Kraj noge mi je sjelo Šugavo pseto. Prljavo, prašnjavo, jadno, Ali velikih očiju. Ne gledaj me tako, Ti crna njuško. U mojim rukama Nema ti utjehe. Bijela ti dlaka Odavno nije. Otišao je gospodar I odnio uzicu. Uz nogu mi sjedi Depresivno pašče. Krupne suze pušta Iz velikih očiju. |
Čitam te. Prelijepa si. Sjedim pored tebe. Osjećam te, tu u mraku. Ostavljaš otiske u mojim stihovima. Ne znam te. Ali tu si. Govoriš mi istine. U hladnim danima Topla je tvoja riječ. Ti si tračak svjetla U tami mog uma. Sjena koja šapće Život mojem ja. |
Kiši. Uvijek kiši, kad mi je duša prazna. Kapi udaraju ritam života. Umoran sam. Ali moram stići. Čeka me svitanje, a ja trunem u sivilu. Udaraju, ove kišne kapi, po mojoj glavi. Čujem ih. Šapću. Sunce mi nikad ne šapće, naročito kad kročim. Zidovi se urušavaju, sami u sebe. Tišina je skrivena u toplini uspomene. A vani tako lijepo kiši. Ispranih koraka putujem sve dublje. Hladno mi je. Gdje sam? Ovdje je sve sivo. I mokro. |
Ulazim u još jedno Nedjeljno poslijepodne Sa šalicom čaja I sjetom u srcu. Gledam u strop I ne mislim na bol Koja me para iznutra. Krvava nedjelja. Čini li mi se Ili letim kroz svijest Bez ijedne riječi, U potpunoj tišini. Tek jedna ruka Pružena u mraku Osvjetljava mi put Kojim mi je kročiti. |
Rukama ti ljubim Sveti rub suknje. Pogleda uperena u pod Milujem ti misli. Zagrljeni u klupku Dodirujemo si lice Pjesmama o noći. Prokleto smo savršeni. Mokri i iznemogli Od čitanja poezije Tonemo u plahte S izlazećim suncem. |
Mračan zastor Spustio se uz teški uzdah. Tek kroz rijetke rupe Nazire se bolje sutra. Sjaj noćne svjetiljke Poput laži kurve Baca žućkastu boju Na sve što mi je drago. Borim se sa koracima I sa samim sobom Jer nejasan mi je put; Krivuda, a ja padam. Sanjam da budam spavam Dok u vječnost padam I čekam pravi tren I sna da se trgnem. |
Guram srce svoje U škripavim kolicima. Izblijedjele su boje Od suza na vašim licima. Pogled mi doseže Do ruba tvoje sjene. Misao mi poseže, A srce jače vene. Stope u betonu. Svaka od njih mine S osmijehom u tonu Priča iz davnine. Zagrlio bih svemir I ispustio vrisak Da odagnam nemir I osjetim tvoj stisak. Pogrbljen i klonule glave Oplakujem sebe. Čeznem oči plave I sanjam samo tebe. |
Probudila me iznova, zraka svježeg jutra. Šapnula mi je laž i dodirnula mi obraz. Otrgnuo sam ispisani list sna, prepun mašte I odjenuo sam radost da me štiti od hladnoće. Pružio sam korak prema kraju svijeta I uživao kosom vjetroviti dah siječnja. Očima sam gledao ptice koje lete. Svaka je ispustila poluglasan krik. Korak po korak, putujem na mjestu Jer jedino se tako može negdje stići. Osmijehujem se oko svoje osi Dok uspravno nazadujem kroz osunčanu noć. |
Boli glava, od rakije i dima. Boli me od slušanja. Tišine mi dajte, u čaši vode. Ispit ću ju sa slašću. Postavljati pitanja i ne odgovoriti ih Veoma je neodgovorno. Hvala vedroj kiši što mi pere obraz. Osjećam se smočeno od kiše. Jesam li lud, ili sam jedini normalan? Ma lud sam. I narcisan. Ja volim sebe. A ti? Voliš li sebe? Voliš li mene? Neodgovoran sam. I vratit ću se. Trenutno me glava boli. Trebam aspirin. |
Studeni 2023 (1)
Rujan 2023 (1)
Srpanj 2023 (1)
Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (1)
Veljača 2023 (1)
Siječanj 2023 (1)
Ožujak 2022 (1)
Prosinac 2021 (6)
Studeni 2021 (2)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Prosinac 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (2)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Lipanj 2019 (2)
Travanj 2019 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Svibanj 2018 (1)
Siječanj 2018 (2)
Siječanj 2017 (1)
Veljača 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Rujan 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (2)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (3)
Svibanj 2012 (2)