Radič sa sardinama te malo dorađene fritule

utorak , 31.01.2012.

Kako sam imala još sardina u hladnjaku odlučila sam ih ovaj put iskoristiti na salatu. Na rezance nasjeckati crveni radič, dodati nasjeckane sardine. Kriške kruha narezati na kockice i tostirati da postanu polutvrde. Radič i slane sardine poprskati s malo maslinova ulja te dodati kockice kruha.



U nedjelju sam radila ponovno fritule. Osnovnom receptu za Fritule dodala sam dva sastojka: koricu naribanog limuna, žličicu arome vanilije i još 6 žlica brašna. Ispečene fritule pošećeriti.



Kako je par fritula preživjelo od ručka do večere, naravno sakrila sam ih, onda su bile hladne pa sam napravila ''umak'' da budu ''toplije''. U 2 žlice nutelle dodala sam malo mlijeka i grijala na vatri dok se ne dobije malo gušća tekućina. S velikim štapićima umakati fritule u rastopljenu nutellu i uživati sretan



Salata od jaja

subota , 28.01.2012.

Danas jedan kratki post i brzi obrok sretan Sva sam u gužvi pa jedva stignem kuhati, a kamoli slikati jela i pisati postove. Ova ''salata'' je slična francuskoj salati, ali je s reduciranim sastojcima.



Sastojci za 4 osobe:
4 tvrdo kuhana jaja
8 kiselih krastavaca



12 žličica majoneze
6 žličica senfa
sol, papar



2 žličice slatke paprike u prahu.



Sočni mramorni kolač s kremom od čokolade i naranče

srijeda , 25.01.2012.

Ideja je bila da napravim obični jednostavni mramorni kolač kao desert za vikend. Htjela sam raditi nonin recept koji sam već radila, ali je kod kuće ponestalo šećera. Pronašla sam još jedan nonin recept u koji je išlo manje šećera, a time i brašna.



Recept iz nonine knjižice:



Sastojci mramorni kolač:
4 jaja
12 žlica šećera
1 vanilin šećer
13 žlica brašna
1 prašak za pecivo
2 dcl ulja
2 dcl mlijeka
2 žlice kakaa.
Stući jaja i umiješati šećer pomiješan s vanilin šećerom. Brašno pomiješati s praškom za pecivo i dodati smjesi jaja i šećera te miješati. Zatim dodati ulje pa mlijeko. U lim uliti ľ smjese, a u preostalu Ľ umiješati 2 žlice kakaa. Neravnomjerno raspoređivati ''kakao smjesu'' povlačeći vilicom. Peći oko 25 minuta na 180C.
Kad sam izvadila kolač bio je prenizak, mama je upozoravala da je premala količina sastojaka i da sam u preveliki lim stavila, pa sam odlučila napraviti ''kremu'' od sastojaka koje sam imala doma i koji su mi prvi pali na pamet.
Kad se ohladi kolač pripremiti kremu.



Krema:
100g čokolade
50 g maslaca
sok jedne naranče.
Iscijediti jednu naranču. Kistom premazati kolač narančinim sokom. Čokoladu kuhati na pari s 50 g maslaca. Kada se otopi dodati preostali sok od naranče i još miješati dok se ne zgusne. Još toplom smjesom premazati kolač i poravnati ga.



''Za ukrašavanje'' naribati po kolaču 2 petit keksa.


Pizza sa sardinama i artičokama

subota , 21.01.2012.

Prošle subote jela sam jednu finu pizzu sa slanim inćunima i artičokama u restoranu Aquarius u Bujama. Tako sam odlučila napraviti doma pizzu s tim sastojcima. Inćuni su mi bili skupi pa sam odlučila zamijeniti ih sardinama, tj. konzerviranim srdelama.



Tijesto za pizzu radim prema ''maminom'' receptu.
Sastojci za tijesto za pizzu:
500 g brašna
kvasac u prahu
mlaka voda
malo ulja
sol.
Kvasac u prahu rastopiti u malo mlake vode i pustiti da odstoji malo. Brašnu dodati ulje i sol te rastopljeni kvasac. Miješati i dodavati mlaku vodu dok se tijesto ne umijesi. Pustiti tijesto da se diže oko pola sata. Lim za pizzu namazati uljem i rasporediti tijesto za pizzu.



