MJESTO ZA OTIĆI

petak , 28.12.2012.

/sjećaš li se seljaka pred vratima?/


odjednom se stvorilo niotkuda
neplanirano i nezvano
otok u srcu svijeta
to čvrsto mjesto za otići.
snovito kao da pripada drugom
kao bol kada se posiječeš nožem bez oštrice.
i uzalud sumnja i provjera
uzalud nevjerica i zirkanje
kada zjenica oduvijek zna
da svijet je stvoren od raspuklina
i da svaka abeceda duha
niče iz pukotine.

more than words,
i više
i više,
postoje predjeli koji čekaju na nas vremenima
sjećaš li se Kafke,
sjećaš li se njegova seljaka, zakona, čekanja,
danima
životima,
pred vratim neprijepornima kao staklo
a nevidljivima
pred bravom zaključanom od riječi
i onime što je iza riječi:
more than words
i više
and more than all the power of them.

postojiš kao otok
kao rov
kao toranj na smetlištu.
nisam od onih koji odlaze u lov
u visoravni
u suhu travu
i ne postoji poema koja bi prenijela semantiku
onoga što vidim jasno
kao u geometrijskoj bilježnici.

sve je od riječi,
i san
i prorok
i grijeh,
i testament je od riječi
i slovni loptasti geni.
a opet
točka koja je nikla među nama
nije od riječi
ona je mala crna kutija
rođena od dvoje
i nepobitna u okolišu svemira.
jabuka u meni
lukobran
most.

postoje cijene koje su neprocjenjive
postoje mjesta koja su oceani
križišta
dvotočja.
možda ću jednom stati s oba stopala
na svoj plateau, plateau
i svim slovima podariti točke i kvačice.
otključati zaključane brave
zaključati otključane
ključeve pretvoriti u ptice
i pustiti ih u one predjele
gdje ne postoje zakoni dvostrukog dna
ni parabole
ni riječi-zrnje
koje se zoblje da bi se preživjela zima
da bi se odčekao život.

more than words
i više
i više
mjesto na otoku
otok u mjestu
radost zbog alternativnosti svijeta

za otići.


LJUDSKA ZEMLJA

nedjelja , 02.12.2012.

Ne znam kakav je ovo dan
i zašto baš on.
Jutros, iza buđenja,
na stolu me dočekala knjiga
i sve su stranice bile ispunjene tvojim slovima.
Osvrćem se oko sebe, tražim neku pticu, kljun,
potok
da usisa talog riječi
da pozoba ime
da okupa papir u svjetlosti.

Oko mene samo dan,
muzej riječi koje tek trebaju biti izgovorene
i tvoja jasna stopa
u onom predjelu ljudske anatomije
gdje se nalaze sve Sahare
svi Marrakeshi
i sve pjesme svijeta.

Ne znam kakav je ovo dan
i zašto si baš u njemu
odlučio protrčati ulicama berberskog grada,
Božjom zemljom.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se