LJUDSKA ZEMLJA

Ne znam kakav je ovo dan
i zašto baš on.
Jutros, iza buđenja,
na stolu me dočekala knjiga
i sve su stranice bile ispunjene tvojim slovima.
Osvrćem se oko sebe, tražim neku pticu, kljun,
potok
da usisa talog riječi
da pozoba ime
da okupa papir u svjetlosti.

Oko mene samo dan,
muzej riječi koje tek trebaju biti izgovorene
i tvoja jasna stopa
u onom predjelu ljudske anatomije
gdje se nalaze sve Sahare
svi Marrakeshi
i sve pjesme svijeta.

Ne znam kakav je ovo dan
i zašto si baš u njemu
odlučio protrčati ulicama berberskog grada,
Božjom zemljom.