Nadjev:
200 g salse/pasirane rajčice
20 dag sira tilzita ili nekog drugog sira koji se fino topi
20 dag kuhanog pršuta/šunke
sardine iz konzerve
artičoke iz konzerve
vrhnje za kuhanje
ulje
origano.

Tijesto za pizzu namazati salsom, posuti komadićima kuhanog pršuta te naribanog sira.



Kako su moji doma dosta komplicirani, odlučila sam samo na pola pizze staviti sardine i artičoke, a samo sebi smjesu vrhnja za kuhanje i ribanog sira. Artičoke i sardine ocijediti od ulja. Pokapati s malo ulja i posipati s origanom.



Pizzu peći 20-25 minuta na 200C.


Četvrtak

srijeda , 18.01.2012.

KAVA S MOJOM NAJBOLJOM PRIJATELJICOM I BIVŠOM CIMERICOM UVIJEK POSTANE PRISJEĆANJE NA NAŠ ZAJEDNIČKI ČETVEROGODIŠNJI SUŽIVOT U KOJEM JE BILO PUNO SMIJEHA, SUZA NIJE NI BILO - BAR IH SE NE SJEĆAMO. JUČER SMO SE PO TKO ZNA KOJI PUT PRISJETILE JEDNOG IZLASKA ZBOG KOJEG SMO OSTALE KRAĆE ZA NEKIH 400 KUNA, DOKUMENATA, KARTICA I MOG KRASNOG NOVČANIKA JER SMO ZAJEDNO U NJEGA SVE ''STRPALE''. SJEĆAM SE KAKO SAM U REFERADU IŠLA PRIJAVITI GUBITAK IKSICE, A TETA IZ REFERADE JE JEDNOSTAVNO UPITALA: ''U ULJANIKU?'' JA POKISLO POTVRDILA, A ONA SE S KOLEGICAMA NASMIJALA I REKLA DA SE GUBITAK IKSICE UOBIČAJENO PRIJAVLJUJE PETKOM NAKON IZLASKA ČETVRTKOM. TA SE ZGODA IZ REFERADE PREMJESTILA U POLICIJSKU POSTAJU GDJE SAM ODRADILA MOJ PRVI, I NADAM SE JEDINI, RAZGOVOR S INSPEKTORICOM KOJI JE TRAJAO UŽASNO DUGO I U KOJEM SAM MORALA DAVATI SVAKAKVE DETALJE I U KOJEM SAM MORALA PREŠUTJETI NEKE DETALJE DA NE UPLETEM NEKE LJUDE. NOVČANIK SE POJAVIO NA POLICIJI NAKON NEKIH MJESEC DANA S DOKUMENTIMA, ALI PRAZAN. NA JEDNOM DOSADNOM PREDAVANJU, POD DOJMOM TIH DOGAĐAJA, NASTALA JE OVA ''KNJIŽEVNA DISTORZIJA''.

Kišobran u plastičnoj vrećici i još neke stvari u crnoj torbici.
Spremala sam se za odlazak na predavanje, trebalo je samo premjestiti stvari iz jedne torbice u drugu. Novčanik? Tražila sam ga posvuda, a od njega ni traga.
Kiša nije padala, vani je bio ugodan zrak, ušli smo u klub i počeli tražiti ekipu, a onda sam primijetila njega. Stajao je naslonjen uza zid i pijuckao pivo.
Bila sam živčana, kako su mi mogli ukrasti novčanik? A, da ga nisam možda izgubila dok sam njime mlatila cimera? Da, on je kriv, uvijek je on kriv, ja nisam, ja sam odgovorna.
Uhvatila sam njegov pogled i bilo je to ono nešto. Shvatio je, ali se pravio da ne shvaća, glupe li igre, pomislila sam, ali nisam se mogla zaustaviti. Kad nešto želim, moram to dobiti.
Uletjela sam u njegovu sobu, probudila ga i počela se svađati s njim. Glupo... Nije imalo smisla svađati se, sama sam kriva jer sam nemirna, naposljetku sam ''pametno'' zaključila.
Prišla sam mu, i rekla mu da će večeras biti moj , a on nije oklijevao i odmah me poljubio. Nije dugo trajalo, onaj kreten od mog cimera je sve prekinuo s izlikom da sam previše pijana i da moram kući.
Odlučila sam sve prijaviti policiji, možda nađu taj glupi novčanik. Otišla sam tako lijepo na policiju i prepričala inspektorici svoj ''super'' izlazak.
Cimer me povukao za rukav i onda sam ja ljuta izvadila novčanik i počela ga mlatiti. Ipak je uspio u svom naumu, odvukao me kući.
Nisam bila raspoložena za ništa, cimer mi je najprije pokvario druženje s zgodnim likom, a onda sam zbog njega i novčanik izgubila. Mislila sam kako će mi čišćenje pomoći, uzela sam metlu i gurnula je ispod kauča, kako sam je povukla prema sebi tako sam izgurala glupi novčanik. Ah, da nisam ja ta koja je glupa ?!

