Alter Egoist

20.02.2011., nedjelja

Trotočje

Ista prostorija. Isti stari, teški, drveni namještaj. Iste fotelje. Ista svjetlost koja dopire kroz gustu žućkastobijelu zavjesu. I njih dvojica. Stariji dvadeset godina otkad smo posljednji put sjedili u tome malome stanu.

Dočekuje me s osmijehom. Bore su se razvukle u tugaljiv osmijeh, kao da su mišići njegovoga lica zaboravili tu jednostavnu radnju. Čini mi se da je niži, ponizniji pred životom. Drhtava ruka otključava vrata. Ista ruka koja je oborila mnoge s nogu. "Je li moguće?" pitam se. Brava je škljocnula. Okreće se i smješka se. Prilično rijetka sijeda kosa sljepila mu se na lice. Ulazimo.

Isti zadah vlage. Isti okrugli stol od hrastovine. Iste šalice u kredenci. Ista žarulja, čini mi se. Sve je isto. Osim njega.

Sjedimo. Ponudio me čajem. Istim čajem. "Bez kolačića Madeleine" nasmiješio se. Pijem isti čaj iz iste šalice kao i tada. Gledam njegovo krhko tijelo. Trudi se sakriti svoju slabost. Ne uspijeva. Mladi starac ispija čaj drhtavim rukama. Gledamo se bez riječi. Isti zamrzivač isto zuji. "Tko si ti?" pitam ga u sebi. Njegove oči mi odgovaraju. Ostario je. Ali njegove su oči iste.

Dok ispijamo čaj, shvaćamo apsurd situacije.

U zraku ostaje jedino trotočje...
- 23:34 - Misliš? (11) -

09.02.2011., srijeda

Umrli

Sve se rjeđe priča
O moru izgubljenih duša.
O uspomeni tamnoj
Sve se manje sluša.

Pepeo, prah, zemlja
I zelena trava
Kriju lice onog
Koji hladan spava.

Sasušena krv
Nikog se ne tiče,
Samo svježa bol
Ispisuje priče.

Vjetar je osušio
Isplakane suze
Što Smrt ih pokloni
Kada bližnjeg uze.

O uspomeni tamnoj
Priča se sve rjeđe.
Vratit će se samo
Kad se sklope vjeđe.
- 00:16 - Misliš? (9) -

03.02.2011., četvrtak

Noćna

Snovi kolaju
Ulicama noći.
Trepere svjetla,
Guši ih mrak.

Sjene se skrivaju
Po sjenama sjena.
Ponoćno zvono
Odavno sniva.

Tek koraka par
Tišinu para
Dok mjesečinom kroči
Prema novome danu.



- 23:41 - Misliš? (4) -

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Studeni 2023 (1)
Rujan 2023 (1)
Srpanj 2023 (1)
Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (1)
Veljača 2023 (1)
Siječanj 2023 (1)
Ožujak 2022 (1)
Prosinac 2021 (6)
Studeni 2021 (2)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Prosinac 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (2)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Lipanj 2019 (2)
Travanj 2019 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Svibanj 2018 (1)
Siječanj 2018 (2)
Siječanj 2017 (1)
Veljača 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Rujan 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (2)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (3)
Svibanj 2012 (2)

Komentari On/Off

Blitva.

Ne.
Život mi nije pretjerano loš.
Nisam kao ti.
Uživam u lijepim trenutcima.
Katkad mi dođe pa sam loše volje.
Onako, reda radi.


ŽIVOT JE DAR

Ja znam da rane nisu vječne
Svjedoče o tom ožiljci moji
I ne prihvaćam model ružni
Haljine što sudba mi skroji.

Nad bezdanom prkoseć vjetru
S osloncem u sebi čvrsto stojim
I ne plaše me drhtave sjene
Jer svoj put ja vedrinom bojim.

I kad me život nemilo bije,
Udara kao bijesni grom,
Vrtlogu crnih, zlokobnih misli
Odupirem se snagom svom.

U tišini sobe plakati ću tiho,
Al' na sebe ruku ja dignuti neću,
Bol ću izreci majci il’ prijatelju svom
Jer u vječnoj mijeni sunca se kreću.

Negdje na mene čekaju mirne vode
I široka njiva plodonosnog sutra
I tko bi poželio umrijeti sada
A ljepotu novog ne vidjeti jutra.

morska zvijezda, blogerica




ROULETTE

Red is love
Black is death
My life is a roulette.

I hit red
But again
My life is unfair.
Instead of the love
I hear a cry
I spill some blood
Leave a scar
I wish to die.

I hit black
And guess what?
Now my life is fair.
I got the Death on my ass
Waiting for me to crack

I heard the last cry
I spilled the last blood
I left the last scar
Cause the Death had come.

Mladi Pjesnik, bloger




GOLUBOVI

Sjedim sama
Uz otvoren prozor
I gledam crveni krov
Susjedove kuće.
Sletješe dva goluba
Jedan smeđi, a drugi sivi
Dva goluba u ljubavi.
Golubovi vole krovove kuća
Sastaju se na njima
I slatko se ljube,
Njihova ljubav
Nježna je i umilna
On je siv, ona je smeđa
Ili je možda on smeđ, ona siva?
Tko bi to znao?
A zar je važno?
Oni se vole
I čitav svijet je ispod njih
Kao da ne postoji,
Ulicom prolaze ljudi
Užurbani, zamišljeni
Sami sa sobom
U oklopu svog ega
Izvan kojega je sve nepoznato
Sumnjivo i strano,
Golubovi se samo ponekad
Spuste tu među ljude
Da vide kako
Svatko svoje bitke bije
I kao da kažu:
Volite se ljudi,
Pogledajte samo nas sretnike.

Lasta, blogerica




*NO NAME*


U toplini svoga doma
Dok svi su vani
Meni je totalna koma
Kao i drugima lani.

Što bi bilo, kad bi bilo
Mene zanima samo.

Volim, al ne postojim
To istina je cijela!
Zašto i moj život
Ne bi bila boja bijela?

Boja bijela, bijele ruže
One što u vrtu cvate,
Sporo k'o što glista puže,
Dok joj se noge blate.

Moj život je crna lista,
Na kojoj crnim slovima pišem,
I to nikako ne blista,
Jer ispada da ni ne dišem.

Nesretna jesam,
To poreći ne mogu.

Volim, al ne postojim
To istina je cijela!
Zašto i moj život
Ne bi bila boja bijela?

K.K.

Linkovi: