Bittersweet symphony.

Story.

Jednim osmijehom.

Thanks

xx
Pure feeling.
18.10.2016.
Ovo je mjesto postalo uspomena. Ali, htjela sam reći, postoji u meni još snage za pisanje. Nekad je izvučem iz sebe, rijetko za oveći tekst. Ali zapisujem rečenice, često u gluho doba noći. Jednom će se one pretvoriti u nešto, znam da hoće. A zasad ih puštam da lebde nad upaljenom stolnom lampom u trenucima, poput ovoga, kada se skrivam od sebe. Ili se sa sobom suočavam?

Htjela sam reći, prijatelji moji, da mi je žao što se ovdje vraćate samo kada vas nešto slomi. Tada znam da vas mogu potražiti ovdje. Ali se onda sjetim da nam je blog u tu svrhu oduvijek i služio pa mi bude drago što (barem djelomično) uspijeva izvršiti svoju malenu psihoanalitičku funkciju.
No, htjedoh reći da čitam. I da sam tu. Budite mi dobro.

Komentiraj