Muffini s kokosom

ponedjeljak , 16.01.2012.

Nisam ''dugo'' objavila neki ''gastro post'', jučer sam radila muffine.
Jedan od mojih najdražih sastojaka za kolače uz čokoladu je kokos pa sam se odlučila za muffine s kokosom. Ovaj recept za muffine je sličan receptu za Muffini od naranče.



Sastojci:
20 dag brašna
1 prašak za puding od vanilije
3 žličice praška za pecivo
15 dag šećera
1 vanilin šećer
20 dag omekšanog maslaca
3 jaja
1,5 dl mlijeka
100 g bijele čokolade
10 žlica kokosa.



Prije početka rada rastopiti čokoladu u 0,5 dl mlijeka na vodenoj pari.
Brašno pomiješati s praškom za puding i praškom za pecivo. Dodati šećer pomiješan s vanilin šećerom, omekšani maslac, jaja i 1 dl mlijeka. Kada se smjesa poveže dodati 10 žlica kokosa.




Tijesto rasporediti u lim i peći 25 minuta na 180C.





Ubijajući osamljenost…

petak , 13.01.2012.

Ovo je spomenuta priča iz prethodnog posta. Radi se o varijaciji na istu temu. Priča je nastala 2009. godine kao ''domaća zadaća'' za jedan kolegij na fakultetu.

