Neki će reći da se Isus rodio. Neki će reći: Pokloni! Ja kažem sretan. |
Pao sam. Opet. Osjetim pulsiranje u dlanovima. Umišljam da vidim kako krvare, razderani. Umišljam jer ne vidim ništa. Mrak. Okrećem se ulijevo. Ili udesno? Mrak je, ne vidim ništa. Korak. Polako. Drugi. Vučem noge da ne zapnem za nešto. S desne strane zvuk. Bar mislim. Okrećem se udesno. Ili ulijevo? Mrak je. Vučem korake prema zvuku. Sad je iza mene. Neka je. Barem znam da mi nije u glavi. Ili? Tlo je ravno, čini se. Ne vidim. Čujem šljunak pod đonovima. Osjetim ga također. Desni dlan jače je razderan. Krv mi kaplje s prstiju. Zvuk. Bliži je. Drago mi je. Ili? Možda to nije prijateljski zvuk. Okrećem se za 180°. Ili 360? Ne vidim ništa, mrak je. Ubrzavam korake. Zvuk je blizu. Nekako ne želim da me stigne. Trčim. Zvuk trči. Trčimo. Stiže me. Znam, čujem. Ali ne vidim. Padam... ...Divno. Sad me boli i lijevi skočni zglob. Ustajem. Šepam. Savršeno. Ali zvuk je stao. Ostao je gore. Hodnik. Vidim, slabo je svjetlo na kraju. Zeleni zidovi. Tamni. Neravni. Tužni. Na njima slike. Uokvirene zlatom. Ulazim. Prva slika: Skučena sobica. U kutu stari drveni krevet prekriven šarenim dekama. Žena sjedi. Krpa hlače djetetu koje sjedi na podu. U ruci mu je crvenožuta jabuka. -Jabuka! JABUKA! Jabuka.... Jabuka? -Da sine, to je jabuka. -jabukajabukajabukajabukajabuka. Ja-bu-ka. Jabu-ka! Tužni sobičak. Na krevetu majka. Sjedi i plače. Na podu djete se igra ne shvaćajući gorčinu jabuke... Ispadam iz slike glavom naprijed. Licem ljubim pod. Stari parket. Nešto mi teče niz lice. Krv ili suza? Vučem se dalje. Još jedna slika. Stara. Dižem se na prste i ulazim. Druga slika: Zvono. Stara ruka otvara vrata. Tamna silueta uspravno stoji. Ulazi bez riječi. Starac ju prati pognute glave. Dnevni boravak. Izlizana fotelja u sredini. Debeli zastori štite tamu u njoj. Vonja na vlagu. Tek se jedna zraka probija osvjetljujući snop prašine koja lijeno lebdi zrakom. Čovjek si toči bourbon iz kristalne boce. ruke mu se tresu. Tanak mlaz curi mu niz bradu. Sjena strpljivo čeka. Kap znoja nad sljepoočnicom. -Čekao sam te, reče. Ovog puta pružio sam ruke. Desna ruka opet pulsira. Krv teče nanovo. Zidovi su vlažni. U polutami udaljenog svjetla čini se da plaču. Nova slika. Jednostavan drveni okvir. Pružam ruke i ulazim. Treća slika: Ulica. Mnoštvo ljudi. Prezaposleni svojim životima. Ne vide me. Mladić. Hoda, ako se to tako može zvati. Naslonjen na hodalicu s kotačima, vuče se. Prolazi kraj mene. Primjećuje me. Gleda u mene. Pogledi nam se sreću. Smiješi se. Stojim, kip od čovjeka. Gadim se sebi. Svijet mi se gadi. Mladić, slomljen, bolestan, uništen, kroz život hoda sa smješkom. Ispadam iz slike. Sve je mutno. Brišem suze. Moram otpočinuti. Umoran sam. |
Obljepljen etiketama Nadasve pristojnih ljudi Gledam u zid Nasmješenih cijevi. Uzalud mi leti Pred očima život Kad svezanih usana Riječi su mi šuplje. Sreće se trijeznim Ogorčenjem se budim Blagoslov Božji Ateistu nudim. Uništio sam temelj Uspravnosti glave. Pognute duše Udaram u zid. Čemu se nadam Kada to ne želim? Ne smijem htjeti Voljeti moram. Riječi su lake One same teku Djela su smrt Mojemu čovjeku. |
Strogo pjesnički Nježno, metaforično, Pomalo hiperbolično Dlanom sam dotaknuo mjesečinu. Blagonaklono Blago naklonjen, Bez nepotrebnih nota Blještavilu se molim. Neuredno uzgojene brade Životom se igram Molekularno ustrojen Na karti svemira. Dvije kockice imam. Jednu za život. Jednu za dan. Živjet ću, čini se. Uzgojit ću biljku Halucinogenim stihom. Udahnut joj znanje Razmrviti list. Tipkanjem otjerat ću San iz snova. Oglušit ću se Pozivu na razum. Dobro je sada. Znam si mjesto. Na rubu svijeta, Kasno u noći. |
"Što je život? Mahnitanje. Što je život? Puste sanje, Prazna sjena što nas lovi. O, malen je dar nam dan, Jer sav život - to je san, A san su i sami snovi." P. Calderon de la Barca Jesam li doista? Kazaljka koja vječito stoji Pokazuje put Koracima koji jure unatrag. Čitati ćeš ovo, znam. Na glas, tiho, Prenaglašavajući svaku točku. Pitanje lebdi u zraku. Tko se usudi Tvrditi da postojim(o), Glasno izgovoriti Ime smrti same? Optička iluzija Utkana u zbilju. Još jedna iz niza, Ima ih u izobilju. Kuda vrijeme žuri? Teče svojim snom, Stojeći u mjestu, Ne rekavši ni riječ. Čitati ćeš ovo, Pitati se, hoćeš. Lijepo sam ti rekao; Nježna krila imam. Dosta je bilo Djetinjastih snova. Duši ne mogu Dopustiti tjeskobu. Što je život? Što je san? Što je ljubav? Tek dah na usni lijepe žene. |
Nada mnom bdije Noć tiha, noć pusta. Na ramenu mi spava Noć sama, noć gusta. Fali mi netko, Dodira izvor. Dama ili tama Težak je izbor. Slutim misao, Uspomenu koja guši. Od ljudskosti kulu U meni ona ruši. Od sebe do čovjeka Gradim ljudskosti kip, Vanjština od duše Atipičan tip. Gledaj kroz sebe Ogledala duše. Napij se ega, Čuvaj se suše. Spoznaj slobodu Slikovite sjene, Sputan sobom; Savršenstvom stijene. |
Zasljepljen ekranom Snom o životu, Ljubim vazda jadno Vječno krivu ženu. Sebi se rugam U vrtlogu riječi Al ostajem onaj isti Jer nitko mi ne priječi. Srcem obasjavam Njihova im lica. Al ljudi nisu riječi Imaju svoje sjene. Omrčen, ogorčen, Sanjam lijepe želje. Hladan, uništen, Utapam si veselje. Gladak ruci svojoj Poremećenost uzgajam. Trudim li se zbilja Ostati ogavan?! |
Studeni 2023 (1)
Rujan 2023 (1)
Srpanj 2023 (1)
Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (1)
Veljača 2023 (1)
Siječanj 2023 (1)
Ožujak 2022 (1)
Prosinac 2021 (6)
Studeni 2021 (2)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Prosinac 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (2)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Lipanj 2019 (2)
Travanj 2019 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Svibanj 2018 (1)
Siječanj 2018 (2)
Siječanj 2017 (1)
Veljača 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Rujan 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (2)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (3)
Svibanj 2012 (2)