Četvrtak

srijeda , 18.01.2012.

KAVA S MOJOM NAJBOLJOM PRIJATELJICOM I BIVŠOM CIMERICOM UVIJEK POSTANE PRISJEĆANJE NA NAŠ ZAJEDNIČKI ČETVEROGODIŠNJI SUŽIVOT U KOJEM JE BILO PUNO SMIJEHA, SUZA NIJE NI BILO - BAR IH SE NE SJEĆAMO. JUČER SMO SE PO TKO ZNA KOJI PUT PRISJETILE JEDNOG IZLASKA ZBOG KOJEG SMO OSTALE KRAĆE ZA NEKIH 400 KUNA, DOKUMENATA, KARTICA I MOG KRASNOG NOVČANIKA JER SMO ZAJEDNO U NJEGA SVE ''STRPALE''. SJEĆAM SE KAKO SAM U REFERADU IŠLA PRIJAVITI GUBITAK IKSICE, A TETA IZ REFERADE JE JEDNOSTAVNO UPITALA: ''U ULJANIKU?'' JA POKISLO POTVRDILA, A ONA SE S KOLEGICAMA NASMIJALA I REKLA DA SE GUBITAK IKSICE UOBIČAJENO PRIJAVLJUJE PETKOM NAKON IZLASKA ČETVRTKOM. TA SE ZGODA IZ REFERADE PREMJESTILA U POLICIJSKU POSTAJU GDJE SAM ODRADILA MOJ PRVI, I NADAM SE JEDINI, RAZGOVOR S INSPEKTORICOM KOJI JE TRAJAO UŽASNO DUGO I U KOJEM SAM MORALA DAVATI SVAKAKVE DETALJE I U KOJEM SAM MORALA PREŠUTJETI NEKE DETALJE DA NE UPLETEM NEKE LJUDE. NOVČANIK SE POJAVIO NA POLICIJI NAKON NEKIH MJESEC DANA S DOKUMENTIMA, ALI PRAZAN. NA JEDNOM DOSADNOM PREDAVANJU, POD DOJMOM TIH DOGAĐAJA, NASTALA JE OVA ''KNJIŽEVNA DISTORZIJA''.

Kišobran u plastičnoj vrećici i još neke stvari u crnoj torbici.
Spremala sam se za odlazak na predavanje, trebalo je samo premjestiti stvari iz jedne torbice u drugu. Novčanik? Tražila sam ga posvuda, a od njega ni traga.
Kiša nije padala, vani je bio ugodan zrak, ušli smo u klub i počeli tražiti ekipu, a onda sam primijetila njega. Stajao je naslonjen uza zid i pijuckao pivo.
Bila sam živčana, kako su mi mogli ukrasti novčanik? A, da ga nisam možda izgubila dok sam njime mlatila cimera? Da, on je kriv, uvijek je on kriv, ja nisam, ja sam odgovorna.
Uhvatila sam njegov pogled i bilo je to ono nešto. Shvatio je, ali se pravio da ne shvaća, glupe li igre, pomislila sam, ali nisam se mogla zaustaviti. Kad nešto želim, moram to dobiti.
Uletjela sam u njegovu sobu, probudila ga i počela se svađati s njim. Glupo... Nije imalo smisla svađati se, sama sam kriva jer sam nemirna, naposljetku sam ''pametno'' zaključila.
Prišla sam mu, i rekla mu da će večeras biti moj , a on nije oklijevao i odmah me poljubio. Nije dugo trajalo, onaj kreten od mog cimera je sve prekinuo s izlikom da sam previše pijana i da moram kući.
Odlučila sam sve prijaviti policiji, možda nađu taj glupi novčanik. Otišla sam tako lijepo na policiju i prepričala inspektorici svoj ''super'' izlazak.
Cimer me povukao za rukav i onda sam ja ljuta izvadila novčanik i počela ga mlatiti. Ipak je uspio u svom naumu, odvukao me kući.
Nisam bila raspoložena za ništa, cimer mi je najprije pokvario druženje s zgodnim likom, a onda sam zbog njega i novčanik izgubila. Mislila sam kako će mi čišćenje pomoći, uzela sam metlu i gurnula je ispod kauča, kako sam je povukla prema sebi tako sam izgurala glupi novčanik. Ah, da nisam ja ta koja je glupa ?!

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se