Ubijajući osamljenost, ali i nevine
- I'm killing loneliness that turned my heart into a tomb
I'm killing loneliness… - svirao je moj mobitel.
- Tko te zove u ovo doba? - upita me dečko i uzme mobitel.
- Ne znam, javi se! - kažem mu.
Gledala sam u retrovizor kako Zeleni proučava vlastite ruke dok ga je Frida pokušavala poljubiti, a Magda je dubokoumno gledala kroz prozor iščekujući da napokon ova dosadna večer završi te da stigne kući i pomoli se.
- Može da dođem sutra u 6 po one dvije vreće miješane paprike? - pročitao mi je dečko poruku.
- Tko ti je taj? O kakvoj paprici priča?
- Daj mi mobitel.
Počela sam mu otimati mobitel iz ruke, odmičući ruke s volana.
- Ne dam ti ga, dok mi ne kažeš tko je taj paprikaš? - postajao je ozbiljan.
Posve sam odmakla ruke s volana kako bih mu uzela mobitel, a onda je uslijedilo: jedan bum, pa jedan tras i onda opet bum. Udarila sam glavom u volan, ali se srećom ili nesrećom zračni jastuk nije otvorio.
Ekipa sa zadnjeg sjedišta je povikala: - Šta je ovo? U što smo to udarili?
- Rokrokrokrokrokrokrokrokrokrokrokrokrokrokrokrokrokrokrokrokrokrokrokrok.- čulo se izvana.
Moj me dečko, tresući se, primi za ruku.
- Ubila si nekog! - povikne Magda i prekriži se tri puta za redom.
- Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime…
- Žirafe! Žirafe! - započne vikati Zeleni.
Svi smo uperili poglede kroz prozore kako bi vidjeli te famozne žirafe, ali žirafa nije bilo.
- Mislim da bi trebali pozvati pomoć! - zaključila je Frida.
- Policiju? Hitnu? Vatrogasce? Mog oca? - upitala sam zbunjeno i prestrašeno društvo.
- Ja idem. Ja ću ukrotiti žirafu. - javi se Zeleni.
- Ronaldinho, otvori pretinac i nađi neko oružje!
Moj Roni je otvorio pretinac i počeo ga istraživati rukama.
- Mislim da sam pronašao svjetiljku.
- Evo ti, Zeleni. - i pruži mu duguljasti predmet koji je pronašao.
Zeleni ga je primio u ruku, a čudesni je predmet počeo vibrirati.
- Ovim čudesnim štapom ja ću ukrotiti žirafu. - i počeo je mahati njime.
- Pa to je vibrator! - povikao je Ronaldinho.
- To je tvoje? Ne samo da me varaš s paprikašom nego i s tim čudom? - ljutio se Ronaldinho na mene.
- Nije moje. - branila sam se.
- Nego čije je? Od tvoje mame?
Zašutjela sam, nisam se htjela svađati s njim. Odlučila sam nazvati oca da dođe po nas.
- Ja prekidam s tobom. - rekao je grubo.
Htio je izaći iz auta kada je Frida odlučila objasniti čiji je vibrator.
- To je moj vibrator.
Zeleni ju je zbunjeno pogledao: - Kako ću sad ubiti žirafe?
- Šta će ti vibrator? Imaš Zelenog. Nije potrebno da braniš Lelu. Tako i tako među nama je gotovo.
- Moj je zaista. - poprimala je crvenu boju od srama.
Magda se ponovno prekrižila: - Zdravo Marijo, milosti puna….
U međuvremenu sam nazvala oca i objasnila mu otprilike gdje smo.
- Idemo ukrotiti žirafe, ajde, svi van!
Zeleni izađe van. Učini nekoliko koraka, pojavi se pred svijetlima auta. Njegova crna silueta gledala nas je prestravljeno.
- Krv, krv! - vikao je iz svega glasa.
Svi smo se prestrašeno pogledali.
Zeleni je otrčao u nepoznatom smjeru.
- Šta ćemo sad? Roni, idi po njega.
- Neću, bojim se.
- Ma daj, napušen je, ne možemo ga samog ostaviti u ovoj pustoši.
- Ali, jesi li ti čula da je vikao krv. Neću van. Ne želim umrijeti. Znaš da se bojim krvi.
Nitko se nije usudio izaći, zaključali smo vrata i čekali da nas moj otac dođe spasiti.
Bili smo gotovo usnuli kada je netko počeo drmati auto.
- Šta je ovo?
Na prozoru su tragovi krvi.
Crna spodoba skočila je na haubu automobila i vrištala: - Ubio sam ih! Sad možete izaći.
Pokazivao je krvave ruke , kako bi nas uvjerio. Dok smo tako zgroženi i usredotočeni pokušavali razaznati tko je koga ubio, netko mi je pokucao na prozor. Svi smo se stresli od straha, ali onda smo se nasmijali shvativši da je to moj otac. Spustila sam prozor.
- Ajde, sve je uredu. Smirite se. Sve sam sredio. U crnoj vreći je. - pokazivao je prstom prema crnoj vreći koju je Zeleni uguravao u gepek očevog auta.
Svi smo odahnuli.
- Malo je razbijen prednji dio auta, ali ništa strašno. Smiri se i nastavi voziti prema kući. - ohrabrivao me.
……………………………………………………………………………………

- Teta Ambrozija, baš Vam je dobar ovaj gulaš! - komentirao je Zeleni.
- A kako i neće biti kada je Lela sinoć uhvatila mladu svinju.
Magda se prekrižila i pomolila za divlju svinju, a Frida joj se smijala.
- A nije Lela samo to uhvatila sinoć. Zar joj nije sladak taj rombić? - smijao mi se Ronaldinho pokazujući na znak Renaulta na mom čelu.

L kao LUZERICA

četvrtak , 12.01.2012.

Nakon ježa i zeca nadam se da ne slijedi srna ili divlja svinja – moglo bi se reći da je to moja misao dana. Sinoć sam pogazila jadnog zeca, doma sam ''pregledala'' udareni dio i primijetila da nešto curi. Kako su mi roditelji na putu nazvala sam dečka koji me odmah prestrašio da sam vjerojatno oštetila hladnjak auta. Dobro sam se isplakala. Jutros sam prije poziva roditeljima obavila ''pregled auta'' i ustanovila da više ništa ne curi, ali da nedostaje maglenka. Tata je dobro primio vijest i savjetovao da nazovem Strica. Stric je pogledao auto i ustanovio da je izbijena maglenka ostala ispod auta, a da je curila voda za brisače. Bilo je to olakšanje, šteta nije velika, suze prolivene bez veze, a dečko će dobiti ''batine''. Stari me upitao jesam li uzela zeca pa da spremim šugo što me podsjetilo na jednu moju ''izmišljenu priču'' iz srednjoškolskih dana, koja je svojevremeno bila objavljena na mom ''srednjoškolskom'' blogu:

