KRUGOVI

ljudi žive u krugovima
u imaginarnim polutkama čežnje i sna
u naboranim ljuskama što podsjećaju na razbor
i krckaju prazninom
kao zubi sivog miša
u sivoj noći

ljudi žive u krugovima
u raširenim krinolinama od svjetlosti i šutnje
u kuglama magneta koji se privlače
se odbijaju

u grozdovima kružnih putanja
u prstenovima uzaludnosti
u lubanjama kojima škrguće samoća
u lancima nemoći
u fontanama prošlosti
ponekad
u kupolama rezignacije
mlohavom orukavlju frustracije

od kružnosti mi titra pred očima
od kružnosti mi bride prsti
noći su mi teške od kružnosti
već se i krećem kružno
okrećem
u svojoj kružnoj
tuđoj praznini

nije teško pretpostaviti
da će i smrt imati oblik kruga
poništiti smisao prvog
drugog lica
ukinuti strujni tok
žudnju što se rađa među polovima
osuditi mene na mene
tamu na tamu
bijelo na bijelo
stih na gramatički pasiv
kojim nas ponizuje vječnost