KALEIDOSKOP DAVANJA
ponedjeljak , 09.12.2013.
dajemo se vjetru kada nas zadesi na hridi
i ptici se dajemo, kada joj pijemo glas
dajemo se jutrima koja se lijepe za kožu
i snovima se dajemo, slijepi od nesanice
dajemo se onima koji nas traže, i onima koji nas trebaju
dajemo se i drugima, onima koje trebamo mi
dajemo se navici, obavezi, modi
dajemo se i najnovijem igrokazu
onako plaho, iz publike
i djetetu u stražnjem redu
koje ometa šušnjem
dajemo se žegi, muci, pustinji
dajemo se dosadi
i smijehu se ponekad dajemo
i tišini
i zaboravu
dajemo se malo, dajemo se puno
dajemo se u zrncima i u prahu
dajemo se tijelom i onim što je iza tijela
dajemo se slutnjom, mislima, željom
riječju se dajemo
i očima
dajemo se i kada se ne dajemo
odbijanjem
osudom i strahom
hladnom rukom
i spuštenim pogledom.
i mržnjom se ponekad dajemo
i psovkom
i prezirom
dajemo se ljutnjom
i suspregnutim krikom
nudimo sebe u stihu
u prozi
u drami
nudimo se u krutom i tekućem stanju
u dijelovima, i u cjelini
neki put uvjetno,
neki put lažno
ponekad i sasvim, i zauvijek
nudimo se na koljenima
i uspravno, stremnije od šume
nudimo se onima koji nas ne trebaju
nudimo se nijemima
onima bez pokreta i pogleda
nudimo se uvijek krivima
jer ne postoji prorok koje bi nas mogao znati
i izreći glatko kao molitvu
u svemu onome što jesmo
u lažljivoj ruži vjetrova
na vjetrometini svih strana svijeta
dva sjevera
i tri juga
u svojih deset rupa
i stotinu krivih
pravih
davanja
/ pa me raspiri u lice
kao pijesak, kao zrnje, kao san
i nište više neće biti isto, nikada /
Oznake: davanje, ruža vjetrova, kaleidoskop lica
komentiraj (26) * ispiši * #