L kao LUZERICA
Bile smo vani preksinoć i još se oporavljam od šoka, mislim ne događa se svaki dan ono što se dogodilo preksinoć. Išle smo van, prošlo je bilo već 11 i nešto kad smo stigle u Buzet. Vidno u prekršaju, ali pravi su prekršaji tek slijedili.
Krenule smo u prvi kafić na šank. Ona je počela cugati kao nikad dosad, ne znam što ju je uhvatilo, meni je već postajalo dosadno. Neprestance sam podizala i spuštala ruku sa usta zijevajući, a ona, ona se cerekala ko luda. Tren bi se malo spuštala, tren bi se malo dizala, jedva je stajala na nogama. Dečki za šankom su nam stalno nešto dobacivali, ona im se smijuckala i namigivala, dok sam ja samo odmahivala rukom u stilu negodovanja. Odjednom me počela vrijeđati kako sam ''dosadna kuja'' koja samo stoji i koja se ne zna zabavljati, da sam luzerica, u nekoliko navrata pokazala mi je i L na čelu.
Pokušavala sam ju ignorirati, ipak mi je frendica, ali onda mi je pokazala dvostruko L na čelu i jezik, pomislila sam ''e ne može me tako zajebavat''. Naručila sam jednu stock-colu, mislila sam ''Kaj mi može biti od jedne stock- cole?'', ali onda jednostavno nisam mogla prestati, stala sam brojat čaše nakon 12-te, ne sjećam se ni kako sam do tog broja došla. Užasno mi se vrtjelo. Ona me uhvatila za ruku i zajedno smo se vrtjele, a onda me neko dozvao, približio mi se i zagrlio me, u obrani sam ga odgurnula, nekoliko sam ga sekundi čudno promatrala, nisam ga odmah prepoznala. Skoro se uvrijedio što ga ne prepoznajem, ali na sreću shvatio je u kakvom sam stanju pa se nije ljutio. Počeo me zajebavati kako sam više pijana nego zadnji put, a inače me stalno zajebavao da sam pijana i to sve zbog jedne votka- jabuke. Naše prisjećanje zaustavila je neka sluzava izlučina koja je virila iz usta moje frendice, počela je rigati gdje god je stigla i tako nekih 7 minuta, bljak. Bila sam joj moralna i fizička potpora sve dok se zajedno nismo ispraznile. Bljak.
Nekako smo završile u nekom parkiću, malo smo ležale na klupi malo na podu podno klupe. Počelo je svitati, sat je pokazivao već šest i nešto, policije nije trebalo biti. Odlučile smo krenuti kući, sjele smo u auto i vozile smo se već nekih petnaestak minuta kada mi je odjednom počeo zvoniti mobitel. Otvorim ga i vidim sms od frenda: ''Dušo da mi pošalješ sms kad stigneš doma, da znam da si dobro i ne zaboravi na mrkvu, šaljem ti pusu.''
I onda bum, tras, i još jednom bum.
Podignem glavu s volana i pomislim si: ''Zašto se jebeni zračni jastuk nije otvorio? ''
Pogledam frendicu, da vidim jel' živa, kaže da je sve u redu, ali da ju malo boli desna ruka. Otvaram vrata da vidim u što sam to udarila, a ono na podu u lokvi krvi leži debela crna divlja svinja, bljak.
Nakon dvadeset minuta uspio je doći stari, u početku je srao što smo išle radit do Buzeta, a onda je spremio divlju svinju u veliku vreću za smeće i ufurao ju u auto. Nasmijao se: ''Ajd', barem ćemo jesti dobar gulaš!''
I jesmo, jeli smo dobar gulaš danas za ručak. Auto je na popravku, frendica ima slomljenu ruku (i ona kaže da je gulaš dobar), a ja imam znak od renaulta na čelu i svi smo na neki način sretni, barem nemam L na čelu.


Ps. Moje opravdanje za način pisanja i druge pogreške u pisanju – pisano u srednjoškolskim danima i ''bez školske svrhe'', a sad mi nije imalo smisla prepravljati. Objašnjenje za prekršaj iza 11 sati – u to je doba na snazi bio zakon da mladi vozači ne smiju voziti između 11-5 sati, mislim da taj zakon više nije na snazi.
Na temelju ove priče je u fakultetskim danima nastala jedna druga priča, ali da mi post ne bude predug objavit ću drugi dan.

Fritule

ponedjeljak , 09.01.2012.

Ovo je recept za jako jednostavne fritule, s malo sastojaka koje sigurno ima svatko doma, a jako su fine. Fritule su najukusnije dok su još tople, savršena slastica za hladne dane.



Recept je iz nonine knjižice:


Sastojci:
-1 jaje
-8 žlica šećera
-1 vanilin šećer
-1 prašak za pecivo
-500 g brašna
-500 ml mlijeka
-ulje za prženje
-šećer u prahu za posipanje.
Pomiješati šećer s vanilin šećerom te u to umiješati jedno jaje. Brašno pomiješati s praškom za pecivo dodati smjesi i miješati te potom dodati mlijeko. Ukoliko vam se čini rijetka smjesa dodati još brašna. Ulje zagrijati i u vruće ulje malom žlicom stavljati smjesu da se prži. Treba biti dosta ulja jer ako fritule su ''na zraku'' će im doći rupice od zraka i biti plosnate. Kada fritule dobiju zlatno-smeđu boju izvaditi ih u zdjelu s papirom za upijanje masnoće. Posuti ih šećerom u prahu.



Ja sam jedan dio tijesta ispržila, a drugi dio sam stavila u hladnjak i ispržila drugi dan. Od ove količine dođu dvije posude veličine kao na slici.


Roč i Ćićarija (2)

subota , 07.01.2012.

Nastavak prošlog posta, možda se netko uputi na nedjeljni izlet.
Po Roču:











Pogled iz Roča


Pogled iz Roča prema Ćićariji



Iz Roča smo se odlučili uspeti na Ćićariju. Krenuli smo prema Krkužu.



Ako netko ima para i voli osamu, u blizini Krkuža nalazi se krasna kuća za odmor.
Tamo smo shvatili da nema smisla ići dalje jer bi nam jako dugo trebalo do granice pa smo krenuli prema Buzetu. Iz Buzeta smo krenuli prema slovenskoj granici. Smješniji granični prijelaz nismo vidjeli, samo slovenska ''zgrada'', a uokolo pustoš:



Odatle smo krenuli prema sjeveru, prema Brestu. Već je bio mrak pa smo krenuli prema Lupoglavu nešto pojesti. Odlučili smo se za buffet i pizzeriju ''Alba'', tek kad smo ušli shvatili smo da je pizzerija zapela u socijalizmu. Ipak, pizza (pizza Alba - istarske kobasice, pršut, ombolo, panceta) je bila dobra, a možda smo i mi bili gladni :)

Roč i Ćićarija (1)

petak , 06.01.2012.

Jučer smo se dragi i ja uputili na mali izletić. Krenuli smo prema Ćićariji nadajući se da ćemo vidjeti i nešto snijega, ali nije ga bilo.
Prvo odredište bio je Roč.
Ovo su glavna gradska vrata i stražarnica iz 15. stoljeća.



Top u sklopu stražarnice:



U lapidariju se nalaze rimski kameni spomenici:



Pogled s unutarnje strane:



Na njoj se nalazi ploča posvećena žaknu Jurju:



U Roču ima više crkvica.
Romanička jednobrodna crkva sv. Roka iz 14. stoljeća u kojoj se nalaze dva sloja fresaka.



Crkva sv. Antuna opata sagrađena u 11. stoljeću u romaničkom stilu, a kasnije obnovljena s kasnogotičkim elementima.



Župna crkva sv. Bartola iz 14. stoljeća, kasnije nadograđivana.


Bruschette s tunjevinom

utorak , 03.01.2012.

Malo predaha od kolača, iako imam za objaviti recept za jednu finu roladu s kokosom koju sam radila za doček.
Trebalo bi kao jesti laganiju hranu nakon ovog ''blagdanskog prežderavanja'', ali nikako mi to ne ide. Danas sam radila za ručak bruschette s tunjevinom, možda sutra prijeđem na laganiju hranu.



Sastojci:
francuski kruh
tunjevina iz konzerve
salsa od rajčice
origano
mozzarella.
Kriške kruha namazati salsom od rajčice. Tunjevinu ocijediti od ulja i rasporediti po kruhu namazanom salsom.



Posložiti još kriške mozzarelle i posuti origanom.



Zapeći na 200C i izvaditi kad se mozzarella rastopi.


Novogodišnja čestitka

nedjelja , 01.01.2012.

Sve najbolje svima i da 2012. bude bolja od 2011.!!!



<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se