malo moje, malo nije... (iz arhive sjećanja)
uvijek sam mislila, da sam stvorena za nešto veliko...
da ću jednim pogledom pokoriti svijet...
da sam jedinstvena i neponovljiva...
ne iz neke uobraženosti, već... tek tako...
recimo, da sam odrasla...
i da shvaćam da nije sve tako jednostavno...
ali znam:
stvorena sam za nešto veliko. da živim život.
jedinstvena sam. kao i svi. i neponovljiva. kao i svi.
i ne treba mi da jednim pogledom pokorim svijet.
dovoljno mi je što u tvom pogledu vidim svoj...
| 1 | Komentiraj | Isprintaj | #
Fiction factory
Kad bih znala da nećeš nikome reći,
otkrila bih ti svoje najskrivenije misli.
Poneka maštanja.
Možda i tajne.
Kad bih znala da ćeš razumjeti,
uputila bih te u rješavanje zagonetki moga srca.
Ipak, nisam sigurna.
Ne da nećeš nikome reći.
Već da nećeš razumjeti...