Amerikanac

Jeste li ikada pozeljeli, dok ste camili tamo negdje na predavanjima u skoli/faksu, da ste se rodili negdje drugdje, u nekoj “normalnijoj” zemlji, da studirate negdje gdje je edukacija puno bolja, tamo gdje svaki ucenik i student ima kompjuter, internet, brdo literature koje moze posudjivati kad hoce i koliko hoce, gdje su profesori nasmijani, posveceni radu sa studentima.?
Ja jesam. Vjerojatno i vi. A kako to izgleda s ove strane Atlantika?

Ovako, slijedi prica:

Rodilo se prvo dijete u obitelji imigranata, nazovimo ga mali Luka. Majka je u sreci majcinstva vec i zaboravila kako je morala raditi do zadnjeg dana i da su je s posla odveli direktno u rodiliste (jer bolovanja za trudnice, naravno, nema). U obitelji svi sretni i radosni, slavi se i nazdravlja. Luka je dobio drzavljanstvo (ne zelenu kartu) odmah, ne mora se zeniti za papire, igrati lutriju, placati odvjetnike ili sto vec. Niti mu treba viza za putovati po svijetu (osim za tamo neke "neposlusne" zemlje).

Koliko je mali Luka “platio” svoje privilegije?
Evo racuna:.
Lukina majka se nakon 6 tjedana NEPLACENOG dopusta vratila na posao, a mali Luka poceo ici u vrtic. Osrednji vrtic u osrednjem gradu. Dolara 900. Mjesecno. Godina njegove “prve edukacije” kosta samo 10.800$, od druge do seste biti ce nesto manje, jer je Luka vec veliki pa ga tete ne moraju presvlaciti. Vrtic ce roditelje malog Luke kostati oko 7000-8000 godisnje. Dakle, ukupno do pocetka osnovne skole Luka ce potrositi 47.000-50.000 dolara na svoju prvu “edukaciju.” Puno? Cekajte, ima jos.
Nas Luka sad ima 6 godina i krece u skolu. Luka je mogao ici u javnu/drzavnu skolu besplatno, ali su se roditelji odlucili za privatnu (crkvenu) jer ipak zele da dijete nesto nauci i da se vrati doma zivo svaki dan. Osrednja crkvena skola u osrednjem gradu kosta oko 7000 godisnje, ukupno oko 50.000$ za cijelu osnovnu skolu.
Do pocetka srednje skole, Lukini su roditelji vec potrosili oko 100.000$ za njegovu edukaciju. U medjuvremenu je Luka dobio seku Anu koja je isto stasala za skolu i roditelje malo po malo hvata panika.
Luka pocinje raditi u dobi od 14 godina svoj prvi part time job. Razvozi mlijeko, novine, pizzu ili sto vec. Svaki dan poslije skole i naravno, preko ljeta. I dok se njegovi rodjaci u tamo nekoj siromasnoj zemlji na brdovitom Balkanu kupaju, igraju i uzivaju u svom djetinjstvu, mali Luka vrijedno radi i stedi novce za svoje buduce skolovanje.
Sada vec on ide u srednju skolu (u kojoj prosjecni srednjoskolac nauci vrlo malo, 50% ih ne zna koji je glavni grad SAD) a ta ga edukacija sve skupa kosta oko 30.000- 40.000$.
Ukratko, Lukini roditelji ce do pocetka koledza potrositi samo na skolarinu “pisljivih” 130.000 -140.000$. Puno? Cekajte, ima jos.
Nazalost Luka nije bas neki super sportas pa nije dobio nikakvu stipendiju, novaca je nesto ustedio, ali to nije dovoljno za skolarinu. Luka dize svoj prvi u nizu kredita, kredit za koledz u iznosu od 100.000$, jer ce ga skolarina kostati 10.000-20.000 godisnje na osrednjem koledzu.

Dakle, Luka je do kraja koledza ukupno, SAMO ZA SKOLARINU, potrosio oko 200.000 dolara. I ima 80-100.000 dolara kredita kojeg ce poceti otplacivati kad se zaposli. A gdje je stan, hrana, roba i sve ostalo? Koliko je to kostalo roditelje u 22 godine?
Financijski strucnjaci u SAD-u su izracunali da jedno dijete do 17 godine svog zivota kosta roditelje 249,180$ (a za nevjerne Tome evo link http://moneycentral.msn.com/content/collegeandfamily/raisekids/p37245.asp), onda do 22 godine ukljucujuci faks vjerovatno kosta vise od 400.000$. Koliko ono djece hocete imati?

Ukratko, je li vam na posljetku drago sto ste svoje djetinjstvo i glavninu edukacije zavrsili tamo odakle ste kao mali htjeli pobjeci? I sto spadate u veliki broj onih koji znaju koji im je glavni grad, odnosno koji znaju da se piramide nalaze u Egiptu, a ne u Las Vegasu?

Meni jeste. Jako.