Dark Sun

Kada SREĆA konačno dođe na red?

Što je za vas sreća?

Za mene je sreća uvijek bila ono što nemam, uvijek sam razmišljala "joj da mi je ovo, bila bi presretna, moj život bi bio savršen"...
A kada bi to nešto i dobila, sreća bi trajala vrlo kratko, ubrzo bi opet shvatila da sam "nesretna" u biti i da je za moju sreću potrebno još nešto više. I tako unedogled...

Nisam cijeli život imala sve što sam htjela, baš dapače, djetinjstvo mi je bilo takvo da sam uvijek imala manje, puno manje, od drugih. I nekako sam i u željama bila skromnija... bila sam sretna, a da budem još sretnija trebao mi je sestrin poljubac, ili mamin zagrljaj ili društvo najbolje frendice....

Danas su stvari drugačije... danas mi želje više nisu nimalo skromne. I ne govorim samo o materijalnim stvarima. Recimo, danas mogu izać s frendicom van kad god želim, i možemo se provesti i ludo zabavit, i danas mi želja više nije samo mamin zagrljaj, danas mi je želja tj. uvjet za MOJU sreću -njeno zdravlje. To je nešto na što nikad nisam mislila kao dijete... a puno je teže za postići od recimo samo zagrljaja.

Sreća bi trebala biti ispunjavanje ciljeva, a ne težnja za nećim što nemamo...
I ja to sve razumijem, čak i drugima dajem savjete poput : "Sreća je kad imaš koga zagrliti ujutro, sreća je sada ovog trenutka, sreća je što imaš krov nad glavom, što imaš prijatelje, što imaš zdravlje" ... sve je meni to jasno... ali opet... to ljudima nikad nije dovoljno, i nikad neće biti.

Možda je to i dobro? Možda se ovako više trudimo? Ali da, postoji razlika između ostvarivanja ciljeva koji će samo povećati vašu sreći i konstantna težnja za nećim većim i boljim i dok god se to ne dobije čovjek je nesretan, a kada to dobije, nađe nešto novo ćemu će težiti i bez ćega će biti "nesretan" sve dok to ne dobije i tako se vrtiti u krug...
Pa kako onda biti jednom konačno sretan?! Kako shvatiti da sreća nije savršenstvo, već tvoja prilika da si uopće živ i da imaš oko sebe ljude koji te vole?!

Čudno je to.. da mi je netko prije 5 godina rekao šta ću sve danas imati, mislila bi si u glavi "ajme, pa onda će moja sreća zaista biti kompletna", ali danas, sve što imam, meni nije dovoljno, ni blizu onome što ustvari želim/trebam.

Komplicirano