno, opet dva mjeseca.

Zar nije kod sumnji na maligna oboljenja svaki dan bitan? Pa od malignih bolesti neki ljudi umiru unutar par mjeseci, a ja samo na preglede cekam cetiri mjeseca?! A mozda je to njihov plan kako bi ustedili novac. Lijepo becnes, svi tvoji tuzni, naravno osim ekipe iz zdravstvenog osiguranja.

Konacno nakon 4 mjeseca cekanja dodjoh kod dermatologa. Baba botoksaca...zategnuta i utegnuta, lipo zakljuci kako to treba skinuti (a sto ja cjelo vrijeme hocu?) i kako ce raditi shaving biopsiju. Pitam je sta je to. Uzet ce zilet i lijepo obrijati madez. Molim? Ne hvala, ja bih ipak htio klasicnu eksciziju s jednim-dva sava. Ona se ne slaze i zakljuci kako nisam dovoljno informiran, jer je to nova krasna metoda koja cijeli bez oziljka za razliku od ekscizije.

I ja, budala, pristadoh na to.

Napravi ona biopsiju, ostrani madez te me uputi kako to tek sutra mogu previti. Sutra ujutro, odvijem ja ranu da pogledam na sto to izgleda. Brrrr! Rupa ogromna, par centimetara, a uz to baba ostavila pola madeza u dubini.
Onako bjesan, odoh opet do bolnice. Dodjem na salter, a sestra kaze kako me doktorica nece primiti jer nisam narucen. Ja na to ispricam kako mi je pola madeza ostalo u rani. Ne pomaze. Nisam na danasnjem popisu. U meni prokuhalo...
Povisenim glasom zatrazih opet da mi doktor pogleda ranu. Ona mudro zakljuci kako mi danas jedino sestra moze pogledati i previti ranu. Izgubih kontrolu i pocnem vikati na nju trazeci doktora uz prijetnju sudom i odvjetnicima.

Rijec odvjetnik je rijesila sve probleme. Ubrzo se okrenuo neki broj telefona te me „moja draga doktorica“ za divno cudo primila. I cudi se nasa profesorica kako je to moglo ostati jer je ona sve odstranila. Ma nemoj!? Stala opet nesto prckati po rani i nakon toga bi, navodno, sve trebalo biti awesome.

Naradnih par tjedana u strahu iscekivah nalaz patologa. Naravno, prije nalaza stigla je cestitka iz bolnice od 1500$ dolara (koje ce pokriti moje osiguranje). Konacno, nakon 3 tjedna, stigao je i moj nalaz. Hvala Bogu, negativan.
Nasvrljan necitkim rukopisom na desetoj kopiji memoranduma klinike, bez imena doktora i ziga ustanove. Zbilja krasan dokument.

I tako, svi kazu da covjek uci cijeli zivot, samo sam ja ovaj put o “krasnoj” shaving metodi koja cijeli bez oziljka naucio doslovce na svojoj kozi. Na moju dermatolosku lekciju vjecno ce me podsjecati oziljak na nadlaktici zbog kojeg izgledam kao zlostavljano dijete na cijoj su ruci neki zlocesti striceki gasili opuske cigareta.