petak, 16.05.2008.
I neka ostane samo san
Sinoć sam usnula grozan san
- ti i ja prestali smo biti par!
Isprva mi je bilo svejedno
ipak- prekinuo si zbog sitnice,
gluposti najobičnije...
Već sljedeće jutro
srce me je boljelo,
duša mi se raspadala,
željela sam te pored sebe...
Svaki put kad bi se vidjeli
svatko je svojom stranom ulice
tužno tumarao
- bol me razarala...
Hodala sam i plakala
srce sam htjela iščupati
i negdje na hladnom kamenu ga ostaviti
jer ionako mi više nije trebalo
samo sam tebe htjela,
htjela sam nas....
Na ulici smo bili kao stranca dva,
neznanci što beznačajno
svijetom koračaju.
Boljelo me...
Nisam više mogla trpjeti
pregrizla sam ponos u ime ljubavi
prišla sam ti- zagrlila te jako
(kao majka dijete kada ga izgubljenog nađe)
s bolnom grimasom na licu rekla
' budimo opet zajedno živote moj
previše te volim, ne mogu bez tebe,
ne želim bez tebe...'
Tada sam te poljubila
pelin mojih suza izmiješao se
s medom tvojih usana
grčevito sam te ljubila, grlila,
nisam te puštala dalje od svojih njedara
a što mogu kada te volim,
jedino moje?
Probudila sam se,
na jastuku tragovi
hladnog znoja
što me u nevjerici oblio
Ne želim da taj san ikada
postane dio jave
samo hoću da sam tvoja, da si moj...
Ostanimo zauvijek zajedno...
- 12:42 -
U tu beskrajnost moja miso tone... (17) - Isprintaj - #
