Nije sve crno i bijelo Ljudi često kažu Ali imaj na umu Jer ljudi često lažu. Život je prekratak Da bih bio samo broj. Ne mogu u mjestu stajat; Moram biti svoj! Skok u vjeri Jači je od pada. Na praznome polju Ostajemo ja i nada. U sivilu ovom Kraj mi je tako blizak. Uspravno stojim Pred smrću tako nizak. Trag sam ostavio Na bojištu straha Dok neznatan tonem U partiji šaha. |
Pružamo ruke k (Ne)poznatim prolaznicima Da nam udijele Pokoju riječ. Vješamo ih te osušene Krojimo u sjajne niti Plamteće mjesečine. Dah nam treperi Od šarenog lišća. Kročimo oblacima. Naslov pjesme Ostaje nam jedina Nepoznanica. |
Opijen koracima Teturam po mjesečini. U rukama nosim Netom zamotane misli. Znam da si tu. Odmah iza mene. Čujem ti korake, Sjeno moja. Obilazim svijet Već treći put. A zapravo stojim Već godinama. Trošim si stanice Od stanice do stanice Dok moja brada Bezbrižno raste. Nisam baš siguran Jesam li živ il mrtav Jer u ruci imam Samo pola čaše. |
Stavljam lokot Na vrata raja I gazim stazom Dražeg mi blata. Nitko mi više Ne šapće tiho Što da kažem I kome da lažem. Smješno je zapravo Koliko truda nije potrebno Da budemo Ono što nismo. Čokoladom mažem Okrutni svijet Da zaboravim Koliko je gorak život. |
Uzimam je u ruku. Držim ju čvrsto, ali nježno. Strah me da ne izlijem Sve što je dobro iz nje. Sišem ju polako, Nesvjesnu svoje boli I punim si ego Njenim osmjesima. U mojim rukama Smanjuje se njena sjena. Gušim ju i uživam. Likujem. Držim joj ruku. Suhu, mlohavu ruku. Uspio sam izliti Sve što je dobro iz nje. |
Ispruži dlan. Divan je dan Za pokloniti Šaku jada. Opterećujem li te? Pitam reda radi Jer to ću činiti Dok ti ruke ne klonu. Sanjaš li moje probleme? Ja ih sanjam, ponekad. Ali puno češće Ponirem u mrak. Jesam li umišljen? Ili sam zamišljen? Ja ne znam. Zašto misle da znaju? Zgrabi kantu, Kantu hladne vode, I zalij mi vrat Da dođem k tebi. |
Okrećemo li se stalno oko svoje osi? Uvijek isti ljudi, ili oni koji ih temeljito zamjenjuju, ista mjesta, iste priče? Jesmo li doista izvješeni u izlogu gdje se okrećemo prema prolaznicima, ljudima koji su s druge strane stakla, tražeći malen znak zainteresiranosti za naše probleme? Nismo li najsretniji onda kada nas netko upitno pogleda, tražeći objašnjenje za našu ludost. Čovjek je čovjeku vuk. Oduvijek, zauvijek. Težimo čoporstvu ali redovito smo sami. Kada primjetimo slabu individuu, napadamo zajedno, nesvjesni da ćemo jednog dana mi zauzeti to mjesto. Pratimo trag iskušalih fraza i izlika, miris osoba sa sličnim karakteristikama, lutamo od vrata do vrata, tražeći komad ljudskog mesa koji će utažiti našu glad. Zašto smo potajno sretni kada kiši? Jer atmosfera u potpunosti odražava naše unutarnje stanje. Volimo se izležavati na suncu jer nas zavarava da nam srce nije toliko hladno. No čim padne noć, dolazi i hladnoća, i ponovo smo svoji-sami i gladni. Ponavljamo se iz dana u dan, godine u godinu. Tražimo zamjene za ljude koje smo napustili ili koji su napustili nas, a te zamjene su toliko slične prijašnjima da imamo osjećaj da ništa nismo promjenili. Okrećemo li se iznova oko svoje osi? |
Studeni 2023 (1)
Rujan 2023 (1)
Srpanj 2023 (1)
Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (1)
Veljača 2023 (1)
Siječanj 2023 (1)
Ožujak 2022 (1)
Prosinac 2021 (6)
Studeni 2021 (2)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Prosinac 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (2)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Lipanj 2019 (2)
Travanj 2019 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Svibanj 2018 (1)
Siječanj 2018 (2)
Siječanj 2017 (1)
Veljača 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Rujan 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (2)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (3)
Svibanj 2012 (2)